REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-1754/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske elektroprivrede d.d., OIB 28921978587, Zagreb, Vukovarska 37, kojeg zastupa opunomoćenica Lana Andreis Nikolić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Andreis & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Jurja Žerjavića 16, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, OIB 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, kojeg zastupaju opunomoćenici SR i ČR, radi zaštite okoliša – ukidanja mjera ublažavanja, 2. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za procjenu utjecaja na okoliš, KLASA: UP/I-351-03/16-02/133, URBROJ: 517-05-1-1-24-30 od 11. rujna 2024.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za procjenu utjecaja na okoliš, KLASA: UP/I-351-03/16-02/133, URBROJ: 517-05-1-1-24-30 od 11. rujna 2024. ukida se u točki I. izreke rješenja KLASA: UP/I-351-03/16-02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018., A. Mjere ublažavanja negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, A.1. Mjere zaštite tijekom pripreme i gradnje, Mjere zaštite naselja i stanovništva, točka 57. „Prije punjenja akumulacije preseliti posmrtne ostatke s groblja u Gornjem Kosinju i Mlakvi s prostora akumulacije na drugo groblje ili novo groblje na području iste ili druge jedinice lokalne samouprave, a prema odluci državnog tijela nadležnog za komunalno gospodarstvo i uz suglasnost lokalne zajednice, nasljednika i potomaka".

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da je rješenje od 14. svibnja 2018. dostavljeno tužitelju još 2018. godine, te da je stoga pobijano rješenje donijeto nakon proteka jednogodišnjeg roka koji teče od dostave rješenja stranci, a u kojem je sukladno čl. 132. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) dopušteno ukinuti rješenje. Također napominje da je rješenje od 14. svibnja 2018. bilo predmetom upravnog spora kod ovoga suda, te da je zakonitost istoga potvrđena ovosudnom presudom posl.br. UsI-911/2018-15 od 20. prosinca 2019., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-1451/20-6 od 14. listopada 2022. Smatra da pobijano rješenje predstavlja povredu načela zaštite stečenih prava iz čl. 13. ZUP-a. Nastavno ističe navode kojima osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika s činjeničnog i materijalnopravnog aspekta, koji se zbog načina na koji je okončan ovaj spor neće posebno iznositi. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika, kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova upravnog spora tuženiku.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 4. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka, kao i priležećem spisu upravnog spora posl.br. UsI-911/2018.

6. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, Sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Pobijanim rješenjem tuženika djelomično se ukida rješenje tuženika KLASA: UP/I-351-03/16-02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018., a kojim rješenjem se utvrđuje da je namjeravani zahvat - hidroenergetski sustav (IIES) Kosinj, nositelja zahvata Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb (ovdje tužitelja), prihvatljiv za okoliš i ekološku mrežu uz primjenu zakonom propisanih i tim rješenjem utvrđenih mjera zaštite okoliša i mjera ublažavanja negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže (A) te praćenja stanja okoliša i ekološke mreže (B).

8. Pobijano rješenje tuženika donijeto je na temelju čl. 129. st. 3. ZUP-a, uz obrazloženje da se radi o nezakonitom rješenju, koje je donijeto uz očitu povredu materijalnog propisa.

9. Odredbom čl. 129. ZUP-a propisano je da se nezakonito rješenje može poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu (st. 1.). Rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti: 1. ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela, 2. ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena (st. 2.). U slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja (st. 3.). U upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje se može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke (st. 4.).

10. Sukladno čl. 131. st. 1. ZUP-a, rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom.

11. Sukladno čl. 131. st. 1. ZUP-a, nezakonito rješenje može se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo.

12. Iz spisa upravnog postupka proizlazi, a što tuženik i ne osporava, da je citirano rješenje od 14. svibnja 2018. javno objavljeno na mrežnoj stranici Ministarstva dana 17. svibnja 2018., kako je to propisano odredbom čl. 91. st. 2. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine" br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18, dalje: ZOZO), kao i da je dostavljeno tužitelju kao podnositelju zahtjeva i osobnom dostavom, također 17. svibnja 2018. Nastavno, kod ovoga je Suda vođen upravni spor pod posl.br. UsI- 911/2018 po tužbi tužitelja Zelena akcija, u kojem je sporu HEP d.d. sudjelovao kao zainteresirana osoba.

13. Stoga Sud nalazi nespornom činjenicu da je citirano rješenje citirano od 14. svibnja 2018. dostavljeno tužitelju kao stranci 17. svibnja 2018.

14. Slijedom navedenog, imajući u vidu da se sukladno čl. 131. st. 2. ZUP-a rješenje kojem se povodom izvanrednog pravnog lijeka ukida nezakonito rješenje mora donijeti i otpremiti u roku od godine dana od dana dostave rješenja stranci, proizlazi da je pobijano rješenje tuženika od 11. rujna 2024. donijeto i otpremljeno protekom zakonskog roka.

15. Stoga se pobijano rješenje tuženika već iz navedenog razloga ne može ocijeniti zakonitim, pa je isto na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a valjalo poništiti, čime je ovaj spor meritorno riješen (t. I.).

16. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa). Budući da je tužitelj u predmetnom sporu uspio u cijelosti, to je istome priznat kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe i prilikom pristupa na ročište održano 4. prosinca 2025., za svaku radnju u visini od po 500,00 bodova, vrijednost boda 2 EUR (Tbr. 27.1. u svezi Tbr. 54. Tarife), dakle u iznosu od po 1.000,00 EUR po radnji, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (500,00 EUR - Tbr. 46. Tarife), u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.500,00 EUR, koje je troškove dužan naknaditi tuženik, koji je u ovome sporu izgubio u cijelosti. Tužitelju nije priznat zatražen putni trošak opunomoćenika te trošak izbivanja opunomoćenika iz pisarnice, budući da se sukladno ustaljenoj sudskoj praksi radi o trošku koji snosi sama stranka, te koji se neovisno o uspjehu u sporu ne može prevaliti na protivnu stranku (t. II.). Zaključno, budući je tuženik izgubio predmetni upravni spor, to istome na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova (t. III.).

17. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Lani Andreis Nikolić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Andreis & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Jurja Žerjavića 16

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80