Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-2545/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužiteljice HU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 23235, zastupana po punomoćnicima iz OD Zekanović, Bitanga i partneri iz Zadra, Obala kneza Branimira 2 protiv tuženika Grada Nina, OIB 55065959531, Višeslavov trg 1, 23232 Nin, zastupan po Krešimiru Zoriću, odvjetniku iz Zadra, Elizabete Kotromanić 2, na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 20. studenog 2025. godine, u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 2. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica HU pok. H, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnica nekretnine kat oznake čest. br. 311 k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje da temeljem ove presude, po pravomoćnosti iste, zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za cijelo, uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava sa imena tuženika.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.994,86 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je stvarna vlasnica i posjednica čest. zem. [katastarska čestica] u naravi šuma, površine 10664 m2 položene u k. o. [katastarska općina] koju je stekla nasljeđivanjem od oca TU pok. T, a njezin otac D od svog djeda E temeljem tzv. "agrara". Na ovom području sve je zemljište bilo veleposjedničko i pripalo pod agrar. Od tog vremena se tužiteljica i njeni prednici nalaze u nesmetanom posjedu. U podnesku od 4. prosinca 2023. navodi da tužba u ovoj pravnoj stvari predstavlja vlasničkopravnu tužbu na utvrđenje prava vlasništva sukladno odredbama čl. 159. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužiteljica da je osobno i putem svojih pravnih prednika kvalificirani posjednik predmetnih nekretnina, jer njen posjed ima kvalitetu koja se traži za dosjelost, odnosno isti je zakonit, istinit i pošten, zbog čega je zapisnikom povodom preoblikovanja zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama za kat. općinu [katastarska općina], odnosno raspravnim rješenjem Naslovnog suda posl. broj Z-6461/2008/110 od 14.04.2009., određena uknjižba predmetnih nekretnina u korist tužiteljice i njene sestre. Tužiteljici nije poznat razlog zašto zemljišnoknjižni odjel Naslovnog suda nije proveo upis određen gornjim zapisnikom. Tužiteljica je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem svoga oca DU, kako je to utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak iz Zadra, kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Zadru posl. broj O-534/06, UPP-OS-92/06 od 14.11.2006., te ustupom sestre EU. DU iste je stekao nasljeđivanjem svoga oca ČU pok. E, koji je umro u [adresa] 06.03.1931., kako je to utvrđeno dosudnicom Kotarskog suda u Zadru posl. broj O-846/47 od 25.10.1948., te diobom s ostalim nasljednicima. Posjed tužiteljice stoga je zakonit jer se temelji na valjanom pravnom osnovu. Posjed tužitelja nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, niti zlouporabom povjerenja, pa je njen posjed i istinit, a kako tužiteljica pri stjecanju posjeda nije znala niti je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, to je njen posjed i pošten, odnosno ima kvalitete koje se traže odredbom članka 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i vrijeme potrebno za dosjelost u smislu članka 159. st. 4. ZV-a uz primjenu članka 160. stavak 1. i 2. ZV-a. Posjed tužiteljice osobno i putem pravnih prednika traje više od 100 godina, pa je stoga razvidno proteklo više od 40 godina u kojem razdoblju je tužiteljica zajedno sa svojim prednicima posjedovala sporne nekretnine. Iz povijesti posjeda de je vidljivo da je evidentiran posjed tužiteljičina oca pok. DU od prve revizije za kat. općinu [katastarska općina], odnosno 1955., a dokazuje se i drugim predloženim dokazima, dok činjenica da je ispunjen i drugi uvjet proizlazi već iz okolnosti da se niti jedna treća osoba nije javila kao pretendent na pravo vlasništva ovih nekretnina, bilo u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga ili kojem drugom postupku. Tužiteljica pri tome ističe da uz tužbu dostavljenoj povijesti posjedovanja DGU Područni ured za katastr Zadar, očito pogrešno identificirano da predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara staroj kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se u prilogu dostavlja povijest posjedovanja DGU- Područni ured za KLASA: 930-04/22-05/289 od 07.11.2022., u kojoj je ispravljen taj propust. Tužiteljica ističe da predmetni dio čest. 634/1 k. o. [katastarska općina] od koje je nastala predmetna nekretnina nikada nije bio u režimu državnog ili društvenog vlasništva, niti je država putem šumara ili poljara ili na bilo koji drugi način na toj parceli ikada ostvarivala bilo kakve vlasničke čini ili raspolaganja. Naprotiv, predmetna parcela oduvijek je bila u vlasništvu privatnih osoba, tužiteljice i njenih prednika. Od nekretnine stare izmjere čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prilikom preoblikovanja zemljišne knjige i formiranja k. o. [katastarska općina], nastao je veći broj nekretnina i vlasnici nekretnina koje su susjedne u odnosu na predmetne, i koje dijele istu činjeničnu i pravnu sudbinu, su u tom postupku uknjižili vlasništvo na istima, u dokaz se prilažu vlasnički listovi tih susjednih parcela oznake čest. br. 302, 310, 312, 330/1 i 332/1, sve k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica želi naglasiti da predmetna nekretnine predstavlja njenu djedovinu, koje se u njihovoj obitelji nalaze preko 100 godina. Prednici tužiteljice samo su jedni od brojnih mještana koji su naseljavali ovo područje te se zna da osim poljoprivrede i stočarstva, drugoga izvora prihoda nisu imali. Iz povijesti posjedovanja nesporno slijedi da su prednici tužiteljice posjedovali sporne nekretnine i prije 8. listopada 1991., a najkasnije od 1955., pa tužiteljica drži da postoje i okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su aktima bivših vlasti prešle iz režima vlasništva u režim društvenog vlasništva“.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu da se predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji od dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, a nije jasno o kojim dijelovima se radi. Tužiteljica da nije objasnila kako su njezini prednici stekli nekretninu. Na agrar se ne može pozvati jer su agrarne odluke nečitke dok tužiteljica i nije aktivno legitimirana podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, a kakva je predmetna, sve budući da je sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga na predmetu spora, te spram odluke donesene u tom postupku nisu podnijeli prigovor u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina]. Iz tih razloga, tužitelji su vezani odlukom koju je Sud donio u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, budući da je pravilo da se takve odluke mogu mijenjati samo specifičnim pravnim sredstvima koje na raspolaganje daju zemljišnoknjižni propisi, a to su prigovor u ispravnom postupku i tužba radi ispravka.

3. Tijekom dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid i pročitao zk. Izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.3, 113-116), rješenje o nasljeđivanju iza DU (l.s.4-5), rješenje o nasljeđivanju iza ČU pok. E (l.s.6-7), Agrarni upisnik iz 1931. (l.s.17-19), povijest posjeda (l.s.20- 22, 117 - 122), posjedovne listove (l.s.23-25, 30-32), spis i zapisnik iz postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere (l.s.26-29, 45- 50), preslik katastarskog plana (l.s.40), saslušao svjedoke LU, ZU, AU (l.s. 128), VU, KU (l.s.178-180) i tužiteljicu (l.s.197), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještake geometra ĐU dana 8. rujna 2025. (l.s.185), izvršen je uvid u skicu lica mjesta (l.s.189- 191) te su pročitani spisi ovoga suda broj P-288/2016 i Z-16739/2013.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je je osnovan.

4.1. Županijski sud u Zagrebu je dana 5. studenog 2024. pod brojem Gž-4892/2024 ukinuo presudu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-779/2018 od 23. travnja 2024., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje navodeći da će u ponovnom postupku sud utvrditi je li osnova stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine razrješenje agrarnih odnosa ili dosjelost, te u skladu s tim utvrđenjem odlučiti o tužbenom zahtjevu i za svoju odluku dati valjano obrazložene razloge.

4.2. Pravna osnova tužbenog zahtjeva je utvrđenje da je tužiteljica dosjelošću stekla vlasništvo nekretnine kat oznake čest. br. 311 k. o. [katastarska općina] uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava sa imena tuženika

5. Temeljem izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice:

- da su tužiteljica i njezina sestra OU nasljednice DU i to temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj O-534/06 od 14. studenog 2006. (l.s.4-5) te da je OU ustupila ovdje tužiteljici 1/2 dijela predmetne nekretnine,

- da je u navedenom rješenju kao ostavinska imovina navedena čest. zem. [katastarska čestica], od dijela koje je nastala predmetna čest.zem. dok nije navedena čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - da je DU nekretnine stekao nasljeđivanjem svoga oca ČU pok. E, koji je umro u [adresa] 06. ožujka 1931., kako proizlazi iz dosudnice Kotarskog suda u Zadru posl. broj O-846/47 od 25. listopada 1948. (l.s.6-7),

- da je u povijesti posjedovanja evidentiran posjed tužiteljičina oca pok. DU od prve revizije za kat. općinu [katastarska općina], odnosno 1955. (l.s. 20-22),

- da se u naravi radi o šumi, nekretnini koja je sa svih strana ograđena sa dračom i žičanom ogradom, a što je utvrđeno neposrednim opažanjem na očevidu na licu mjesta od dana 8. rujna 2025. uz sudjelovanje vještaka geodeta ĐU,

- da je tužiteljica prvo sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetnu čest.zem. (koja da je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je ispravljeno temeljem povijesti posjedovanja DGU- Područni ured za KLASA: 930-04/22-05/289 od 07.11.2022. u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – l.s.117) te da je dana 14. travnja 2009. doneseno rješenje u kojem tužiteljica i OU nisu upisane kao vlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaka za ½ dijela, već je izvršen upis na Grad Nin, a temeljem rješenja od 26. siječnja 2011. (l.s.45) na ročištu na kojem tužiteljica nije nazočila, ali je 15. studenog 2011. podnijela žalbu (l.s.53) i 25. studenog 2013. podnijela prigovor (l.s.41),

- da je tužiteljica 16. veljače 2016. podnijela tužbu protiv Općinskog suda u Zadru pod brojem P- 288/16 jer je dana 28. siječnja 2016. doneseno rješenje kojim je među ostalim odbijen njezin upis u postupku preoblikovanja kao vlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je dana 16. travnja 2018. doneseno rješenje kojim se smtra da je tužba povučena,

- da je u povjesti posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] stare oznake (od koje su nastale nove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao posjednik od 1955. upisan DU kao suposjednik,

- da su tužiteljica i OU upisane kao posjednice predmetne nekretnine prema izvodi iz popisnog lista (l.s.30) od 26. kolovoza 2010.,

- da su kao vlasnici susjednih nekretnina i to čest. br. 302, 310, 312, 330/1 i 332/1, sve k. o. [katastarska općina] upisane fizičke osobe (l.s.111-116), a koje su nastale od nekretnine stare izmjere i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Saslušan kao svjedok AU je naveo da je predmetna parcela jedna veća parcela koja se sastoji od dio šume, dijelom niskog raslinja, makija i vinograda. Zemljište je uvijek bilo ograđeno dio kamenom dio žicom, jer se koristilo kao pašnjak pa da se čuva stoka. Ovo zemljište je bilo od DU, radi se o dva brata jedan se zvao Č, a za drugog ne zna i oni da su se dijelili negdje dvadesetih godina prošlog stoljeća. Da je zemljište ostalo ocu od ĆU DU. Njegova je pretpostavka da su DU zemljište dobile od veleposjednika, svi oni da su tako dobili zemlju. Koliko zna sporova nije bilo ni sa državom, a niti međusobno.

6.1 U bitnome istovjetno kao prethodni svjedok iskazivali su svjedoci SU i ZU. SU je naveo da je zemlje bila od DU, uglavnom šuma i vinograd, sve da je bilo u ogradi i da je to bila njihova starina na kojoj je ĆU prije par godina držala ovce. Svjedok ZU je naveo da je cijela obitelj ZU zemljište dobila diobom veleposjeda te da su sve čestice oko ove uknjižene kao vlasništvo fizičkih osoba, a ova da je ostala kao otok. On da isto na ovoj lokaciji ima zemlju i uknjižio je svoje vlasništvo, a njegova zemlja da graniči sa predmetnom.

6.2. Nadalje i svjedok GU je naveo da se radi o nekretnini koja se nalazi između naselja Gaići, Štuline, Kneževići, da se radi o šumskom zemljištu koje je bilo od pok. DU, a prije njega od posjednika L, a koju nekretninu su obrađivali prednici tužitelja. Na toj nekretnini se sadio grah, čuvale su se ovce, a kasnije je narasla i hrastova šuma. Tužiteljica je to stekla na način da je njen otac došao u laštvo (došao živjeti kod ženine obitelji) kod DU jer je oženio njezinu kćer- njegova žena je bila DU, a zet od H je bio ĆU. Zemljište da je ograđeno, ima dio suhozida sa sjeverne strane, dok sa istočne ne. U blizini te nekretnine nikada nije vidio lugara te je koristi nesmetano HU. Istovjetno kao ovaj svjedok je iskazivao i svjedok MU koji je dodao i da je pok. DU, otac tužiteljice zemljište naslijedio od grofa UU koji je dao seljacima zemlju da rade te da je nesmetano u obitelji tužitelja sigurno 200 godina, a i da je u cijelosti ograđena žicom i dračom, te da nikada u tu šumu nije dolazio lugar.

7. Tužiteljica je navela u svome iskazu da je nekretnina koja je predmet ovog spora u vlasništvu njezine obitelji od 18. stoljeća, da je bila još od njezinog pradjeda E, kasnije od djeda ČU, a u cijelosti da je bila i ograđena s dračom i da su je koristili za ispašu. Nikada im nitko nije osporavao pravo na posjed, nije nikada postojao lugar niti je lugar ikada dolazio na taj teren, a uvijek znalo da se radi o nekretnini koja je u vlasništvu njezine obitelji. Nekada je tu blago paslo, a sada da tu ne radi nitko ništa, dok je nekretnina i dalje ograđena s dračom. Na tome području je nekad bio veleposjednik Z te da su u njegovom posjedu bile brojne nekretnine među kojima i predmetna, a da su predmetnu nekretninu koristili njezini prednici i za to su veleposjedniku plaćali danak. Kasnije je veleposjednik pobjegao u drugu državu te je ova nekretnina ostala u posjedu njezine obitelji i to nikada da nije bila državna nekretnina.

8. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.

- dalje u tekstu: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997. godine pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi.

8.1. Po odredbama čl. 159. i 160. ZVDSP-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 1980. i Općeg građanskog zakonika do 1980.) su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je Zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP-a).

8.2. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom, dok je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ).

8.3. Nadalje se za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ zahtijeva pošten posjed, dok je pošten prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. OGZ onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 – u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO koja nije dopuštala sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

8.4. Donošenjem ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. odredbom čl. 388. st. 4. je bilo određeno da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1991. („Narodne novine“ broj 137/99) ukinuta je navedena odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom čl. 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

8.5. Odredbom čl. 388. st. 3. ZVDSP rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Naime, za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu tada važeće odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je za izvanrednu dosjelost u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO potreban savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima nije radio razliku o stjecanju prava vlasništva dosjelošću redovnom, odnosno izvanrednom dosjelošću na nekretninama koje su u društvenom vlasništvu.

8.6. Republika Hrvatska kao potpisnica Konvencije o zaštiti ljudskih prava i kao članica Europske unije dužna primjenjivati Europsko pravo, a time i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i protokole koji su sastavnica te Konvencije. Isto tako dužna je primjenjivati odluke Europskog suda za ljudska prava, koji je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji se tiču stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. Naime, u predmetima [adresa]. i A protiv Republike Hrvatske iz 2016., sud je u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kakav je onaj u ovom predmetu stao na stajalištu da ukoliko treće osobe ne polažu pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a u konkretnom slučaju takvih osoba osim tužitelja nema, tužitelj ne može snositi posljedice koje su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP-a koja je do odluke toga suda 17. studenog 1999. omogućavala stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su nekoć bile u društvenom vlasništvu protekom rokova i uz dokazivanje kvaliteta i kontinuiteta posjedovanja.

9. Obzirom da se tužiteljica osobno i preko svojih prednika, u smislu rokova iz članka 159. stavka 4. ZVDSP-a i uz primjenu članka 160. stavak 1. i 2. ZVDSP-a već nalazi u posjedu predmetne čestice svakako preko četrdeset godina, to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti pravno shvaćanje Europskog suda za zaštitu ljudskih prava iz predmeta Trgo (zahtjev broj 35298/04), slijedom čega se može zaključiti i da je tužiteljica temeljem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a postala vlasnik predmetnog zemljišta temeljem zakona.

9.1. Polazeći od naprijed navedenih odredaba o stjecanju prava vlasništva dosjelošću te imajući u vidu da su prednici tužiteljice u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine najmanje 100 godina, a kako iskazuju saslušani svjedoci i tužiteljica (svi iskazuju da je predmetna nekretnina bila u posjedu obitelji tužiteljice još u vrijeme dok je ista od veleposjednika grofa RU, jer su je tada obrađivali, a koji je bio upisan kao vlasnik i posjednik od 1883. prema povijesti posjeda

– l.s.20, a isto slijedi i iz Agrarnog upisnika iz 1931.), primjenjujući odredbu čl. 388. ZVDSP, to ovaj sud nalazi da je tužiteljica na navedenoj nekretnini stekla vlasništvo dosjelošću, pa je slijedom toga valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu u cijelosti.

10. Naime, ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaze svih saslušanih svjedoka jer isti iskazuju istovjetno, vjerodostojno i uvjerljivo o mirnom, dugogodišnjem i neometanom posjedu tužiteljice i prednika tužiteljice, kao i o tome da nikada nije bilo spora unutar obitelji u svezi podjele predmetne nekretnine, a radi se o mještanima koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora. Također su iskazivali i o tome da na predmetnu nekretninu nikada nije pristupio lugar i posebno o tome da je ograđena dračom i žicom sa svih strana, dok su sve susjedne nekretnine, koje su bile od istoga veleposjednika upisane kao vlasništvo fizičkih osoba, a ne Grada Nina kao ova predmetna. Nadalje, iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca tužiteljice pok. ŽU proizlazi da je predmetna nekretnina stare oznake sastavni dio ostavinske mase, a kojeg su naslijedili tužiteljica i njezina sestra OU, koja je tužiteljici ustupila svoj dio predmetne nekretnine. Na održanom očevidu je identificiran predmet spora te je neposrednim opažanjem, kao i uvidom u skicu vještaka geometra utvrđeno da je predmetna nekretnina ograđena sa svih strana, dračom i žicom. Stoga, slijedom svega navedenog ovaj sud nalazi dokazanim da je tužiteljica osobno i po prednicima u posjedu utužene površine jer je ista upravo u toj površini ograđena.

11. Nadalje, tijekom postupka je kao nesporno utvrđeno da su na strani tužiteljice i njezinih pravnih prednika ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva na utuženoj nekretnini dosjelošću obzirom i da je ista nesporno bila u posjedu djeda tužiteljice ČU pok. E umrlog 1931., koji je bio i upisan u agrarnom upisniku iz 1931. kao težak na nekretninama vlasnika RU (l.s.18), njezinog oca ŽU umrlog 1991. i sada tužiteljice, a na kojoj nekretnini se nekada čuvalo blago te je svakako proteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužiteljice, a o kojem mirnom i poštenom posjedu su iskazivali brojni svjedoci.

11.1. Stoga je na temelju gornjih utvrđenja ovaj sud činjenične navode tužiteljice u tužbi i tijekom postupka našao osnovanima iz čega proizlazi i osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva te ga je valjalo prihvatiti na način kako je to određeno u izreci ove presude koja će ovdje tužiteljici poslužiti kao valjana zemljišnoknjižna isprava podobna za uknjižbu njezinog prava vlasništva u zemljišne knjige.

12. U odnosu na navode tuženika da je tužiteljica sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga na predmetu spora, te da u odnosu na odluku donesenu u tom postupku nije podnijela prigovor u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] za istaknuti je da isti nisu osnovani obzirom da tužiteljica nije sudjelovala na ročištu od dana 26. siječnja 2011. (l.s.45), kada je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Grada Nina.

12.1. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK-a, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, treba tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

12.2. Međutim, kako tužiteljica nije sudjelovala na ročištu od dana 26. siječnja 2011. (l.s.45), kada je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Grada Nina, to ovaj sud smatra, suprotno navodima tuženika, da je tužba tužiteljice dopuštena.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), a koji trošak je za zastupanje tužiteljice valjalo priznati punomoćniku iste i to za sastav tužbe 200,00 EUR (Tbr.7.1.), za sastav podneska od 4. prosinca 2023., 2. svibnja 2024., 18. veljače 2025. i 12. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.8.1.1), za sastav žalbe od 24. lipnja 2021. u iznosu od 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 12. studenog 2018., 17. siječnja 2019., 21. veljače 2019., 22. ožujka 2021., 31. svibnja 2021., 5. prosinca 2023., 12. ožujka 2024., 5. ožujka 2025., 9. srpnja 2025., 8. rujna 2025. i 20. studenog 2025., svako po 200,00 EUR, sve uvećano za PDV od 25%, za trošak predujma očevida u iznosu od 500,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu i presusu u iznosu od po 53,09 EUR te pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 EUR, sveukupno iznosi 4.994,86 EUR.

Zadar, 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici, po punomoćniku,

2. Tuženiku, osobno.