Poslovni broj: UsI-2147/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Ulica Metela Ožegovića 16, OIB: 28454993989, radi zahtjeva za utvrđivanjem povrede prava na zaštitu osobnih podataka, temeljem članka 98. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 2. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Klasa: UP/I-009-01/25-13/6 Urbroj: 567-04-02/10-25-1 od 6. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-009-01/25-13/6 Urbroj: 567-04- 02/10-25-1 od 6. kolovoza 2025. odbacuje se zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka, jer ne postoje zakonske pretpostavke za vođenje postupka.
2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja za kojeg tvrdi da se temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te nepravilno primjeni prava. Tužitelj nije dao privolu Državnom inspektoratu da trgovačkom društvu Promet Split d.o.o. Split iznosi podatke o radnjama koje je poduzimao protiv drugih pravnih osoba, a Državni inspektorat Republike Hrvatske imao je obvezu prilikom nadzora Promet Split d.o.o. obvezu čuvati tužiteljeve osobne podatke i podatke koji predstavljaju inspekcijsku tajnu. Tužitelj je od tuženika tražio da utvrdi je li došlo do povrede prava na zaštitu osobnih podataka, jer su tužiteljevi podaci, bez njegovog znanja i volje, podijeljeni s nadziranim društvom. Time želi reći da od tuženika nije traženo da utvrdi je li došlo do povrede članka 57. Zakona o Državnom inspektoratu, već o povredi Opće uredbe o zaštiti podataka. Tužitelj je zaštitu svojih osobnih podataka prvotno zatražio od Državnog inspektorata Republike Hrvatske, koji je taj zahtjev dostavio tuženiku. Predlaže rješenje oglasiti ništavim podredno poništiti.
3. U odgovoru na tužbu, tuženik uzvraća da nije ulazio u odlučivanje o meritumu stvari odnosno postojanju pravne osnove za obradu osobnih podataka, jer nije našao da postoje zakonske pretpostavke za vođenje postupka. U pravu je tužitelj kada napominje da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o Državnom inspektoratu, a ne Opća uredba o zaštiti osobnih podataka. U dostavljenom rješenju br. 219772 od 20. prosinca 2023. Promet Split d.o.o., između ostalog, se navodi "prema riječima Državnog inspektorata, dobili smo informaciju da isti Korisnik preko prava na pristup informacijama, prigovora potrošaču i podnošenju reklamacija, svjesno uzurpira rad ostalih tijela javne vlasti u Gradu Splitu". Iz toga da proizlazi da su djelatnici Inspektorata usmenim putem prenijeli informacije Prometu Split d.o.o. o tužitelju. Tužitelj nije učinio vjerojatnim niti je dostavio dokaze koji bi ukazivali da su njegovi osobni podaci obrađivani na način da su dostavljeni Prometu Split d.o.o. tako da čine dio nekog sustava pohrane, već se radi o navodnom usmenom prijenosu povjerljivih informacija. Zbog toga tuženik smatra da je ovdje primjenjiva odredba članka 57. Zakona o Državnom inspektoratu. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
4. S obzirom na sadržaj tužbe i predmet upravnog spora, primjenom odredbe članka 98. stavak 1. točka 4. ZUS odlučeno je spor riješiti bez rasprave. Ovo stoga što uvažavajući zahtjeve koji proizlaze iz načela utvrđivanja materijalne istine u upravnom sporu sud donosi odluku bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti).
5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora.
6. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Među strankama je sporno je li osporenim rješenjem pravilno odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.
9. Donošenju osporenog rješenja prethodio je postupak čiji se tijek u nastavku ukratko iznosi:
- tužitelj je 21. studenog 2024. podnio zahtjev za utvrđivanje povrede prava;
- povredu prava nalazi u činjenici što su službenici Državnog inspektorata nezakonito obrađivali njegove podatke na način da su ih koristili protivno svrsi za koju su prikupljeni i suprotno propisanoj zaštiti osobnih podataka;
- konkretno, tužitelj je Državnom inspektoratu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: DIRH) podnio predstavku potrošača u kojoj je ukazivao na nezakoniti rad određenih trgovačkih društava;
- po njegovoj predstavci obavljen je nadzor trgovačkog društva Promet Split d.o.o. u čijem se rješenju br. 2197/2 od 20. prosinca 2023. navodi: "Također, prema riječima Državnog inspektorata dobili smo informaciju da isti Korisnik preko prava na pristup informacijama, prigovara potrošača i podnošenja reklamacija, svjesno uzurpira rad ostalih tijela javne vlasti u Gradu Splitu."
10. Prema ocjeni suda, pravilno tuženik zaključuje kako se ovdje ne radi o obradi osobnih podataka u smislu Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine br. 42/18). Iz navedenog citata proizlazi da se u komunikaciji između DIRH-a, kao nadležnog inspekcijskog tijela, i Promet Split d.o.o. kao nadziranog trgovačkog društva spominje tužitelj kao korisnik, kao osoba koja se često pojavljuje kao podnositelj različitih prigovora. Ta je informacija došla iz DIRH-a čije je djelovanje uređeno odredbom članka 57. Zakon o Državnom inspektoratu (Narodne novine br. 115/18, 117/21, 67/23, 155/23):
(1) Inspektor ne smije u neslužbene svrhe koristiti informacije, podatke ili saznanja koja ima ili su mu dostupna prilikom obavljanja poslova inspekcijskog nadzora niti smije koristiti i davati obavijesti, podatke ili saznanja za ostvarivanje bilo kakve imovinske ili druge koristi za sebe ili za drugu osobu.
(2) Inspektor je dužan u obavljanju inspekcijskih poslova čuvati identitet podnositelja predstavke.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, inspektor odnosno drugi državni službenik nije dužan čuvati identitet podnositelja predstavke koji sudjeluje u postupku kao zainteresirana osoba radi zaštite svojih prava i pravnih interesa ako to po prirodi stvari nije moguće ili je tako propisano posebnim zakonom.
(4) Inspektor i drugi službenik dužni su kao inspekcijsku tajnu odnosno kao drugu odgovarajuću vrstu tajne čuvati sve osobne i druge povjerljive podatke koje saznaju u obavljanju svojih dužnosti u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita podataka i tajnost podataka.
(5) Osobe iz stavka 4. ovoga članka dužne su čuvati tajnost i povjerljivost podataka i nakon prestanka obavljanja poslova u Državnom inspektoratu. (6) Državni inspektorat dužan je kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju (zabilješku, zapisnik, nacrt rješenja, rješenje, zaključak, prekršajni akt, kaznenu prijavu, uputu za rad, izjavu stranke, predstavku, pritužbu) te sve druge podatke i dokaze utvrđene odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom. (7) Dokumentaciju i podatke iz stavka 6. ovoga članka, prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru, te identitet podnositelja predstavke u skladu sa stavkom 2. ovoga članka Državni inspektorat može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti.
11. Kod ovakvog zakonskog uređenja pravilno tuženik ukazuje da u konkretnom slučaju u smislu ovih odredaba treba utvrditi jesu li državni službenici DIRH-a u obavljanju službene dužnosti i povjerenih im poslova koristili osobne podatke tužitelja na način koji je protivan prethodno citiranim odredbama. Ovdje se ne radi o tome da je došlo do slobodnog kretanja osobnih podataka tužitelja koji u smislu Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka uživa zaštitu osobnih podataka, već se otvara pitanje jesu li državni službenici u obavljanju inspekcijskog nadzora prekršili odredbe koje ih obvezuju da čuvaju identitet podnositelja predstavke.
12. Kod izloženog, temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.
U Splitu, 2. siječnja 2026.
SUTKINJA
Miranda Gulišija Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju
- u spis