Poslovni broj: Kž-328/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kž-328/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T.P., OIB:, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj  protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, br. K-52/2023-10, od 22. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, proglašen je krivim opt.  T.P., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u vremenskom trajanju od 8 (osam) mjeseci.

 

1.1. Temeljem čl. 56. KZ/11 opt. T.P. je izrečena uvjetna osuda s tim što se izrečena kazna zatvora u vremenskom trajanju od 8 (osam) mjeseci prema optuženiku neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.2. Temeljem čl. 54. KZ/11 opt. T.P. će se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uračunati vrijeme kada je bio uhićen i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to vrijeme od 24. prosinca 2022. do 22. veljače 2023., za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.

 

1.3. Temeljem čl. 69. KZ/11 opt. T.P. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a liječenje će se provoditi za vrijeme roka kušnje, te će trajati dok za to bude potreba, a najdulje do isteka roka kušnje.

 

1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka i to trošak vještaka dr. H.M. u iznosu od 370,30 EUR (2.790,00 HRK), te trošak branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret opt. T.P., koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR, IBAN:, poziv na broj odobrenja (opis plaćanja: troškovi u predmetu 14 K-52/2023).

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede Kaznenog zakona iz čl. 467. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80 /22 – dalje u tekstu: ZKP/08) i zbog odluke o uvjetnoj osudi iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, s prijedlogom da se preinači pravna kvalifikacija djela i optuženiku izrekne stroža kazna.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.   

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Državni odvjetnik se žali zbog povrede Kaznenog zakona iz čl. 467. st. 2. ZKP/08 navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno kvalificirao kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, umjesto kazneno djelo koje je optuženo po čl. 139. st. 3. KZ/11, da je ošt. A.P. kao skrbnik imao svojstvo odgovorne osobe u onom dijelu u kojemu je rješenjem Centra za socijalnu skrb povjereno u vršenju poslova skrbništva opt. T.P., te da je prijetnja od strane navedenog optuženika počinjena prema oštećeniku upravo u svezi s njegovim poslom.

 

6.1. Suprotno žalbenom navodu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve okolnosti i činjenične i pravne koje je utvrdio na raspravi, pa je pravilno ocijenio da iz opisa radnje iz izreke pobijane presude koje se stavlja na teret optuženiku, da je prema takvom opisu optuženik počinio obilježje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Naime, u činjeničnom opisu izreke, nije opisano uz svojstvo oštećenika i ovlasti i određena prava, koja su prenešena na ošt. A.P., a u pogledu vršenja skrbništva u odnosu na opt. T.P. Stoga nije povrijeđen Kazneni zakon.

 

7. Državni odvjetnik se žali zbog izrečene uvjetne osude iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, navodeći da je navedena sankcija preblaga za postizanje svrhe kažnjavanja, te da unatoč priznanju optuženika i utvrđene bitno smanjene ubrojivosti je prvostupanjski sud trebao izreći strožu kaznu, navodeći da je optuženik sklon pretjeranom konzumiranju alkohola i da je ranije osuđen, pa predlaže da se izrekne stroža kazna.

 

7.1. Suprotno žalbenom navodu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne. Pravilnim vrednovanjem priznanja optuženika i provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika, kojim je vještak zaključio da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, a koju okolnost mu je kao olakotnu uz priznanje sud pravilno vrednovao, kao i otegotnu da je jednom bio ranije osuđivan zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, prvostupanjski sud je utvrdio sve okolnosti i pravilno utvrdio da se svrha kaznenopravnih sankcija prema optuženiku biti ostvarena osudom na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja mu je kazna uvjetovana rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, te uz izvršenje shodno čl. 69. KZ/11 sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Naime, kraj tako utvrđenog stanja, drugostupanjski sud smatra da izrečenom uvjetnom osudom u navedenom trajanju i određenom sigurnosnom mjerom u odnosu na konkretnog optuženika, stupanj krivnje i kazneno djelo koje je sud utvrdio da je počinio, ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelje i na sve druge, da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo.

 

8. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08  nije utvrdio neku od bitnih  povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, tako da je žalbu valjalo odbiti na temelju čl. 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 26. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić