REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-1259/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na razmjerni dio starosne mirovine, 2. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/24-03/03573876870, URBROJ: 341-99-06/2-24-5399 od 10. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/24-03/03573876870, URBROJ: 341-99-06/2-24-5399 od 10. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi KLASA: UP/I 140-02/24-03/03573876870, URBROJ: 341-17-06/2-24- 008047 od 25. srpnja 2024. kojim je tužitelju priznato, počevši od 25. srpnja 2024., pravo na razmjerni dio starosne mirovine u svoti od 543,53 EUR mjesečno, a umjesto ove mirovine isplaćivat će se najviša mirovina u svoti od 501,23 EUR mjesečno.

2. U tužbi tužitelj, u bitnome, navodi kako smatra da mu je pravo na razmjerni dio starosne mirovine trebalo priznati primjenom polaznog faktora 1,27, a ne 1,00 jer njegov ukupni mirovinski staž u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji iznosi 42 godine, 11 mjeseci i 15 dana. Smatra nelogičnim i diskriminirajućim utvrđenu vrijednost bodova od 3,8 jer je u Republici Hrvatskoj ostvarivao plaću koja je uredno registrirana u sustavu mirovinskog osiguranja. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Citira odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju, Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine i Zakona o najvišoj mirovini te ističe da je tužitelj uvjete za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine ispunio pribrajanjem razdoblja osiguranja navršenih u Bosni i Hercegovini razdobljima osiguranja navršenim u Republici Hrvatskoj, te da stoga nije bilo osnove da se za određivanje polaznog faktora uzme u obzir i mirovinski staž navršen u Republici Srbiji. Stoga smatra da je osporavano rješenje utemeljeno na zakonu i predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U očitovanju na odgovor na tužbu od 6. svibnja 2025. tužitelj, u bitnome, ponavlja navode tužbe i predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

5. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava, a kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj zahtjev za ostvarivanje prava na razmjerni dio starosne mirovine podnio 8. srpnja 2024.

8. Nadalje proizlazi da mirovinski staž prema članku 24. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/2018., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) iznosi 10 godina, 9 mjeseci i 3 dana.

9. Iz podataka spisa razvidno je da razdoblja osiguranja navršena u inozemstvu (Bosna i Hercegovina) iznose 11 godina, 6 mjeseci i 10 dana, dok razdoblja osiguranja ostvarena u Republici Srbiji iznose 20 godina, 8 mjeseci i 2 dana.

10. Prema članku 17. stavku 1. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 3/01., dalje: Ugovor), ako je, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, stjecanje, očuvanje ili ponovno priznanje prava na davanje u novcu, uvjetovano navršenjem određenog razdoblja osiguranja, nositelj te države ugovornice uzima u obzir, ako je to potrebno, i razdoblje osiguranja navršeno prema pravnim propisima druge države ugovornice, kao da je navršeno prema pravnim propisima koje on primjenjuje, pod uvjetom da se to razdoblje ne poklapa s razdobljem osiguranja prve države ugovornice.

11. Člankom 17. stavkom 3. Ugovora propisano je da osiguraniku – državljaninu jedne od država ugovornica koji i pored primjene stavka 1. ovoga članka, ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje u novcu, nadležni nositelj uzima u obzir i razdoblje navršeno u trećoj državi, u skladu s ugovorom o socijalnom osiguranju sklopljenim s tom trećom državom.

12. Prema članku 16. stavku 1. Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 14/01., dalje: Ugovor o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom), ako je prema pravnim propisima jedne države ugovornice stjecanje, očuvanje ili ponovno priznavanje prava na davanje uvjetovano navršenjem mirovinskog staža, nositelj te države ugovornice uzima u obzir, ako je potrebno, i mirovinski staž navršen prema pravnim propisima druge države ugovornice, kao da je navršen prema njegovim pravnim propisima, pod uvjetom da se razdoblja ne poklapaju, ako ovim ugovorom nije drukčije određeno.

13. Odredbom članka 16. stavka 3. Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom propisano je da osiguraniku – državljaninu jedne od država ugovornica koji, i pored primjene stavka 1. ovoga članka, ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje, nadležni nositelj uzima u obzir i mirovinski staž navršen u trećoj državi s kojom obje države ugovornice imaju sklopljene ugovore o socijalnom osiguranju.

14. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da se razdoblje osiguranja navršeno prema pravnim propisima druge države ugovornice uzima u obzir ako je to potrebno radi ispunjavanja propisanog uvjeta navršenog mirovinskog staža za stjecanje prava na mirovinu iz hrvatskog osiguranja, a ako osiguranik ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu ni zbrajanjem razdoblja osiguranja navršenog prema pravnim propisima Republike Hrvatske i druge države, uzima se u obzir i razdoblje osiguranja navršeno u trećoj državi.

15. Budući da je tužitelj pribrajanjem razdoblja osiguranja navršenih u Bosni i Hercegovini razdobljima osiguranja navršenim u Republici Hrvatskoj ispunio propisani uvjet navršenog mirovinskog staža za stjecanje prava na razmjerni dio starosne mirovine prema članku 33. ZOMO, nije bilo razloga za pribrajanje i mirovinskog staža navršenog u Republici Srbiji. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da ukupna razdoblja osiguranja tužitelja, sukladno članku 17. stavku 1. Ugovora iznose 22 godine, 3 mjeseca i 13 dana.

16. Nadalje, odredbom članka 85. stavka 3. ZOMO propisano je da se polazni faktor za određivanje starosne mirovine osiguranika, koji prvi put stječe mirovinu nakon navršene starosne dobi propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema ovome Zakonu i ima 35 godina mirovinskog staža, utvrđuje tako da se polazni faktor iz stavka 1. ovog članka povećava za 0,45% po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, a najviše za pet godina.

17. Tužitelj je uvjete za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine ispunio pribrajanjem razdoblja osiguranja navršenih u Bosni i Hercegovini razdobljima osiguranja navršenim u Republici Hrvatskoj primjenom članka 17. stavka 1. Ugovora te stoga nije bilo osnove da se za određivanje polaznog faktora uzme u obzir i mirovinski staž navršen u Republici Srbiji. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da polazni faktor za određivanje starosne mirovine, prema članku 85. stavku 1. točki 4. ZOMO iznosi 1,0, dok mirovinski faktor prema članku 87. stavku 1. točki 1. ZOMO iznosi 1,0.

18. Nadalje, pravilno je prema stajalištu ovoga Suda, tužitelju izračunata svota razmjernog dijela starosne mirovine na način da su osobni bodovi pomnoženi s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine (12,26 EUR) na temelju Odluke o aktualnoj vrijednosti mirovine od 1. siječnja 2024. ("Narodne novine", broj 25/24.), tako da razmjerni dio starosne mirovine tužitelja, počevši od 25. srpnja 2024. iznosi 543,53 EUR, a umjesto ove svote razmjernog dijela starosne mirovine, tužitelju je određena najviša mirovina u svoti od 501,23 EUR mjesečno u skladu sa Zakonom o najvišoj mirovini ("Narodne novine", broj: 162/98. i 82/01.).

19. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno odredilo razmjerni dio starosne mirovine tužitelju počevši od 25. srpnja 2024. i da tužbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, te je stajališta da je predmetno rješenje utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, kao i da navedenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

20. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan temeljem članka 116. stavka 1. ZUS-a i odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku