Poslovni broj: Kžzd-46/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kžzd-46/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca za mladež Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B.C., OIB:, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, br. Kzd-29/2022-25, od 17. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba opt. B.C. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, proglašen je krivim opt. B.C., zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

 

1.1. Temeljem čl. 158. Zakona o kaznenom postupku („NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80 /22 – dalje u tekstu: ZKP/08), opt. B.C. dužan je nadoknaditi na ime imovinsko-pravnog zahtjeva M.C., OIB:, putem majke i z.z. Lj.R., iznos od 1.805,03 EUR / 13.600,00 kuna u roku od 2 (dva) mjeseca od dana pravomoćnosti i ovršnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

1.2. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt. B.C., dužan je na ime paušalnog iznosa uplatiti 130 EUR / 979,49 kuna u korist proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti i ovršnosti presude, te nadoknaditi troškove opunomoćenice oštećenice, odvjetnice M.R.F. o visini kojih troškova će sud donijeti posebno rješenje.

 

2. Protiv te presude žali se opt. B.C. putem branitelja I.V., odvj. iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Optuženik se putem branitelja žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da pobijana presuda nema razloga, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama kada prvostupanjski sud nije cijenio obranu optuženika da je isti bio u objektivnoj nemogućnosti doprinositi uzdržavanju mlt. djeteta M.C., te okolnosti blokade, zbog ovrhe radi naplate odštete, zbog drugog kaznenog djela zbog kojeg se nalazio u zatvoru.

 

6.1. Suprotno takvom žalbenom navodu optuženika, pobijana presuda sadrži valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima, time da je protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tako da nije počinjena bitna povreda. Naime, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pobijanu presudu utemeljio na dokazima  koji su izneseni na raspravi, te je dao u obrazloženju jasne razloge o ocjeni izvedenih dokaza i iskaza saslušanja svjedokinje Lj.R., majke i zakonske zastupnice djeteta, obrane optuženika i materijalne dokumentacije, te presude Općinskog suda u Koprivnici, kada je nesporno utvrdio da od rujna 2020. do 14. veljače 2022. nije plaćao dužno uzdržavanje, a isto tako, protivno dijelu obrane, u kojoj je istaknuta objektivna nemogućnost plaćanja, sud je utvrdio da u inkriminiranom razdoblju optuženik nije bio u istražnom zatvoru, nego je živio i radio u SR Njemačkoj, a ničim nije potvrdio svoju eventualnu radnu nesposobnost niti bolest. Kraj tako utvrđenog stanja, drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

7. Optuženik se žalbi zbog povrede Kaznenog zakona, navodeći da tu povredu nalazi u zaključku suda, da je proglašen krivim za kazneno djelo povrede uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11, a da nije utvrđena njegova namjera u takvom postupanju.

 

7.1. Protivno žalbenom navodu, nije počinjena povreda Kaznenog zakona. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza pravilno utvrdio na temelju istih i zaključio opstojnost namjere optuženika da ne plaća dužno uzdržavanje, a svojim daljnjim ponašanjem je iskazao navedenu volju, pa tako da više nije imao kontakt i komunikaciju sa mlt. djetetom M.C. koju je bio dužan uzdržavati.  Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje namjere kod optuženika i proglasio ga krivim da je počinio sva bitna obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11. Kazneni zakon se primjenjuje na činjenično stanje utvrđeno na raspravi, a ne na ono činjenično stanje  koje je prema mišljenju žalitelja trebalo utvrditi.

 

8. Žalitelj se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je prvostupanjski sud iz činjenica utvrđenih na raspravi propustio izvesti zaključak da kod optuženika nije postojala  namjera da plati dužno uzdržavanje po pravomoćnoj presudi, te navodi da je zanemarena okolnost da je optuženik u obrani istakao da ima uzdržavanje još jednog djeteta, pa bi izrečenom bezuvjetnom kaznom zatvora bio onemogućen u uzdržavanju mlt. djece.

 

8.1. Suprotno žalbenom navodu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni dokazi izvedeni na raspravi, na temelju kojih je činjenično stanje pravilno utvrđeno.  Prvostupanjski sud pozorno je cijenio obranu optuženika, te nesporno utvrdio da nije davao dužno uzdržavanje po pravomoćnoj presudi, da u vremenskom razdoblju od rujna 2020. do 14. veljače 2022. nije bio u istražnom zatvoru, te da je u to vrijeme bio, živio i radio u SR Njemačkoj, te da nije ničim potvrdio da je u tom vremenskom razdoblju bio radno nesposoban ili bolestan, da ne može raditi i davati dužno uzdržavanje za mlt. dijete M.C.   Stoga, kraj takvog stanja, prvostupanjski sud je sve sporne okolnosti pozorno ocijenio i pravilno utvrdio da je optuženik bio u mogućnosti i da je bio radno sposoban da privređuje i da daje dužno uzdržavanje, što prihvaća i ovaj sud.

 

9. Optuženik se žali zbog kazne, da je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu, te da je pogrešno utvrdio da je specijalni povratnik te da ima namjeru platiti zaostatke.

 

9.1. Suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti, o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom svih okolnosti, pravilno je zaključio da jedino bezuvjetnom kaznom zatvora, koja je primjerena težini djela i krivnji optuženika i utvrđenim osobnim okolnostima u odnosu na navedenog optuženika se može ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije. Naime, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao kao otegotno, da je optuženik višestruko pravomoćno osuđivan, odnosno u 16 navrata pravomoćnim presudama za različita kaznena djela i na bezuvjetne kazne zatvora, od čega je 6 puta pravomoćno presuđen zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, odnosno za isto kazneno djelo za koje je i presuđen pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici.  Stoga, kraj takvog stanja, i prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci je primjerena svim navedenim okolnostima za kazneno djelo kojim je oglašen krivim iz čl. 172. st. 2. u svezi čl. 1. KZ/11, kojom će se u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.  Naime, iz utvrđenih otegotnih okolnosti, a posebno upornosti optuženika da čini obilježja iste inkriminacije kao iz pobijane presude, da optuženik unatoč tome što je više puta bio osuđivan za navedeno kazneno djelo, čini ponovno isto djelo na štetu svog djeteta koje je dužan uzdržavati po pravomoćnoj presudi. Iz tog razloga je pravilno optuženik osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u navedenom trajanju.

 

10. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08  nije utvrdio neku od bitnih  povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, tako da je žalbu valjalo odbiti na temelju čl. 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 26. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić