REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-2213/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Župe Sv. Antuna Padovanskog Gornji Kosinj, OIB 03245640660, Gornji Kosinj 34, kojeg zastupa opunomoćenik Andro Majanović, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 2, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, OIB 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, kojeg zastupaju opunomoćenici DŽ i BŽ, radi obnove – procjene utjecaja zahvata na okoliš, 2. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za procjenu utjecaja na okoliš, KLASA: UP/I-351-03/16-02/133, URBROJ: 517-05-1-1-24-29 od 11. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini od 16,14 EUR (slovima: šesnaest eura i četrnaest centi) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za procjenu utjecaja na okoliš, KLASA: UP/I-351-03/16-02/133, URBROJ: 517-05-1-1-24-29 od 11. rujna 2024. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem KLASA: UP/I-351-03/16-02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018., a kojim rješenjem se utvrđuje da je namjeravani zahvat - hidroenergetski sustav (IIES) Kosinj, nositelja zahvata Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, prihvatljiv za okoliš i ekološku mrežu uz primjenu zakonom propisanih i tim rješenjem utvrđenih mjera zaštite okoliša i mjera ublažavanja negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže (A) te praćenja stanja okoliša i ekološke mreže (B). Prijedlog tužitelja odbačen je uz obrazloženje da je isti podnesen od neovlaštene osobe.

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi ističe da kao Župa Katoličke crkve djeluje na području Gornjeg Kosinja, te je vlasnik nekretnina na području koje je obuhvaćeno rješenjem o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, pa da stoga na temelju čl. 123. Zakona o općem upravnom postupku ima položaj stranke i pravni interes podnijeti prijedlog za obnovu postupka. Dodatno ističe da pravni interes i ovlaštenje proizlazi i iz čl. 167. st. 1. i čl. 168. st. 1. Zakona o zaštiti okoliša, budući da će zbog lokacije zahvata i utjecaja zahvata biti pogođen štetom u okolišu. Zaključno ističe da mu je položaj stranke priznat i od Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koji je usvojio zahtjev tužitelja za ocjenu zakonitosti općeg akta Općine Perušić na temelju kojeg je doneseno osporeno rješenje o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, kao i od Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koje je tužiteljev prijedlog za obnovu postupka u kojem je izdana lokacijska dozvola za predmetni zahvat odbacilo iz drugih razloga. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja. Ističe da je postupak procjene utjecaja na okoliša pokrenut temeljem zahtjeva Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb od 22. prosinca 2016., za procjenu utjecaja na okoliš hidroenergetskog sustava Kosinja, te je okončan rješenjem KLASA: UP/I-351-03/16- 02/133, URBROJ: 51706-2-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018. kojim je utvrđeno da je zahvat prihvatljiv za okoliš i ekološku mrežu uz primjenu zakonom propisanih te navedenim rješenjem utvrđenih mjera zaštite okoliša i mjera ublažavanja negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost ekološke mreže te praćenja stanja okoliša i ekološke mreže. Nastavno ističe da je sukladno odredbi čl. 80. st. 3. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine" br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18, dalje: ZOZO) i čl. 8. Uredbe o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša ("Narodne novine" br. 64/08, 80/13, dalje: Uredba) na mrežnim stranicama tuženika objavljena informacija o zahtjevu KLASA: UP/I-351-03/16- 02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-17-4 od 22. veljače 2017. te je proveden propisani postupak. U odnosu na zahtjev proveden je postupak javne rasprave u razdoblju od 17. listopada 2017. do 16. studenoga 2017. na području Općine Perušić i Ministarstva, u kojem postupku je imala pravo sudjelovati javnost i zainteresirana javnost sukladno odredbi čl. 167. st. 1. ZOZO, te je odredbom čl. 13. Uredbe propisano da u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš javnost i zainteresirana javnost sudjeluju putem javne rasprave. Stoga je tužitelj radi zaštite svojih pravnih interesa imao pravo i mogućnost sudjelovati u postupku javne rasprave koji se provodio povodom zahtjeva, no tužitelj to pravo nije iskoristio niti je dostavio ikakve primjedbe u odnosu na zahvat, pa stoga i nije stekao svojstvo stranke u upravnom postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš. S obzirom da tužitelj nije sudjelovao u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš, isti nije stekao svojstvo stranke u upravnom postupku, koju okolnost dodatno potkrjepljuje i činjenica da isti nije pokrenuo upravni spor radi osporavanja rješenja od 14. svibnja 2018. Podredno, tuženik ističe da je rješenje od 14. svibnja 2018. javno objavljeno na mrežnoj stranici Ministarstva dana 17. svibnja 2018., kako je to propisano odredbom čl. 91. st. 2. ZOZO-a, te da se temeljem odredbe čl. 123. ZUP-a prijedlog za obnovu postupka može podnijeti u roku tri godine od dana dostave rješenja stranci. Sukladno citiranim odredbama te čl. 95. st. 2 i 3. ZUP-a, smatra se da je rješenje od 14. svibnja 2018. dostavljeno zainteresiranoj javnosti dana 26. svibnja 2018., te je stoga trogodišnji rok za podnošenje prijedloga za obnovu istekao 26. svibnja 2021., a tužitelj je prijedlog podnio 12. prosinca 2023., pa je stoga isti u svakom slučaju nepravodoban. Također tuženik ističe da nisu ispunjeni niti uvjeti za obnovu postupka propisani čl. 123. st. 2. ZUP-a, s obzirom da presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usoz-102/21-11 od 30. listopada 2023. na koju se tužitelj poziva donesena u postupku ocjene zakonitosti Odluke o stavljanju groblja izvan uporabe KLASA: 363-01/20-01/76, URBROJ: 2125-08-1-20-1 od 28. prosinca 2020. Općine Perušić, te je njome ukinut samo čl. 1. Odluke dok je ostatak Odluke i dalje ostao na snazi, koja Odluka se nije odnosila niti se odnosi na postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš niti ima utjecaj na isti. Stavljanje izvan snage članka 1. Odluke nije izmijenilo sadržaj i opseg zahvata ili njegov utjecaj na okoliš niti se rješenje od 14. svibnja 2018. temelji na sadržaju te Odluke, iz čega proizlazi da ista ne predstavlja prethodno pitanje u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš. Ujedno navodi da je neosnovano pozivanje tužitelja da je istome u tom postupku od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske priznat status stranke, budući da predmet navedenog postupka nije bio postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš već ocjena zakonitosti Odluke o stavljanju groblja izvan uporabe, koji postupak se vodio temeljem čl. 83. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS/09). U navedenom sudskom postupku nije se odlučivalo ima li tužitelj status stranke u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš. Vezano uz pozivanje tužitelja na rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/I-350-05/23-01/000228, URBROJ: 531-08-2-224-0005 od 26. veljače 2024. ističe da isto nije predmet ovog postupka niti je na bilo koji način relevantno za rješavanje upravne stvari. Stoga predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te tužitelja obveže na naknadu troškova spora tuženiku.

4. Tužitelj u podnesku od 2. prosinca 2025. ustraje kod stava da je dokazao pravni interes za podnošenje prijedloga za obnovu postupka, te ističe da donijeta presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 30. listopada 2023. predstavlja novu činjenicu odnosno okolnost na koju je tužitelj nije mogao pozvati u upravnom postupku okončanom 2018. godine. Smatra neosnovanim zaključak tuženika o nepravodobnosti prijedloga za obnovu postupka, ističući da sukladno čl. 123. st. 3. ZUP-a stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kada je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza. Navodi da je za presudu saznao 1. prosinca 2023. kada je ista objavljena u Narodnim novinama, a da je prijedlog za obnovu podnio 6. prosinca 2023., dakle u zakonskom roku od 30 dana. Zaključno osporava i tvrdnju tuženika da navedena presuda nema utjecaja na predmetno rješenje od 14. svibnja 2018., ističući da se u toč. I., A.1. tog rješenja, pod "Mjere zaštite naselja i stanovništva", u toč. 57. spominje potrebu donošenja odluke državnog tijela za komunalno gospodarstvo vezano uz preseljenje posmrtnih ostataka s groblja u Gornjem Kosinju, a koju odluku predstavlja upravo Odluka Općine Perušić koju je Visoki upravni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 4. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, čime se smatra da je u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24) strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koji prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Također je izvršen uvid u koncept ovosudnog spisa posl. br. Us I-468/2024.

7. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 12. prosinca 2023. tuženiku prijedlog za obnovu postupka okončanog citiranim rješenjem tuženika od 14. svibnja 2018. Tužitelj se u prijedlogu pozvao na odredbu čl. 123. st. 2. toč. 3. ZUP-a, obrazlažući da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usoz- 102/21-11 od 30. listopada 2023., objavljenom u Narodnim novinama 1. prosinca 2023., djelomično ukinuta Odluka o stavljanju groblja izvan uporabe KLASA: 363- 01/20-01/76, URBROJ: 2125-08-1-20-1 od 28. prosinca 2020. Općine Perušić. Tužitelj u prijedlogu navodi da je rješenjem od 14. svibnja 2018. kao jedna od mjera zaštite okoliša predviđeno i premještanje posmrtnih ostataka s groblja u Gornjem Kosinju, a prema odluci državnog tijela nadležnog za komunalnog gospodarstvo; te smatra da citirana Odluka Općine Perušić predstavlja takvu odluku, a koju je nadležni Sud naknadno ukinuo. Smatra da je time nadležni sud na drukčiji način odlučio o prethodnom pitanju, što da predstavlja razlog za obnovu. Nastavno obrazlaže svoj pravni interes jednako kao i u tužbi ovom upravnom sporu, naime ističe da kao pravna osoba Katoličke Crkve djeluje na području područja obuhvaćenog zahvatom, te da na tom području ima u vlasništvu nekretnine, pa stoga smatra da u smislu čl. 4. ZUP-a i čl. 167. i čl. 168. ZOZO-a ima pravni interes za podnošenje prijedloga za obnovu postupka.

9. Sukladno čl. 123. ZUP-a, obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

10. Sukladno čl. 124. st. 2. ZUP-a, u prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

11. Sukladno čl. 126. st. 1. ZUP-a, kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

12. Sukladno čl. 4. st. 1. ZUP-a, stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.

13. Sukladno čl. 3. st. 1. ZUP-a, ovaj se Zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima. Samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona.

14. Sukladno čl. 167. ZOZO, da ima vjerojatan pravni interes u postupcima uređenim ovim Zakonom u kojima je predviđeno sudjelovanje zainteresirane javnosti smatrat će se svaka fizička i pravna osoba koja zbog lokacije zahvata i/ili zbog prirode i utjecaja zahvata ili koja je pogođena ili će vjerojatno biti pogođena štetom u okolišu može, u skladu sa zakonom, dokazati da joj je narušeno pravo (st. 1.). Podrazumijeva se da ima dovoljan (vjerojatan) pravni interes u postupcima uređenim ovim Zakonom u kojima je predviđeno sudjelovanje zainteresirane javnosti i udruga civilnog društva koja djeluje na području zaštite okoliša ako: - je registrirana sukladno posebnim propisima o udrugama te da joj je statutom kao cilj određena zaštita i unaprjeđenje okoliša, uključujući i zaštitu ljudskog zdravlja i zaštitu ili racionalno korištenje prirodnih dobara, - je registrirana u smislu podstavka 1. ovoga stavka najmanje dvije godine prije nego je započeo postupak tijela javne vlasti o zahtjevu povodom kojega iskazuje svoj pravni interes, te ako dokaže da je u tom razdoblju aktivno sudjelovala u aktivnostima vezanim za zaštitu okoliša na području grada ili općine gdje ima registrirano sjedište sukladno svojem statutu (st. 2.).

15. Sukladno čl. 168. ZOZO-a, osobe iz članka 167. stavka 1. ovoga Zakona koje su u svojstvu zainteresirane javnosti sudjelovale u postupcima uređenim ovim Zakonom imaju pravo osporavati odgovarajući upravni akt tijela javne vlasti, za koji je ovim Zakonom, odnosno posebnim zakonom predviđena mogućnost podnošenja žalbe odnosno tužbe, te izjaviti žalbu Ministarstvu, odnosno podnijeti tužbu nadležnom sudu u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonom, a radi osporavanja zakonitosti akata, radnji ili propusta (st. 1.). Udruga civilnog društva iz članka 167. stavka 2. ovoga Zakona ima pravo osporavati odgovarajući upravni akt tijela javne vlasti, za koji je ovim Zakonom, odnosno posebnim zakonom predviđena mogućnost podnošenja žalbe odnosno tužbe, te izjaviti žalbu Ministarstvu, odnosno podnijeti tužbu nadležnom sudu u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonom, a radi osporavanja zakonitosti akata, radnji ili propusta (st. 2.).

16. Pobijanim rješenjem tuženika odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka, uz obrazloženje da tužitelj nije bio stranka u postupku okončanom rješenjem od 14. svibnja 2018. te da isti nije ovlašten podnijeti prijedlog za obnovu tog postupka. Dodatno tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je prijedlog u svakom slučaju trebalo odbaciti kao nepravodoban, odnosno iz razloga što tužitelj nije učinio vjerojatnom okolnost na kojoj se temelji prijedlog.

17. Iznijeto obrazloženje pobijanog rješenja prihvaća i ovaj Sud kao pravilno i na zakonu osnovano.

18. Naime, sukladno citiranim odredbama čl. 167. i čl. 168. ZOZO-a u svezi čl. 3. i čl. 4. ZUP-a, Zakon o zaštiti okoliša u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku predstavlja posebni propis (lex specialis), koji određena pitanja uređuje na drukčiji način od ZUP-a, te u tim pitanjima ima prevagu nad općim propisom, a sukladno načelu da posebna odredba isključuje primjenu opće odredbe (lex specialis derogat legi generali). Jedno od tih pravnih pitanja jest i položaj stranke u postupku, pri čemu se, i u slučaju kada poseban propis ograničava (sužava) pojam stranke u postupku u odnosu na opći propis, sukladno ustaljenoj praksi upravnih sudova ima primijeniti posebni propis (tako primjerice presude Visoko upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-2679/23-2 od 29. svibnja 2024., posl.br. Usž-3841/20-2 od 10. prosinca 2020., posl.br. Usž-421/19-19 od 16. siječnja 2020., posl.br. Usž-4127/20-2 od 12. studenog 2020.). Naime, pravni interes u smislu čl. 4. ZUP-a ne može biti bilo kakav, već mora biti pravni, a to znači da proizlazi iz zakona ili je zakonom zaštićen. Prava, obveze i pravni interesi pak proizlaze iz propisa kojima se uređuju pojedine upravne materije, dakle, materijalnih propisa, a koji propis u konkretnom slučaju predstavlja Zakon o zaštiti okoliša.

19. Iz odredbi čl. 167. i čl. 168. ZOZO-a proizlazi da taj propis razlikuje dvije kategorije sudionika uz koji veže (eventualno) svojstvo stranke u postupku: "obična" javnost iz čl. 167. st. 1. ZOZO-a, za koju postoji oboriva presumpcija postojanja vjerojatnog pravnog interesa, te "kvalificirana" zainteresirana javnost – udruga civilnog društva koja djeluje na području zaštite okoliša, za koju se veže neoboriva pravna presumpcija, odnosno njezin se dovoljni pravni interes podrazumijeva.

20. Pritom, za razliku od "kvalificirane" udruge civilnog društva koja na temelju čl. 168. st. 2. ZOZO-a uvijek može izjaviti pravni lijek protiv odgovarajućeg upravnog akta tijela javne vlasti donijetog na temelju ZOZO-a, "obična" javnost (svaka fizička i pravna osoba koja zbog lokacije zahvata i/ili zbog prirode i utjecaja zahvata ili koja je pogođena ili će vjerojatno biti pogođena štetom u okolišu može, u skladu sa zakonom, dokazati da joj je narušeno pravo) takav pravni lijek može izjaviti isključivo ukoliko je u postupku donošenja tog upravnog akta sudjelovala kao zainteresirana javnost, dakle ukoliko se uključila u javnu raspravu koja je prethodila donošenju rješenja u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš.

21. U konkretnom slučaju, tužitelj niti ne osporava da nije sudjelovao u postupku donošenja rješenja od 14. svibnja 2018. u svojstvu zainteresirane javnosti, odnosno da se nije uključio u javnu raspravu niti dostavljao primjedbe, a niti navedeno proizlazi iz spisa upravnog postupka. Stoga je neosnovano pozivanje tužitelja da bi svojstvo stranke imao temeljem čl. 4. ZUP-a, budući da, kako je već obrazloženo, svojstvo stranke ima samo ona fizička ili pravna osoba koja je u postupku sudjelovala kao zainteresirana javnost, te time dokazala svoj pravni interes, dok se za preostale osobe smatra da su propuštanjem sudjelovanja iskazale nepostojanje pravnog interesa. Stoga takve osobe ne mogu naknadno steći svojstvo stranke, te posljedično, ne mogu izjavljivati redovne ni izvanredne pravne lijekove, kao niti pokretati upravni spor protiv upravnih akata.

22. Pritom na navedeni zaključak nije od utjecaja pozivanje tužitelja na citiranu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usoz-102/21-11 od 30. listopada 2023., budući je iz sadržaja iste razvidno da je ista donijeta na temelju čl. 83. st. 2. ZUP/09, dakle po službenoj dužnosti, pri čemu je podnesak tužitelja tretiran kao obavijest građana, a ne kao prijedlog ovlaštene osobe (stranke) u smislu čl. 83. st. 1. tog Zakona. Također je neosnovano i pozivanje na rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kojim je tužiteljev prijedlog za obnovu postupka u kojem je izdana lokacijska dozvola za predmetni zahvat odbačen iz drugih razloga, pri čemu mu nije osporen položaj stranke. Naime, radi se o sasvim različitom postupku (izdavanju lokacijske dozvole), u kojem se položaj stranke prosuđuje na temelju različitog materijalnog propisa (Zakona o prostornom uređenju), pa okolnost priznavanja položaja stranke tužitelju u tom postupku nije relevantna za predmetni postupak.

23. Slijedom navedenog, pravilno je tuženik utvrdio da tužitelj nema svojstvo stranke u smislu čl. 167. i čl. 168. ZOZO-a, te na temelju čl. 126. ZUP-a podneseni prijedlog odbacio kao podnesen od neovlaštene osobe.

24. Budući da je pobijano rješenje već iz navedenog razloga zakonito, to se Sud iz razloga ekonomičnosti nije upuštao u ocjenu preostalih navoda tuženika istaknutih u ovome sporu kao dodatnih razloga za odbacivanje prijedloga.

25. Slijedom navedenog, budući da je pobijano rješenje tuženika na zakonu osnovano, a tužbeni navodi nisu osnovani, to je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

26. Odluka o trošku temelji se na čl. 147. st. 1. ZUS-a, pa je stoga tužitelj, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, nema pravo na naknadu troškova spora, već je isti dužan nadoknaditi troškove spora tuženiku. Tuženiku su kao opravdani priznati troškovi pristupa jednog opunomoćenika na ročište održano 4. prosinca 2025., i to iznos na ime prosječne cijene autobusne karte na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb, u dva smjera, u visini dvostrukog iznosa prosječne cijene autobusne karte redovne linije javnog prijevoznika na toj relaciji, temeljem javno objavljenog cjenika (https://www.arriva.com.hr/hr-hr/odabir-polaska), u ukupnom iznosu od 16,14 EUR, sve sukladno čl. 6. st. 1. i čl. 10. u svezi čl. 24. čl. 7. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05, dalje: Pravilnik). Tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristupa osobnim automobilom (cestarina i gorivo), već javnim prijevozom, a sve temeljem citiranih odredbi Pravilnika. Također mu nije priznat trošak pristupa za oba opunomoćenika, budući da je po ocjeni ovoga Suda bilo dostatno zastupanje po jednome. Stoga je riješeno kao pod t. II. i III. izreke ove presude.

U Rijeci 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Andri Majanoviću, odvjetniku u Zagrebu, Dalmatinska 2

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80