REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Ž 5
Poslovni broj: Us I-1659/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja Horeca Jobs4u d.o.o., Rijeka, Janka Polića Kamova 81A, OIB: 33510464094, zastupan po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 31. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćnog rješenja ovoga suda, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu do iznosa 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura) valjalo odbiti zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Kod ovog Suda 1. rujna 2025. zaprimljena je tužba tužitelja Horeca Jobs4u d.o.o., Rijeka, Janka Polića Kamova 81A, zastupan po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi šutnje uprave, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je podnio tužbu ovome Sudu zbog propuštanja izdavanje dozvole za boravak i rad u zakonom propisanom roku za radnika ŽOV , a za kojeg je tužitelj sukladno članku 90. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22, 40/25 u nastavku teksta ZS), podnio tuženiku zahtjev 30. lipnja 2025. koji je zaprimljen u nadležnoj policijskoj postaji.
2. Istaknuo je, da je u skladu sa odredbom članka 91. stavak 5. ZS-a tuženik bio putem nadležne policijske uprave dužan odlučiti o zahtjevu tužitelja u roku od 15 (petnaest) dana od dana podnošenja zahtjeva, a tuženik da do dana podnošenja tužbe sudu, nije odlučio o podnesenom zahtjevu tužitelja, pa je tužitelj pozivajući se na praksu Upravnog suda u Zagrebu, u presudi poslovnog broja Us I-1397/2025-7 od 27. lipnja 2025. (ispravno treba pisati Us I-1397/2025-6 od 27. lipnja 2025. ) i presudu poslovnog broja Us I-1259/2025-7 od 8. lipnja 2025. (ispravno treba pisati Us I-1259/2025-7 od 18. lipnja 2025. ) u tužbenom zahtjevu predložio da se naloži tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja presude, odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad za radnika ŽOV, uz nadoknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 19. studenog 2025. u bitnome naveo, da je dužnost policijske uprave bilo utvrditi sve bitne činjenice i okolnosti koje se odnose na konkretan predmet, uključujući operativne sigurnosne provjere koje su od odlučnog utjecaja na konačni ishod postupka i da je prvenstvena zadaća tuženika sigurnost građana Republike Hrvatske, kao temeljno pitanje svake države, a ovdje se sigurnost ističe u kontekstu nezakonitih migracija, kako u odnosu na građane Republike Hrvatske, tako i na njene posjetitelje, dok je zadaća izdavanja dozvola za privremeni boravak u RH dana u nadležnost i djelokrug tuženika s temeljnim ciljem zaustavljanja nezakonitih migracija i sigurnosti svih građana Republike Hrvatske, a iz čega je razvidno, da se ne radi o šutnji uprave, jer je tuženik postupak proveo u razumnom roku, sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima koji reguliraju ovu materiju te nakon utvrđivanja činjenica i okolnosti pa je u konkretnom predmetu 10. studenog 2025. odbio zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za FOV, državljanina Indije, uz ostala prateća utvrđenja pobliže navedena u točkama 2., 3. i 4. izreke rješenja) koje je 14. studenoga 2025. otpremljeno opunomoćeniku tužitelja putem elektroničke pošte, zbog čega je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 22. prosinca 2025. tužitelj je naveo, da je u konkretnom slučaju bilo riječ o šutnji uprave, jer tuženik nije odlučio o uredno podnesenom zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za gore navedenog radnika u zakonom propisanom roku od 15 dana, sukladno članku 91. stavak 7. ZS-a, već nakon pokretanja upravnog spora, pa je predložio da se obustavi upravni spor, budući je pokrenuo novi upravni spor osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 10. studenoga 2025.
5. Odredbom članka 106. stavak 1. točka 2. ZUS-a propisano je, da će Sud rješenjem obustaviti spor kad nastupe razlozi propisani člankom 101. stavak 1. i 2., člankom 103. stavak 1. i člankom 165. ovog Zakona.
6. Odredbom članka 103. stavka 1. ZUS-a propisano je, da ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu Sud će obustaviti spor.
7. Imajući u vidu da u ovom upravnom sporu nije sporno da je kod ovog Suda 1. rujna 2025. zaprimljena tužba tužitelja, protiv tuženika, radi šutnje uprave, zbog neodlučivanja tuženika o zahtjevu tužitelja od 30. lipnja 2025. za izdavanje dozvole za boravak i rad za gore navedenog radnika, državljanina Indije, a da je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio rješenje od 10. studenoga 2025. koje je putem elektroničke pošte uručeno tužitelju 14. studenog 2025., to je na temelju članka 106. stavak 1. točka 2. ZUS-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.
8. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa imajući u vidu navedeno, tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, iznos od 1.250,00 eura, u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a, slijedom čega je na temelju članka 148. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. prosinca 2025., jer se u istom ne navode nikakve nove činjenice niti predlažu dokazi, zbog čega trošak sastava navedenog podnesak ovaj Sud smatra neopravdanim izdatkom.
U Rijeci 31. prosinca 2025.
S u t k i nj a
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 106 st. 5. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službi za upravne poslove,
Rijeka, Žrtava fašizma 3
