REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1098/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari prvotužitelja BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Božani Zadro, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362, zastupano po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 2. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362, da prvotužitelju BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.648,80 Eura, sa zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila poslije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362, da prvotužitelju BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 13.794,00 Eura, sa zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila poslije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.“

III. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362, da drugotužitelju NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.688,24 Eura, sa zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila poslije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362, da drugotužitelju NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 10.520,00 Eura, sa zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila poslije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.“

V. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362, da tužiteljima BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.596,88 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 2. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 3.677,10 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila poslije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su 19. lipnja 2022. u 00:01 sati u Zagrebu – Črnomerec, Ilica 302, tužitelji BČ i NČ (dalje u tekstu skupno: Tužitelji) nastradali su kao vozač i suvozačica u osobnom automobilu - vozilo marke OPEL CORSA, reg. oznake: ZG8764ER koje je u trenutku prometne nesreće bilo u vlasništvu drugotužiteljice NČ. Vozač LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upravljao je vozilom reg. oznake [registarska oznaka], marke VOLKSWAGEN GOLF, vlasništvo BEGAMONT d.o.o., Zagreb, Priobalna cesta 17, osigurano kod tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., broj police: [broj police] do 07. rujna 2022., serijski broj prometne dozvole: [broj prometne dozvole]. Ostali sudionici prometne nesreće bili su VČ, i ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Iz potvrde Policijske uprave Zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb, od 04. studenog 2022. proizlazi kako je vozač LČ odgovoran za prometnu nesreću. Budući da je vozač LČ nakon prometne nesreće i to na samom mjestu gdje se prometna nesreće dogodila, počinio suicid (preminuo) protiv istog nije bilo moguće pokrenut i voditi prekršajni postupak. Navedenu prometnu nesreću uzrokovao je LČ na način da je zbog neprilagođene brzine udario svojim vozilom u zaustavljeno vozilo Tužitelja, koje je potom udarilo u vozilo ispred sebe, reg. oznake: KR830KG. Vozila su bila zaustavljena jer se čekalo zeleno svjetlo na semaforu. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je prouzročilo prometnu nesreću osigurano je kod tuženika po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti policom broj: [broj police]. Neposredno nakon trenutka sudara, a kako je prethodno opisano u tekstu tužbe, pok. vozač LČ izašao je iz svog vozila i iz prtljažnika je izvadio vatreno oružje kojim je započeo pucati, što je sve uključene sudionike prometne nesreće smjesta motiviralo da se trčeći udalje od svojih vozila i mjesta događaja, u strahu za vlastiti život i zdravlje. U tom trenutku svih četvoro sudionika prometne nesreće ostavili su svoja vozila i sve osobne stvari u njima otključane, otvorene i na sredini ceste, koja ima četiri trake, po dvije u svakom smjeru, bez mogućnosti i prilike da zaštite svoju imovinu. LČ pucao je u više navrata, s tim da tužitelji u strahu za vlastiti život nisu bili u stanju utvrditi što je njegov cilj i / ili meta, nego su samo kasnije kada je nastala tišina vidjeli da LČ leži na kolniku, a u tom trenutku je stigla i policija, koja je cijeli događaj i zatečeno stanje evidentirala i zabilježila. Tek tada svi se vraćaju na mjesto prometne nesreće i do svojih vozila i osobnih stvari, kako bi se obavio potreban uviđaj. U opisanoj prometnoj nesreći tužitelji su zadobili tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, koja se dostavlja uz ovu tužbu. Osim tjelesnih ozljeda oštećenici su pretrpjeli psihičke traume, također opisane u medicinskoj dokumentaciji koja se dostavlja uz tužbu. Navedene ozljede kod tužitelja su dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja kako je to pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je kod tužitelja uslijed stradavanja u naprijed opisanoj prometnoj nesreći, te vremenski i prostorno vezanom i opisanom događaju nakon samog sudara vozila a prije okončanja samog prometnog događaja očevidom, došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog, Tužitelji ovom tužbom potražuju naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koja se očituje u kvalifikatornim okolnostima – činjenicama pretrpljenih fizičkih bolova, te povrede prava osobnosti na duševno zdravlje koje se očituje u kvalifikatornim okolnostima – činjenicama pretrpljenog straha. Prvotžitelj BČ je pretrpio i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, obzirom mu je u svakodnevnim aktivnostima pomagao sin koji stanuje sa tužiteljima, PČ. Tužitelji su postupili sukladno članku 11. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) te su se obratili tuženiku u mirnom postupku dana 11. siječnja 2023. sa odštetnim zahtjevom radi naknade štete. Tuženik je dana 06. ožujka 2023. punomoćnici drugotužiteljice, po šteti broj: MAO230000149 - ŽČ, dostavio odluku te na ime naknade neimovinske štete priznao kao nesporan iznos od 1.327,23 EUR / 10.000,00 HRK. Tuženik je dana 06. ožujka 2023. punomoćnici prvotužitelja, po šteti broj: MAO230000150- ĆČ, dostavio odluku te na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu priznao kao nesporan iznos od 1.592,67 EUR / 12.000,00 HRK. Nesporne iznose kako je navedenom u prethodnom dijelu teksta tužbe tuženik je isplatio tužiteljima dana 14. ožujka 2023. Punomoćnica tužitelja na obje odluke uložila je prigovor dana 09. ožujka 2023. Tuženik se očitovao na prigovor dana 24. ožujka 2023., te je u odnosu na drugotužiteljicu priznao kao nesporan dodatan iznos od 464,53 EUR / 3.500,00 HRK. Tuženik se očitovao na prigovor dana 24. ožujka 2023., te je u odnosu na prvotužitelja priznao kao nesporan dodatan iznos od 464,53 EUR / 3.500,00 HRK. Ukupno isplaćen iznos drugotužiteljici iznosi 1.791,76 EUR / 13.500,00 HRK. Ukupno isplaćen iznos prvotužitelju iznosi 2.057,20 EUR / 15.500,00 HRK. Tuženik je odbio odštetne zahtjeve tužitelja u odnosu na preostale zatražene, a neisplaćene iznose za svakog pojedinačno, i to iz razloga što su (a kako tuženik navodi u svojoj odluci od 24. ožujka 2023.) sastavni dio police osiguranja ugovoreni uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti kojima je u čl.1. određen opseg pokrića pa je tako određeno da je osiguratelj temeljem ugovora o osiguranju i propisa o odgovornosti u obvezi isplatiti naknadu za štetu koju uporabom vozila vlasnik, odnosno korisnik vozila nanese trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik smatra kako su u pokriću predmetne police samo ozljede i narušavanje zdravlja nastali kao posljedica uporabe vozila, a ne i djelima vozača nakon prometne nezgode. Tuženik u obrazloženju odluke citira svoje uvjete za obvezno osiguranje od AO, (Opći uvjeti - obvezna automobilska odgovornost - WU 10.0001-14, na snazi i u primjeni), i to čl.1. toč. (1) Opseg pokrića, gdje se doista navodi što je tuženik citirao, međutim u čl.2. Uvjeta - Isključenja iz osiguranja nigdje nema odredbe da bi vozač bio oslobođen za djela nakon prometne nezgode. Sve da takva odredba i postoji u Općim uvjetima tuženika pod stavkom – Isključenja iz osiguranja, ne bi se mogla primijeniti u ovoj pravnoj stvari upravo iz razloga što u ovom slučaju prometna nesreća nije okončana trenutkom sudara vozila i to upravo iz razloga što su svi sudionici prometne nesreće, naravno osim vozača koji je nesreću prouzročio, morali bez odgode, dakle trenutno napustiti svoja vozila kako to je opisano prethodno u tekstu ove tužbe i tek povratkom do svojih vozila prometna nesreća ima se smatrati okončanom. Situacija doista jest nesvakidašnja i nema sudske prakse koja bi obuhvatila ovakvu situaciju i odredila vrijeme trajanja, odnosno početak i kraj prometne nesreće. Da vozač – korisnik vozila osiguranog kod tuženika nije na licu mjesta prometne nesreće počinio suicid, protiv njega bi bio vođen prekršajni a moguće i kazneni postupak, što potvrđuje potvrda II. Postaje prometne policije Zagreb od 04. studenog 2022., jer su se u ponašanju vozača ispunili uvjeti iz Prekršajnog zakona, članak 39. - stjecaj prekršaja, obzirom je pok. vozač LČ kao počinitelj prekršaja s jednom ili više radnji počinio više prekršaja za koje bi mu se istodobno sudilo i ako bi sud odlučio kazniti ga, za svaki počinjeni prekršaj utvrdio bi kaznu prema zakonu a zatim će za prekršaje izrekao ukupnu kaznu. Bez sumnje se radi o realnom stjecaju prekršaja i to o raznovrsnom heterogenom stjecaju, odnosno o slučaju kada počinitelj s više radnji čini više prekršaja, pri čemu se počinitelju za navedene prekršaje istodobno sudi u jedinstvenom postupku i tada sud u tom postupku odlučuje o svim prekršajima koji se počinitelju stavljaju na teret. Iako nije potrebna nikakva vremenska ili prostorna povezanost, niti kauzalitet između prekršaja koji se u tom jedinstvenom postupku počinitelju stavljaju na teret, u ovom slučaju nedvojbeno postoje prekršaji vremenski i prostorno povezani, te su bili usmjereni prema istom objektu tužiteljima. Na isti način stjecaj kaznenih djela, da je došlo do vođenja kaznenog postupka protiv pok. vozača ZČ, propisuje članak 51. Kaznenog zakona. S obzirom na sve navedeno tuženik neopravdano od sebe odmiče odgovornost za svog korisnika vozila – osiguranika, sa jasnim ciljem izbjegavanja materijalne odgovornosti, od neisplate zatraženog novčanog iznosa od strane Tužitelja. Prvotužitelj BČ od tuženika potražuje na ime neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva 12. siječnja 2023., na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, kao pravičnu novčanu naknadu, nakon priznavanja nesporno plaćenog iznosa, daljnji iznos od 15.442,80 EUR / 116.353,78 HRK. Drugotužiteljica NČ od tuženika potražuje na ime neimovinske štete, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva -12. siječnja 2023., na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, kao pravičnu novčanu naknadu, nakon priznavanja nesporno plaćenog iznosa, daljnji iznos od 12.208,24 EUR / 91.982,98 HRK.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj, činjenicu da su tužitelji bili putnici u vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], te činjenicu da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nesreći na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Imajući u vidu ozljede koje su tužitelji zadobili u predmetnom štetnom događaju koje se mogu ustanoviti iz dostavljene medicinske dokumentacije koju su tužitelji dostavili tuženiku uz tužbu, tuženik čini nespornim dio naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na ime neimovinske štete, te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatio tužitelju ŠČ iznos od 1.791,76/13.500,00HRK, a tužiteljici NČ iznos od 2.087,20 EUR/15.500,00 HRK. Tuženik posebice ističe kako radnje osiguranika tuženika i njegovo ponašanje nakon što se dogodila prometna nesreća, pa i eventualne posljedice takvih činjenja nemaju baš nikakve veze s odgovornošću ovdje tuženika po osnovu osiguranja od automobilske odgovornosti prema trećima, sukladno pozitivnim zakonskim propisima i odredbama ugovora o osiguranju. Tuženik je isplatom nespornog iznosa naknadio štetu tužiteljima iz predmetnog štetnog događaja.

3. Tuženik osporava utuženi tijek zakonske zatezne kamate, s obzirom da tuženik nije pao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze prema tužiteljima, već je istu izvršio u Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ostavljenom roku. Stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naložiti tužiteljima da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove.

4. Tužitelji su podneskom od 2. siječnja 2025. smanjili tužbeni zahtjev na način da prvotužitelj potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 5.500,00 EUR sa zateznim kamatama, a drugotužitelj iznos od 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama, a koji podnesak je tuženik zaprimio 13. siječnja 2025. Podneskom od 20. siječnja 2025. tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe. Budući da se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, a kojem se tuženik izričito usprotivio, nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbe te je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

5. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: potvrda II. Postaje prometne policije Zagreb (list 9-10, 14-15 spisa), dopis od 8.studenog 2022. (list 11 spisa), e-mail korespondenciju (list 12-13 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 16-36, 61-62, 69- 70 spisa), odštetni zahtjev (list 37-39 spisa), prigovor (list 40-41 spisa), očitovanje na prigovor (list 42-45 spisa), uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 46-47spisa), saslušao je svjedoke ČČ (list 71-72 spisa), VČ (list 72-73 spisa), drugotužitelja (list 73-74 spisa), prvotužitelja (list 74-75spisa), dopis tuženika (list 16 spisa), izvedeno je kombinirano vještačenje po vještacima medicinske struke Jošku Filipušiću i Gordanu Makariću (list 85-92, 115-116 spisa) i zdravstvene kartone tužitelja koji su priklopljeni uz spis.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, i 114/22 – dalje: ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj.

8. Sporna je visina štete i tijek zateznih kamata.

9. Na okolnost nastanka i visine neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege provedeno je kombinirano medicinsko vještačenje po kirurgu Jošku Filipušću i psihijatru Gordanu Makariću, stalnom sudskom vještaku te je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja i njihove zdravstvene kartone.

10. U svom nalazu i mišljenju vještaci Joško Filipušić i Gordan Makarić su naveli da je prvotužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 30 dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore, da je prvotužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj, da je kod prvotužitelja s kirurške strane sveukupno došlo do smanjenja životne aktivnosti za 5% trajno. Shodno ovom postotku imenovani će morati ulagati pojačane napore. Ovaj postotak se odnosi na zaostalu ograničenu pokretljivost vratne i slabinske kralješnice kao i na zaostali CC, CB i LS sindrom posttraumatske naravi (nalaz fizijatra od 13.VII 2022.) uz napomenu da je vratna kralješnica već od prije opterećena degenerativnim promjenama i kao takva puno podložnija novim ozljedama od zdrave, da je prvotužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku PTSP-a. Navedeno proizlazi i iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, prvotužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježe se opisane sekvele. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno i realno cijenimo 7% (s kirurškog stajališta 5%, s psihijatrijskog stajališta 3%), te će I-tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu. Ocjena trajnih posljedica s psihijatrijskog stajališta odnosi se isključivo na osobu prvotužitelja. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno jer je nosio imobilizaciju, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti. Imobilizacija ovratnikom je trajala 7 dana. Naruženje nije zaostalo. U odnosu na drugotužiteljicu vještaci su naveli da je drugotužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni mjesec dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore. Drugotužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Kod drugotužiteljice je s kirurške strane došlo do smanjenja životne aktivnosti za 2% trajno uvažavajući pritom rezultat SKA kao i navode iz završnog nalaza fizijatra od 13. srpnja 2022. Shodno ovom postotku imenovana će morati ulagati pojačane napore. drugotužiteljica je na psihičkom planu razvila simptomatiku PTSP-a. Navedeno proizlazi i iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, II-tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježe se opisane sekvele. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno i realno cijenimo 4% (s kirurškog stajališta 2%, s psihijatrijskog stajališta 3%), te će drugotužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu. Ocjena trajnih posljedica s psihijatrijskog stajališta odnosi se isključivo na osobu II-tužiteljice. Dok se nalazila na i kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 5 dana jer je nosila imobilizaciju. Nakon toga još 10 dana po 1 sat dnevno, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova. Naruženje nije zaostalo.

11. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka na način da u odnosu na prvotužitelja BČ, tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti te smatra da nalaz vještaka kirurga nije objektivan jer je ocjenjivana i LS kralježnica koja nije verificirana po ozljeđivanju, već mjesec dana po štetnom događaju, slijedom čega tuženik osporava utvrđenja vještaka o zaostalim tegobama i posljedicama s osnova LS kralježnice. Nadalje navodi da, vještak nije izvršio uvid u zdravstveni karton prvotužitelja i drugotužitelja, što je kao dokazni prijedlog predložio tuženik, a sud raspravnim rješenjem s ročišta za glavnu raspravu od 2. listopada 2024. naložio tužiteljima dostavu zdravstvenih kartona tužitelja kako bi se razlučile tegobe koje su tužitelji eventualno prethodno imali, u odnosu na tegobe koje su eventualno zaostale po predmetnom štetnom događaju. U odnosu na drugotužiteljicu NČ, tuženik ne prigovara dijelu nalaza vještaka Joška Filipušića, dr. med., dok prigovara dijelu nalaza prim. ĐČ, Nadalje, tuženik predlaže da vještaci za tužitelje ĆČ i NČ razluče tegobe koje su posljedica mehanizma djelovanja prometne nesreće od posljedica eventualno nastalih nakon prometne nesreće, a koje se tiču ponašanja vozača sada pok. LČ. U tom pravcu, tuženik predlaže razlučiti sve promatrane vidove štete, odnosno kvalifikatorne okolnosti bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti i tuđe pomoći i njege s jedne strane, kao posljedicu dinamike predmetne prometne nesreće – sudara vozila, te s druge strane posljedica koje nemaju izravne uzročno-posljedične veze s opisanom dinamikom predmetne prometne nesreće.

12. Na ročištu održanom 21. studenog 2025. vještak Joško Filipušić, u odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 2. siječnja 2025. se u odnosu na prvotužitelja, a vezano za ozljedu slabinske kralježnice je naveo da je ozljeda slabinske kralježnice posttraumatske naravi dijagnosticirana prvi put otprilike tri tjedna po ozljeđivanju, što se u sudskomedicinskom smislu može prihvatiti kao posljedica stradavanja u predmetnom štetnom događaju osobito iz razloga što je prema kliničkom zapažanju fizijatra od 13. srpnja 2022. kao zaključak navedeno da se radi o posttraumatskoj lumboishijalgiji, da prilikom izrade nalaza i mišljenja nisu imali na uvidu zdravstveni karton prvotužitelja ali prilikom pregleda prvotužitelj je izjavio da u ranijem periodu nije imao ozljede slabinske kralježnice, na ročištu je izvršio uvid u presliku zdravstvenog kartona za prvotužitelja koja datira od 1. siječnja 1976. do 24. ožujka 2025. iz koje je razvidno je da se prvotužitelj zbog tegoba vezanih uz slabinsku kralježnicu liječio prilikom 2007. te u periodu od 22. veljače 2016. do 1. veljače 2017. godine. Između ostalog navodi se da se je radilo o bolovima u leđima uz napete i ograničene kretnje. Kada se navedeno uzme u obzir onda iz sveukupnog smanjenja životne aktivnosti zbog oštećenja funkcionalnog statusa vratne i slabinske kralježnice treba izuzeti navedene podatke iz zdravstvenog kartona na način da tegobe koje se u zdravstvenom kartonu opisuju a vezane su uz slabinsku kralježnicu, participiraju u određenom dijelu u sveukupnom postotku određenom s kirurške strane (5%) na način da se isti umanjuje za otprilike ½ , što drugim riječima znači da postotak smanjenja životne aktivnosti kao posljedica oštećenja funkcionalnog statusa kralježnice iznosi 3 % odnosno da je sveukupni objedinjeni postotak s psihijatrijsko- kirurškog motrišta 5%. Nakon uvida u presliku zdravstvenog kartona za drugotužiteljicu vještak je naveo da ista u periodu prije stradavanja u predmetnom štetnom događaju nije imala nikakvih ozljeda vezanih za vratnu kralježnicu, u zdravstvenom kartonu s danom 14. rujna 2009. spominje se da je između ostaloga učinila i RTG FSVK koja je pokazala prisutnost određenog stupnja degenerativnih promjena, a što je s obzirom na životnu dob tužiteljice uzeto u obzir prilikom donošenja procjene trajnog smanjenja životne aktivnosti, tako da isto ne participira u postotku (2%) jer bi u slučaju da se u obzir uzmu i postojeće degenerativne promjene navedeni postotak bio puno viši.

13. Vještak Gordan Makarić, je odnosu na prigovore tuženika na psihijatrijski dio pisanog nalaza i mišljenja naveo kako za prvotužitelja tako i za drugotužiteljicu da je nalaz i mišljenja sačinio temeljem detaljne analize podataka iz spisu priležeće medicinske dokumentacije, tijeka liječenja, i odlučno rezultata vlastitog ispitivanja. Slijedom navedenog, vještačio je konkretnu osobu, u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme te se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj, napomenuo je da prilikom izrade nalaza i mišljenja nisu imali na uvid zdravstveni karton prvotužitelja i drugotužitelja. Vještak je istaknuo da se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi se isključivo na predmetnu prometnu nezgodu, a isključen je naknadni slijed događaja nakon same prometne nezgode. Vještak je izvršio uvid u presliku zdravstvenog kartona drugotužiteljice od 23. listopada 1987. do 4. ožujka 2025. U navedenom se do predmetnog štetnog događaja ne nalazi podataka o potrebi psihijatrijskog liječenja ili propisivanja psihofarmaka. U odnosu na uvid u zdravstveni karton prvotužitelja od 1. listopada 1976. do 24. ožujka 2025., dana 26. svibnja 2022. jednokratno se bilježi dijagnoza nesanice (F 51) te propisivanje anksiolitika Helex, jedna tableta po potrebi. Osim navedenog do predmetnog štetnog događaja nema podataka o potrebi psihijatrijskog liječenja. Navedeni podatak nije ni od kakvog značenja za ocjenu kvalifikatornih okolnosti sa psihijatrijskog stajališta.

14. Nalaz i mišljenje vještaka Joška Filipušića i Gordana Makarića u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan medicinskoj dokumentaciji tužitelja te sačinjen na temelju pravila struke. Valja navesti da je na ročištu održanom 21. studenog 2025. vještak Joško Filipušić nakon uvida u zdravstveni karton prvotužitelja smanjio postotak smanjenja životne aktivnosti za prvotužitelja sa kiruškog stajališta, da su vještaci pregledali zdravstvene kartone oba tužitelja te da je vještak Gordan Makarić izričito naveo da se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na prometnu nezgodi, a isključen je naknadni slijed događaja nakon prometne nezgode. Tuženik premda uredno pozvan nije pristupio na ročište za glavnu raspravu održano 21. studenog 2025.,a tužitelj nije imao pitanjaza vještake.

15. U odnosu na prvotužitelja valja navesti da je odredbom čl. 1045. st. 1. ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje. ZOO), propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odredbom čl. 1067 st. 3. ZOO-a propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, dok je odredbom čl. 1072 st. 2. ZOO-a propisano da u slučaju postojanja obostrane krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

16. Imajući na umu gore navedene odredbe te da se međusobna odgovornost procjenjuje na temelju krivnje i da je u postupku nesporno da je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za nastanak štetnog događaj te je utvrđeno da je prvotužitelj pretrpio ozljede u tom štetnom događaju, to je na tuženiku bio teret dokaza (pretpostavljena krivnja) da je šteta nastala bez njegove krivnje, a što tuženik nije dokazao, dapače priznao je odgovornost svojeg osiguranika za štetni događaj.

17. U odnosu na drugotužitelja valja navesti da je odredbom čl. 1069. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Odredbom st.3. istog članka propisano je da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, dok se temeljem st.4. trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila.

18. Imajući na umu gore navedene odredbe u ovom postupku je utvrđeno da je tuženik kao osiguratelj vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi dužan naknaditi štetu dugotužiteljici kao putniku u vozilu i prvotužitelju kao vozaču vozila koji nije kriv za predmetni štetni događaj.

19. Temeljem čl. 19. ZOO-a, a u svezi čl. 1100. ZOO-a, tužitelji imaju pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

20. Člankom 1100. st. 2. ZOO–a propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

21. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je prvotužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti. Pored toga sud je utvrdio da prvotužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

22. Stoga je prvotužitelju, temeljem čl. 1100. ZOO-a (a imajući na umu sve ozljede koje je pretrpio prvotužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći, odnosno imajući na umu sve okolnost konkretnog slučaja), zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 3.650 Eura. Tuženik je nesporno isplatio prvotužitelju iznos od 2.057,20 Eura na ime neimovinske štete, pa tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 1.592,80 Eura na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje

23. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je prvotužitelju ista bila potrebna ukupno 14 sati. Tuženik tijekom postupka nije osporavao da su prvotužitelju pomoć i njegu pružali članovi njegova kućanstva. Kako tužitelj ima pravo na istu i kada mu je pružana besplatno, tužitelju s te osnove, primjenom čl. 223. ZPP-a, pripada iznos od 56 Eura koji iznos bi bio primjeren cijeni sata tuđe pomoći i njege od 4,00 Eura, a koji iznos sud ocjenjuje primjerenim na temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.

24. Drugotužitelju je temeljem čl. 1100. ZOO-a (a imajući na umu sve ozljede koje je pretrpio drugotužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći, odnosno imajući na umu sve okolnost konkretnog slučaja), zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 3.400,00 Eura. Tuženik je nesporno isplatio drugotužitelju iznos od 1.791,76 Eura na ime neimovinske štete, pa tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 1.608,24 Eura na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje

25. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je drugotužitelju ista bila potrebna ukupno 20 sati. Tuženik tijekom postupka nije osporavao da su drugotužitelju pomoć i njegu pružali članovi njegova kućanstva. Kako tužitelj ima pravo na istu i kada mu je pružana besplatno, tužitelju s te osnove, primjenom čl. 223. ZPP-a, pripada iznos od 80 Eura koji iznos bi bio primjeren cijeni sata tuđe pomoći i njege od 4,00 Eura, a koji iznos sud ocjenjuje primjerenim na temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.

26. Tužiteljima je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege i to sukladno traženju prvotužitelja za iznos od 1.648,80 Eura i sukladno zahtjevu drugotužitelja na iznos od 1.688,24 Eura počevši od 12. siječnja 2023. Iz odštetnog zahtjeva tužitelja proizlazi da je isti sastavljen i elektronički potpisan 11. siječnja 2023., a tuženik nije tvrdio da navedenog dana nije zaprimio odštetni zahtjev, dapače iz korespondencije stranaka nastale u mirnom postupku nedvojbeno je moguće zaključiti da je navedeni odštetni zahtjev tuženik zaprimio, budući da je tuženik donio odluku povodom istog i u mirnom postupku isplatio nesporni iznos neimovinske štete. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje u tekstu ZOOP) u vezi s čl. 183. st. 2. ZOO-a temeljem koje oštećena osoba ima pravo i na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate jer se od tog dana smatra da je tuženik bio upoznat sa svim elementima štete, dakle i o njenom obujmu (tako i u Zaključcima sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj SU – IV – 155/16. od 12. travnja 2016.). Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022. izrazio pravno shvaćanje prema kojem: „shvaćanje nižestupanjskih sudova, kojim se poistovjećuje pojam završenog liječenja s nastankom štete, protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., na koje se i pozvala tužiteljica, a i shvaćanju ovoga suda iznesenom u brojnim odlukama, kao npr. i u odluci broj Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021., a prema kojim je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva“.

27. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa). Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

28. U ovoj pravnoj stvari tužitelji su u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjeli u 100 %, a u odnosu na visinu 12%, slijedom čega je tuženik u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio s 0%, a u odnosu na visinu 88%. Razlika njihovih uspjeha iznosi 12% korist tužitelja.

29. Tužiteljima zastupanim po odvjetniku priznat je parnični trošak imajući u vidu omjer uspjeha tužitelja u sporu, a koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT i 40 toč. 1 OT– 66,00 Eura), sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28. OT-40 i toč. 1 OT 66,00 Eura), sastav podneska od 14. rujna 2023. i 2. siječnja 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT i toč. 1 OT – 66,00 Eura) svako, zastupanje na ročištima 5. srpnja 2024., 2. listopada 2024., i 21. studenog 2025 (Tbr. 9. toč. 1. OT i toč. 1 OT-66,00 Eura) svako, odnosno ukupno 462,00 Eura, što uz trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% ukupno iznosi 577,50 Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,38 Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 1.000,00 Eura u cijelosti, pa ukupan trošak iznosi 1.596,88 Eura.

30. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 24. travnja 2023., 8. studenog 2023 15. studenog 2024., 9. siječnja 2025 i 2. travnja 2025. budući da navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje parničnog postupka. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu priznatih troškova preko razlike omjera uspjeha u sporu, pa je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 3.677,10 Eura.

31. Zatezna kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je od dana donošenja odluke temeljem čl. 151 ZPP-a i po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 2. siječnja 2026.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja (uz rješenje o pristojbi na presudu)

2. pun. tuženika