Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-395/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika AE, ŠE i TE, zbog kaznenog djela iz članka 234. stavak 1. i 2. u svezi članka 33. Kaznenog Zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04 i 84/05-dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: K-1268/2015-154 od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 optuženici AE, ŽE i TE oslobođeni su optužbe i to optuženi AE za kazneno djelo iz članka 234. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 37. stavkom 1. KZ/97, a optuženi ŽE i optuženi TE za kazneno djelo iznude u pokušaju iz članka 234. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 33. KZ /97.

1.1. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP-a oštećeni VE je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP-a odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci I-III optuženog i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Optuženik AE je, putem branitelja, odvjetnika Berislava Živkovića podnio odgovor na žalbu, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu u odnosu na optuženog AE.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća, budući da to nije zatraženo u žalbi, ni u odgovoru na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

3.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pobijanom presudom nije pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, u žalbi se iznosi kako upravo iz decidiranog iskaza svjedoka VE i iskaza svjedoka JE proizlazi dokazanim da bi okrivljenici počinili kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret, međutim prvostupanjski sud je pravilno obrazložio kako se većina saznanja o inkriminiranom događaju temelji na izjavama JE, koji svoja navodna saznanja iznosi 10 godina nakon inkriminiranog događaja i koji ima razloga lažno teretiti okrivljenog AE i prema iskazu svjedoka VE predlaže mu da AE ne prijavi policiji, već da od AE traži novac za šutnju, a da njemu (JE) preda 20%, a tijekom postupka više je puta mijenjao svoj iskaz, te ispitan na raspravi iznosi kako on nije rekao policiji da je AE organizirao otmicu već da je to policija sama napisala i izvukla iz konteksta njegovog iskaza. Nadalje, nije niti sporno da se dogodio napad na VE, međutim prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi jasno obrazložio zašto se sa sigurnošću ne može tvrditi da bi okrivljenik TE sudjelovao u počinjenju kaznenog djela, iako je na automobilu VE pronađen trag njegovih papilarnih linija, budući da se prema njegovoj izjavi vozio u automobilima koje je koristio JE, te je oštećeni potvrdio da je JE posuđivao automobile, a sam JE govori da je vozilom oštećenog vozio suprugu oštećenog TE kada je bila bolesna, a da je tada u automobilu možda bio i optuženi TE. Nije osnovan žalbeni navod da je sud trebao najviše cijeniti prvotne iskaza svjedoka VE i JE kada su iskazivali tijekom istrage i prvostupanjski sud je pravilno obrazložio kako se optužba temelji u najvećem dijelu na prvotnom iskazu svjedoka JE, a koji iskaz nije vjerodostojan i konzistentan i na raspravi, u kontradiktornom postupku odstupa od svog ranijeg iskaza tvrdeći da je istina to što iznosi na raspravi, dok svjedok VE navodi kako je prije prepoznavanja vidio ABC sliku na internetu, te da nakon toga nije mogao sa sigurnošću prepoznati TE pa da bi mu navodno policijski inspektor rekao koji je od dviju osoba između kojih se dvoumio na prepoznavanju TE. Također, s obzirom na to da je prošlo dulje vrijeme od inkriminiranog događaja i ukoliko je JE VE rekao istinu o napadu na njega ne bi bilo životno za očekivati to što je AE rekao svjedoku VE da ode i prijavi policiji i da će on dokazati svoju nevinost. Prvostupanjski sud je činjenično stanje pravilno utvrdio i za svoja utvrđenja dao valjane i pravilne razloge koje prihvaća i ovaj sud, te se iz tako utvrđenog činjeničnog stanja ne može sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenici počinili kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret.

4. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Dubrovnik, 2. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić