REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: Ovr-2632/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Novom Zagrebu, stalna služba u Samoboru po sucu toga suda Mireli Crnjak, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga nacrta odluke višeg sudskog savjetnika-specijaliste Almira Travljanina u ovršnom predmetu ovrhovoditelja MC- Building Chemicals d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB: 18813452599, Kovinska ulica 4A, 10090 Zagreb, protiv ovršenika Laura montaža d.o.o. za graditeljstvo i usluge, OIB 29851768971, Ulica Nikole Šubića Zrinskog 16A, 10430 Samobor zastupanog po punomoćniku Šimi Bogoviću, odvjetniku iz Zagreba, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 2. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se prijedlog ovršenika Laura montaža d.o.o. od 3. prosinca 2025. te se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstva zaplijenjenih u postupku izravne naplate koji se provodi na temelju ovršne isprave - bjanko zadužnice od 4. kolovoza 2014. potvrđene od strane javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora pod poslovnim brojem ovjere OV-4511/14 dana 4. kolovoza 2014.

II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke Financijska agencija neće izdati nalog bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a po pravomoćnosti ovog rješenja obustavit će u cijelosti izravnu naplatu, ukinuti sve provedene radnje, te se ovršeniku imaju vratiti sva sredstva koja su u međuvremenu zaplijenjena po predmetnoj izravnoj naplati.

III. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku troškove postupka u izravnoj naplati u iznosu od 250,00 eura (dvjesto pedeset eura i nula centi), u roku osam (8) dana

z a k lj u č i o  je

Upućuje se ovršenik roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, pokrenute na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice od 4. kolovoza 2014. potvrđene od strane javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora pod poslovnim brojem ovjere OV-4511/14 dana 4. kolovoza 2014., nedopuštenim zbog nastupanja zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom što čini razlog propisane odredbom čl. 50. st. 1. t. 7., 9. do 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24), te se poziva u roku od 15 (petnaest) dana od dana takvog postupanja dostaviti dokaz o pokrenutoj parnici.

Obrazloženje

1. Dana 3. prosinca 2025. ovršenik Laura montaža d.o.o. (dalje ovršenik) je podnio podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice od 4. kolovoza 2014. ovjerene po javnom bilježniku Slavku Remenariću iz Samobora pod poslovnim brojem ovjere OV-4511/14.

2. Ovršenik u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodi da je ovrhovoditelj MC-Building Chemicals d.o.o. ( dalje u tekstu: ovrhovoditelj) zahtjevom za izravnu naplatu primljenom kod Financijske agencije 12. studenog.2025. dostavio na provedbu peredmetnu zadužnicu do iznosa od 50.000,00 kuna, koja zadužnica da je uvrštena u redoslijed naplate na računima ovršenika, te da je temeljem iste izvršena zapljena novčanih sredstava ovršenika u iznosu od 6.673,97 eura o čemu da je ovršenik dobio obavijest FINA-e 26. studenog 2025.

2.1. Ovršenik je predmetni prijedlog podnio smatrajući da je nastupila zastara prava ovrhovoditelja na naplatu tražbine temeljem predmetne zadužnice, odnosno, zastara ovršne isprave u cijelosti. Poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sedme sjednice Građanskog odjela broj Su-IV-4/18-7 od 19. studenog 2018. prema kojem na tražbine iz zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. koja je privatna isprava i na kojoj je potpis samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) odnosno nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina, dok u situaciji kada je zadužnica sastavljena u obliku javnobilježničkog akta tražbina zastarijeva za 10 godina na temelju odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a. Sukladno citiranoj odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Obzirom da je zadužnica izdana i potvrđena 4. kolovoza 2014., zaključuje da je zastarni rok za naplatu po citiranoj ovršnoj ispravi nastupio 5. kolovoza 2024., a budući da je zahtjev za naplatu podnesen tek 12. studenog 2025., smatra kako je razvidno da je nastupila zastara potraživanja temeljem predmetne zadužnice.

2.2. Sukladno svemu navedenom, ovršenik predlaže donošenje rješenja kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

3. Postupak izravne naplate na temelju zadužnice pokrenut je podnošenjem zahtjeva 12. studenog 2025. Financijskoj agenciji pa se na isti primjenjuje Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24 dalje u tekstu OZ).

3.1. Prijedlog ovršenika je u skladu s odredbom čl. 52. st. 1. i 65. st. 2. OZ-a dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje u roku 8 dana.

4. Ovrhovoditelj se do dana donošenja ovog rješenja nije očitovao na navode ovršenika.

5. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim je osnovan.

6. Odredbom čl. 209. st. 1. OZ-a, propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke ili nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora ne temelju odredbe čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanja Hrvatske radiotelevizije s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine i koje imaju potvrdu ovršnosti odnosno obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

6.1. Odredbom čl. 210. st. 2. OZ, propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata na temelju isprava iz čl. 209. st. 1. OZ, odnosno obračuna poslodavca prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim dok je odredbom st. 2. propisano da se na navedena pravna sredstva odgovarajuće primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe odnosno odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ.

7. Odredbom čl. 52. st.1 OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st.1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

8. Ovršni zakon u čl. 51. st. 2. propisuje da sud može žalbu prihvatiti ako ocijeni da je osnovana te, u cijelosti ili djelomice, doneseno rješenje o ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti ili oglasiti se stvarno ili mjesno nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom sudu, osim u slučajevima iz čl.52. OZ – a.

9. Člankom 50. st.5. OZ-a propisano je sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5. ovoga članka (da li isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, je li ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, je li protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha), te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. ovoga članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

10. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl.50.st.1.toč.7. i toč.9. – 11. OZ-a. Prvostupanjski sud nije ovlašten donositi odluku kojom odbija kao neosnovan prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u slučaju kada smatra da je isti neosnovan.

11. Uvidom u predmetnu zadužnicu (list 6-8 spisa) utvrđeno je kako je ista sastavljena i izdana 4. kolovoza 2014. kada je na snazi bio Ovršni zakon (narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14). Sukladno odredbi čl. 215. st. 1. tog zakona dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Izvornik isprave iz stavka 1. ovoga članka s naknadno upisanim iznosom tražbine i podacima o vjerovniku Agenciji s učincima dostave sudskog rješenja o ovrsi, dostavlja vjerovnik izravno, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom neposrednom dostavom ili preko javnog bilježnika. Dostavom te isprave zapljenjuje se tražbina po računu i prenosi se na vjerovnika (st. 2. istog članka). Isprava iz stavka 1. ovoga članka istinita je u pogledu svojeg sadržaja ako je vjerovnik naknadno upisao iznos tražbine koji je manji ili jednak onome za koji mu je dužnik dao suglasnost u trenutku kad je potvrđena kod javnog bilježnika te podatke o vjerovniku ( st.5. istog članka)..

11.1. Primjenom odredbe čl. 214. st. 7. u svezi čl. 215. st. 3. OZ-a navedena isprava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe. Iz navedene odredbe OZ-a proizlazi da ovrhovoditelj temeljem zadužnice ima mogućnost izravno zatražiti od Agencije da mu isplati s računa ovršenika iznos kojim će se namiriti njegova tražbina.

12. U pogledu pravne naravi bjanko zadužnice, valja napomenuti da je bjanko zadužnica sukladno odredbi čl. 215. OZ-a (ili čl. 183. a. OZ- N.N. br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, ovisno o trenutku izdavanja bjanko zadužnice) sui generis (svoje vrste) vrijednosni papir, koja se izdaje kao privatna isprava koja je potvrđena od javnog bilježnika, pa ista predstavlja sredstvo/ instrument radi osiguranja naplate određene tražbine te je strogo vezana uz tražbinu iz pravnog posla radi čijeg se ispunjenja i izdaje, a može se koristiti samo za naplatu te iste tražbine u slučaju neispunjenja. Izgled, sastavni dijelovi te način prijenosa prava iz bjanko zadužnice nisu uređeni Zakonom o obveznim odnosima već kogentnim odredbama Ovršnog zakona.

13. Prema čl. 4. st. 1. t. 5. Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice (NN 115/22) bjanko zadužnica je istinita u pogledu sadržaja ako je vjerovnik naknadno upisao iznos tražbine koji je manji ili jednak onome za koji mu je dužnik dao suglasnost u trenutku kada je potvrđena kod javnog bilježnika te podatke o vjerovniku.

14. Zadužnica je pisana isprava koja služi kao sredstvo osiguranja tražbine, a može se odrediti i kao strogo formalni jednostrani privatnopravni akt dužnika (jamca platca) kojim se preuzima obveza ispunjenja određene novčane tražbine i davanja suglasnost da se radi njezine naplate mogu plijeniti računi dužnika u korist vjerovnika. Zadužnica ima i javnopravni učinak jer joj se priznaje značenje rješenja o ovrsi i ovršne isprave, a prava iz zadužnice su prenosiva. Stroga formalnost zadužnice proizlazi iz obveze da se ona mora sastaviti u obliku pisane i solemnizirane isprave te mora biti sastavljena i popunjena sukladno podzakonskim aktima o zadužnici: Pravilniku o obliku i sadržaju zadužnice (NN 115/12. i 82/17.) i Pravilniku o obliku i sadržaju bjanko zadužnice (NN 57/96. i 29/99.). Zadužnica je prema tome i samostalni pravni posao koji prati neki glavni pravni posao sa svrhom pojačanja i/ili osiguranja novčane obveze iz tog drugog glavnog ugovornog odnosa, a isto tako i autonoman akt dužnika koji ima sve elemente jednostranog pravnog posla. Bjanko zadužnica se razlikuje od obične zadužnice po tome što iznos tražbine u odnosu na koju dužnik daje suglasnost za zapljenu i isplatu s njegovih računa nije upisan u zadužnicu prilikom njezina izdavanja te ne mora biti odmah određen ni upisan vjerovnik (čl. 215. st. 1. OZ-a). Za bjanko zadužnicu navedenim Pravilnikom se određuje najviši iznos koji se može upisati u pogledu pojedine svrhe te isprave. Tako npr. prema čl. 9. Pravilnika o bjanko zadužnici dužnik može izdati bjanko zadužnicu na propisanom obrascu s naznakom najvišeg iznosa koji može kasnije upisati vjerovnik je navedeno da su to iznosi: do 5.000,00 kn, do 10.000,00 kn, do 50,000,00,kn do 100,000,00 kn do 500.000,00 kn i do 1.000.000,00 kn. Propisano je i da je bjanko zadužnica istinita isprava u pogledu svojeg sadržaja, ako je vjerovnik naknadno upisao iznos tražbine koji je manji ili jednak onome za koji je dužnik dao suglasnost u trenutku solemniziranja kod javnog bilježnika i podataka o vjerovniku (čl. 215. st. 5. OZ-a).

14.1. Glavna karakteristika zadužnice je apstraktnost ugovorne obveze izdavatelja tj. vjerovnik može tražiti ispunjenje obveze iz tog papira, odnosno zadužnice, a izdavatelj ima mogućnost ograničenih prigovora iz čl. 1157. ZOO-a.

14.2. Zadužnica uvijek ima temelj u nekom pravnom poslu koji nije razvidan iz same zadužnice, a navedeni Pravilnik o zadužnici ne propisuje njegovu obvezu unošenja u zadužnicu, premda to ne zabranjuje. Kod bjanko zadužnice je tražbina koja se naknadno upisuje po prirodi stvari apstraktna te je isključena svaka mogućnost navođenja osnovnog pravnog posla, jer bi time ona izgubila osnovnu svrhu.

14.3. Pravilnici koji propisuju oblik i sadržaj zadužnice i bjanko zadužnice ne predviđaju mogućnost unošenja podataka o osnovnom pravnom poslu koji je bio povod za izdavanje te zadužnice. Pravilnik o zadužnici i Pravilnik o bjanko zadužnici prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 4. jedino propisuju nadnevak izdavanja zadužnice slijedom čega u zadužnici nije naznačen trenutak od kojeg je moguće zadužnicu podnijeti na naplatu tj. nije naznačeno kada dospijeva obveza iz zadužnice, a također nije naznačeno kada tražbina prestaje. Iz toga bi proizlazilo da tražbina iz zadužnice dospijeva odmah nakon njezina izdavanja, a mogla bi se podnijeti na naplatu nakon što je osnovna tražbina iz osnovnog pravnog posla i prestala postojati.

15. Uvidom u predmetnu bjanko zadužnicu potvrđenu po javnom bilježniku (list 6-8 spisa) utvrđeno je da je u istoj dužnik Laura montaža d.o.o. OIB 29851768971 dao suglasnost da se radi naplate tražbine iznosa do 50.000,00 kuna, bez navođenja točnog iznosa tražbine, kao niti početka tijeka zatezne kamate, zaplijene svi njegovi računi te da se novčana sredstva s tih računa isplate izravno vjerovniku čiji podaci također nisu upisani.

16. Uvidom u priloženi zahtjev za izravnu naplatu (list 4 spisa) utvrđeno je kako je ovrhovoditelj 12. studenog 2025. podnio zahtjev Fina-i temeljem bjanko zadužnice od 4. kolovoza 2014. potvrđene od strane javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora pod poslovnim brojem ovjere OV-4511/14 od 14. kolovoza 2014. radi naplate glavnice i kamata u cijelosti prema ovršnoj ispravi.

17. Uvidom u izvadak br. 133. FINA-e (l. 10) utvrđeno je da je ovršeniku u korist ovrhovoditelja zaplijenjen iznos od 6.673,97 eura.

18. Kako je ranije navedeno, bjanko zadužnica svojstvo ovršne isprave stječe samo uz ispunjenje formalnih uvjeta propisanih zakonom. Budući da u predmetnoj bjanko zadužnici nije sukladno čl. 215. st. 2. OZ-a upisan točno određen iznos tražbine i podaci o vjerovniku takva isprava nema učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Propuštanje ovrhovoditelja (koji je kao vjerovnik bio ovlašten i dužan to učiniti) da naknadno upiše te podatke oduzima priloženoj bjanko zadužnici svojstvo ovršne isprave u trenutku podnošenja prijedloga za izravnu naplatu. To ne znači da ovrhovoditelj neće moći ubuduće tražiti ovrhu ako naknadno pravilno popuni predmetnu zadužnicu.

19. Slijedom navedenog, a obzirom da na bjanko zadužnici nisu naknadno, prilikom dostave zahtjeva za izravnu naplatu Agenciji, upisani podaci o iznosu tražbine i podaci o vjerovniku to ista nema učinak rješenja o ovrsi i svojstvo ovršne isprave u smislu čl. 50. st. 1. OZ-a kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

20. Stoga je primjenom čl. 210. st.1. OZ-a u svezi sa čl. 51. st. 2. OZ-a i čl. 50. st. 1. i st. 5. OZ-a valjalo odlučiti kao u točki I. i II. izreke rješenja.

21.U odnosu na žalbeni razlog da je nastupila zastara tražbine (čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a) ovršeniku se ukazuje na odredbu čl. 241. zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) kojom je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema čl. 245. st. 1. ZOO-a , nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (st. 3.). Budući da se ovrhovoditelj nije očitoavo o prijedlogu ovršemnika, u ovom predmetu, niti odgovarajućom primjenom istaknutih odredbi, nije bilo mjesta donošenju rješenja kojim se prijedlog ovršenice prihvaća samo zato što je od dospijeća pa do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, proteklo razdoblje dulje od 10 godina. To stoga što naprijed navedene činjenice, i u slučaju da su dokazane javnom ispravom (datum dospjelosti tražbine te dan pokretanja postupka izravne naplate), nisu dostatne za donošenje pravilne ocjene o tome da li je ili nije kroz to vrijeme nastupila zastara predmetne tražbine, jer nedostaju ostale relevantne činjenice (da li je u međuvremenu došlo do prekida zastare, ako jeste kada i kada je zastara počela ponovo teći), koje nisu općepoznate, ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmjevama, a niti o postojanju istih ovršni sud može opravdano zaključivati s temelja naprijed istaknute pravne radnje (propuštanja) ovrhovoditelja, na što ovrhovoditelj s pravom u žalbi upire

20. Budući da ovršenik tvrdi da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom čime ističe žalbene razloge iz čl.50 st. 1. točke 11. OZ-a, na koje razloge se ovrhovoditelj nije očitovao a ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl.52. st.4 OZ-a) valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52 st.3. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

21. Zahtjev ovršenika za naknadom troškova postupka izravne naplate je osnovan.

22. Odluka o trošku temelji se na čl. 14. st. 4. i 5. OZ-a u svezi sa čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), ), koji se u ovršnom postupku primjenjuje sukladno čl. 21. st.1. OZ-a, a odluka o visini troška temelji se na Tbr. 11. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14, 107/2015, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) u svezi sa tbr. 7. t. 1. Tarife.

22.1. Člankom 14. st. 4. i 5. OZ-a propisano je kako su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. Stavkom 6. iste zakonske odredbe propisano je kako se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka.

22.2. Člankom 154. st. 1. ZPP-a određeno je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

22.3. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi(st. 2. istog članka).

22.4. Temeljem Tbr. 52. t.1.,2. i 3. Tarife odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade. Vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade. Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

22.5. Sukladno čl. 2. ZPP-a, sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

23. Odlučujući o trošku, ovršeniku je temeljem čl. 154. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora (VPS: 6.636,14, eura=100 bodova, 1 bod=2 eura) priznat trošak sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (žalba protiv rješenja o ovrsi) u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr.13.t.1. Tarife kojom je propisano da za sastavljanje pravnih lijekova odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7. Tarife. Prema Tbr.7 Tarife, ako je vrijednost predmeta spora od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura, odvjetniku pripada nagrada od 100 bodova. Na obavljene radnje je sukladno Tbr. 42. obračunat zatraženi porez na dodanu vrijednost po stopi od 25 % odnosno u iznosu od 50,00 eura. Ovršeniku je tako priznat trošak zastupanja po odvjetniku u ukupnom iznosu od 250,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Samoboru, 2. siječnja 2026.

Sudac:

Mirela Crnjak

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik-specijalist:

Almir Travljanin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave rješenja (čl. 11. st. 1. i 3. OZ). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5 Ovršnog zakona)

Dna: 1. ovršenik po pun.

2. ovrhovoditelj

3. Fina