REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: P-202/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji toga suda Jasmini Božić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: ZP, OIB [osobni identifikacijski broj], Heusteigstr. 76, 70178 Stuttgart zastupane po punomoćnici Zrinki Golubić, odvjetnici u Zagrebu; IP, OIB [osobni identifikacijski broj], Heusteigstr. 76, 70178 Stuttgart zastupanog po punomoćniku Ivi Soldo, odvjetnici u Zagrebu, ZPA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vilku Kosu, odvjetniku u OD Kos i partneri u Zagrebu, protiv tuženice- protutužiteljice TP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Žuriću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave, održane 4. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i II. tužitelja-protutuženika osobno, a objavljene dana 02. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženici TP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljima ANICI SOLDO Heusteigstr. 76, 70178 Stuttgart, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], OLIVER SOLDO, Heusteigstr. 76, 70178 Stuttgart, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IPA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 256.994,06 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose:

111,18 € od dana 01.12.2004. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2005. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2005. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2005. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2005. godine,

1.723,30 € od dana 01.05.2005. godine,

1.723,30 € od dana 01.06.2005. godine,

1.723,30 € od dana 01.07.2005. godine,

1.723,30 € od dana 01.08.2005. godine,

1.723,30 € od dana 01.09.2005. godine,

1.723,30 € od dana 01.10.2005. godine,

1.723,30 € od dana 01.11.2005. godine,

1.723,30 € od dana 01.12.2005. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2006. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2006. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2006. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2006. godine,

1.723,30 € od dana 01.05.2006. godine,

1.723,30 € od dana 01.06.2006. godine,

1.723,30 € od dana 01.07.2006. godine,

1.723,30 € od dana 01.08.2006. godine,

1.723,30 € od dana 01.09.2006. godine,

1.723,30 € od dana 01.10.2006. godine,

1.723,30 € od dana 01.11.2006. godine,

1.723,30 € od dana 01.12.2006. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2007. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2007. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2007. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2007. godine,

1.723,30 € od dana 01.05.2007. godine,

1.723,30 € od dana 01.06.2007. godine,

1.723,30 € od dana 01.07.2007. godine,

1.723,30 € od dana 01.08.2007. godine,

1.723,30 € od dana 01.09.2007. godine,

1.723,30 € od dana 01.10.2007. godine,

1.723,30 € od dana 01.11.2007. godine,

1.723,30 € od dana 01.12.2007. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2008. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2008. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2008. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2008. godine,

1.723,30 € od dana 01.05.2008. godine,

1.723,30 € od dana 01.06.2008. godine,

1.723,30 € od dana 01.07.2008. godine,

1.723,30 € od dana 01.08.2008. godine,

1.723,30 € od dana 01.09.2008. godine,

1.723,30 € od dana 01.10.2008. godine,

1.723,30 € od dana 01.11.2008. godine,

1.723,30 € od dana 01.12.2008. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2009. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2009. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2009. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2009. godine,

1.723,30 € od dana 01.05.2009. godine,

1.556,53 € od dana 01.06.2009. godine,

555,90 € od dana 01.06.2013. godine,

1.723,30 € od dana 01.07.2013. godine,

1.723,30 € od dana 01.08.2013. godine,

1.723,30 € od dana 01.09.2013. godine,

1.723,30 € od dana 01.10.2013. godine,

1.723,30 € od dana 01.11.2013. godine,

1.723,30 € od dana 01.12.2013. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2014. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2014. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2014. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2014. godine,

1.723,30 € od dana 01.05.2014. godine,

1.723,30 € od dana 01.06.2014. godine,

1.723,30 € od dana 01.07.2014. godine,

1.723,30 € od dana 01.08.2014. godine,

1.723,30 € od dana 01.09.2014. godine,

1.723,30 € od dana 01.10.2014. godine,

1.723,30 € od dana 01.11.2014. godine,

1.723,30 € od dana 01.12.2014. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2015. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2015. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2015. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2015. godine,

1.723,30 € od dana 01.05.2015. godine,

1.723,30 € od dana 01.06.2015. godine,

1.723,30 € od dana 01.07.2015. godine,

1.723,30 € od dana 01.08.2015. godine,

1.723,30 € od dana 01.09.2015. godine,

1.723,30 € od dana 01.10.2015. godine,

1.723,30 € od dana 01.11.2015. godine,

1.723,30 € od dana 01.12.2015. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2016. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2016. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2016. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2016. godine,

1.723,30 € od dana 01.05.2016. godine,

1.723,30 € od dana 01.06.2016. godine,

1.723,30 € od dana 01.07.2016. godine,

1.723,30 € od dana 01.08.2016. godine,

1.723,30 € od dana 01.09.2016. godine,

1.723,30 € od dana 01.10.2016. godine,

1.723,30 € od dana 01.11.2016. godine,

1.723,30 € od dana 01.12.2016. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2017. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2017. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2017. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2017. godine,

1.723,30 € od dana 01.05.2017. godine,

1.723,30 € od dana 01.06.2017. godine,

1.723,30 € od dana 01.07.2017. godine,

1.723,30 € od dana 01.08.2017. godine,

1.723,30 € od dana 01.09.2017. godine,

1.723,30 € od dana 01.10.2017. godine,

1.723,30 € od dana 01.11.2017. godine,

1.723,30 € od dana 01.12.2017. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2018. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2018. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2018. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2018. godine,

1.723,30 € od dana 01.05.2018. godine,

1.723,30 € od dana 01.06.2018. godine,

1.723,30 € od dana 01.07.2018. godine,

1.723,30 € od dana 01.08.2018. godine,

1.723,30 € od dana 01.09.2018. godine,

1.723,30 € od dana 01.10.2018. godine,

1.723,30 € od dana 01.11.2018. godine,

1.723,30 € od dana 01.12.2018. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2019. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2019. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2019. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2019. godine,

1.723,30 € od dana 01.05.2019. godine,

1.723,30 € od dana 01.06.2019. godine,

1.723,30 € od dana 01.07.2019. godine,

1.723,30 € od dana 01.08.2019. godine,

1.723,30 € od dana 01.09.2019. godine,

1.723,30 € od dana 01.10.2019. godine,

1.723,30 € od dana 01.11.2019. godine,

1.723,30 € od dana 01.12.2019. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2020. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2020. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2020. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2020. godine,

1.723,30 € od dana 01.05.2020. godine,

1.723,30 € od dana 01.06.2020. godine,

1.723,30 € od dana 01.07.2020. godine,

1.723,30 € od dana 01.08.2020. godine,

1.723,30 € od dana 01.09.2020. godine,

1.723,30 € od dana 01.10.2020. godine,

1.723,30 € od dana 01.11.2020. godine,

1.723,30 € od dana 01.12.2020. godine,

1.723,30 € od dana 01.01.2021. godine,

1.723,30 € od dana 01.02.2021. godine,

1.723,30 € od dana 01.03.2021. godine,

1.723,30 € od dana 01.04.2021. godine,

1.445,35 € od dana 01.05.2021. godine,

koje teku od 1. prosinca 2004. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude."

II. Odbijaju se protutužbeni zahtjevi koji glase:

" 1.Nalaže se protutuženima ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i TPA iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] protutužiteljici TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti iznos od 31.214,22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom počevši od dana 2. travnja 2024. kao dana utuženja pa do isplate, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Naleže se protutuženima tužiteljici solidarno naknaditi prouzročeni trošak postupka sazakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Nalaže se protutuženima ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i TPA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti tužiteljici TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 14.248,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počevši od dana 2. travnja 2024. utuženja pa do isplate."

i r i j e š i o j e

III. Odbacuju se tužbeni zahtjevi koji glase:

" 1.Utvrđuje se da je protutužiteljica TP iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u 55,61/488,21 dijela (ili drugom omjeru koji bi bio utvrđen vještačenjem u postupku), na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 2 spremište i dvorište, Štirovnička ulica površine 612 m2, kuća površine 156 m2, spremište površine 45 m2 i dvorište površine 411 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijelu na kojem je danas upisana I-protutužena ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], što je ista tužena dužna priznati.

2.Nalaže se I-protutuženoj trpiti uknjižbu prava suvlasništva na protutužiteljicu, a protutužiteljica je ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava suvlasništva na gore navedenom dijelu nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

3. Utvrđuje se da protutužiteljici TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] pripada pravo da prilikom razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 2 spremište i dvorište, Štirovnička ulica površine 612 m2, kuća površine 156 m2, spremište površine 45 m2 i dvorište površine 411 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 2 spremište i dvorište, Štirovnička ulica površine 612 m2, kuća površine 156 m2, spremište površine 45 m2 i dvorište površine 411 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dio nekretnine i to spremište s terasom na krovu tog spremišta površine ukupno 55,61 m2, a koji odgovara suvlasničkom omjeru od 55,61/488,21 dijela cijele nekretnine (ili drugom omjeru koji bi bio utvrđen vještačenjem u postupku), isti pripadne u okviru etažiranja u posebni dio nekretnine koji pripada u isključivo vlasništvo protužiteljice ili, u slučaju civilne diobe, da se odgovarajuća vrijednost tog dijela nekretnine u odnosu na cijelu nekretninu ima isplatiti tužiteljici, što je I-protutužena ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna priznati."

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24. lipnja 2022., preinačenoj podneskom od 04.srpnja 2022., tvrdi da je suvlasnik u ½ dijela nekretnine i to z. k. č. br. [katastarska čestica] Štirovnička ulica, kuća br. 2 površine 156 m2, spremište površine 45 m2 i dvorište površine 411 m2, sveukupne površine 612 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a kako je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9635/04, od dana 31. srpnja 2020. godine. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1250/2020, od dana 11. studenog 2020. godine. Tužitelj ističe da je predmetna kuća podijeljena na sjevernu i južnu stambenu jedinicu te je prema dogovoru između tužitelja i tuženika sjeverna stambena jedinica pripala tuženicima, a južna stambena jedinica tužitelju. Tužitelj ističe da su tuženici više od 9 godina sprječavali tužitelju pristup predmetnoj nekretnini, pa tako i južnoj stambenoj jedinici te ga onemogućavali u korištenju iste. Tužitelj naglašava da su sinovi tužitelja SP i SPA s tužiteljevim dopuštenjem koristili južnu stambenu jedinicu te da su dana 22. svibnja 2013. godine u ovršnom postupku koji se vodio pred Naslovom pod poslovnim brojem Ovrs-111/12 iseljeni iz iste. Rješenjem Naslova poslovni broj Ovrs-111/12 od dana 23. svibnja 2013. godine utvrđeno je da je ovrha dovršena u dijelu koji se odnosi na ispražnjenje nekretnine i predaju iste u posjed ovrhovoditeljima, ovdje tuženicima. Navedeno je i vidljivo iz Rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr- 2269/14 od dana 16. rujna 2014. godine. Nakon pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9635/04, od dana 31. srpnja 2020. godine, tuženici su dana 26. travnja 2021. godine predali tužitelju u posjed južnu stambenu jedinicu predmetne kuće. Slijedom navedenog, tužitelj naglašava da su tuženici dužni tužitelju isplatiti naknadu za neovlašteno korištenje navedene nekretnine, a sukladno odredbi članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP), prema kojoj odredbi nepošteni posjednik tuđe stvari istu mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Prema stavku 6. iste odredbe od časa kad je pošteni posjednik postao nepoštenim njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.Tužitelj ističe da su tuženici u razdoblju za koje se traži naknada bili nepošteni jer su se prethodno ispunile zakonom predviđene pretpostavke na temelju kojih su bili dužni iseliti, a na što ukazuje i pravomoćna presuda povodom vlasničke tužbe. Sukladno odredbi članka 18. stavak 3. ZVDSP-a, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. U smislu navedene odredbe posjednik se može smatrati poštenim najkasnije dok mu nije uručena vlasnička tužba, a ako je pošteni posjednik tužen vlasničkom tužbom, smatra se nepoštenim posjednikom od trenutka dostave tužbe pod pretpostavkom da je parnica uredno nastavljena i da ju je vlasnik zaista i dobio. S obzirom da je u ovom slučaju parnični postupak dovršen pravomoćnom presudom, nema sumnje da su tuženici bili nepošteni posjednici od dana podizanja tužbe od strane tužitelja, tj. dana 29. studenog 2004. godine. Prema odredbi članka 165. stavak 4. ZVDSP-a nepošteni posjednik dužan je predati stvar bez odgode, a to tuženici nisu učinili. Dakle, tuženici su koristili tuđu nekretninu bez ovlaštenja da je posjeduju, tj. bez osnove koja bi im davala pravo da je posjeduju, iako su pritom s obzirom na okolnosti znali ili mogli znati da im ne pripada pravo da je posjeduju. U tom smislu tuženici su bili nesavjesni ili nepošteni posjednici i time obveznici isplate vlasniku nekretnine (u smislu odredaba članka 165. ZVDSP-a) svih stečenih plodova i onih koje je propustio ubrati, odnosno svih koristi koje je u tome razdoblju od nekretnine imao. Tužitelj ističe da te plodove ili tu korist može činiti i iznos najamnine koju bi inače za tu nekretninu nepošteni posjednik trebao plaćati i to poštujući načelo monetarnog nominalizma iz odredbe članka 21. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u nominalnom iznosu te najamnine i to za svaki mjesec. Opreza radi, tužitelj naglašava da se u ovom postupku ne primjenjuju zastarni rokovi propisani odredbama ZOO-a, budući da ZVDSP kao lex specialis, sadrži specijalnu odredbu o zastari potraživanja vlasnika prema nepoštenom posjedniku, a to je odredba članka 165. stavak 2. ZVDSP-a kojom je propisano da tražbina vlasnika po osnovi naknade za korištenje nekretnine zastarijeva u roku od 3 godine od dana kad mu je stvar predana, dakle od dana 26. travnja 2021. godine. Tužitelj ističe da je po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, Marijanu Šegedinu, dipl. ing. građ., dao izraditi elaborat procjene najma južne stambene jedinice predmetne nekretnine opisane u točki I. ove tužbe. Elaboratom je utvrđeno da bi cijena najma predmetne nekretnine iznosila 91,47 kn/m2 mjesečno što za južnu stambenu jedinicu površine 141,95 m2 iznosi 12.984,17 kn mjesečno. Prema navedenom elaboratu tužitelj je od navedene nekretnine mjesečno mogao imati korist u iznosu od 12.984,17 kn. Dakle, od 29. studenoga 2004. godine do dana 26. travnja 2021. godine, tužitelj na ime koristi od tuženika potražuje iznos od 1.936.316,71 kn, odnosno prema preciziranom tužbenom zahtjevu od 30.prosinca 2024., iznos od 256.994,06 € zajedno s pripadajućim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu, tuženi navode da je tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovana, osporavaju osnov tako i visinu istog. Točno je da je tužitelj ishodio pravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-9635/04 od 31. srpnja 2020. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu br. Gž- 1250/2020 od 11. studenog 2020., a temeljem koje je utvrđeno da bi bio suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela. Među strankama nikada nije postojao dogovor da bi sjeverni dio kuće pripao tuženima, a južni tužitelju. Tužitelj nikada nije prema tuženima postavio zahtjev za predajom posjeda te i stoga, između ostalih razloga, sada neosnovano postavlja predmetni zahtjev za naknadom. Tuženi su živjeli i žive na predmetnoj nekretnini (prvotuženi je godinama boravio na privremenom radu u Njemačkoj, a drugotužena uvijek i isključivo na nekretnini).Nekretninu su izgradili tuženi, s time da je tužitelj u jednom trenutku želio se priključiti gradnji te je obećao i obvezao se naknaditi ½ dijela troškova i sudjelovati nadalje u ½ dijela troškova u izgradnji cijele nekretnine da bi mu onda tuženi prepustili u vlasništvo ½ dijela nekretnine. Nikada nije živio na predmetnoj nekretnini i Zagrebu uopće već u inozemstvu. Nikada nije imao niti posjed nekretnine. Točno je da su sinovi tužitelja SP i TPA dana 28.svibnja 2009.g.oduzeli posjed južnog dijela kuće tuženim, te da su iseljeni odnosno tuženi uspostavili ranije posjedovno stanje 22. svibnja 2013.g. na način da je nekretnina ispražnjena od osoba. Sinovi tužitelja nisu, međutim, ispraznili nekretninu od stvari te su iste, koje su tuženi morali čuvati, preuzeli tek 28. kolovoza 2014.g. Tuženi su predali ključ južnog dijela kuće dana 26. travnja 2021. (ali ne radi se o stambenoj jedinici, kuća i nije etažirana). Tužitelj postavlja zahtjev za naknadu u smislu čl. 165 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj, međutim, nikada tuženima nije postavio zahtjev za predajom posjeda, za svo vrijeme trajanja parničnog postupka P-9635/04, a niti prije toga. Tuženi ni kom slučaju stoga nisu bili nepošteni posjednici, na koje bi se primjenjivala odredba čl.165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Za ostvarenje prava na posjed te prava na utuženu naknadu, u smislu čl. 162 navedenog zakona, potrebno je da je vlasnik zahtijevao od osobe koja posjeduje njegovu stvar, da mu ona preda svoj posjed (prava vlasnička tužba iz čl. 162). Tužba na utvrđenje prava vlasništva ne predstavlja pravu vlasničku tužbu u smislu navedene odredbe zakona. Tužitelj navodi da bi tuženi postali nepošteni posjednici s danom utuženja u predmetu br. P-9635/04. Nesporno je da tuženi nisu bili nepošteni posjednici do tada. Niti tom tužbom tužitelj nije tražio predaju posjeda već utvrđenje prava suvlasništva. Stoga dan utuženja u pogledu savjesnosti posjeda nije relevantan. Posjed je bio savjestan i ostao je savjestan i nakon utuženja. Kao što je i gore navedeno, tuženi su izgradili cijelu predmetnu nekretninu, posjedovali je isključivo i u cijelosti. Tužitelj nikada nije zahtijevao suposjed i nastavili su je tuženi tako posjedovati i nakon utuženja radi priznanja prava vlasništva.Kada bi čak sama predmetna tužba bila relevantna za pitanje savjesnosti suposjeda, u smislu čl. 164. st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. propisano je kako zahtjeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (a tuženi su to tražili, da bi tužitelju prenjeli ½ dijela nekretnine, kako će biti niže pojašnjeno).Iz ove odredbe jasno proizlazi kako tužba na utvrđenje prava suvlasništva, bez zahtjeva za predaju suposjeda nema utjecaja na pitanje ne/savjesnosti posjeda niti na pitanje prava na naknadu. Ako pošteni posjednik može zadržati stvar dok mu troškovi ne budu naknađeni, onda se ne može govoriti ni o nesavjesnosti njegovog posjeda ni o pravu na naknadu.Odredba čl. 165 st.6 na koju se tužitelj poziva, ne može doći do primjene u slučaju niti zbog postojanja pretpostavki iz čl.164 st.2.U predmetu br. P-9635/04 tuženi su učinili nespornim da je tužitelj participirao u troškovima gradnje sa 57.000 DEM. I pojasnili su, ukratko, da je tužitelj nakon odluke tuženih da grade kuću, tražio od njih i obećao da će sudjelovati sa ½ dijela svih potrebnih sredstava i svih troškova vezano za nekretninu pa da mu onda tuženi, po izgradnji kuće t.j. dovršenju objekta prepuste u vlasništvo ½ dijela nekretnine. Tuženima je to bilo prihvatljivo. Priključio se dakle gradnji naknadno no nikad nije naknadio ½ navedenih sredstava i troškova, izuzev navedenih 57.000 DEM. U radu nije doprinio ništa (živio je u inozemstvu, Australiji pa Njemačkoj). U jednom trenutku prestao je i s financiranjem zbog nekih privatnih problema i razloga. Nije snosio ni bilo kakve troškove nekretnine. Pojasnili su tuženi da je među strankama spor i nastao u trenutku kada je tužitelj imperativno tražio priznanje ½ dijela nekretnine, iako nije sudjelovao u nabavci nekretnine te ni približno u svim troškovima gradnje, u radu uopće niti ostalim troškovima. Tužitelj nije bio spreman razgovarati i isplatiti razliku do ½ dijela vrijednosti svih do tada nastalih troškova (na sve gore navedeno i u ovom postupku se pozivaju). Unatoč ovome u navedenom parničnom predmetu sud mu je dosudio ½ dijela nekretnine.No pitanje troškova ostalo je neriješeno i isti nisu nikada naknađeni.Ono što je ovdje važno za istači je da je i u tom predmetu nesporno utvrđeno da tužitelj nije ni na koji način i ni u kojem dijelu participirao u troškovima izgradnje spremišta/dvije garaže koje danas predstavlja aneks kuće površine cca. 45 m2, s terasom na krovu tog spremišta. Ovo spremište zbog sasvim neobjašnjivih razloga u predmetu nije vještačeno u okviru vještačenja vrijednosti građenja nekretnine i tuženi su ovo stalnoisticali, kako u prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka tako i u žalbi na prvostupanjsku presudu. Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci br. Gž-1250/2020 na ovo je iskazao stav da je točno da vještak nije uzeo u obzir naknadno dograđeno spremište i garaže, ali isto tako u odnosu na ovo i da: „dijelovi nekretnine koji su naknadno po tuženicima nakon sporazuma o zajedničkoj gradnji dograđeni, pripašće strani koja ih je samostalno i gradila, bez obzira na u ovom postupku utvrđeni omjer suvlasništva“, (kada i kroz koji postupak će to pripasti tuženima, Sud nije naveo). Nesporno je da se radi o troškovima koje tužitelj nije naknadio tuženima i evidentno da se radi o korisnim troškovima u smislu čl. 164 st.2 ZOVDSP. Nadalje, vještak u tom predmetu osim izgradnje navedenog spremišta/garaža te legalizacije istog, nije uzeo u obzir cijeli niz nesporno uloženih sredstava isključivo po tuženima, pa tako za ovu tužbu relevantno - vrijednost zemljišta (za koje su tuženi platili naknadu Gradu Zagrebu). Svi ti troškovi, predstavljaju nužne i/ili korisne troškove nekretnine. Troškovi izgradnje navedenog spremišta/garaža s terasom i ogradom na istoj iznosili su najmanje, prema današnjim cijenama, 25.000 EUR. Tuženi su ovaj aneks/spremište i legalizirali. U svrhu legalizacije imali su troškove u visini od ukupno najmanje 22.785,09 kn. Troškovi legalizacije objekta iznosili su:plaćeni komunalni doprinos 15.253,11 kn, vodni doprinos 1.961,98 kn, naknada za zadržavanje nezakonite zgrade u prostoru 250,00 kn po svakom od tuženih osoba odnosno ukupno 500,00 kn, pristojba na rješenje o izvedenom stanju 70,00 kn, geodet - 3.000,00 kn, arhitekt 2.000,00 kn (oboje angažirani za potrebe izrade potrebne dokumentacije tj. arhitektonske snimke izvedenog stanja i geodetske izmjere). Plaćali su tuženi, od legalizacije, i komunalnu naknadu na ovo spremište i plaćaju je i danas (20,77 kn mjesečno). Tužitelji su platili naknadu Gradu Zagrebu za zemljište. Platili su 1975.g. iznos od 45.027,00 tadašnjih dinara. Troškovi se u smislu čl. 164 st.6 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima naknađuju prema cijenama kad ih se naknađuje. Radi se o nužnim troškovima (bez kojih nekretnine ne bi ni bilo).Današnja vrijednost zemljišta, iznosi najmanje protuvrijednost 400 EUR/m2. Uz gore navedene troškove, tuženi su imali još i cijeli niz drugih troškova pa tako: ostali troškovi raznih naknada Gradu i drugim tijelima, troškove sanacije klizišta (1986.g.) i troškovi izgradnje pristupne ceste radi sanacija voda, potom i asfaltiranje te ceste. Za ovo klizište tužitelj je u navedenom predmetu P- 9635/04 u svom iskazu na ročištu dana 8. svibnja 2006. naveo, na upit da li zna tko je to sanirao, naveo: „da je to sanirao onaj tko je tu živio i uživao“, troškovi šahtova oko kuće, vrijednost ograde i ulaznih vrata na parcelu, troškovi različiti sudskih i upravnih postupaka, uključivo s odvjetničkim (cca 22.600DEM) troškovi projekta i nadzora. Svi ovi troškovi, koji nisu obuhvaćeni gore navedenim vještačkim nalazom, čine nužne i/ili korisne troškove nekretnine. Tuženi su od 1976. plaćali i mjesečne paušale za struju za brojilo u južnom djelu kuće i to sve do 4.12.2009. Tužitelj ne navodi da južni dio kuće nije nikada dovršen već je ROH-BAU, bez podova, sanitarnih čvorova, neuređenih zidova itd. Južni dio kuće, izuzev struje, nema nikakvih drugih priključaka. Kuća nema ni uporabnu dozvolu. Stoga nekretnina nikakvih plodova nije davala niti mogla davati. Niti su tuženi imali koristi od iste. A nisu je niti za bilo što koristili. Pa tužitelj nema ni po kojem osnovu pravo na naknadu. Nekretnina nije nikada bila u najmu niti je mogla biti u najmu te iznos najamnine, suprotno onome što navodi tužitelj, ne predstavlja korist koju bi tužitelji ostvarili. Tuženi ne priznaju privatno naručeni i rađeni nalaz vještaka kao dokaz i protive se uporabi istog kao dokaza. Nevezano od toga, elaborat nije izrađen sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina NN 78/2015 i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina N.N.105/2015.Vještak nije izvršio očevid na predmetnoj nekretnini pa nije mogao niti dobiti stvarni uvid u stanje nekretnine, već se poziva pak na drugi, privatno izrađeni nalaz vještaka Mirka Hvale od 2009. Vještak i nije na odgovarajući način uzeo u obzir gore navedenu činjenicu stanja nekretnine, južnog dijela kuće koji je u roh-bau stanju. Ocijenio je tu činjenicu pristrano (i sam navodi po „subjektivnoj procjeni“), sa 30% umanjenja, iako je sasvim jasno da je razlika u cijenama najma (što on iskazuje) između uređenog objekta i roh-bau stanja nekretnine neusporedivo veća. S time da ROH-BAU i nema ikakvu vrijednost za najam. Vještak je cijenu najma iskazao kao cijenu najelitnije kuće na predmetnom području (takvi su mu i poredbeni primjeri), a ne kao nedovršenog objekta. Vještak sve cijene najma iznosi prema današnjim cijenama. A tužitelj na te iznose kamatu potražuje od pojedinih mjeseci u razdoblju od gotovo 20 g.! Što je neosnovano. Tužitelj je sam naveo da je tuženima oduzet posjed i da nisu bili u posjedu južnog dijela kuće u razdoblju od 28. svibnja 2009. pa do 22. svibnja 2013.g. U smislu onih članaka zakona na koje se poziva sam tuženi t.j. čl.165 st.2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u zastari je potraživanje za razdoblje prije ovoga. Tuženi i neovisno od toga ističu prigovor zastare, prema općim pravilima o zastari i zastarnim rokovima iz Zakona o obveznim odnosima budući je potraživanje u zastari. Tužitelj, nevezano od svega ostalog, gore navedenog, neosnovano potražuje i naknadu za razdoblje u kojem su stvari njegovih sinova i nadalje bile na nekretnini. S obzirom na sve navedeno predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te tužitelja obvezati na naknadu tužitelju prouzročenih troškova postupka.

3. Rješenjem ovog suda posl. broj P-815/2022-5 određen je prekid postupka radi smrti tužitelja.

4. Rješenjem ovog suda posl. broj P-815-2022.-9, nastavljen je postupak s nasljednicima stranke (list 236 spisa).

5. Podneskom od 02. travnja 2024., tužena-protutužiteljica podnijela je protutužbu u kojoj navodi da se prednik tužitelja priključio gradnji predmetne kuće, no nikada nije naknadio polovicu sredstava i troškova osim navedenih 57.000,00 DEM. U radu nije doprinio ništa, a niti je snosio bilo kakve troškove nekretnine. Prednik tužitelja, iako je tražio priznanje vlasništva na ½ dijela nekretnine nije sudjelovao u nabavci nekretnine ni približno u tim troškovima gradnje, niti u radu i ostalim troškovima. Prednik tužitelja nije bio spreman isplatiti razliku do polovice vrijednosti svih do sada nastalih troškova, tako da je pitanje troškova ostalo neriješeno i isti nisu nikada naknađeni. Prednici protutužiteljice morali su Gradu Zagrebu platiti naknadu za zemljište i to 1975. godine u iznosu od 45.027,00 tadašnjih dinara. U predmetu koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P- 9635/04. utvrđeno je da tužitelj MP nije ni na koji način participirao u troškovima izgradnje spremišta/dvije garaže koje danas predstavljaju Aneks kuće površine 45 m2, s terasom na krovu tog spremišta. Radi navedenog protutužiteljica postavlja zahtjev za priznanjem prava suvlasništva na odgovarajućem dijelu nekretnine u omjeru od 55,61/488,21 m2 na dijelu nekretnine na kojem je danas upisana ZP. Ukoliko sud tom zahtjevu ne bi udovoljio, postavlja supsidijarni t.j. eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi isplate i u pogledu troškova nastalih pri izgradnji tog Aneksa-spremišta-garaže. Nesporno je da se radi o troškovima koje pravni prednik tužitelja nije nadoknadio pravnim prednicima protutužiteljice, a radi se o korisnim troškovima u smislu čl. 164. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Protutužiteljica također potražuje i naknadu troškova u vezi predmetne nekretnine. Protutužiteljica navodi da su troškovi izgradnje spremišta/garaža s terasom iznosili najmanje 25.000,00 €, a polovinu iznosa potražuje protutužiteljica. U svrhu legalizacije Aneks/spremišta prednici protutužiteljice imali su troškove u visini od 3.024,10 €, a protutužiteljica potražuje polovinu iznosa odnosno iznos od 1.512,05 €. Na ime komunalne naknade za spremište protutužiteljica potražuje iznos od 235,98 € odnosno sveukupno 14.248,03 €. Protutužiteljica također potražuje troškove za nabavu zemljišta odnosno polovinu iznosa što iznosi 6.121,00 € na ime vrijednosti gradnje garaže odnosno spremišta protutužiteljica traži iznos od 16.500,00 €, na ime troškova sanacije klizišta iz 1986. godine protutužiteljica traži iznos od 5.000,00 €, na ime troškova izvedbe šahta iznos od 750,00 €, za izgradnju ograde i ulaznih vrata na parcelu 1.250,00 €, za izgradnju krovišta 112,50 €, za mjesečne paušale za struju od 1976. pa do 2.7.2009. protutužiteljica potražuje iznos od 1.480,72 €. Svi ti troškovi predstavljaju nužne i korisne troškove nekretnine koji nikad nisu naknađeni, pa protužiteljica predlaže da se donese presuda kojom će se utvrditi da je suvlasnik u 55,61/488,21 dijela na nekretnini kčbr. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u dijelu u kojem je danas upisana protutužena ZP. Također predlaže da joj tužitelji odnosno protutuženici solidarno isplate iznos od 31.214,22 € sa pripadajućom zateznom kamatom uz naknadu parničnog troška. Ukoliko sud tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje vlasništva ne bi usvojio, predlaže da se utvrdi da prilikom razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina kčbr. [katastarska čestica] upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da dio nekretnine i to spremište s terasom, površine 55,61 m2 pripadne u okviru etažiranja kao posebni dio nekretnine u isključivo vlasništvo protutužiteljice ili u slučaju civilne diobe da joj se isplati odgovarajuća vrijednost tog dijela nekretnine odnosno da joj se utvrdi odgovarajući suvlasnički omjer ili da se naloži protutuženima da solidarno isplate trošak protutužiteljici u iznosu od 14.248,03 € s pripadajućom kamatom.

6. U odgovoru na protutužbu I-vo, II-go i III-će tužitelji ističu prigovor presuđene stvari, budući je stvarnopravni zahtjev iz protutužbe protivan izreci pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9635/04-95 od 31.srpnja 2020. pa je takva protutužba nedopuštena, te se predlaže istu u cijelosti odbaciti temeljem odredbe članka 288. stavak 2. ZPP-a. U odnosu na protutužbeni zahtjev za isplatu ističu prigovor zastare s obzirom da se radi o obveznopravnom zahtjevu, a tuženica ni ne tvrdi niti dokazuje da bi bilo koji od učinjenih troškova bio izvršen unazad pet godina odnosno unutar opće zastarnog roka, predlažu odbijanje tog protužbenog zahtjeva.

7. U tijeku postupka izvršen je uvid u Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9635/04-95 od 31. srpnja 2020. (list 10-17 spisa), Presudu Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1250/2020-2 od 11. studenog 2020.(list 18-24 spisa), Z.k.izvadak (list 26-27 spisa), Zapisnik o primopredaji od 26. travnja 2021. (list 28 spisa), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrs-111/12-34 od 23. svibnja 2013. (list 29 spisa), Rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-2269/14-2 od 16. rujna 2024. (list 30-32 spisa), Nalaz i mišljenje Marijana Šegedina, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnine od 28. travnja 2021. (list 33-66 spisa), Potvrdu o preuzimanju stvari od 28.kolovoza 2014.(list 149 spisa), Zapisnik o primopredaji od 26. travnja 2021. (list 150 spisa), Rješenje o izvedenom stanju od 10.03.2014.(list 151-154 spisa), Rješenje od 23.06.2014.(list 155 spisa), Rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju zgrada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 26.05.2017.(list 157 spisa), Rješenje Z-6800/76 od 11.05.1976.(list 158 spisa), Zaključak od 1.10.1975. (list 159 spisa), Ugovor o uređenju građevinskog zemljišta (list 160 spisa), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama (list 161 spisa), Nalaz i mišljenje Zdravka Zorića, sudskog vještaka od 17.03.2017.(list 162-210 spisa), preslike priznanica odnosno računa (list 211 spisa), presliku tužbe radi predaje u posjed od 26. ožujka 2021. (list 350-351 spisa), Zapisnik o primopredaji od 29. srpnja 2021. (list 356 spisa), presliku uplatnice za komunalnu naknadu (list 365 spisa), preslike priznanica odnosno uplatnica (list 385-391, 404, 582-600 spisa), Rješenje Grada Zagreba od 13. kolovoza 2012. (list 442-446 spisa), Potvrdu od 31. kolovoza 2012.(list 447 spisa), Geodetski elaborat od 06.04.2012. (list 448-474 spisa), Potvrdu od 04.09.2012.(list 475 spisa), knjigovodstvene kartice (list 560-581 spisa), Potvrde (list 601-602 spisa), Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-133/09-46 od 11. svibnja 2010.(list 681-688 spisa), Presliku spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-63/2021 (list 695-797 spisa), izvršen je uvid u priložen spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9635/04. Saslušan je svjedok EP (list 798-801 spisa) i saslušani su II-go tužitelj SP, III-će tužitelj SPA i tužena odnosno protutužiteljica TP (lis 689-694 spisa).

8. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

9. Tužbeni zahtjev na isplatu tužitelj temelji na činjeničnoj tvrdnji da su tužena odnosno njeni pravni prednici koristili južni dio nekretnine odnosno ½ djela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bez pravnog temelja, odnosno da su bili nepošteni posjednici.

10. Protutužbeni zahtjev tužena temelji na činjenici da su prednici tužene na predmetnoj nekretnini dogradili spremište s terasom, pa potražuje priznanje suvlasništva u drugačijem omjeru od onog utvrđenog pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-9635/04 od 31. srpnja 2020. Ukoliko sud ne bi udovoljio tom zahtjevu postavlja supsidijarne zahtjeve da joj predmetni dio ima pripasti prilikom razvrgnuća suvlasničke zajednice, bilo prilikom razvrgnuća etažiranjem nekretnine ili kao vrijednost prilikom civilne diobe, odnosno traži isplatu troškova nastalih prilikom izgradnje tog spremišta, kao i nenadoknađene nužne i korisne troškove za predmetnu nekretninu.

11. Među strankama je nesporno:

- da su suvlasnici svaki u ½ nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-9635/04 od 31. srpnja 2020.,

-da je predmetna nekretnina dvojni objekt, koji se sastoji od sjevernog i južnog djela izgrađena u razdoblju od 1968-1976

-da je sjeverna stambena jedinica u potpunosti uređena i u istoj su stanovali prednici tuženika

-da je južni dio nekretnine u utuženom razdoblju bio u roh bau stanju

-da su tuženi 26.travnja 2021., predali tužitelju ključ od južnog djela predmetne kuće

12. Sporno je:

–da li su prednici tužene bili nepošteni posjednici južnog djela kuće od 29. studenog 2004., kada su tužitelji podigli vlasničku tužbu protiv tuženika

-da li su prednici tužene ostvarili korist od predmetnog djela nekretnine

-kada su tužitelji zatražili predaju u posjed spornog djela nekretnine

-da li tužena ima pravo na utvrđenje vlasništva u drugom suvlasničkom omjeru različitom od utvrđenja iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-9635/04 od 31. srpnja 2020.,

-da li tužena ima pravo na utvrđenje da joj prilikom razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine pripadne spremište s terasom ukupne površine 55,61 m2,

- da li tužena ima pravo na isplatu na ime naknade troškova za dograđeno spremište u ukupnom iznosu od 14.248,03 €, kao i pravo na isplatu troškova povodom izgradnje predmetne nekretnine u ukupnom iznosu od 31.214,22 €

13. U odnosima između suvlasnika kada jedan od suvlasnika onemogući drugog suvlasnika u korištenju suvlasništvu stvari primjenjuju se odredbe čl. 164 st.1 i čl. 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV - „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak). Pri tom će predmetni pravni odnos između parničnih stranaka prosuđivati primjenom odredbi čl.164. -165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, što je sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2021-5 od 1. ožujka 2021. da se „U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju odredbe čl. 164. i 165. ZV“ te da je „U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.“ Pri tom je citiranim pravnim shvaćanjem i utvrđeno da „Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“ a koje je pravnom shvaćanje i primijenjeno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 866/2018-4 od 1. lipnja 2021.

14. Uvidom u pravomoćnu presudu OGS u Zagrebu posl. broj Pp-133/09-46 od 11. svibnja 2019. (list 681-688 spisa) utvrđeno je da su ovdje II-go i III-će tužitelji smetali prednika tužene odnosno prednike tužene u posljednjem mirnom posjedu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište u [adresa] na način da su 28. svibnja 2009. provalili pješačka dvorišna vrata kao i vrata južnog dijela kuće i razbili brave na tim vratima, te postavili novu bravu na vratima južnog dijela kuće i uselili u isti, pa se tuženicima nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da vrate oduzeti posjed i isele iz južnog dijela kuće te predaju isti slobodan od osoba i stvari kao i da vrate stare brave na pješačka dvorišna vrata i vrata južnog dijela kuće ili da promijene novo postavljene brave i sve privjeske ključeva predaju prednicima tužene, te im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje. U obrazloženju navedene Presude također se navodi da je još u predmetu Pp-291/04 utvrđeno da je do 02.07.2004. postojao posljednji mirni posjed prednika tužene na predmetnoj nekretnini te da nakon tog smetanja prednici tužene putem samopomoći postavljaju novu bravu t.j. ponovno čine pravomoćno utvrđenim posljednjim mirnim posjednicima nekretnine.

15. Uvidom u presliku spisa posl. broj Ps-63/2021 (list 695-797 spisa) utvrđeno je da je prednik tužitelja dana 29. ožujka 2021., podnio tužbu protiv prednika tuženika radi predaje u posjed predmetne nekretnine. Navedenu tužbu tuženi su primili 02. travnja 2021.

16. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9635/04. utvrđeno je da je prednik tužitelja MP **.**.2004. podnio tužbu protiv prednika tužene, radi utvrđenja suvlasništva na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U navedenom predmetu između ostalog je utvrđeno da je predmetna nekretnina izgrađena u razdoblju od 1968 do 1976., a spremište 1996.

17. Saslušan II-go tužitelj SP iskazao je da je tužitelj bio njegov otac koji je u međuvremenu umro. Njegov otac bio je suvlasnik nekretnine u ½ kuće u [adresa]. Radi se o kući koja je podijeljena na sjevernu i južnu stambenu jedinicu. Radi se o dvije stambene jedinice. Od samog početka kada se kuća gradila, sredinom 70-tih godina, kuća je podijeljena na dvije jedinice. Njegova obitelj je u posjedu imala južni dio kuće, sve do negdje kraja 1990., odnosno do trenutka kada su se prednici tužene upisali kao samovlasnici na predmetnoj nekretnini. Kada su saznali da su se prednici tužene upisali kao samovlasnici te kuće, oni su došli natrag u svoj dio kuće međutim nisu mogli ući jer je pokojni PP promijenio bravu. Njegov otac je zatražio da mu preda novi ključ, međutim PP mu je rekao da će mu to dati kada se upiše kao vlasnik. Njegov otac je pokušao mirnim putem s PP dogovoriti da im se preda južni dio nekretnine u posjed, kako to nije išlo na kraju su tužili za predaju u posjed, s time da su oni u periodu od 2008. do negdje 2013. bili u posjedu predmetne nekretnine i imali su više postupaka za smetanje posjeda. Skoro sve su prednici tužene izgubili osim tog jednog, zadnjeg, u tom zadnjem tužitelji su izgubili i ovršeni su, tako da negdje od 2013. opet nisu bili u posjedu te nekretnine. Dio nekretnine, odnosno stan su dobili u posjed negdje nakon pravomoćne presude, ali u ovršnom postupku, to je bilo negdje 2021., a podrum su dobili kasnije, možda godinu dana kasnije. Južni dio nekretnine sastoji se od stana i podruma. Stan je imao priključak struje, toplu vodu, pripremu za wc, pojašnjava, sanitarije su bile kupljene, postavljene su u prostoriji, ali nisu bile montirane, stan je bio ožbukan, parket je bio u primaćoj sobi, a u ostalim sobama nije bilo podnih obloga, u kuhinji nije bilo podnih obloga, (kuhinja, boravak, dnevna soba, 3 spavaće sobe i potkrovlje), u bruttu 55 m2 po etaži, a radi se o 3 etaže. Kupaona nije bila montirana, stolarija je bila ugrađena, postojali su prozori, balkoni, sva sobna vrata. Nema saznanja kako su tuženi upotrebljavali njihov dio nekretnine, misli da su tuženi možda imali tamo neke stvari, ne puno. Ne zna koju su korist tuženi imali, što su oni sa njom namjeravali. Na toj nekretnini nisu ništa radili, to se nisu usudili. Misli da bi se ta nekretnina iako nije bila uređena mogla iznajmiti jer je i on dugo godina bio podstanar, i možda bi si neki sami to uredili po svom ukusu. U pravilu se to radi na taj način da se za sva ta ulaganja najam umanji. Ta nekretnina sada izgleda potpuno drugačije, oni su u međuvremenu sve iščupali i promijenili krov, sve instalacije, sve otvore, ogradu, postavili su novu fasadu, sve podove su promijenili, jer je ta nekretnina nakon 50 godina bila dotrajala. Potkrovlje i jednog i drugog dijela kuće i sjevernog i južnog nije bilo uređeno do 2021., a danas je sve uređeno. Dodaje da on i dalje ima problema, nema priključak vode danas u 2025. godine, jer mu tužena ne želi potpisati. Imao je i problema s plinom a to je nekako zadnjih godinu dana uspio riješiti. U svim radovima koje radi na kući rodica ga stalno usporava, zove policiju. Kako je prethodno naveo da je u kući bila voda, pojašnjava provedene su instalacije vode, struje, a priključka nije bilo. Kad ga se pita dali je mogao koristiti wc, odgovara nije mogao jer je dio instalacije bio prerezan u podrumu, te nije bilo vode. Također priključak struje su prednici tužene odjavili, a oni su ga ponovno prijavili i platili 2008. U biti tužena je konstantno, a i njezini prednici su vršili pritisak, konstantno su ih ometali u bilo kakvim radovima, govorili su da je to njihovo. Nije tražio suglasnost suvlasnika za radove koje je radio nakon 2021., jer smatra da to ne treba tražiti. Na pitanje da li je točno da su tužena i njezini prednici predložili etažiranje, odgovara da i njemu to odgovara, ali do toga nije došlo, jer druga strana uvjetuje da se do etažiranja ne smiju provoditi nikakvi radovi. Na pitanje kako su koristili južni dio kuće do početka 2004., odgovara oni bi došli na godišnji odmor, tada bi tata radio neke sitne radove, žbukao unutra, stavljao neke klupice. Nakon te svađe iz 2004. ometanje je bilo konstantno i pristup nekretnini je bio gotovo nemoguć. Kada su 70. i 80. dolazili iz Njemačke odnosi su između njih su bili dobri pa su spavali kod strica. Njegov otac je svake godine dolazio u Hrvatsku, a dok je bio mlađi i dva tri puta godišnje, kada se kuća gradila i preko vikenda. Kad je došlo do svađe otac, negdje krajem 90-tih godina, više nije financirao izgradnju kuće. Njegov otac je za nekretninu dao negdje između 120.000,00 i 140.000,00 DM, tako da je i sporno da su tuženi izgradili spremište. Posebno dodaje kakva je bila fin. situacija njegovog oca koji se vratio iz Australije za vrijeme engleske funte, negdje 60-tih godina, tata je tamo zaradio puno novaca, preko par sto hiljada njemačkih maraka. Pokojna strina nikada nije radila, pok. stric je radio u Njemačkoj na baušteli i zarađivao je oko 2.000 DM, s time da je na bolovanje otišao i pao na socijalno, tako da nije mogao uzdržavati ni svoju djecu ni plaćati im školovanje. Ne sjeća se kada je spremište izgrađeno. Nije siguran da li plaća komunalnu naknadu za spremište, misli da čak ne, misli da to vrijedi i za njegovu majku. Nije platio troškove legalizacije spremišta, a misli da nije ni njegova majka, nitko od tuženih nije tražio nikakvu naknadu troškova od njih. Oni su ih uvijek sprečavali da dođu na tu nekretninu. Od kada mu je predan ključ na podrumu je izveo neke radove, bila su od drveta sklepana vrata, a tamo gdje je bio prozor bilo je od drveta sklepano, to je sve izvađeno i stavljeni su prozori i rolo vrata. Južni dio kuće bio je u viskom Roh bau stanju, u biti je falila fina montaža. Za vrijeme gradnje kuće njegov otac imao je obvezu uzdržavanja brata kojeg njegov otac imao sa drugom ženom. Uz ovdje prisutnog brata ima još dva brata.

18. Saslušani AP, iskazao je da mu je tužitelj bio otac. Sporna nekretnina je kuća, odnosno dvojni objekt podijeljen na južnu i sjevernu stranu. Do te podijele je došlo u samom početku kada se kuća počela graditi. Tuženi su živjeli u sjevernom dijelu, a oni su svake godine dolazili i odsjedali su kod njih u sjevernom djelu. Njegov tata je imao ključ od svog djela kuće. Kada je počela svađa, krajem 90- tih godina, stric je promijenio bravu na južnom dijelu kuće i time im je onemogućio pristup u kuću. Sa prednicima tužene vodili su više parnica za smetanje posjeda. Zadnju parnicu su izgubili i sudskim putem su iseljeni. Oni su i nakon te ovrhe stalno tražili pristup nekretnini, dolazili su na nekretninu, ali u pristupu nekretnini ih je uvijek onemogućavao pokojni stric. Koliko zna oni su još 2004. podnošenjem tužbe tražili predaju u posjed te nekretnine, u biti stalno su tražili posjed te nekretnine. Južni dio nekretnine sastoji se od tri etaže, kao i sjeverni dio, u prizemlju je kuhinja, primaća soba, blagovaona, wc, prva etaža su tri spavaće sobe i kupaona, a treća etaža u naravi predstavlja potkrovlje. Do 2021. kuhinja nije bila postavljena, u njoj se nije moglo kuhati, postojala je priprema za priključke struje, postojale su utičnice, odnosno postojala je struja koja se mogla koristiti jer je bio ugrađen alarm, postojala je priprema za sanitarije, međutim nisi si mogao oprati ruke, niti si se mogao tuširati, u biti nije bilo niti tople niti hladne vode, samo je postojala pripremna instalacija u zidu. Bile su pripremljene instalacije za grijanje, međutim nisu postojali radijatori. Grijanje je bilo planirano na plin. Kada je kuća građena svi priključci su bili na kući, a u njihovom dijelu kuće samo je trebalo instalirati odgovarajuće uređaje da se to može u stvarnosti upotrebljavati. Nakon što su kuću dobili u posjed, sve su na kući promijenili i kuća je podobna za život. Promijenjena je fasada, postavili su nove otvore, novo krovište, kupaone, wc, podove, misli da je ostao jedino parket u primaćoj sobi, a sve ostale podne obloge su promijenili. Misli da tuženi nisu koristili njihov dio nekretnine. Tuženi nisu imali nikakvu korist od te nekretnine niti su na njoj zarađivali. Misli da se južna strana kuće mogla iznajmiti iako nije bila uređena jer ima više sustava najma, pa si tako najmoprimac može sam urediti prostor u kojem će živjeti. Misli da za osnovni život bi trebalo po m2 / 300,00 ili 400,00 € da se ta kuća uredi. Cijela kuća, tako je i spremiše i garaža financirano je zajedničkim sredstvima jedne i druge obitelji.

19. Saslušana tužena-protutužiteljica TP, iskazala je da predmetna kuća u [adresa], predstavlja dvojni objekt, time da to nikada izričito nije bilo dogovoreno, ali su to tako počeli koristiti od kada je kuća sagrađena, od kada su se uselili, u sjeverni dio kuće, s time da to točno ne zna, ne sjeća se. Svaki dio nekretnine je imao svoj ključ, od južnog dijela nekretnine ključ su imali i njezini roditelji, a vjeruje da ga je imao i MP, odnosno prednik tužitelja. MP je mogao uvijek doći u južni dio nekretnine. U jednoj fazi gradnje MP je obustavio financiranje gradnje jer je tražio polovicu kuće, a njezini roditelji su tražili da im on nadoknadi troškove koji su njezini roditelji imali, a ti troškovi su se odnosili na izgradnju ulične ograde, izgradnju septičke jame, saniranje klizišta, plaćanje struje za obadva brojila, jer su za jedno brojilo plaćali struju po potrošnji, a za drugo su plaćali paušal. To su sve tražili još njezini roditelji. Kada su tužitelji došli njezinim roditeljima s idejom da budu vlasnici ½ cijele kuće, tada je došlo do svađe i nakon toga tužitelji više nisu dolazili k njima. Dolazili su u južni dio nekretnine na način da su unutra provaljivali, fizički su napadali njezine roditelje, ukinuli su im vodu na određeni period na način da su na šaht stavili neke ogromne terete, ne zna da li su njezini roditelji vodili sudske postupke vezano za smetanje južnog dijela nekretnine. Tužitelji nikada nisu tražili da im se preda u posjed južni dio nekretnine. Ne zna da li su njezini roditelji bili tuženi na predaju u posjed južnog dijela nekretnine. Time se više bavio njezin brat EP i on o tome ima više saznanja. Južni dio nekretnine je bio roh bau. U prvoj etaži je bio hodnik, mali wc, kuhinja, blagovaona, dnevni boravak, stubište na drugu etažu gdje je bila kupaonica i 3 spavaće sobe, a na trećoj etaži se nalazio tavan potpuno neuređen. Prva i druga etaža bile su ožbukane, dole je bio estrih, to je podloga za parket ili neku drugu podnu oblogu, u biti to bi bila glazura, od rasvjetnih tijela postojale su žice i žarulje, dnevni boravak je bio pokriven parketom, bilo je napravljeno hrastovo stubište, u sobama je na podu bila glazura, zidovi ožbukani, wc i kupaona se nisu mogle koristiti jer nije bilo priključaka, i to vode, plina, kanalizacije. Jedino je postojala struja. U tom prostoru po njoj se nije moglo živjeti. Taj prostor oni nisu koristili jedino su otvarali prostorije kada bi došli očitati brojilo od struje. Ne sjeća se da li su imali kakvih stvari unutra. Pretpostavlja da su unutra bile neke stvari od ljudi koji su unutra boravili nakon provale. Ne zna tko je provalio u južni dio kuće, to su znali njezini roditelji. Nisu ostvarivali nikakvu korist od tog strana u južnom dijelu, uređivali su dvorište i okoliš, a unutrašnjost su smatrali nepotrebnim urediti jer su imali stan u sjevernom dijelu koji je zadovoljavao sve njihove potrebe. Po njoj predmetna nekretnina u stanju u kakvom je bila se nije mogla iznajmiti niti za skladište jer nije postojala pristupna rampa, u objekt vode stepenice, a s obzirom da ta nekretnina osim struje nije imala nikakve druge instalacije ne zna tko bi u njoj boravio. Spremište i dvorište iz tužbe u potpunosti su izgradili i uredili njezini roditelji, kada ne zna napamet, to postoji u dokumentaciji. Njezini bratići i njezin stric su uvijek išli na varijantu sile, zato je SP rekao da je njezina majka bezbroj puta zvala policiju, međutim oni nisu branili tužiteljima da pristupe tom južnom dijela nekretnine. Ključ južnog dijela nekretnine misli da su imali tužitelji i njihov otac, a za poslije ne zna. O ovršnim postupcima više zna njezin brat, ona o tome nema nikakvog saznanja. Na pitanje kako su njezini roditelji nabavili nekretninu, odgovara prednik njezinih roditelja je kupio predmetnu nekretninu od osobe koja nije bila upisana kao vlasnik nekretnine, stoga su njezini roditelji ponovno od grada kupili predmetnu nekretninu, a tada po urbanističkom planu su se mogli graditi samo dvojni objekti, jer se samo tako mogla dobiti građevinska dozvola. Njezini roditelji su snosili sve troškove gradnje, građevinske dozvole, izgradnje spremišta, troškove legalizacije spremišta, također dodaje da su njezini roditelji počeli gradnju, a onda su se pojavili tužitelji. Njezina majka je vodila evidenciju i po njenoj evidenciji prednici tužitelja su sudjelovali u iznosu od 57.000,00 DM, a što iznosi oko 25% vrijednosti kuće. U južnom dijelu kuće nikada nitko nije živio. Na pitanje da li je pok. MP mogao koristiti bilo koji dio kuće bez da je naknadio troškove, odnosno 50% vrijednosti kuće, odgovara po noj ne. Njezin brat je više upućen u cijelu problematiku nego ona. Njezina majka nije radila, bila je kućanica ali je vodila gradnju kuće, nabavljala materijal, upravljala radnicima. Njezina majka je dohranila jednog susjeda koji je preminuo, naslijedila je nekretninu koju je prodala za znatan iznos, ne zna točno koji i ne zna točno kada je tu nekretninu prodala. Zna da je njezina majka dobivala od tog čovjeka kojeg je dohranjivala određeni novčani iznos, ali ne zna kakav je to dogovor bio između njih. Ne zna koliko je dugo njezin otac bio na bolovanju i kakvu je naknadu dobivao. Njezini roditelji su nju i brata uzdržavali negdje do 20-tih godina, možda i duže, s time da su ona i brat ljeti povremeno znali raditi i popravljali kućni buđet. Nije vidjela da bi MP davao novac za gradnju predmetne kuće, ona je tada bila dijete. Ne zna od kuda njezinim roditeljima novac za gradnju kuće jer je ona u to vrijeme bila dijete. Nije tužiteljima dala suglasnost za priključak vode i plina, ali su se unatoč tome priključili. Njezin otac je prvo išao raditi u Austriju negdje od 1965., a zatim je otišao raditi u Njemačku. U Njemačkoj je proveo cijeli radni vijek do mirovine.

20. Saslušan svjedok EP, iskazao je da je predmetna kuća izgrađena kao dvojni objekt, jer su takva bila urbanistička pravila prilikom izgradnje su i druge kuće u okolini izgrađene na taj način - kao dvojni objekti. Njegovi roditelji su u predmetnoj kući živjeli do smrti, a on je sam tamo živio do 2006. Roditelji su mu bili u posjedu cijele kuće, a do svađe je došlo početkom 2000., oko troškova. Roditelji su nakon toga bili u posjedu južnog dijela kuće, ali s prekidima jer su tužitelji provaljivali pa su oni vraćali posjed, vodilo se niz postupaka za smetanje posjeda, bilo je tri ili četiri postupaka za smetanje posjeda, dva su izgubili jer su se služili Institutom dopuštene samopomoći, a treći su dobili. Koliko se sjeća, u zadnjoj parnici za smetanje posjeda su uspjeli. Roditelji nisu imali nikakve stvari u južnom dijelu nekretnine, imali su samo ključ od tog dijela nekretnine. Južni dio nekretnine je bio roubau, nije imao priključke vode niti plina, imao je samo priključak struje. Postojala je vanjska stolarija, unutra su bili ožbukani zidovi i stropovi, na podu je bio beton osim jedne prostorije na kojoj je postojala podna obloga. Pojašnjava, u prizemlju je postojala betonska glazura na podu, parket je bio u prizemlju u jednoj sobi, na katu su bile gole betonske ploče i ožbukani zidovi, postojala je unutarnja stolarija odnosno vrata po prostorijama. Stepenice su bile obložene drvetom, na stepenicama nisu bili postavljeni rukohvati. Južni dio kuće je bio bez fine elektroinstalacije. U tom prostoru moglo bi se živjeti da se taj prostor priveo svrsi, da su se uveli energenti. Njegovi roditelji nisu imali nikakvu korist od tog prostora. Ključ od južnog dijela kuće imali su isključivo roditelji i kada bi tužitelji došli, dok su još bili u dobrim odnosima, njegovi roditelji bi im otključali južni dio kuće. Unutar južnog dijela kuće nije bilo keramike, osim na balkonima. Sanitarija u kući nije bilo. Južni dio kuće nije bio spojen kanalizacijom. Njegovi roditelji su ishodili građevinsku dozvolu i platili sve troškove vezane uz gradnju i dozvole koje su trebale biti ishođene i bio je načelan dogovor sa pok. stricem da on sudjeluje sa 50% troškova prije početka gradnje, te da sudjeluje sa 50% troškova tijekom gradnje. Međutim od tog dogovora se u nekom trenutku odstupilo i došlo je do svađe, po njemu udio pok. tužitelja bio je samo 25%, odnosno, samo u omjeru od 25% je pok. tužitelj sufinancirao izgradnju predmetne kuće. Također prvi Ugovor o kupnji nije bio valjan, pa su njegovi roditelji trebali platiti naknadu Gradu kako bi si uredili vlasničke odnose na toj nekretnini. Pok. MP nikada nije nadoknadio troškove tog zemljišta. Spremište je izgrađeno 1996. Pok. MP ni na koji način nije sudjelovao u izgradnji tog spremišta. Pok. MP nije financirao krovište kuće, to je u cijelosti financirao njegov otac. Pok. MP nije financirao nikakve priključke, sve je to financirao njegov otac. Pok. MP je djelom financirao troškove fasade, ali ne 50%, nego manje. Roditelji su vodili cijeli niz postupaka protiv NP, to su u biti ljudi koji su prodali dio nekretnine ocu. Pok. MP nije sudjelovao u financiranju tih sudskih troškova. Ti sporovi su se vodili oko petnaestak godina, točno ne zna koliko su za to sve roditelji platili, te su sami legalizirali spremište i taj trošak platili 2016. ili 2015. Arhitekta i geodeta su platiti 5.000,00 kn. Komunalnu naknadu za to spremište plaćali su njegovi roditelji, a to plaća i dan danas njegova sestra. Od tih svih troškova pok. MP nije ništa nadoknadio. Godine 1986. aktiviralo se klizište u blizini njihove kuće, te su njegovi roditelji snosili sve troškova oko sanacije tog klizišta, dok pok. MP u tome nije sudjelovao. Ta sanacija je trajala nekoliko godina, a koliko je to otac platio ne može reći, ali zna da je otac plaćao troškove kamiona, materijala i rad strojeva. Troškove ograde, oko kuće i šahtove, krovnu odvodnju i drenažu, sve je to financirao njegov otac. Roditelji su plaćali paušal za struju za južni dio kuće i to cijelo vrijeme, dok tužitelji nisu promijenili brojilo. Te troškove također pok. MP nije nadoknadio. Otac je radio u Njemačkoj jedno tridesetak godina. Mama je kuhala jednom susjedu i za to je dobivala naknadu i s njim je imala sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, pa je nakon smrti dobila nekretninu. Na pitanje pun. tuženika, da li je pok. MP u nekom trenutku odustao od financiranja, odgovara, tijekom devedesetih je pok. MP na traženje njegovih roditelja da sudjeluje u financiranju, rekao da trenutno ne može sudjelovati u financiranju, jer ima druge planove i ne zna da li će se ikada vratiti. Zna da je pok. stric imao stan u vlasništvu u Njemačkoj, ali ne zna kad ga je kupio. Zna da je pok. stric imao financijskih problema sedamdesetih i osamdesetih, a to zna jer su svi iz istog mjesta. Nije postojao decidirani dogovor o tome kome bi pripao sjeverni, a kome južni dio kuće, a to je ubiti ovisilo o ispunjenju dogovora o sufinanciranju gradnje kuće. Da je to bilo ispunjeno, vjerojatno bi se poslije postigao dogovor u vezi podjele kuće. Nakon završetka sudskog postupka za utvrđenje vlasništva, roditelji su predlagali etažiranje, ali druga strana se s tim nije složila. Kada je rekao da se odstupilo od dogovora pod tim misli da je stric prestao financirati gradnju kuće. Na pitanje pun. prvo tužiteljice da li se za današnje ročište pripremao s pun. tužene. punomoćnik tužene protivi se tom pitanju. Nije se pripremao, jer je sudionik svih tih događaja, tako da su mu svi detalji poznati. Na pitanje zbog čega je jedan dio kuće uređen, a drugi nije, odgovara, roditelji nisu imali dovoljno novaca da urede cijelu kuću. Na pitanje kako su roditelji odlučili urediti baš sjeverni dio kuće, odgovara takvo je bilo stanje stvari, oni su tamo bili i jednostavno su odlučili urediti taj dio kuće. Ne zna zašto su roditelji puštali prednike tužitelja u južni dio kuće u biti ako su oni iskazali volju da pogledaju taj dio kuće, roditelji su im otvorili i to im dopustili. Ne zna zašto južni dio kuće nije imao priključak vode, kanalizacije, dok je sjeverni dio to imao. Od pok. MP se tražilo da sudjeluje u troškovima jednog priključka za cijelu kuću, a na pitanje zbog čega priključka nije bilo u južnom dijelu kuće, odgovara to je samo jedan priključak za cijelu kuću, a ostalo je pitanje instalacija. Postojao je razvod instalacija u južnom dijelu kuće, ali nije bio spojen na priključak vode i kanalizacije, ali ne i plina. Roditelji su predali ključeve od južnog dijela kuće i o tome postoji zapisnik. Ne može sada reći da li je to bilo temeljem sudske odluke radi predaje u posjed, jer je bilo više postupaka. Ne može odgovoriti da li su roditelji tražili naknadu troškova u postupku protiv trećih osoba, to zna odvjetnik koji je vodio te postupke. Roditelji nisu tražili suglasnost prednika tužitelja za izgradnju spremišta, te nisu tražili suglasnost za legalizaciju spremišta od prednika tužitelja, jer za to tada nije bilo potrebe, budući su bili samovlasnici te kuće, a Presuda kojom se utvrđuje suvlasništvo, je bila nekoliko godina iza toga. Fina elektroinstalacija, pod time podrazumijevam utičnice, rasvjetna tijela i prekidače. Točno ne zna za prihode svojih roditelja, ali njegov otac dok je radio u Njemačkoj imao je prosječnu plaću građevinskog radnika, montera. Ne zna točno kada je otac imao operaciju kralješnice, misli da je to bilo sredinom osamdesetih. Imao je diskus hernije. Nakon te operacije njegov otac više nije mogao raditi građevinske poslove na otvorenom gradilištu, već je radio fizički manje zahtjevne poslove uglavnom u zatvorenom gradilištu. Teško mu je reći da li je to imalo utjecaja na njegovu visinu prihoda. Ne zna točno koliko je otac bio na bolovanju, zna da je imao neka primanja i da je u Njemačkoj primao nekakvu privremenu mirovinu, ne zna detalje, možda godinu, dvije, tri. Ne zna točno kolika je bila naknada majke, ali je to bilo nekoliko stotina maraka u protuvrijednosti dinara. Sredinom osamdesetih njegova majka je stekla nekretninu temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Kad je rekao da su uloženi troškovi prednika tužitelja 25% tu misli na troškove za cjelokupnu nekretninu. U jednoj prostoriji su bile sanitarije i to umivaonik i školjka, ali nisu bile ugrađene, nego su bile još zapakirane. U njegovoj obitelji nije bilo govora niti dogovora da se južni dio kuće iznajmi, to je bio roubau, pa nije bilo uvjeta da se to iznajmi bez ulaganja. Nakon svađe njegovih roditelja sa prednicima tužitelja, pok. MP je njegovim roditeljima rekao da ga ne zanima, njegovo je pola, da ako ne bude tako, bit će ružnih stvari, bilo je i prijetnji smrću, vođeni su i neki postupci. Na pitanje pun. tuženika da li je pok. MP prijetio ako se dirne u južni dio kuće, odgovara prijetio je odnosno oni nisu smjeli prijeći tu zamišljenu granicu između sjevernog i južnog dijela kuće, jer je tako rekao pok. MP, a na sličan način je i SP prijetio njegovim roditeljima. Njegova sestra je znatno manje upoznata sa svim tim zbivanjima, jer se devedesetih udala i otišla. Na pitanje da li postoji kaznena Presuda vezana uz prijetnje, odgovara da ne postoji, jer to nisu uspjeli dokazati, a oni su te prijetnje shvaćali ozbiljno, jer bi to tako svako razuman shvatio, a majka nije mogla spavati nakon tih događaja. Na pitanje kako su se ipak usudili koristiti dopuštenom samopomoći s obzirom na prijetnje, odgovara da su se te prijetnje izdešavale u ljetnim mjesecima za vrijeme godišnjeg, jer su tužitelji u pravilu dolazili od sredine srpnja do sredine kolovoza. Kada su roditelji promijenili brave u južnom dijelu kuće, pojašnjava na način da je njihov strah bio nadjačan s time da ne dopuštaju da se stvari rješavaju nasilno. U razdoblju od 2009. do 2014. kada je SP dolazio uredno u južni dio nekretnine, kao i njemu nepoznati ljudi, taj napet odnos se nastavio, bilo je i uvreda i prijetnji uglavnom prema njegovoj majci. U razdoblju od 2009. do 2014. tužitelji su također zatvorili vodu njegovim roditeljima. Vođen je sudski postupak i u tom postupku su njegovi roditelji uspjeli.

21. Iskaze saslušanih stranka i svjedoka, sud prihvaća kao objektivno moguće.

22. Iz iskaza saslušanog svjedoka i saslušanih stranaka, kao i uvidom u dokumentaciju u spisu, utvrđeno je da su između stranaka vođeni sudski postupci i za smetanje posjeda na južnom dijelu nekretnine, te je pravomoćnom i ovršnom Odlukom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-133/09-46 od 11. svibnja 2010., utvrđeno da su prednici tužitelja Z i KP posljednji mirni posjednici južnog dijela kuće što znači da su prednici tuženog bili pošteni posjednici južnog dijela kuće još od 02.07.2004. kako to proizlazi iz Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-291/04 (list 686 spisa), prema tome tuženi nisu bili nepošteni posjednici kako to tvrdi tužitelj od 2004. pa do 01.05.2021. godine. Neovisno o tome što je u tom razdoblju između stranaka vođena i parnica radi utvrđenja suvlasništva na predmetnoj nekretnini, samo podnošenje tužbe radi utvrđenja vlasništva, nije trenutak kada su tuženi postali nepošteni posjednici, već su tuženi nepošteni posjednici postali u trenutku kada je prednik tužitelja podnio tužbu radi predaje u posjed predmetne nekretnine odnosno kada su tu tužbu prednici tužene primili, a kako je prethodno utvrđeno to je bilo dana 02. travnja 2021. godine (list 796 spisa). Slijedom iznijetog tuženi su bili pošteni posjednici južnog djela nekretnine od od srpnja 2004.,a nepošteni posjednici predmetne nekretnine u razdoblju od 02. travnja 2021. ( dan primitka tužbe radi predaje u posjed) do 26. travnja 2021., kada su predali ključ južnog dijela kuće tužiteljima.

23. Prema članku 165. stavak 1. ZVDSP samo je nepošteni posjednik dužan vlasniku stvari naknaditi sve koristi koje je imao za svoga posjedovanja. Tužitelji svoj zahtjev za isplatu temelji na činjenici da su tužitelji propustili ubrati sve plodove odnosno koristi koje su tuženi od te nekretnine imali, a ti plodovi i korist može činiti i iznos najamnine koju bi inače za tu nekretninu nepošteni posjednik trebao plaćati. Tužitelji su dali izraditi elaborat procjene najma južne stambene jedinice te sukladno toj procjeni potražuju cijenu najma od 1.723,30 € mjesečno.

24. Tuženi su se usprotivili korištenju nalaza i mišljenja izrađenog od strane vještaka Marijana Šegedina s obzirom da se radi o vještaku kojeg je tužitelj privatno angažirao, a također su naveli da je južni dio kuće u ROH-BAU izvedbi, bez podova, sanitarnih čvorova, neuređenih zidova, bez ikakvih priključaka osim struje stoga takva nekretnina nikakvih plodova nije davala niti je mogla davati, a niti su tuženi imali koristi od iste. Također navode da je vještak cijenu najma iskazao kao cijenu najelitnije kuće na predmetnom području, te da nije uzeo u obzir da se radi o nedovršenom objektu.

25. Iz iskaza stranaka, i saslušanog svjedoka utvrđeno je da tuženi nisu imali nikakvu korist od južnog djela predmetne nekretnine, pa tako niti korist u mjesečnom iznosu kako je to naznačio tužitelj u svojoj tužbi. Južni dio nekretnine, a što je utvrđeno iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka za utuženo razdoblje nije imao osiguranih minimalnih stambenih standarda (priključka za vodu, kanalizaciju), te se zbog toga ne može poistovjetiti sa stanom u smislu odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o najmu stanova (NN 91/96., 48/98., 66/98., 22/06. i 68/18.) prema kojoj se stanom smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz. Radi navedenog, južni dio nekretnine nikako nije mogao ostvarivati korist u mjesečnom iznosu od 1.723,30 € , pa je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom i odlučeno je kao pod I. izreke.

26. U odnosu na protutužbeni zahtjev za utvrđenjem suvlasništva na predmetnoj nekretnini u omjeru drugačijem od onog utvrđenog pravomoćnom Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9635/04-95 od 31. srpnja 2020., osnovan je prigovor presuđene stvari budući kada je u pravomoćno završenoj parnici tužitelj utvrđen vlasnikom određene stvari ne može njegov protivnik iz te parnice u novom postupku pokrenutom protiv njega tražiti utvrđenje svog prava suvlasništva u pogledu iste stvari (VSRH, Rev 1406/86 od 29. listopada 1986.). Radi navedenog, ponovno raspravljanje o suvlasničkim omjerima o kojima je već pravomoćno utvrđeno je nedopušteno, jer se radi o presuđenoj stvari, pa je navedeni dio protutužbenog zahtjeva valjalo odbaciti temeljem odredbe članka 288. stavak 2. ZPP-a.

27. U odnosu na protutužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da protutužiteljici pripada pravo prilikom razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina na određeni suvlasnički omjer cijele nekretnine na ime dograđenog spremišta s terasom odnosno da isti pripadne u okviru etažiranja u posebni dio nekretnine koji bi pripao u isključivo vlasništvo protutužiteljice ili u slučaju civilne diobe da se odgovarajuća vrijednost tog dijela nekretnine isplati protutužiteljici, isti nije dopušten, budući predmet ovog postupka nije razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina i takav tužbeni zahtjev nije podoban za raspravljanje, pa ga je valjalo odbaciti.

28. U odnosu na protutužbene zahtjeve kojima se traži naknada nužnih i korisnih troškova u iznosu od 31.214,22 €, koji se odnose na plaćenu naknadu za zemljište iz 1975. godine, za vrijednost gradnje na predmetnoj nekretnini, za troškove sanacije klizišta iz 1986., za troškove šahtova oko kuće, ograde i ulaznih vrata na parcelu, za troškove projekta i nadzore i ostalih radnih naknada gradu i drugim tijelima, za mjesečne paušale za struju kao i za troškove izgradnje spremišta u iznosu od 14.248,03 €, isti nisu osnovani.

29. Odredbom čl. 164. st. 2. ZVDSP propisano je da zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Nadalje, istim člankom, ali stavkom 3. propisano je da nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno. Prema članku 165 stavak 3. ZVDSP-a nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku i to mu pravo zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari. Nužni troškovi su oni troškovi kojima se treba spriječiti propadanje nekretnine ili umanjenje njezine vrijednosti.

30. U odnosu na zatražene troškove iz 1975. godine, te za troškove sanacije klizišta iz 1986. godine, troškove izgradnje predmetne kuće (1968-1976), i izgradnje spremišta (1996.), nastupila je zastara, budući su prednici stranaka bili u suposjedu predmetne nekretnine sve do početka 2000. -tih, kada je došlo do svađe oko troškova, tako da se na odnos prije 2.000. -te , ne primjenjuju odredbe čl. 164 i 165. ZVDSP-a, već se primjenjuju odredbe ZOO-a, a kako je prošlo više od 5 godina od nastanka tih troškova, tako da su ti troškovi u zastari. Ostali zatraženi troškovi režija, komunalnih naknada po ocjeni ovog suda ne predstavljaju nužne troškove niti korisne troškove učinjene radi poboljšanja kvalitete stanovanja u smislu članka 164. stavak 2. ZVDSP- a. Polazeći od utvrđenja da je dograđeno spremište na predmetnoj nekretnini izgrađeno nelegalno, i da je istog bilo potrebno legalizirati, stoga i taj trošak ne može predstavljati koristan trošak za vlasnika odnosno suvlasnika nekretnine, pa na naknadu istih protutužiteljica nema pravo radi čega je odlučeno kao pod II izreke.

31. Temeljem članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku, svaka stranka snosi svoje troškove.

U Krapini 02. siječnja 2026.

Sutkinja

Jasmina Božić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Zrinka Golubić

2. Odvjetnik Iva Soldo

3. Odvjetnik Vilko Kos

4. Odvjetnik Igor Žurić