Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-134/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Ratkoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Klinički bolnički centar Osijek sa sjedištem u [adresa], OIB:89819375646, zastupan po punomoćniku ZV, mag. iur., zaposleniku, radi poništenja ugovora o radu i odluke o plaći i utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja TV, odvjetničke vježbenice, te punomoćnika tuženika, uz javnu objavu dana 2. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Poništava se Ugovor o radu tuženika broj R2/02-6982/2024 koji je radnik primio 26. lipnja 2024. godine i poništava se Odluka o plaći broj r2/02-6982-02/2024 od 1. srpnja 2024. godine.

2. Utvrđuje se da tužitelj obnaša poslove posebnog radnog mjesta u sustavu zdravstva – Vozač sanitetskog prijevoza sa koeficijentom 1,43, III. platnog razreda u skladu sa Uredbom.

3. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju razliku plaće od ranije utvrđenog koeficijenta 1,28 do koeficijenta 1,43 počevši od 1. ožujka 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine uvećano za zateznu kamatu tekuću od 1. ožujka 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je Poslovni broj: Pr-125/2024-17 - 2 - na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve to u roku 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 31. srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika koju obrazlaže navodeći da je višegodišnji radnik tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila koje zadužuje kod tuženika, te da na svom radnom mjestu svakodnevno obavlja prijevoz bolesnika između odjela, zavoda i klinika tuženika, obzirom da je tuženik izgrađen po principu paviljonske bolnice na način da se organizacijske jedinice tuženika nalaze u različitim zgradama i u različitim mjestima. Napomonje da u osnovnu djelatnost tuženika ne spada sanitetski prijevoz, već iz izvatka sudskog registra proizlazi da je osnovna djelatnost tuženika raznorodno liječenje pacijenata, pa je radi pružanja cjelokupne zdravstvene pomoći pacijentima nužno osigurati njihovu pravodobnu cirkulaciju unutar pojedinih organizacijskih jedinica tuženika. Nakon što je 1. ožujka 2024. stupila na snagu Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj: 22/24, u nastavku Uredba), tuženik je sukladno Uredbi, radno mjesto tužitelja kao vozača sanitetskog vozila preimenovao u radno mjesto dostavljača. Navodi da on najvećim dijelom prevozi bolesnike i da se ne može raditi o dostavljanju, jer se dostavljanje odnosi na materijalne stvari. Smatra da je tuženik postupio na takav način kako bi uštedio znatna novčana sredstva, budući je radno mjesto dostavljača manje plaćeno. Tužitelj napominje da tuženik kao zdravstvena ustanova ne može funkcionirati bez prijevoza pacijenata, bez odgovarajućih sanitetskih vozila i bez vozača i da se ne može govoriti o dostavljanju pacijenata, već o njihovom prijevozu koje često zahtjeva i monitoriranje njihovog stanja prilikom sanitetskog prijevoza. Stoga tužitelj smatra da njegovo radno mjesto sukladno Uredbi pripada radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza kao posebnom radnom mjestu specifičnom za zdravstvenu ustanovu odnosno za rad u zdravstvu i to s koeficijentom 1,43, a ne radno mjesto vozača-dostavljača s koeficijentom 1,28, što je u svojim aktima tuženik pogrešno utvrdio. dana 11. srpnja 2024. podnio je Upravnom vijeću tuženika Zahtjev za zaštitu prava na ugovor o radu bod 27. lipnja 2024. i na odluku o plaći od 1. srpnja 2024., na koji Upravno vijeće nije odgovorilo, već je Ravnateljstvo tuženika neovlašteno podnijelo odgovor na njegov Zahtjev, koji je odgovor primio dana 25. srpnja 2024. Stoga tužitelj traži da sud donese presudu kojim će poništiti Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i Odluku o plaći od 1. srpnja 2024., te utvrditi da tužitelj obnaša poslove radnog mjesta vozač sanitetskog prijevoza sa koeficijentom 1,43, te da mu tuženik isplati razliku manjem obračunate i isplaćene plaće od 1.03.2024. pa nadalje.

1.1. Podneskom od 7.11.2025. i na ročištu od dana 20. studenog 2025. tužitelj navodi da je sa tuženikom dana 31. prosinca 2024. sklopio novi Ugovor o radu za traženo radno mjesto vozač sanitetetskog prijevoza s koeficijentom 1,43, pa uređuje tužbeni zahtjev na način da potražuje da mu tuženik isplati razliku plaće iz točke 3. tužbenog zahtijeva od 1.03.2024. do 31.12.2024. Navodi da se tužitelju u radnim zadacima nije ništa promijenilo, već i dalje obavlja iste poslove kroz cijelo utuženo razdoblje.

2. U odgovoru na tužbu od dana 3. listopada 2024. tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te ističe prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa, jer je tužitelj dana 13. lipnja 2024. zaprimio odgovor tuženika na zahtjev za ispravak prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće utvrđenih Dodatkom ugovora o radu, a tužbu je podnio tek 31. srpnja 2024. i to protiv Ugovora o radu, a ne protiv Dodatka ugovora o radu od 1. ožujka 2024. u kojem su se stranke ussuglasile o provedenom koeficijentu. Nadalje navodi da je sukladno obvezi iz čl. 37. Zakona o plaćama u državnim i javnim službama („Narodne novine“, broj 155/23) tužitelju ponudio izmijenjeni Ugovor o radu prema Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 6. lipnja 2024. Prije stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnim i javnim službama i Uredbe, tužitelj je imao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 0,815, da bi nakon stupanja na snagu predmetne Uredbe tužitelj i tuženik sklopili Dodatak ugovora o radu za radno mjesto vozača, a kojim je dodatkom koeficijent tužitelja sa 0,815 preveden na 1,25 što je rezultiralo povećanjem plaće. Napominje da je tužitelj dobrovoljno potpisao ponuđen mu novi Ugovor o radu broj R2/02-6982/2024 od 26.06.2024. za radno mjesto vozač-dostavljač u Odsjeku za prijevoz pri Službi za tehničke poslove. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o prevođenju radnih mjesta kako to tužitelj smatra, već je tužitelju ponuđen Ugovor za radno mjesto vozač-dostavljač sukladno novom aktu poslodavca-Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 28. svibnja 2024., koji je tuženik donio sukladno obvezi utvrđenoj u čl. 37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ broj 155/2023.) a kojom je odredbom propisano da je čelnik javne službe odnosno upravljačko tijelo obvezno donijeti pravilnik o unutarnjem radu, odnosno opći akt o sistematit+zaciji radnih mjesta u skladu s Uredbama iz čl. 14. st. 3. i 4. tog Zakona u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu tih Uredbi, u skladu s Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 22/2024. na snazi od 1.03.2024.). Napominje da tužitelj ne navodi razloge koji su zakonom predviđeni za poništenje ugovora, a koji je dobrovoljno sklopio s tuženikom . U odnosu na radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza, napominje da njegovi vozači nisu vozači saniteta, da kod tuženika nije organizirana djelatnost sanitetskog prijevoza, da tuženik nije ugovorni partner HZZO-a za obavljanje poslova sanitetskog prijevoza, a niti su vozači tuženika ikada obavljali sanitestki prijevoz, a pored navedenog, tuženik nije niti u mogućnosti obavljati sanitetski prijevoz, obzirom da sukladno pozitivnim propisima nije dio mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza. Sanitetski prijevoz obavljaju za to osposobljeni sanitetski timovi Zavoda za hitnu medicinu (vidljivo iz Odluke o donišenju Mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza („Narodne novine“ broj 134/2023.)), a što tužitelj nije. Nadalje navodi da tužitelj kao vozač najveći dio svog radnog vremena obavlja dnevne poslove vozača u koje spadaju prijevoz prljavog i čistog rublja, hrane, mobilne ekipe transfuzije, te potrošnog materijala. Napominje da se svaki prijevoz osoba ne može smatrati sanitetskim prijevozom u smislu odredbi Pravilnika o sanitetskom prijevozu, isto kao što se niti prijevoz bolesnika taksijem od kuće do bolnice ne može smatrati sanitetskim prijevozom. Napominje da se većina ustrojstvenih jedinica KBC-a Osijek, nalazi upravo na adresi [adresa], te iako se ne radi o jednoj zgradi bolnice, to ne znači da tuženik motornim vozilom prevozi pacijente iz zgrade Klinike za unutarnje bolesti u zgradu Klinike za infektologiju, koja se doslovce nalazi preko puta i udaljenja je nekoliko desetaka metara. U tu svrhu transporta pacijenata ima zaposlene nosače bolesnika i umrlih koji na adresi [adresa], prenose pacijente na nosilima ili kolicima. Dakle nije moguće usporediti poslove vozača saniteta pri Zavodima za hitnu medicinu, čija djelatnost je organizirana na način da se primarno i cijelo radno vrijeme obavljaju poslovi prijevoza hitnih pacijenata, sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske, te poslova vozača KBC-a Osijek, koji primarno vrše transport materijala. Dakle, tuženik nema sistematizirano radno mjesto vozač saniteta s obzirom da nije Zavod za hitnu medicinu, pa je tužbeni zahtjev tužitelja nemoguće ostvariti, pa stoga predlaže odbaciti tužbu, odnosno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

2.1. Tuženik tijekom postupka navodi da tužitelj nije priložio niti jedan vjerodostojan dokument iz kojeg proizlazi kako je on upravo vozač sanitetskog vozila, niti jednu ispunjenu tiskanicu HZZO-a – nalog za sanitetski prijevoz osigurane osobe, niti je naveo na koje pacijente bi se takav sanitetski prijevoz odnosio (što je nužno da bi navedeni obrazac bio ispravno popunjen), a niti je dokazao da uslikano vozilo na slici koju je priložio, upravo koristi u svrhu santetskog prijevoza sukladno pozitivnim propisima kojima je takav prijevoz reguliran. Navodi i da tužitelj iznosi lažne tvrdnje da tuženik većinom posjeduje vozila za sanitetski prijevoz. Ponavlja da tužena nije Zavod za hitnu medicinu i ne obavlja sanitetski prijevoz, već to obavljaju Zavodi za hitnu medicinu i druge ustanove koje su za to zakonom ovlaštene, dok se unutar KBC Osijek na svakodnevnoj bazi prevoze pacijenti upravo vozilima Zavoda za hitnu medicinu koji prijevoz obavljaju djelatnici tih Zavoda, a ne djelatnici tuženika, a dvaki prijevoz osoba neovinso o vrsti vozila nije ujedno i sanitetski prijevoz. Netočno je da je tužitelj prije utuženja bio vozač sanitetskog prijevoza kod tuženika, već je isti prije utuženja podnio zahtjev Ravnateljstvu za koeficijentom složenosti poslova od 1,39 koji odgovara zanimanju stručnog radnika na tehničkom održavanju.

2.2. U odnosu na novi Ugovor o radu koji su stranke sklopile dana 31. prosinca 2024. tuženik navodi da isti ne obuhvaća utuženi period i primjenjuje se od 1.01.2025. te se isti ne može primijeniti retroaktivno. Napominje da svaki vozač ne može biti izjednačen s vozačem sanitetskog prijevoza, te da tužitelj ne ispunjava posebne uvjete za obavljanje poslova sanitetskog prijevoza i to propisanu izobrazbu, odgovarajuće potvrde o stručnim znanjima i njihovo redovito obavljanje, sve sukladno važećim propisima koje je naveo tijekom postupka.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku pročitao i izvršio uvid u Ugovor o radu od 27.06.2024. (list 5. -6. spisa), Odluku o plaći (list 7. i 30.), Zahtjev za zaštitu prava od 11.07.2024. (list 8.), Odgovor Ravnateljstva od 23.07.2024. na Zahtjev za zaštitu prava (list 9. -10.), Radni nalog od 30.07.2024. (list 11.-13.), preslike fotografija (list 14.-19.), prigovor radi koeficijenta pripadajuće plaće (list 29. i 121.), Ugovor o radu od 18.10.2023. (list 31. -32.), obračunske isprave za isplatu plaće za tužitelja za 2/204. (list 33. -34), Dodatak Ugovora o radu od 1.03.2024. (list 35.-36.), Odluku Ravnateljstva od 6.06.2024. sa dostavnicom (list 41-43.), Odluku Ravnateljstva od 28.02.2024. (list 44. -45.), Odluku Upravnog vijeća od 28.05.2024. (list 46.), Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC-a Osijek od 28.05.2024. (list 47.-53.), Obavijest Ravnateljstva KBC Osijek od 28.02.2024. (list 54.-55. i 130.), obrazac naloga za sanitetski prijevoz osigurane osobe (list 56.), podatke o Službi za tehničke poslove i popis djelatnika (list 57. i 132.-134.), Odluku o donošenju mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza (list 58. -62.), podaci o klinikama u KBC Osijek (list 63. -66.), Obavijest Ravnateljstva KBC Osijek od 19.06.2024. (list 67.-68.), Popis djelatnika Službe za tehničke poslove (list 69. -71.), putni radni list (list 72.-87.), e-mail korespodencija od 27.05.2024. (list 88. -92.), Radni nalog za prijevoz hrane i rublja (list 94.-109.), preslike fotografija (list 110. -112.), dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 11.10.2024. (list 122.), preslike fotografija dvorišta KBC Osijek na dan 17.10.2024. (list 124. -129.), Odluku o plaći od 31.12.2024. (list 137.), Ugovor o radu od 31.12.2024. (list 138. -139.), Uputu o provođenju radnih mjesta u javnim službama (list 141.).

3.1. Sud je odbio dokazne prijedloge stranaka za saslušanje tužitelja (na okolnost stvarnih poslova i radnih zadataka koje obavlja), te svjedoka HV (na okolnost zaduženja vozila tužitelja, te vrste i količine radnih zadataka tužitelja) i KV (na okolnost sistematizacije radnih mjesta i ponude ugovora o radu i sklapanja ugovora o radu), sukladno načelu ekonomičnosti postupka, budući se istim ne bi utvrdile odlučne činjenice u ovom sporu.

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019.).

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje Ugovora o radu broj R2/02- 6982/2024 od 27. lipnja 2024. i Odluke o plaći broj r2/02-6982-02/2024 od 1. srpnja 2024., zahtjev za utvrđenje da tužitelj kod tuženika obavlja poslove posebnog radnog mjesta u sustavu zdravstva - vozača sanitetskog prijevoza kojem pripada koeficijent složenosti poslova 1,43, III. platnog razreda u skladu s Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 22/2024., dalje: Uredba), te zahtjev za isplatu razlike plaće između stvarno obračunate i isplaćene plaće po koeficijentu 1,28 i plaće obračunate po koeficijentu 1,43 u razdoblju od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024..

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj prije stupanja na snagu Uredbe, radio kod tuženika na radnom mjestu vozača u Službi za tehničke poslove s koeficijentom složenosti poslova 0,815 (list 31.-34. spisa);

- da je nakon stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“, broj 155/23.) i Uredbe, tužitelj koji je radio na radnom mjestu vozača, potpisao s tuženikom Dodatak ugovora o radu dana 1. ožujka 2024. za radno mjesto vozač, radnik III. vrste, platni razred: 2, s koeficijentom složenosti poslova 1,25 (list 35.-36. spisa);

- da je sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbi, tuženik dana 28. svibnja 2024. donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta (dalje: Pravilnik) (list 46.53. spisa), prema kojem je tužitelj s tuženikom potpisao novi Ugovor o radu dana 27. lipnja 2024. za radno mjesto vozač-dostavljač (list 5.-6. spisa) sa koeficijentom složenosti poslova utvrđenim 1,280 u Odluci o plaći od 1.07.2024. (list 7. spisa),

- da tužitelj nema završen edukacijski program za radnika u djelatnosti sanitetskog prijevoza,

- da je tuženik, nakon što je donio Izmjene i dopune Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, s tužiteljem dana 31. prosinca 2024. potpisao novi Ugovor o radu za radno mjesto sada vozača sanitetskog prijevoza u Odjelu za prijevoz, Službi za tehničke poslove, s početkom od 1. siječnja 2025., te da je čl. 12. Ugovora određeno da prijašnji Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. prestaje važiti 31. prosinca 2024. (list 138.-139. spisa).

8. Među parničnim strankama je sporno:

- prigovor prekluzije;

- je li tuženik izvršio prevođenje radnog mjesta tužitelja u skladu s Uredbom;

- je li tuženik prilikom prevođenja radnih mjesta trebao s tužiteljem sklopiti Ugovor o radu za radno mjesto vozača-dostavljača (koji je i sklopljen) ili je trebao tužitelju ponuditi i s njim sklopiti ugovor o radu za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza (kako tvrdi tužitelj);

- pripada li tužitelju koeficijent složenosti poslova 1,28, za radno mjesto vozača- dostavljača ili 1,43, za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza;

- da li je valjana tuženikova Odluka od 1. srpnja 2024. o plaći tužitelja;

- ima li tužitelj pravo na razliku plaće između plaće koja mu je u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. obračunata i isplaćena primjenom koeficijenta složenosti poslova 1,28 i plaće koja bi mu se obračunala primjenom koeficijenta složenosti poslova 1,43.

9. Prigovor prekluzije nije osnovan.

9.1. Prema odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.), radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavkom 2. istog članka je propisano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

9.2. Tužitelj je tužbu podnio dana 31. srpnja 2024. kojom traži poništenje Ugovora o radu od 27. lipnja 2024. za koju navodi da je primio dana 26. lipnja 2024. (što tuženik ne osporava) i Odluku o plaći od 1. srpnja 2024. protiv kojih je tuženiku podnio Zahtjev za zaštitu prava dana 11. srpnja 2024. (list 8. spisa), na koji mu je Zahtjev odgovorilo Ravnateljstvo tuženika dana 23. srpnja 2024. (list spisa 9.-10. spisa). Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije nastupila prekluzija, niti na navedeno utječe činjenica da je tužitelj prethodno tuženiku dana 24.05.2024. podnio prigovar radi koeficijenta pripadajuće plaće za mjesec travanj 2024. (list spisa 29. spisa), na koji je tuženik odgovorio Odlukom od 6. lipnja 2024. (list spisa 41.-42.) koju je tužitelj primio dana 13.06.2024. (list 43. spisa), jer tužitelj ovom tužbom osporava Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i Odluku o plaći od 1. srpnja 2024., a na Zahtjev kojim traži isplatu razlike u plaći između isplaćenog i tzv. pripadajućeg koeficijenta se ne primjenjuju rokovi iz čl.133. st.1. i. 2. Zakona o radu.

10. Čitanjem Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek od 28. svibnja 2025. (list 47.-53. spisa) sud je utvrdio da je isti stupio na snagu dana 6. lipnja 2024., da je u čl. 7. utvrđeno da u sklopu KBC Osijek radi obavljanja nezdravstvenih djelatnosti i ostalih zdavstvenih djelatnosti ustrojava se između ostalog i Služba za tehničke poslove.

10.1.Čitanjem popisa radnih mjesta u Službi za tehničke poslove (list 57. -spisa) sud je utvrdio da je u Odsjeku za prijevoz osim voditelja i pomoćnih radnika, predviđeno i radno mjesto vozač-dostavljač (pod 13/13).

10.2. Čitanjem dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 11.10.2024. (list 122. spisa) sud utvrđuje da Klinički bolnički centar Osijek, nije ugovorni partner HZZO-a za obavljanje sanitetskog prijevoza.

10.3. Iz e-mail korespodencije, putnih radnih listova i radnih naloga (list 72-112. spisa) proizlazi da je tužitelj obavljao poslove prijevoza rublja i hrane u okviru Službe za tehničke poslove službenim vozilima tuženika.

11. Prema čl. 4. Uredbe, radna mjesta u javnim službama su opća i posebna radna mjesta. Opća radna mjesta odnose se na sve javne ustanove, a posebna radna mjesta odnose se na jednu ili više javnih ustanova. Opća radna mjesta u javnim službama su rukovodeća radna mjesta i ostala radna mjesta (čl. 5.st.1. Uredbe). Radno mjesto vozač-dostavljač je ostalo radno mjesto s koeficijentom složenosti poslova 1,28 (čl.10. st. 1. t. 22. Uredbe). U sustavu zdravstva postoje posebna radna mjesta koja su propisana čl. 16. Uredbe, a u odnosu na vozače to su radno mjesto vozača u djelatnosti hitne medicine s koeficijentom složenosti poslova 1,60 (čl.16. st. 13.t.4. Uredbe) i radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza s koeficijentom složenosti poslova 1,43 (čl.16. st. 14.t.1. Uredbe).

12. Odredbom čl. 30. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22., 33/23., 36/24.) je propisano da zdravstvena zaštita na primarnoj razini obuhvaća između ostaloga i sanitetski prijevoz i pruža se, između ostalih, i kroz djelatnost sanitetskog prijevoza, dok je klinički bolnički centar zdravstvena ustanova na tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti (čl.120. Zakona o zdravstvenoj zaštiti).

12.1. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 22/2023., dalje: ZIDZZZ) sanitetski prijevoz je postao dijelom Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu (čl. 47. ZIDZZZ) koji kao zdravstvena ustanova obavlja djelatnost hitne medicine, sanitetskog prijevoza i telemedicine preko Mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza koju donosi ministar zdravstva. Sukladno Mreži hitne medicine i sanitetskog prijevoza koja je donesena Odlukom Ministra zdravstva od 20. listopada 2023. („Narodne novine“, broj 134/23), djelatnost hitne medicine i sanitetskog prijevoza u Osječko baranjskoj županiji obavlja Zavod za hitnu medicinu Osječko baranjske županije unutar kojega su propisana 24 tima sanitetskog prijevoza.

13. Prema čl. 2. st. 2. Pravilnika o organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine i sanitetskog prijevoza („Narodne novine“ broj 64/24.), koji je stupio na snagu dana 6. lipnja 2024., djelatnost sanitetskog prijevoza obuhvaća prijevoz nepokretnih, teško pokretnih i bolesnika kojima zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje, u ili iz zdravstvene ustanove odnosno privatne ugovorene ordinacije u svrhu dobivanja zdravstvenih usluga (čl. 2. st. 3. Pravilnika). Djelatnost sanitetskog prijevoza organizira se i provodi na primarnoj razini zdravstvene zaštite (čl. 4. st. 4. Pravilnika). Sanitetski prijevoz podrazumijeva primopredaju i prijevoz bolesnika u svrhu pružanja zdravstvenih usluga u ili iz zdravstvene ustanove odnosno privatne ugovorene ordinacije vozilom za sanitetski prijevoz prema mjestu prebivališta bolesnika odnosno prijevoz bolesnika između dvije zdravstvene ustanove prema sjedištu ugovorene zdravstvene ustanove za sanitetski prijevoz (čl. 26. Pravilnika). Poslove u djelatnosti sanitetskog prijevoza obavlja Zavod za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Zavod Grada Zagreba. (čl. 27. Pravilnika). Sanitetski prijevoz obavlja tim sanitetskog prijevoza po nalogu prijavno-dojavne jedinice sanitetskog prijevoza. Sanitetski tim čine dva medicinska tehničara i dva vozača, a svi radnici u djelatnosti sanitetskog prijevoza moraju imati završen edukacijski program koji donosi Hrvatski zavod za hitnu medicinu u roku od 30 dana od dana početka rada u Zavodu za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave i moraju svoja znanja i vještine obnavljati jednom u tri godine (čl. 29. Pravilnika).

14. Cijeneći odredbe čl. 4., čl. 5. st. 1., čl. 10. st. 1. toč. 22., čl. 16. st. 13. toč. 4. i st. 14. toč. 1. Uredbe, te odredbi čl. 30. i čl. 120. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te čl. 47. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a koje uređuju djelatnost sanitetskog prijevoza, te Pravilnika o organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine i sanitetskog prijevoza, ovaj sud zaključuje da je tuženik pravilno postupio kada je s tužiteljem sklopio Ugovor o radu dana 27. lipnja 2024. za radno mjesto vozač-dostavljač, jer tuženik u utuženom razdoblju nije obavljao djelatnost sanitetskog prijevoza, obzirom se sanitetski prijevoz provodio i organizirao na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a tuženik Klinički bolnički centar Osijek, kao zdravstvena ustanova djeluje na tercijarnoj razini zdravstvene zaštite; te KBC Osijek nije bio ugovorni partner Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za obavljanje sanitetskog prijevoza u spornom razdoblju.

14.1. Naime, radno mjesto za koje je tuženik s tužiteljem sklopio Ugovor o radu od dana 27. lipnja 2024. je radno mjesto koje je propisano Uredbom, a čijim je uvjetima udovoljavao tužitelj, a to je radno mjesto vozač-dostavljač s koeficijentom složenosti poslova 1,28 (čl. 10. st. 1. točka 2. Uredbe), te radno mjesto koje je jedino odgovaralo radnom mjestu koje je tužitelj kod tuženika u tom trenutku obzirom na prirodu posla, obavljao i koje je bilo predviđeno Pravilnikom u unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek koji je donijet sukladno čl. odredbi čl. 37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ broj 155/2023.). Tuženik je nakon stupanja na snagu Uredbe, radno mjesto tužitelja (vozač) pravilno preveo kao radno mjesto vozač-dostavljač s koeficijentom složenosti 1,28, koje radno mjesto je odgovaralo opisu poslova koje je tužitelj obavljao za tuženika - uz poslove prijevoza pacijenata, tužitelj je dio radnog vremena vršio prijevoz i dostavu raznih stvari, potrošnog materijala, hrane, rublja, a što ne „spada“ u poslove vozača sanitetskog prijevoza koji prevozi isključivo pacijente, sukladno odredbi čl. 26. Pravilnika o organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine i sanitetskog prijevoza, te i podzakonskim propisima koji su kod tuženika u tom trenutku bili na snazi.

14.2. Naime, u utuženom vremenskom periodu, nisu postojali zakonski uvjeti sukladno kojim bi se radno mjesto tužitelja „preimenovalo“ u radno mjesto vozač sanitetskog vozila, jer tuženik u vrijeme važenja pobijanog Ugovora o radu nije ispunjavao zakonske uvjete za obavljanje djelatnosti sanitetskog prijevoza, a niti zakonske uvjete da bi imao zaposlene radnike na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza.

15. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, kako je tužitelj s tuženikom sklopio valjan Ugovor o radu od dana 27. lipnja 2024. za radno mjesto vozača- dostavljača i u skladu s Uredbom i Pravilnikom, to je neosnovan zahtjev tužitelja za poništaj tog Ugovora (točka 1. zahtjeva), a posljedično i njegov zahtjev usmjeren na utvrđenje da je kod tuženika obavljao poslove posebnog radnog mjesta u sustavu zdravstva - vozač sanitetskog prijevoza sa koeficijentom 1,43, III. platnog razreda (točka 2. zahtjeva), kao i zahtjev za isplatom razlike plaće između koeficijenta 1,28 i koeficijenta 1,43 (točka 3. zahtjeva).

16. Pored navedenog, tužitelj je pogrešno postavio tužbeni zahtjev na „poništenje“ predmetnog Ugovora o radu i Odluke o plaći, budući u tužbi, a niti tijekom postupka, tužitelj nije naveo, a niti tvrdio, da su u konkretnom slučaju postojali razlozi pobojnosti propisani čl. 331. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.) u vezi s čl. 8. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023.), već da valjanost predmetnog ugovora o radu i odluke o plaći osporava isključivo radi toga što su doneseni protivno Uredbi, a u odnosu na koje činjenične navode se ne može isticati zahtjev za poništajem ugovora o radu, a posebno ne odluke o plaći kao jednostranog akta tuženika.

17. Pritom, valja reći da nije odlučna činjenica za ovaj spor što je tužitelj s tuženikom dana 31. prosinca 2024. sklopio novi Ugovor o radu, sada za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza, jer taj novi Ugovor ne djeluje retroaktivno, a konačno on je posljedica činjenice da je tuženik u međuvremenu izvršio Izmjene i dopune Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, osnovom koga je očito mogao s tužiteljem sklopiti novi Ugovor o radu, sada za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza u Odjelu za prijevoz i Službi za tehničke poslove.

18. Kako tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom u ovom postupku, to je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, dok tuženik nije tražio naknadu troškova postupka.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika