REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-7842/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice KR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, koga zastupa punomoćnik Matko Bogdan, odvjetnik u Sinju, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice – odvjetnika Vladimira Trešćeca i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 2. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev, koji glasi: “Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem Izjave o zapljeni računa (obične zadužnice) od 28. rujna 2007. ovjerene po javnom bilježniku Markiti Vojvodić iz Blata pod poslovnim brojem OV-3623/2007 od 1. listopada 2007. po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika protiv ovršenice – tužiteljice koji je podnesen Financijskoj agenciji 28. travnja 2021. u 12,56 h.“

II. Odbijaju se, kao neosnovani, zahtjevi stranaka za naknadom troškova ovoga postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je zaključkom ovoga suda posl. br. Ovr-2719/2021-5 od 15. rujna 2021. upućena pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem Izjave o zapljeni računa (obične zadužnice) od dana 28. rujna 2007., ovjerene 1. listopada 2007. od strane javnog bilježnika Markita Vojvodić, Blato, broj OV-3623/2007 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a. Ističe kako je tuženik odnosno ovrhovoditelj u postupku izravne naplate različit od vjerovnika navedenog u Izjavi, bez ikakve dokumentacije kojom bi dokazao da je navodna tražbina prešla na njega, slijedom čega mu osporava aktivnu legitimaciju i smatra nedopuštenima predmetni prijenos i pljenidbu u postupku pred FINA-om. Uz navedeno ističe da su uslijed nastupa zastare potraživanja prestala sva prava tuženika na zahtijevanje naplate iznosa koji bi eventualno proizlazili iz navedene ovršne isprave tj. Izjave o zapljeni računa od 28. rujna 2007.g. ovjerene po javnom bilježniku Markita Vojvodić iz Blata pod posl.br. OV- 3623/2007 od 1. listopada 2007. S obzirom na navedeno, predlaže sudu donijeti presudu kojom proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem Izjave o zapljeni računa (obične zadužnice) od 28. rujna 2007. ovjerene po javnom bilježniku Markita Vojvodić iz Blata pod posl.br. OV-3623/2007 od 1. listopada 2007. po prijedlogu ovrhovoditelja-tuženika protiv ovršenika-tužitelja, s time da, postupajući po rješenju suda za dopunom tužbe, podneskom od 24. rujna 2024. istu nadopunjava na način da u točki I. zahtjeva nadodaje datum podnesenog prijedloga za pljenidbu i prijenos nedopuštenima i to 28. travnja 2021. u 12,56 h. Uz navedeno, potražuje naknadu troškova ovoga postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev. U odnosu na prigovor zastare ističe da se u ovom slučaju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, da bi podneskom od 13. lipnja 2022. naveo kako se ima primijeniti petogodišnji zastarni rok u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici Građanskog odjela 19. siječnja 2018. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika u ovršnom postupku navodi kako je 28. rujna 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj 59104/07 između SOCIETE GENERAL

– SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 69326397242, kao Kreditora te KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita; kako je korisnica kredita kao sredstvo osiguranja za podmirenje tražbina iz predmetnog Ugovora o kreditu izdala Zadužnicu posl. br. OV-3623/2007, ovjerenu 1. listopada 2007. kod Javnog bilježnika Markite Vojvodić iz Blata i Izjavu o suglasnosti za zaplijenu posl. br.: OV-3624/2007, ovjerene 1. listopada 2007. kod Javnog bilježnika Markite Vojvodić iz Blata; kako je 9. srpnja 2013. sklopljen Ugovor o cesiji – Prodaja potraživanja, između društva SOCIETE GENERAL – SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 69326397242, te društva EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, ovjeren 9. srpnja 2013. kod Javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba, pod posl. br.: OV-7981/2013, , a temeljem kojeg je društvo EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, postalo zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koje je predmet ovog postupka. Navodi kako je tužiteljici zbog nepridržavanja ugovornih obveza prethodni vjerovnik otkazao 2. ožujka 2011. predmetni Ugovor o kreditu broj 59104/07, a čime je cjelokupni iznos dospio na naplatu. Što se prigovora zastare tiče, uženik ističe kako je prethodni vjerovnik, kao ovrhovoditelj, temeljem Izjave o suglasnosti za zapiljenu posl. br.: OV-3624/2007, ovjerene 1. listopada 2007. kod Javnog bilježnika Markite Vojvodić iz Blata, dana 28. siječnja 2011. kod Financijske agencije pokrenuo postupak izravne naplate radi naplate dijela duga te da je Financijska agencija prestala postupati po predmetnom zahtjevu dana 4. kolovoza 2018. temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Nadalje, tuženik ističe kako je dana 4. svibnja 2016. kod Financijske agencije kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate temeljem Zadužnice posl. br.: OV-3623/2007, ovjerene dana 01.10.2007. kod Javnog bilježnika Markite Vojvodić iz Blata te kako je Financijska agencija prestala postupati po predmetnom zahtjevu 6. rujna 2019. temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Konačno, navodi kako je tuženik kao ovrhovoditelj 28. travnja 2021. pokrenuo novi postupak izravne naplate temeljem Zadužnice posl. br.: OV- 3623/2007, ovjerene dana 01.10.2007. kod Javnog bilježnika Markite Vojvodić iz Blata, koji postupak je i dalje u tijeku. Navodi, dakle, da se tužiteljica nije pridržavala svojih ugovorom preuzetih obveza, te je prethodni vjerovnik je 2. ožujka 2011. otkazao Ugovor o kreditu broj 59104/07 te je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu i zastarni rok počeo je teći dana 3. ožujka 2011., no prekinut je 28. siječnja 2011. i to pokretanjem postupka izravne naplate temeljem Izjave o suglasnosti za zapiljenu posl. br.: OV- 3624/2007, ovjerene dana 1.10.2007. kod Javnog bilježnika Markite Vojvodić iz Blata. Prekid zastare trajao je do 4. kolovoza .2018. kada je Financijska agencija prestala postupati po navedenoj osnovi, a potom je zastara iznova prekinuta 4. svibnja 2016. kada je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate temeljem iste Zadužnice te je taj prekid trajao do 6. rujna 2019., da bi zastara iznova bila prekinuta 28. travnja 2021. kada je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo novi postupak izravne naplate temeljem iste Zadužnice, a koji postupak je i dalje u tijeku. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe iz podneska tužiteljice od 24. rujna 2024. (koje protivljenje tuženik ističe u podnesku od 10. ožujka 2025.), valja navesti kako tužiteljica podneskom od 24. rujna 2024. nije preinačila tužbu, već ju je dopunila po pozivu suda iz rješenja od 2. rujna 2024., a s obzirom je utvrđeno tijekom postupka kako je na temelju iste ovršne isprave vođeno više postupaka prisilne naplate te je pozvana precizirati koji točno postupak predlaže proglasiti nedopuštenim, sve u skladu s odredbom čl. 109. u vezi s čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP).

4. Nadalje, odredbom čl. 55. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje: OZ) propisano je kako tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Uvidom u rješenje i zaključak ovoga suda poslovni broj Ovr-2719/2021 od 15. rujna 2021. utvrđeno je kako je tužiteljica upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u predmetnom postupku iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a propisan je žalbeni razlog da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, dok je odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a propisan žalbeni razlog da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

5. Dakle, u ovome postupku sporno je pitanje da li je prestalo pravo tuženika zahtijevati zapljenu i prijenos novčanih sredstava tužiteljiice na temelju predmetnog Ugovora o kreditu i o zapljeni računa (obične zadužnice) od dana 28. rujna 2007., ovjerene 1. listopada 2007. od strane javnog bilježnika Markita Vojvodić, Blato, broj OV-3623/2007 te pitanje valjanosti prijenosa tražbine s OTP Banke d.d. (ranije SOCIETE GENERAL – SPLITSKA BANKA d.d.) na tuženika.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu i Izjavu o zapljeni (list 23-27 spisa), Ugovor o cesiji (list 36-70 spisa), predmetni zahtjev za izravnu naplatu (list 72-73 spisa), Otkaz Ugovora o kreditu (list 122 spisa), očitovanje Financijske agencije (list 170 spisa) i podnesen zahtjev za izravnu naplatu (list 172- 173 spisa), očitovanje Financijske agencije uz popratnu dokumentaciju (list 190-195 spisa) te očitovanje OTP Banke d.d. o dospjeću cjelokupnog iznosa na naplatu (list 197 spisa).

7. Niti jedna od stranaka nije imala nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, tako da su time izvedeni svi dokazi predloženi po strankama u ovome postupku.

8. Sud je, temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Na temelju navedene dokumentacije u koju je sud izvršio uvid utvrđene su sljedeće činjenice:

- tužiteljica je sa Societe Generale – Splitska banka d.d. 28. rujna 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj 59104/07 za iznos od 13.250,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja 10 godina,

- kao sredstvo osiguranja tražbine iz navedenog Ugovora tužiteljica je dala suglasnost o zapljeni primanja, kao i zapljeni novčanih sredstava po svim njezinim računima kod novčarskih institucija,

- na Izjavi o suglasnosti zapljene tužiteljica je ovjerila potpis kod javnog bilježnika Markite Vojvodić iz Blata dana 1. listopada 2007. pod brojem OV-3624/2007,

- stranke su ugovorile da cjelokupni iznos kredita dospijeva na naplatu u slučaju da korisnik ne plati bilo koju obvezu u roku dužem od 30 dana od dospjeća,

- u slučaju proglašenja kredita dospjelim u cijelosti, banka je ovlaštena realizirati instrumente osiguranja,

- predmetni Ugovor o kreditu, uslijed neplaćanja, dospio je u cijelosti na naplatu 11. ožujka 2013.,

- Ugovorom o cesiji od 9. srpnja 2013. sljednik Societe Generale Splitska banka d.d. - OTP Banka d.d. prenijelo je tražbinu koju ima prema tužiteljici u cijelosti na tuženika,

- tuženik je podnio osnovu OV-3624/2007 na naplatu 4. svibnja 2016., a taj zahtjev isknjižen je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima,

- tuženik je istu osnovu podnio na naplatu 28. travnja 2021. (zahtjev koji je predmet ovoga postupka, a taj zahtjev također je isknjižen na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima,

- tuženik je istu osnovu podnio na naplatu 24. lipnja 2024., a taj zahtjev nalazi se u redoslijedu naplate.

10. Prvenstveno valja navesti, kako unatoč činjenici da je zahtjev za izravnu naplatu od 28. travnja 2021., koji je predmet ovoga postupka, isknjižen iz redoslijeda naplate tijekom ovoga postupka, o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovome postupku je odlučeno, s obzirom da ista činjenica ne dovodi do nedopuštenosti tužbe sukladno ustaljenoj praksi višestupanjskih sudova (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1012/2020-2 od 22. prosinca 2022., na koju se poziva i Županijski sud u Bjelovaru u odluci poslovni broj Gž-468/2022-2 od 14. srpnja 2022.).

11. Osnovu za izravnu naplatu čije proglašenje nedopuštenim traži tužiteljica u ovome postupku, predstavlja Izjava o suglasnosti za zapljenu od 28. rujna 2007., uvidom u koju je utvrđeno da je tužiteljica po Ugovoru o kreditu dala suglasnost za zapljenu svojih primanja i novčanih sredstava po svim svojim računima. U Izjavi stoji kako ona ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi te da ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha i na drugim predmetima ovrhe.

12. Odredbom čl. 183. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05, dalje: OZ) propisano je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene njegovi određeni računi ili svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnoga prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate, a vjerovnik može svoja prava iz isprave prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik.

13. Nadalje, odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje. ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisao je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Odredbom čl. 82. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju te ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ako nije znao za ustupanje. Odredbom čl. 84. st. 1. ZOO-a propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

14. Iz citiranih odredbi OZ-a i ZOO-a jasno proizlazi kako je, s obzirom na sklopljen Ugovor o cesiji od 9. srpnja 2013. tuženik kao novi vjerovnik, na kojega je prenesena tražbina i sva sporedna prava i koji je stupio na mjesto dotadašnjeg vjerovnika OTP Banke d.d., aktivno legitimiran podnijeti Izjavu o suglasnosti zapljene na naplatu, s obzirom da ima ista prava koja je imala OTP Banka d.d. prema tužiteljici i to bez obzira na obavijest tužiteljici, koja ne predstavlja pretpostavku valjanosti Ugovora o cesiji, već ima učinak da ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ako nije znao za ustupanje.

15. Vezano uz prigovor zastare potraživanja, valja navesti da se u pogledu potraživanja tuženika primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, propisan odredbom čl. 225. ZOO-a. Naime, predmetna Izjava o suglasnosti za zapljenu datira od 28. rujna 2007. i na njoj je ovjerovljen potpis tužiteljice. Takva isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (čl. 183. OZ-a). Unatoč učinka pravomoćnog rješenja o ovrsi, radi se o privatnoj ispravi na kojoj je ovjeren potpis dužnika, iz kojeg razloga se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

16. Iz dopisa OTP Banke d.d. (list 197 spisa) vidljivo je da je, uslijed neuplate dospjelih potraživanja, Ugovor o kreditu raskinut te je cjelokupno dugovanje iz toga Ugovora dospjelo na naplatu 11. ožujka 2013.

16.1. Na navedeno nema utjecaj činjenica što je 28. siječnja 2011. (list 28 spisa) bio podnesen zahtjev za prisilnu naplatu zbog neplaćanja pojedinih rata kredita, jer tada još nije bio otkazan Ugovor o kreditu i nije bilo dospjelo potraživanje po predmetnom Ugovoru o kreditu u cijelosti, a koje potraživanje je temelj izravne naplate o kojoj se raspravlja u ovome postupku.

17. S obzirom je, dakle, utvrđeno, kako je predmetno potraživanje radi kojega je podnesen zahtjev za izravnu naplatu čija dopuštenost je predmet ovoga postupka, dospjelo 11 ožujka 2013., to je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 4. svibnja 2016., koji je potom isknjižen je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, došlo do prekida zastare, budući da je odredbom čl. 241. ZOO- a propisano kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

18. Neosnovano pritom tužiteljica ističe kako do prekida nije došlo, navodeći da je taj ovršni postupak obustavljen zbog krivnje ovrhovoditelja. Naime, točno je da je u sudskoj praksi zauzet stav da ukoliko do obustave ovrhe dođe zbog krivnje ovrhovoditelja ili njegovog procesnog propusta, pokretanje toga ovršnog postupka nema za posljedicu prekid zastare. No, u konkretnom slučaju, po stavu ovoga suda, do obustave ovrhe nije došlo niti zbog krivnje ovrhovoditelja niti zbog njegova procesnog propusta. Naime, u tome ovršnom postupku osnova je isknjižena iz redoslijeda naplate, jer po njoj nije bilo naplate, kako je i propisano odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18, dalje: ZPONS) koji glasi: Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

19. Dakle, ne radi se o situaciji u kojoj je do obustave naplate došlo zbog krivnje ovrhovoditelja, već se radi o obustavi uslijed nemogućnosti provedbe zbog nedostatka sredstava na računima tužiteljice, a ovrhovoditelj pritom nije pozvan od suda predložiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe, da bi se moglo reći kako je uslijed njegove neaktivnosti došlo do obustave (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017.).

20. S obzirom na navedeno, ovaj sud je stava kako je na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a došlo do prekida zastare pokretanjem izravne naplate 4. svibnja 2016., a kako je odredbom čl. 245. st. 1. ZOO-a propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, to je petogodišnji zastarni rok počeo teći iznova danom okončanja tog postupka izravne naplate i nije protekao do ponovnog pokretanja postupka izravne naplate na temelju zahtjeva koji je predmet ovoga postupka, odnosno do 28. travnja 2021.

21. S obzirom, dakle, da su oba prigovora tužiteljice, i onaj o nedostatku aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja u postupku izravne neplate po zahtjevu od 28. travnja 2021., i onaj o zastari potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja u tom istom postupku, ocijenjena neosnovanima, to je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim ona traži utvrđenje predmetne pljenidbe i prijenosa nedopuštenima iz ta dva razloga.

22. U pogledu zahtjeva stranaka za naknadom troškova ovoga postupka, valja navesti kako su oba zahtjeva neosnovana. Naime, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka neosnovan je iz razloga što nije uspjela u postupku (čl. 154. st. 1. ZPP-a), dok se zahtjev tuženika odnosi jedino na naknadu troškova sastava podneska od 22. listopada 2025., jer je to jedina radnja poduzeta po punomoćniku odvjetniku u ovome postupku, no ista radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, jer se tim podneskom ponavljaju već izneseni navodi u prijašnjem tijeku postupka, tako da je i taj zahtjev ocijenjen neosnovanim na temelju čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu 2. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku, uz rj o pristojbi na presudu 26,54 eura

2. Tuženiku po punomoćniku