Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3778/22-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan - Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članoica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. M. d.o.o. Z., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i partneri d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3387/21-12 od 6. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3387/21-12 od 6. lipnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-02/21-01/318, urbroj: 513-04-21-2 od 13. rujna 2021. i poništenje rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., klasa: UP/I-471-02/14-01/92, urbroj: 513-07-17-21-78 od 27. svibnja 2021. (točka 1. Izreke) te je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora (točka 2. Izreke).
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja od 27. svibnja 2021. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2013. u iznosu porezne obveze od 97.720,27 kuna uz pripadajuće zatezne kamate kako je to navedeno u izreci tog rješenja.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome u žalbi navodi da prvostupanjski sud prilikom utvrđenja da u konkretnom nije nastupila zastara nije uzeo u obzir da se pod pojmom postupak pred sudom misli na ovrhu na nekretnini, pobijanje dužnikovih pravnih radnji, stečajni postupak, a ne upravni spor jer se on nije vodio radi naplate poreza, već se u upravnom sporu utvrđivalo je li porezno rješenje zakonito ili nezakonito. Stava je da zastara ne teče isključivo u slučaju dok se vodi postupak pred sudom radi naplate, a da je u konkretnom slučaju zastara tekla i za vrijeme upravnog spora. Osvrće se na to da porezna uprava po slobodnoj ocjeni odlučuje koje će mjerilo ili više njih koristiti za procjenu porezne osnovice, a da je predmetno prvostupanjsko rješenje utemeljeno na zastarjelim i ničim dokazanim podacima. Ističe da je tržišnu vrijednost trebalo vještačiti jer službena osoba ne raspolaže znanjem za utvrđivanje činjenice cijene zakupnine. Navodi da u predmetu nije potpuno utvrđeno činjenično stanje, već se prvostupanjsko tijelo rukovodi ranijim utvrđenjima, a na temelju kojih je upravni sud poništio prethodno porezno rješenje. Ističe da je jedino nesporno to što je ovoga puta prvostupanjsko porezno tijelo uzelo u obzir, sukladno Aneksu Ugovora o zakupu poslovnog prostora manju površinu predmetnog poslovnog prostora i nižu cijenu, slijedom čega je utvrđena porezna obveza. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.
8. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je nad tužiteljem proveden postupak poreznog nadzora predmet kojega je bio porez na dodanu vrijednost za 2013., o čemu je sastavljen zapisnik klasa: UP/I-471-02/14-01/92, urbroj: 513-07-17-21-76 od 11. svibnja 2021. Iz zapisnika o poreznom nadzoru proizlazi da je tužitelj u 2013. manje iskazao osnovicu poreza na dodanu vrijednost i manje obračunao porez na dodanu vrijednost. Naime, iz sadržaja Poreznog vjesnika 7C/2011 (Službeno glasilo Porezne uprave Republike Hrvatske) proizlazi da je minimalna cijena zakupa poslovnog prostora u području PODI Dugopolje, razvrstana u zonu I, iznosila 60,00 kn/m2.
9. Nadzorom je utvrđeno da je porezno tijelo utvrdilo tužitelju osnovicu prema obračunatoj zakupnini iz ugovora o zakupu od 30. prosinca 2010. u iznosu od 4,75 eura po 1 m2 za površinu od 1.932 m2 i mjesečnu zakupninu u iznosu od 9.177,00 eura, umanjujući je za novi ugovoreni iskazani iznos zakupnine od 2,55 eura po 1 m2.
10. U tome prvostupanjski sud nalazi dostatno raspravljenim i utvrđenim da je tržišna vrijednost zakupa konkretnog poslovnog prostora u vrijeme zakupa iznosila upravo onoliko koliko je utvrdila Porezna uprava, kao i da tužitelj nije ničim potkrijepio svoje tvrdnje niti predložio izvođenje dokaza radi utvrđenja suprotnoga.
11. Odredbom članka 8. stavku 6. Zakona o porezu na dodatnu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13. i 153/13.; dalje: ZPDV) propisano je da se osnovica u slučaju obavljenih usluga iz članka 4. stavka 4. tog Zakona utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti u trenutku obavljanja usluge.
12. Prema članku 54. stavku 4. ZPDV-a ako je naknada za isporuku dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti porezna osnovica je tržišna vrijednost isporuke dobra ili obavljene usluge.
13. Pravilno se ocjenjuje utvrđenje prvostupanjskog suda u odnosu na prigovore tužitelja vezano za nastup apsolutne zastare u ovom predmetu. Odredbom članka 197. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.; dalje: OPZ/16.) iz područja primjene općeg prijelaznog režima isključeno upravo pitanje u vezi nastupa zastare jer pravilno tumačenje sadržaja navedene odredbe dovodi do zaključka da u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze, kao i u postupcima utvrđivanja i naplate porezne obveze, pokrenutim prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 14/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13.; dalje: OPZ/08.) relativna zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017. Nakon toga relativna zastara ne teče, pa nije moguće niti utvrditi njeno nastupanje.
14. Dakle, iz navedenog proizlazi da će se oni postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema odredbama OPZ-a/08. u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama OPZ-a/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe članka 197. stavka 2. OPZ-a/16., prema odredbama ranijeg zakonskog propisa, odnosno OPZ-a/08.
15. U konkretnom slučaju, zastara prava na utvrđenje PDV-a za 2013. je počela teći istekom godine u kojoj je navedena porezna obveza nastala, odnosno 1. siječnja 2015., iz čega proizlazi da na dan stupanja na snagu OPZ-a/16. nije nastupila ni relativna zastara, kao niti apsolutna zastara. Stoga se, prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ-a/16., na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze trebaju primijeniti odredbe OPZ-a/16.
16. Člankom 108. stavkom 1. OPZ/16.-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a stavkom 6. toga članka da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.
17. Pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda da je tijekom trajanja upravnog spora pod poslovnim brojem: UsIpn-48/19 došlo do zastoja zastare. Naime, od početka tijeka zastarnog roka do pokretanja upravnog spora UsIpn-48/19 dana 23. prosinca 2019. je proteklo manje od šest godina, a od završetka upravnog spora 25. siječnja 2021. do donošenja rješenja tuženika od 13. rujna 2021. također nije nastupio zastarni rok.
18. S obzirom na činjenicu da tužitelj uglavnom ponavlja u žalbi sve već ranije istaknute prigovore u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti, to iz istih razloga žalbene navode ocjenjuje neosnovanima.
19. Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
20. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 26. listopada 2023.
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.