Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-63/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužiteljice EP iz [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Vedrani Švedl Blažeka, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka j.t.d. Osijek, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB:76674680107, zastupan po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, izvan ročišta, dana 2. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava pokrenut od strane EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, protiv EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja je pokrenuta na temelju zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine od dana 23. studenog 2022. godine (13:00) kod Financijske agencije (Osijek), temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi donesenog po Javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz Velike Gorice posl.broj Ovrv-4671/12 od 28.06.2012.g..

II. Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak od 339,04 eura (tristotridesetdeveteuračetiricenta) sa zateznim kamatama tekućim od dana 2. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev tužiteljice za naknadu troška od 62,50 eura (šezdesetdvaeurapedesetcenti) s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 30. siječnja 2024. podnijela tužbu protiv tuženika s tužbenim zahtjevom kao pod I. i II. izreke, koju obrazlaže navodeći da je protiv nje kao ovršenika doneseno je rješenje o ovrsi po Javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz Velike Gorice posl. broj: Ovrv-4671/12 od 28.06.2012.g. koje je postalo pravomoćno i ovršno u srpnju 2012.g.. Naime, zbog proteka više od deset godina od iskazane pravomoćnosti i ovršnosti tužiteljica je navedeni podatak dobila usmenom provjerom kod nadležnog Javnog bilježnika, budući da nije imala saznanja o postupanjima po tom rješenju. Ovrhovoditelj je kod FINE pokrenuo postupak izravne naplate predmetnog rješenja o ovrsi koje je predano u FINU dana 23.11.2022.g. u 13,00 h.. U listopadu 2023.g. ovršenica, ovdje tužiteljica, od ranijeg vjerovnika doznala je kako je dug koji je predmet ovrhe ustupljen cesijom novom vjerovniku, ovdje tuženiku o čemu ranije nije bila obaviještena. Od nadležnih institucija nikad nije obaviještena prema pravilima o dostavi kako je osnova za naplatu pristigla u FINU. Na temelju priloženog „prigovora“/žalbe tužiteljice, Općinski je sud u Osijeku dana 09.01.2024.g. donio zaključak pod poslovnim brojem: Ovr-5853/2023 kojim ju je uputio da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka (dostavljen 16.01.2024.g.) pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim. Ovrhovoditelj se na prijedlog tužiteljice nije očitovao. Ukazivala je svojim prigovorom (žalbom) na zastaru postupanja po predmetnoj ovršnoj ispravi. U ovoj pravnoj stvari tuženik protiv nje provodi postupak prisilne naplate putem FINE na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi donesenog po Javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz Velike Gorice posl. broj: Ovrv-4671/12 od 28.06.2012.g. koje je postalo pravomoćno i ovršno u srpnju 2012., a budući je postupak izravne naplate pokrenut tek 23.11.2022.g. evidentno je kako je protekao desetogodišnji zastarni rok odnosno kako je nastupila zastara za realizaciju zahtjeva tuženika proizašlog iz predmetne ovršne isprave. S druge je strane evidentan pokušaj nezakonite naplate tog potraživanja podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINI iako je tuženik bio svjestan kako je nastupila zastara sukladno odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, zlouporabom pravnih mehanizama i protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik ju je tijekom ovršnog postupka kontinuirano telefonski maltretirao, pa i njene susjede pozivajući ju na plaćanje duga koji je u zastari isključivom krivnjom vjerovnika. S time u vezi, potpuno je nesporno kako je u ovoj pravnoj stvari određena pljenidba i prijenos novčanih sredstava nezakonita i nedopuštena zbog nastupa zastare. Navedeno je evidentno vidljivo iz sadržaja isprava priloženih u postupku izravne naplate. Jedini tužiteljičin put pravne zaštite proizašao je iz odredbe čl. 210. Ovršnog zakona, a u duhu čl. 50. st. 1. t. 5. i 10. i 11. i čl. 53. Ovršnog zakona. S obzirom da je njeno pravo nesporno povrijeđeno nesporno su ispunjeni zakonski uvjeti za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, predlaže da sud usvoji njen tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu od 4. ožujka 2024. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da se sukladno odredbama članka 241. Zakona o obveznim odnosima zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine; odnosno predajom predmetnog javnobilježničkog Rješenja o ovrsi na prisilnu naplatu putem FINE ili poslodavca ovršenika dolazi do prekida zastarnog roka. Ističe kako je odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), propisano kako sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Slijedom navedenog, budući da je tražbina ovrhovoditelja utvrđena javnobilježničkim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u ovom predmetu ima se primijeniti desetogodišnji zastarni rok. Odredbom čl. 245. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Slijedom navedenog, ističe kako je predmetno potraživanje stekao u tranši od 22. listopada 2019. godine temeljem Ugovora o ustupu potraživanja od strane prethodnog vjerovnika i ustupitelja društva OT – OPTIMA TELEKOM d.d., Zagreb. Prethodni vjerovnik je prekinuo tijek zastarnog roka prije nego li je predmetno potraživanje ustupljeno tuženiku i novom vjerovniku društvu EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, na način da je isto predano na prisilnu naplatu putem Financijske agencije u razdoblju nakon što je Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice od dana 28. lipnja 2012. godine, posl. br. Ovrv-4671/2012 steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti dana 20. srpnja 2012. godine. Nadalje, tuženik napominje da ukoliko u postupku izvansudske naplate dođe do obustave ovrhe zbog nedostatka novčanih sredstava na računima ovršenika, riječ je o razlogu koji leži isključivo na ovršeniku te se stoga ima uzeti kako je prekid zastare trajao do datuma obustave postupka izvansudske ovrhe, a od kada počinje teći novi zastarni rok od 10 godina. Slijedom navedenog, predlaže naslovljenom sudu službenim putem zatražiti podatak od Financijske agencije i pribaviti očevidnik naplate u odnosu na uvrštavanje u redoslijed naplate predmetnog Rješenja o ovrsi Ovrv-4671/2012, kronološki računajući od datuma prve predaje istog na prisilnu naplatu od strane prethodnog vjerovnika društva Optima Telekom, kao i podatak o svakom idućem datumu aktivacije osnove u redoslijedu naplate računajući od 20. srpnja 2012. godine, a budući da se prema naprijed citiranoj odredbi članka 241. ZOO-a zastara prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom (predajom na prisilnu naplatu putem Financijske agencije) poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, pokretanjem ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave pred javnim bilježnikom. Stoga predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Nakon što je sud zaključio prethodni postupak na ročištu od dana 20. listopada 2025. i pribavio podatke o prisilnoj naplati po predmetnim rješenju o ovrsi, tuženik je podneskom od dana 1. prosinca 2025. priznao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te istaknuo da je s danom 28.11.2025. godine opozvao kod FINE svoj zahtjev za naplatu duga po predmetnoj osnovi OVRV-4671/12., te pozvao tužiteljicu da mu dostavi podatke o broju računa radi povrata do sada ustegnutih sredstava kao i nastalih parničnih troškova.

4. Na ročištu za glavnu raspravu od dana 3. prosinca 2025., na koju nije pristupio nitko za uredno pozvanog tuženika, tužiteljica je predložila da sud donese presudu na temelju priznanja, te je podnijela zahtjev za naknadu parničnog troška od ukupno 401,54 eura.

5. Slijedom navedenog, to je temeljem odredbe čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.) odlučeno kao u izreci pod I.

6. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

6.1. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška od 401,54 eura je osnovan do iznosa od 339,04 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ime sastava tužbe od 100,00 eura (Tbr. 7.t.1.) i zastupanja na ročištu od dana 20.10.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.2.), a od dana 3.12.2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.t.2.), obračunatog PDV-a od 62,50 eura (Tbr. 46.), te plaćene pristojbe na tužbu od 13,27 eura, te pristojbe na presudu od 13,27 eura, a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

6.2. Preostali zahtjev na ime zastupanja na ročištu od dana 3.12.2025. nije osnovan, jer nije postavljen sukladno Tbr. 9.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

U Osijeku, 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužiteljice,

2.Punomoćnici tuženika.