Poslovni broj: Us I-2074/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Vesne Maslov, u upravnom sporu tužitelja VON iz [adresa], ION [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Denisu Orliću, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 26, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Lastovo, Dobre Dobričevića bb, Lastovo, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 02. prosinca 2025. godine u odsutnosti stranaka, 02. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave

Dubrovačko-neretvanska, Policijske postaje Lastovo, KLASA: UP/I-216-02/25-19/287, URBROJ:511-03-11-25-2 od 18.srpnja 2025. godine.

II. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Policijske postaje Lastovo dužan je u roku od 60 dana od dana dostave ove presude i pripadajućeg spisa, u ponovljenom postupku donijeti novo rješenja, sukladno iznijetim stavovima ovog suda.

III. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, dok se u ostalom dijelu zahtjev za priznavanje troška odbija.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-02/25-19/287, URBROJ:511-03-11-25-2 od 18.srpnja 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporeno rješenje donijeto u ponovljenom postupku, nakon presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-2865-2024 od 16. lipnja 2025. godine kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno poništeno rješenje Policijske postaje Lastovo, KLASA: UP/I-216-02/24-19/415, URBROJ:511-03-11-24-1 od 25.studenog 2024. godine u točki III. kojom se tužitelju određuje zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od dvije godine računajući od isteka roka za napuštanje Republike Hrvatske, a da je Sud naložio tuženiku da u ponovnom postupku u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke; da je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen; da je sukladno navedenom tuženik u ponovljenom postupku trebao, shodno uputi iz označene presude odlučiti isključivo o točki III., ali da je tuženik u osporenom rješenju u točkama I.,II.,IV., V. i VI. ponovo odlučio o pravomoćno presuđenoj stvari o kojoj je već odlučeno navedenom presudom; da ovakvo postupanje tuženika dovodi do pravne nesigurnosti te otvara mogućnost različitog tumačenja početka tijeka roka za izvršenje rješenja te roka zabrane ulaska i boravka u RH-u, jer se može postaviti pitanje od kada tužitelju teče rok za izvršenje osporenog rješenja, od dana dostave ranijeg rješenja ili od dana dostave ovog osporenog rješenja; da je točkom III. osporenog rješenja koje je tuženik donio u ponovljenom postupku, tuženik odlučio na isti način u pogledu zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj; da je tuženik u skladu sa navedenom presudom trebao donijeti novo na zakonu obrazloženo rješenje u smislu odredbe članka 45. stavak 2. Zakona o državljanima članica EGP-a i članovima njihovih obitelji uzimajući u obzir okolnosti koje navedena odredba spominje; da u novom rješenju tuženika ponovo nisu uzete u obzir okolnosti koje se prema zakonu trebaju uzeti u obzir; da se u obrazloženju rješenja navodi da tužitelj nije predočio pravno relevantne dokaze o okolnostima koje bi bile razlogom za izricanje vremenski kraće zabrane ulaska i boravka. U tužbi se poziva i citira odredba članka 44. i 45. Zakona o državljanima članica EGP-a i članovima njihovih obitelji; da je tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja u ponovnom postupku, bio dužan napraviti individualnu procjenu, koja procjena treba biti u skladu s načelom razmjernosti, te tako odrediti duljinu trajanja mjere zabrane ulaska i boravka u RH-oj. Tužbenim zahtjevom je zatraženo je da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Referirajući se na tužbene navode tuženik navodi: da iako prekršajni postupak nije važan za ovaj upravni postupak da treba istaknuti da je tužitelj dana 24. srpnja 2023. godine u 18,30 sati u mjestu Pasadur, općina Lastavo, ulica Put lenge, narušavao javni red i mir na naročito držak i nepristojan način; da je zatvorenim dlanom u predjelu lica udario VO rođenog **.**.1977. iz [adresa], nakon čega je isti pao na pod, dok je tužitelj uzeo električni romobil sa kojim je VO upravljao te ga bacio u more, nakon čega se je udaljio s mjesta događaja; da je tada VO zadobio lakše tjelesne ozljede u vidu kontuzije u području lijeve zigomatične kosti i površinske ozljede potkoljenice, čime je tužitelj počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira; da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Lastovu broj: DU11: Pp-1251/2023-5 tužitelju izrečena novčana kazna u iznosu od 2000,00eura i troškovi prekršajnog postupka; da je u tom postupku tužitelju izrečena i mjera opreza – Zabrana približavanja VO te Zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s VO na udaljenosti od 30 metara na području otoka Lastova i na svakom drugom mjestu u RH- oj u trajanju od jednog mjeseca, a da je navedena presuda postala pravomoćna 03. kolovoza 2023. godine; - da je tužitelj dana 25 srpnja 2023. godine u 20,15 sati u mjestu Pasadur, općina Lastovo, ulici Put Jurjeve tužitelj kršio mjeru opreza i zabrane približavanja VO i Zabranu uspostavljanja ili održavanja veze sa istim na udaljenosti manjoj od 30 metara, koje mjere su određene tužitelju navedenom presudom od 25.srpnja 2023. godine, na način da se u cafe baru "Blue Laguna" približio VO na daljinu od oko 2 metra, te nakon toga na šank bacio navedenu presudu te na miješanom englesko-njemačkom jeziku nešto govorio, a da je prilikom odlaska iz caffe bara tužitelj pokazao srednji prst VO i ostalim posjetiteljima objekta, čime je počinio prekršaj iz članka 130. stavak 2. točka 3. Prekršajnog zakona, u svezi članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, radi čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1320,00 eura te troškovi postupka, a da je presuda postala pravomoćna dana 05. kolovoza 2023. godine. Navedenim ponovljenim postupanjem da je vidljiva tužiteljeva ustrajnost i želja da čini teške prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i Prekršajnog zakona, a što predstavlja opasnost za javni poredak, - da je tužitelj dana 13. studenog 2024. godine u mjestu Pasadur, općina Lastovo, ulica Put lange 13, u dnevnom boravku obiteljske kuće odgurnuo svoju majku IO i udario je nogom u predjelu desne bedre, nakon čega je ista napustila obiteljsku kuću, čime je počinio prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji; da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Lastovu, broj: Pp-3573/2024 tužitelj proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura, a da mu je izrečena i Zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelju na udaljenosti od 10 metara u trajanju od 30 dana; da je ova presuda postala pravomoćna 22. studenog 2024. godine. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbe članka 5., članka 44. stavak 1, stavak 2., stavak 4. te odredbu članka 46. stavak 7. Zakona o državljanima država članica Europskog Gospodarskog prostora (EGP-a) ("Narodne novine", broj: 66/19,53/20,144/20,114/22), koje citira. Tuženik u odgovoru navodi da se u konkretnom slučaju radi o protjerivanju zbog opasnosti za javni poredak, budući da je tužitelj prekršio propise o javnom redu i miru, te počinio prekršaje s elementima nasilja, čime su se ispunili uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju po pravomoćnosti presuda, što je propisano člankom 46. stavak 4. Zakona o državljanima država članica EGP-a i članova njihovih obitelji, obzirom da su sve tri presude postale pravomoćne; da je Zakonom o općem upravnom postupku propisano da tužba ne odgađa izvršenje rješenja; da su tužitelju uručene sve obavijesti na engleskom jeziku i da je upoznat da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, odnosno da tužba nema odgodni učinak; da je odluka o protjerivanju donesena na temelju individualne procijene obzirom da su uzete sve okolnosti koje opravdavaju ovakvu odluku, s obzirom da je isti nasilan prema majci, nije se uklopio u sredini, te stoga što ga se susjedi i sumještani boje, a da u Republiku Hrvatsku dolazi povremeno; da kod donošenja predmetnog rješenja su uzete u obzir okolnosti iz članka 45. stavak 2. Zakona o državljanima država članica EGP-a i članovima njihovih obitelji, a da nisu nađene smetnje ili prepreke za protjerivanje, jer se neradi o osobi koja spada u kategoriju posebne zaštite od protjerivanja; da tuženik drži da postoje ozbiljni razlozi zaštite javnog poretka i da postoje značajne okolnosti koje opravdavaju predmetnu odluku, prvenstveno cijeneći činjenicu da je predmetni svojim ponašanjem pokazao značajan stupanja nepoštivanja pravnog poretka Republike Hrvatske, osobito što je počinio prekršaj s elementima nasilja (napad i nanošenje tjelesnih ozljeda drugim osobama i majci, kršenje mjera opreza te ustrajnost u činjenu prekršaja). Stoga, imajući u vidu dosadašnje ponašanje tužitelja, ocijenjeno je da bi njegov daljnji boravak u Republici Hrvatskoj uzrokovao ozbiljne poteškoće javnom i privatnom poretku, radi čega je rješenje o protjerivanju doneseno u granicama zakonskih ovlasti i sukladno svrsi koju treba postići; da je odluka o zabrani ulaska i boravka u trajanju od dvije godine razmjerna težini prekršaja koje je tužitelj počinio, te opravdavaju predmetnu odluku jer je predmetni na vrlo drzak i nepristojan način počinio prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Osim navedenog da tužitelj nije predočio nikakve pravno relevantne dokaze o činjenicama, kao niti drugim okolnostima koje bi eventualno bile razlogom za izricanje vremenski kraće zabrane ulaska i boravka u EGP-u, dok njegovo ponašanje predstavlja stvarnu i ozbiljnu opasnost za temeljni interes društva. Predloženo je da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/25-19/287, URBROJ: 511-03-11-25-2 od 18.srpnja 2025. godine, među ostalim je određeno da tužitelj predstavlja stvarnu, trenutačnu i ozbiljnu opasnost za temeljni interes društva i da predstavlja opasnost za javni poredak u Republici Hrvatskoj, te se tužitelju određuje rok od 30 dana za napuštanje Republike Hrvatske, koji rok počinje teći prvog slijedećeg dana od dana dostave rješenja. Tužitelju se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dvije godine računajući od isteka roka za napuštanje Republike Hrvatske, te mu se određuje prisilno udaljenje u državu članicu EGP-a – Njemačku, ako ne napusti Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen ovim rješenjem.

4. Na raspravi od 02. prosinca 2025. godine stranke nisu pristupile iako su uredno primile poziv. Opunomoćenik tužitelja je sudu dana 01. prosinca 2025. godine dostavio podnesak u kojem je naveo da zbog ranije zakazanih obveza u Dubrovniku nije u mogućnosti pristupiti na ročište. Ostao je kod iznijetog tužbenog zahtjeva. Popisao je trošak sastava tužbe u visino od 500 bodova (1.000,00 eura), uvećano za PDV-a od 25 % ili ukupno 1250.00 eura, trošak sudske pristojbe u iznosu od 119,44 eura.

Kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez stranaka te rasprava zaključena temeljem stanja spisa.

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, odgovor na tužbu, osporeno rješenje od 18. srpnja 2025. godine, podnesak tužitelja od 01. prosinca 2025. godine, te je pregledan spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-02/25-19/287, URBROJ:511-03-11-25-2 od 18.srpnja 2025. godine.

8. Sporno je prvenstveno da li je postupak donošenja predmetnog rješenja tuženika, od 18.srpnja 2025. godine proveden zakonito i da li su u postupku donošenja osporenog rješenja počinjene neke postupovne povrede na štetu tužitelja.

9. Člankom 44. stavkom 1. Zakona o državljanima država članica Europskog Gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji propisano je da državljaninu članice EGP-a i članu njegove obitelji se može ograničiti pravo ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj ako predstavlja opasnost za javni poredak. Stavkom 2. točka 2. istog članka Zakona je propisano da se ograničenjem prava ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj smatra protjerivanje iz Republike Hrvatske. Stavkom 4. istog članka Zakona je propisano da će se državljanina države članice EGP-a protjerati iz Republike Hrvatske ako njegovo ponašanje predstavlja stvarnu, trenutačnu i ozbiljnu opasnost za temeljni interes društva, u skladu s načelom razmjernosti.

Člankom 45. stavkom 1. Zakona o državljanima država članica Europskog Gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji je propisano da se državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji može protjerati ako predstavljaju opasnost za javni poredak.

10. Prema stanju spisa proizlazi da da je predmetno tj. osporeno rješenje tuženik donio u ponovljenom postupku nakon presude Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-2865-2024 od 16. lipnja 2025. godine kojom presudom je sud pod3 točkom I. izreke presude djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja tako što je poništio točku III. izreke rješenja Policijske postaje Lastovo, KLASA: UP/I-216-02/24-19/415, URBROJ:511-03-11-24-1 od 25.studenog 2024. godine, kojom točkom je bilo određeno da se tužitelju određuje zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od dvije godine računajući od isteka roka za napuštanje Republike Hrvatske. Navedenom presudom je u točki II. izreke navedeno da u ostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

11. Predmetna točka III. izreke rješenja Policijske postaje Lastovo, KLASA: UP/I-216-02/24-19/415, URBROJ:511-03-11-24-1 od 25.studenog 2024. godine, je prema sadržaju obrazloženja navedene presude poništena iz razloga što po ocijeni suda kod donošenja predmetnog rješenja i određivanja trajanja mjere Zabrana ulaska i boravka u Republici hrvatskoj u trajanju od dvije godine nisu cijenjene sve okolnosti iz članka 45. stavak 2. Zakona o državljanima članica EGP-a i članovima njihovih obitelji.

12. Sud je u obrazloženju presude naložio tuženiku da u ponovnom postupku novim rješenje odlučiti o istome, tj. u dijelu poništene točke III. izreke rješenja Policijske postaje Lastovo, KLASA: UP/I-216-02/24-19/415, URBROJ:511-03-11-24-1 od 25.studenog 2024. godine i da novim rješenjem odluči o istom pitanju u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke.

13. Prema stanju spisa proizlazi da ostali dio rješenja Policijske postaje

Lastovo, KLASA: UP/I-216-02/24-19/415, URBROJ:511-03-11-24-1 od 25.studenog 2024. godine (točke I.,II.,IV.,V. i VI. izreke), je donošenjem navedene presude postao pravomoćan odnosno da su navedene točke istog rješenja pravomoćne, slijedom čega nema pravne osnove da se o pitanjima o kojima je pravomoćno odlučeno u navedenim točkama ranijeg rješenja od 25. studenog 2024.godine ponovo odlučuje i da te točke budu sadržane u predmetnom - osporenom rješenju tuženika od 18. srpnja 2025. godine.

14. Tuženik je u ponovljenom postupku trebao novim rješenjem odlučiti i pitanju zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, te provedenom individualnom procjenom utvrditi da li u konkretnom slučaju se mogu primijeniti neki od kriterija iz članka 45. stavak 2. Zakona o državljanima članica RGP-a i članovima njihovih obitelji, na način da preispita da li mjera zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj treba trajati dvije godine ili kraće, te odrediti da mjera traje računajući od dana napuštanja Republike Hrvatske. Tako donesenu ocjenu u novom postupku je trebalo valjano obrazložiti u novom rješenju, sve sukladno uputi danoj u obrazloženju navedene presude.

15. S druge strane donošenjem u ponovljenom postupku sadržajno ovakvog rješenje dovodi do pravne nesigurnosti te otvara mogućnost različitog tumačenja početka tijeka roka za izvršenje rješenja te roka zabrane ulaska i boravka u RH-u, jer je nejasno od kada tužitelju teče rok za izvršenje osporenog rješenja, od dana dostave ranijeg rješenja ili od dana dostave ovog osporenog rješenja.

16. Stoga, kako tuženik u ponovljenom postupku nije postupio na navedeni način i sukladno navedenoj presudi Upravnog suda u Splitu, osporeno rješenje se ne može ocijeniti zakonitim. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), poništiti rješenje tuženika tj. odlučiti kao u izreci presude.

17. U ponovnom postupku tuženik će ukloniti uočene nedostatke i pravilnom primjenom materijalnog propisa, novom odlukom odlučiti o mjeri zabrane ulaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj, pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.

18. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 147.stavak.1. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

Člankom 147.stavak.1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

19. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh tužitelja u sporu, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od po 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (250,00 eura) iznosi ukupno 1.250,00 eura, koliko je i dosuđeno. Tužitelju nije priznat trošak za sudsku pristojbu budući da isti nije obveznik plaćanja pristojbe, jer je uspio u upravnom sporu

U Split 02. siječnja 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba na temelju odredbe članka 126. stavka 1. ZUS- a, u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Denisu Orliću, Dubrovnik, Vukovarska 26,

- tuženiku, MUP, Policijska uprava sisačko-moslavačke, Policijska postaja Petrinja,

Ivana Mažuranića 5a,

- u spis.