Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-1296/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Slađani Panić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom društvu Darko Šuper, BČL, Ivan Jukić, IČ i AČ iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenog 2025. u nazočnosti stranaka i punomoćnika, uz javnu objavu dana 2. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

l. Utvrđuje se da su tužitelj BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici na ravne dijelove na nekretnini upisanoj u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] – kuća i dvorište i oranica u Dravskoj 54, ukupne površine 1079m².

II. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužitelja BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini upisanoj u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] - kuća, dvori oranica [adresa], ukupne površine 1079m², i to civilnom diobom, prodajom na javnoj dražbi po pravilima ovršnog postupka.

llI. Nalaže se tuženiku VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura (tisućueura) sa zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška od 26,55 eura

(dvadesetšesteurapedesetpetcenti) sa pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 24. listopada 2023. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i razvrgnuća suvlasničke zajednice, koja nakon preinake glasi kao u izreci pod I.-II., uz zahtjev za naknada parničnog troška. Tužitelj tužbu obrazlaže navodeći da su stranke suvlasnici nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] – kuća i dvorište i oranica u Dravskoj 54 od 1079m², koja mu suvlasnička zajednica nekretnina ne odgovara s obzirom da nema posjed nekretnine, niti interes za suvlasništvom s tuženikom, pa je temeljem pozitivnih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u izvanparničnom postupku pod brojem R1-18/2023, predložio da se provede sudsko razvrgnuće suvlasništva predmetnih nekretnina i to nakon što su stranke pokušale isto razvrgnuće postići sporazumno. U citiranom izvanparničnom postupku na ročištu od dana 13.04.2023. tuženik je osporio suvlasničke omjere, pa ga je sud kao predlagatelja uputio da svoje pravo ostvaruje u parnici. U cilju sporazumnog razvrgnuća suvlasništva isplatom (tuženik je ponudio isplatiti tužitelja u ½ diiela), stranke su prije sudskog postupka razvrgnuća angažirale vještaka radi procjene vrijednosti nekretnine, koji trošak vještačenja su platile na ravne dijelove, a vještak je nekretninu procijenio na vrijednost od 61.685,00 eura. Po prispijeću procjene, tuženik se oglušio u potpunosti od tužitelja, slijedom čega je bio prisiljen pokrenuti ovaj postupak. Predlaže sudu da se pravo vlasništva u ½ suvlasničkog dijela nekreznina utvrdi uvidom u zemljišne knjige, da se procjena vrijednosti nekretnine odredi prema Procjembenom elaboratu Projektum d.o.o. Osijek od 25.11.2022. u visini od 61.685,00 eura, radi prodaje na javnoj dražbi, budući fizičku diobu nije moguće provesti.

1.1. Sud je na ročištu održanom dana 9. rujna 2025. donio rješenje kojim dopušta preinaku tužbe, iako se tuženik tome protivio, jer je isto smatrao svrsishodnim i sukladno ekonomičnosti postupka radi konačnog rješenja spora među strankama, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

2. U odgovoru na tužbu od dana 21. studenog 2023. tuženik osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, navodeći da su stranke upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] (sada 2882) k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor i oranica [adresa] od 1079m². Stranke su upisane samo formalno-pravno kao suvlasnici, jer je izmedu stranaka bio dogovor da nakon ostavinskog postupka iz pok. ZČ, tužitelj postane samovlasnik više nekretnina kako je to navedeno pod točkom I. rješenja Općinskog suda u Osijeku broj O-22/99 od 27.01.2009. i suvlasnik u nekretnini iz točke II. cit. rješenja. Tužitelj je postupio protivno dogovoru sa njim te je došao u položaj formalnopravno suvlasnika na predmetnoj nekretnini. Dogovor stranaka je bio da će tuženik istoga dana na dan ostavinske rasprave sačiniti IZJAVU broj OV-615/09 od 27. siječnja 2009. sukladno usmenom dogovoru i isplatiti iznos od 2.300,00 eura i 1.110,00 kn tužitelju, a tužitelj će tuženiku predati pravo vlasništva na nekretnini. U dogovoru sa tužiteljem se izjavom na zapisnik kod javnog bilježnika odrekao svog suvlasničkog dijela na nekretnini kao zakonski nasljednik iza pok. ZČ u ostavinskom postupku, pa je zato tužitelj formalno pravno zakonski nasljednik i samo vlasnik nekretnine iz ranije navedenog Rješenja Općinskog suda u Osijeku broj 0-22/99 od 27.01.2009. Navodi da je tužitelju poznato da u predmetnoj nekretnini boravi i prebiva, te da je za vrijeme života uložio znatna sredstva u nekretninu, a dijelom je realizirao potporu od obnove, pa ga je tužitelj doveo u zabludu i na taj način je tužitelju pripalo samovlasništvo. Dokaz o navedenom dogovoru je Izjava koju je on sačinio, iz čijeg teksta proizlazi i naznačeno je „poslije ostavinske rasprave“, što upravo potvrđuje kakav su dogovor imali.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku proveo sve predložene dokaze te je saslušao stranke, svjedoke ĐČ, TČ i ĆČ, izvršio uvid u priložene spise broj O-22/99 i R1-18/23, te izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 4. spisa), pročitao prijedlog od 23.01.2023. (list 5.-6.), zapisnik broj R1-18/23 (list 7.), rješenje R1-18/2023-4 od 13.04.2023. (list 8. - 9.), Procjembeni elaborat od 25.11.2022. (list 10.-38.) i Izjavu od 27.01.2009. (list 46. spisa).

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su stranke suvlasnici na nekretnini upisanoj u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije 281), kč. br. [katastarska čestica] – kuća i dvorište i oranica u Dravskoj 54 od 1079m², te razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnim nekretninama civilnom diobom, te prodajom na javnoj dražbi po pravilima ovršnog postupka.

9. Među strankama nije sporno:

- da tuženik živi sa obitelji u predmetnoj nekretnini koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica [adresa] od 1079m²;

- da su stranke u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini (tužitelj u 1/6 i 2/6 dijela, a tuženik u 3/6 dijela);

- da je tužitelj kao predlagatelj pokrenuo izvanparnični postupak broj R1- 18/2023 radi razvrgnuća suvlasništva na predmetnoj nekretnini;

- da je tužitelj u postupku R1-18/2023 priložio procjembeni elaborat tvrtke Projektum d.o.o. Osijek od 25.11.2022. čiju su izradu stranke zajednički financirale;

- da je tržišna vrijednost predmetnih nekretnina procijenjena u iznosu od 61.685,00 eura;

- da se tuženik kao protustranka protivila razvgnuću suvlasništva osporavajući suvlasnički dio predlagatelja, ovdje tužitelja;

- da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj R1-18/2023-4 od 13.04.2023. obustavljen izvanparnični postupak i predlagatelj, ovdje tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice;

- da su rješenjem o nasljeđivanju iza ZČ broj O-22/99-3 od 9.03.1999. proglašeni zakonskim nasljedici ŠČ, ovdje tužitelj BČ i ovdje tuženik VČ u jednakim dijelovima na predmetnim nekretninama;

- da je tužitelj temeljem rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza pok. oca ZČ broj O-22/99-14 od 27.01.2009. koja se sastoji od nekretnina i to dvadeset pet katastarskih čestica u k. o. [katastarska općina] u cijelosti i tri katastarske čestice u k. o. [katastarska općina] u 27/432 dijela proglašen nasljednikom u cijelosti sukladno nasljedničkim izjavama tuženika i majke stranaka ŠČ koji su se prihvatili svog zakonskog nasljedničkog dijela i isti ustupili tužitelju, koji je prihvatio ustupljene nasljedničke dijelove, te svoj nasljednički dio;

10. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno suvlasnički omjeri stranaka, budući tuženik osporava veličinu suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama svome bratu, ovdje tužitelju, tvrdeći da je između njih, odnosno sa njihovom sada pok. majkom ŠČ, postojao usmeni dogovor oko diobe predmetnih nekretnina sukladno kojem bi tuženik postao vlasnikom u cijelosti na predmetnim nekretninama, te da ga je tužitelj doveo u zabludu glede nekretnina u k. o. [katastarska općina], a koje je prepustio u cijelosti tužitelju.

11. Čitanjem Izjave ovjerene od strane javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka pod brojem OV-615/09 od 27. siječnja 2009. sud utvrđuje da je istu dao tuženik nakon ostavinske rasprave održane dana 27.01.2009. broj O-22/99 kojom potvrđuje da je od tužitelja primio iznos od 2.300,00 eura i 1.110,00 kn.

11.2. Iz rješenja ovoga suda broj R1-18/2023-4 od 13. travnja 2023. proizlazi da je izvanparnični postupak obustavljen i da je tužitelj kao predlagatelj upućen na parnicu sa svojim zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, jer je tuženik osporio veličinu suvlasničkog dijela tužitelju na predmetnoj nekretnini, te je tužitelj naveo da smatra da geometrijska dioba nije moguća sukladno suvlasničkim omjerima, kao i da stranke nisu mogle sporazumno razvrgnuti suvlasničku zajednicu.

11.3. Tužitelj u svom iskazu navodi da je otprilike godinu dana nakon sklapanja braka iselio iz predmetne nekretnine u kojoj je ostao živjeti njegov brat, ovdje tuženik sa svojom obitelji i njihova majka ŠČ, te ista nikada nije govorila da bi ta kuća trebala pripasti u cijelosti tuženiku, a niti su takav sporazum sklopili međusobno. Brata je isplatio iznosom od 2.300,00 eura i 1.110,00 kn 2009. godine vezano za naknadno pronađenu imovinu na području Siska iza njihovog pokojnog oca ZČ, a radilo se o polovici iznosa od 5.000,00 eura koju je potencijalni kupac nudio za sve te nekretnine, a radilo se od 20-tak kč.br. i to nema nikakve veze sa predmetnom nekretninom već sa dogovorom sa tuženikom vezano te nekretnine na području Siska. Nije mu poznato koliko su na ime obnove na predmetnoj nekretnini imali pravo njihovi roditelji, ali je od tih novaca napravljeno potkrovlje na kući, postavljena je nova stolarija i dobiven je prvi namještaj koji su dijelili u obnovi. Nema saznanja da je tuženik dizao kredite da bi ulagao bilo što drugo u tu kući, međutim u kući je postavljen novi parket i sve što je potrebno vezano za uređenje unutrašnjosti kuće, a misli da je to financirao tuženik, osim pločica koje su kupljene od sredstava obnove. Pojašnjava da je predmetna kuća prvo bila predviđena za rušenje, a ne za obnovu, jer krov na kući u cijelosti bio srušen, kao i zid na kući koji je gledao na dvorišnu stranu, te od stolarije kuća nije imala ništa. Nikada mu se njegov brat-tuženik nije obratio da bi trebali sklopiti sporazum na temelju kojeg bi tuženiku pripao njegov suvlasnički dio kuće, a niti mu se na taj način njihova majka B obraćala. Njegova obitelj je dva-tri puta mjesečno obilazila pok. B i njegovo dvoje djece je bilo vezano za svoju baku, a koje je ista i čuvala dok su bili mali i dok su on i supruga bili na poslu, ali sa svojim bratom tuženikm nije bio u dobrim odnosima, te je majka živjela u jednoj sobi u prizemlju kuće, dok je tuženik sa obitelji koristio ostali dio kuće, odnosno potkrovlje. Napominje da su on i supruga nakon sklapanja braka kratko živjeli u predmetnoj nekretnini, on je počeo raditi 1982. a supruga 1986. i iz kuće su iselili 1988., jer su htjeli imati vlastitu nekretninu. Nije pričao s tuženikom nikada o tome da li isti želi ostati u predmetnoj kući sa svojom obitelji ili planira odseliti isto kao i on i kupiti vlastitu nekretninu. Od novaca od obnove na kući je postavljen krov, napravljeno je potkrovlje, postavljena je stolarija i napravljeno je kupatilo, a rješenje o obnovi nije vidio i ne zna o kojem se iznosu radi. Napominje da je kupac za nekretnine na području Siska koji je nudio 5.000,00 eura kontaktirao s tom ponudom upravo tuženika, ali je on nakon toga otišao u Sisak, tražio z.k. izvatke sa nekretninama na imenu njihova pokojnog oca ZČ i na taj je način saznao o kojim nekretninama radi. Napominje da nije bio posvađan sa svojim bratom-tuženikom, već je komunikacija bila svedena na minimum, ali su unatoč navedenom postigli sporazum vezano za isplatu nekretnina na području Siska, jer je on htio da naknadno pronađena imovina ostane u vlasništvu obitelji, dok je tuženik na ostavinskoj raspravi rekao da će on svoj suvlasnički dio na tim nekretninama odmah prodati, radi čega je i postignut sporazum oko isplate tuženika za predmetne nekretnine. Na predmetnoj kući je njihova majka B imala doživotno uživanje, sukladno njihovom sporazumu na ostavinskoj raspravi. Napominje da je kuća procijenjena prije dvije godine na 61.000,00 eura, a smatra da sada sukladno tržišnim cijenama vrijedi i više, ali bi on pristao da prepusti svoj suvlasnički bratu-tuženiku za 20.000,00 eura.

11.4. Tuženik u svom iskazu navodi da u predmetnoj nekretnini živi od rođenja, osim u vrijeme progonstva za vrijeme Domovinskog rata, a poslije toga u toj kući su živjeli njegovi roditelji majka B i otac ZČ, koji je ubrzo umro, majka do svoje smrti, te njegova obitelj. Majka mu je uvijek govorila da će njemu pripasti ta kuća u cijelosti, ali ne zna što je pok. majka nasamo s bratom vezano za to pričala, jer sa tužiteljem nije baš kontaktirao, a isti nije niti dolazio često u njihovu kuću. Nikada direktno nije pitao brata da mu prepusti svoj dio suvlasništva na toj kući, jer je smatrao da će tako biti i da to nije potrebno s obzirom na volju i navode njihove majke B. Kada ga je kupac nazvao vezano za naknadno pronađenu imovinu na području Siska, nije spominjao nikakvu cijenu, ali m je govorio da ima OPG i da bi želio kupiti predmetne nekretnine, a nakon čega je on broj tog kupca proslijedio tužitelju, a niti on, niti tužitelj nisu znali o koliko se nekretnina tamo točno radi, te je postigao sporazum da nekretnine pripadnu u cijelosti u vlasništvo tužitelju, ali nije tražio da mu tužitelj bilo što plati za te nekretnine, niti je govorio da bi on te nekretnine prodao, jer nije uopće znao o kakvim se nekretninama radi. Kada su na ostavinskoj raspravi za naknadno pronađenu imovinu, saznali o kakvim se nekretninama radi, on i majka su prepustili sve u vlasništvo tužitelja, jer je njemu i majci to bilo daleko, te mu je tužitelj svojevoljno na ime prepuštenog suvlasništva na tim nekretninama, isplatio iznos 2.300,00 eura i 1.110,00 kn, ali se ne radi o polovici kupoprodajne cijene za te nekretnine, jer kupac nije niti spominjao kada ga je nazvao za koji iznos bi kupio te nekretnine, niti je to naknadno saznao, ali je sve vezano za te nekretnine prepustio tužitelju i nije se ni zanimao za vrijednost tih nekretnina na području Siska. Od sredstava obnove od 190.000,00 kn, na kući je postavljen novi krov, prozori, podignuto je potkrovlje, unutar kuće je sve bilo prazno osim što je od sredstava obnove postavljeno kupatilo s pločicama, kada i bojler, te je uvedena struja i vodni priključak. Sve ostalo unutar kuće je financirao on sa dva kredita koja je realizirao, namještaj kompletni, laminat, ličilačke radove i sve druge potrebne radove za sređivanje unutrašnjosti kuće. Također je morao zamijeniti kompletno neispravnu stolariju koja je postavljena od sredstava obnove i to dva prozora na katu kuće, dok je njegov sin ĆČ kupio tri prozora u prizemlju, dva krovna prozora na kupatilu i ulazna vrata na kući, a vlastitim sredstvima je sagradio garažu prije 20 godina. Izjavu kod javnog bilježnika je potpisao u nazočnosti tužitelja i njihove majke B i tom prilikom nisu o ničemu drugom razgovarali.

11.5. Iz iskaza svjedokinje ĐČ proizlazi da je supruga tužitelja i šogorica tuženika, te da nije postojao nikakav dogovor vezano za predmetnu nekretninu u kojoj sada živi tuženik s obitelji. Poznato joj je da je nakon ostavinskog postupka iza oca njenog supruga-tužitelja, tužitelj svoj nasljednički dio na predmetnoj kući ustupio majci ŠČ, te vezano za tu nekretninu nije bilo nikakvih isplata između stranaka. Nadalje navodi da je iza ZČpok. oca tužitelja, nakon provedene ostavinske rasprave, pronađena naknadno pronađena imovina i to oranica u okolici Siska, te tužitelj htio da ta zemlja ostane u vlasništvu obitelji, dok je njego brat tuženik htio da se to proda, a kako je potencijalni kupac nudio za oranicu 5.000,00 eura, na ostavinskoj raspravi vezano za tu zemlju, stranke su postigle dogovor da zemlja u cijelosti pripadne tužitelju, koji će isplatiti tuženika za njegov suvlasnički dio sukladno ponudi potencijalnog kupa, slijedom čega su i ovjerili Izjavu kod javnog bilježnika 2009. godine i tužitelj je tuženiku sukladno dogovoru, isplatio na ime njegovog suvlasničkog dijela 2.300,0 eura i 1.110,00 kn, a koju Izjavu je ovjerio javni bilježnik, te ta isplata nema veze sa predmetnom nekretninom. Obitelj tuženika živjela je sa pokojnim ocem i majkom stranaka i za života njihove majke su promijenjena ulazna vrata na predmetnoj kući, a nakon njene smrti su promijenjena dva prozora na kući. Napominje da su baka i djeda, odnosno njen svekar ZČ i svekrva ŠČ jedno vrijeme živjeli u predmetnoj nekretnini sami, te su se nakon Domovinskog rata vratili u kuću koja je bila za vrijeme Domovinskog rata prazna i 1998. godine su putem ostvarenog prava na potporu, obnovili kuću, dok se tuženik uselio sa obitelji u kuću iza toga, negdje 1999. godine. Napominje da je njen svekar ZČ primao mirovinu, a koju je poslije njegove smrti primala njegova supruga ŠČ koja je umrla 2021. godine. Redovito su obilazili baku nakon što je ostala bez supruga, ali je živjela s tuženikom i njegovom obitelji. Posljednji put u toj kući je bio tužitelj dan prije ostavinske rasprave iza pok. majke ŠČ. Nikakvih dogovora između stranaka nije bilo vezanih uz podjelu predmetne nekretnine nakon ostavinske rasprave pokojne ŠČ. Poznato joj je da se radi pokušaja dogovora vezano za predmetnu nekretninu obavila procjena nekretnine u svrhu da njen suprug, ovdje tužitelj, dobije svoj dio predmetne nekretnine, ali to je bilo sve prije pokretanja ovog postupka, odnosno pokušaja mirnog rješenja ovoga spora. Nakon što se udala za tužitelja, otprilike godinu dana su živjeli u predmetnoj nekretnini, a nakon toga su godinama bili podstanari, te su 1998. uselili u njihovu sadašnju kuću. Do 1991. kuća se sastojala od dvije sobe, kuhinje, kupatila i hodnika, a nakon obnove jedan dio deke je sklonjen, da se mogu staviti stepenice, te su se stavili na krovu pregradni zidovi, kako bi se napravile četiri sobe, a sve od sredstava obnove. Nije joj poznato da bi tuženik i njegova supruga dizali kredite radi obnove kuće. Točno je da tuženik živi od rođenja u predmetnoj nekretnini kao i nakon sklapanja braka sa svojom obitelji u toj nekretnini osim vremena koje je proveo u progonstvu. Pokojna ŠČ je također živjela sa obitelji tuženika kako je navela, dok se oni nisu družili sa obitelji tuženika. Koliko joj je poznato, rješenje o obnovi glasi na baku B i djedu ZČ, ali to rješenje nije vidjela. Pojašnjava da se nije radilo o naknadno pronađenoj imovini samo o jednoj oranici kod Siska, već se radilo o više čestica, odnosno 15-tak i da se isplata iznosa od 2.300,00 eura i 1.110,00 kuna odnosila na polovicu vrijednosti svih tih oranica. Na jednoj od tih kč.br. se nalazi stara drvena kuća u ruševnom stanju, koja je sagrađena prije oko 150 godina, a sve te oranice su bile zapuštene i obrasle korovom, nije ih nitko održavao. Da se taj kupac nije javio radi kupnje tih nekretnina oko Siska, oni ne bi niti saznali da postoje te nekretnine u vlasništvu pokojnog ZČ. Ne zna razlog zašto je tuženik ostao živjeti u predmetnoj nekretnini i nije kupio vlastitu nekretninu, dok su ona i tužitelj nakon sklapanja braka kao što je napomenula, jedno vrijeme živjela u toj nekretnini pa bili podstanari, a nakon toga kupili vlastitu nekretninu, u kojoj i sada žive.

11.6. Iz iskaza svjedokinje TČ proizlazi da je supruga tuženika s kojim je uselila u predmetnu nekretninu godinu dana nakon sklapanja braka 1989. godine jer im je bilo teško plaćati podstanarstvo i nisu mogli kupiti vlastitu nekretninu. Tuženik je živio u toj nekretnini zajedno sa svojim roditeljima prije od rođenja. Poslije Domovinskog rata obnovili su predmetnu kuću, odnosno pok. djeda ZČ i baka ŠČ su ostvarili pravo na sredstva za obnovu nekretnine. Prije Domovinskog rata su ona i tuženik imali dvoje djece, a nakon povrata u kuću nakon Domovinskog rata su imali petero djece, radi čega se kuća morala proširiti, a što je učinjeno iz sredstava za obnovu, odnosno dobio se građ. materijal, dok su ona i tuženik vlastitim sredstvima obnovili unutrašnjost kuće, postavili parkete, pločice, kupili namještaj, kuhinju i sve što je potrebno za unutrašnje uređenje kuće, a to su sve platili putem kredita koje je dizao tuženik, dok ona nije bila zaposlena. Misli da se radi o sveukupnom ulaganju od oko 50.000,00 kuna. Volja pokojne majke stranaka, ŠČ je bila i uvijek je govorila da tužitelj prepusti svoj dio na predmetnoj kući svom bratu, ovdje tuženiku zato što je tuženik sa obitelji živio u toj kući i brinuo se o djedi i baki, tj. svojim roditeljima, s tim da je pok. UČ umro i prije nego što su se vratili u predmetnu nekretninu. Nakon što su saznali da su pronađene nekretnine na području Siska iza pok. ZČ, dogovor je bio da se te nekretnine prepuste u cijelosti tužitelju, a za uzvrat da tužitelj, svome bratu tuženiku prepusti svoj dio na predmetnoj kući. Nije sigurna, ali misli da je tužitelj oko 2.000,00 eura dao tuženiku na ime jedne od naknadno pronađenih nekretnina sa područja Siska, koje je tužitelj prodao, pa se radilo o polovici te prodajne cijene. Bili su u dobrim odnosima sa obitelji tužitelja i isti je znao za kredite koje je tuženik dizao kako bi uredio predmetnu kuću u kojoj žive. Tužitelj je bio nazočan u njihovoj kući kada je pokojna ŠČ govorila da tužitelj prepusti svoj dio kuće svome bratu tuženiku, a također ima saznanja i da je pok. ŠČ to isto govorila tužitelju u njegovoj kući u [adresa], prije otprilike dvije godine prije nego što je umrla. ŠČ svoj nasljednički dio nakon smrti svoga supruga ZČ nije prepustila svome sinu - tuženiku, jer se razboljela i završila u bolnici. Pokojni ZČ je radio u Saponiji, nakon toga je primao mirovinu, a koju je nakon njegove smrti naslijedila njegova supruga ŠČ. Obitelj tužitelja je rijetko posjećivala djedu i baku, ali su dolazili na blagdan, a pokojna ŠČ je išla i u posjete kod tužitelja u [adresa] i tim prilikama ju je vozio tuženik.

11.7. Iz iskaza svjedoka ĆČ proizlazi da je sin tuženika i živi u predmetnoj nekretnini od rođenja, te je u kući s njima živjela i baka B svoje smrti i poznato mu je da se kuća obnovila od sredstava ostvarenih temeljem rješenja o obnovi koje je na šestero djece, njegove roditelje i baku iznosilo 190.000,00 kn, od čega se kuća nadogradila, odnosno digao se kat, napravile su se četiri sobe, dok je sav unutarnji interijer i garažu platio njegov otac tuženik od sredstava kredita koje je realizirao, a ne zna da li se radilo o jednom ili više kredita. Kako on u toj kući živi od rođenja, odnosno cijela obitelj je živjela sa pok. ŠČ, ista je više puta govorila da je njena volja da kuća pripadne u vlasništvo njegovom ocu i to je govorila i pred tuženikom i pred tužiteljem, a što je istom bilo poznato. Između bake B i stranaka nakon što je nakon smrti pok. djeda ZČ pronađena imovina na području Siska, je bio dogovor da sve to pripadne u vlasništvo tužitelja, ali da on za uzvrat ništa ne dira vezano za predmetnu nekretninu i da ista pripadne u cijelosti tuženiku, koji je i živio u toj kući i to mu je baka govorila. Nije bilo nikakvih isplata vezano za nekretnine na području Siska između njegovog oca i tužitelja. Nikada nisu napravili nikakav pisani sporazum vezano za usmene dogovore između pok. bake B i njenih sinova stranaka, jer su smatrali da će se svi držati tog usmenog sporazuma. Ima tri brata i dvije sestre i da rješenje o obnovi glasi na sedmeročlanu obitelj, uključujući i baku B.

12. Sud je iskaz svjedokinje ĐČ cijenio kao vjerodostojan, jer je iskazivala uvjerljivo i jasno, te sukladno priloženoj Izjavi od 27. siječnja 2009., dok iskaze svjedoka ĆČ i TČ sud nije cijenio kao vjerodostojne u pogledu postojanja usmenog dogovora između stranaka i pok. majke stranaka ŠČ, jer iskazi nisu uvjerljivi, a niti sukladni međusobno u pogledu isplate vezano za naknadno pronađenu imovinu iza pok. ZČ, kao niti iskazu tuženika u odnosu na to da je majka stranaka ŠČ govorila tužitelju da prepusti svoj dio na kući bratu - tuženiku.

13. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

13.1. Prema odredbi čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13.2. Dakle, dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.) kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Stavkom 2. je propisano da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fzički, a nekretnine geometrijski. Stavkom 4. je propisano ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

15. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine na način da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan u 1/6 i 2/6 dijela, a tuženik u 3/6 dijela, da su sa svojim roditeljima živjeli u predmetnioj nekretnini do Domovinskog rata, te je po završetku rata, nakon povrata u kuću tuženik ostao živjeti sa svojom obitelji i majkom ŠČ, dok je otac UČ preminuo 1999. godine, a tužitelj je nakon sklapanja braka ubrzo odselio u vlastitu nekretninu u [adresa], odakle je posjećiva majku B ili ju je tuženik dovozio u [adresa] kod tužitelja u goste. Također je sud utvrdio da je kuća obnovljena temeljem rješenja o obnovi koje je na ime šestero djece, tuženika i supruge, te bake ŠČ, glasilo na iznos od 190.000,00 kn, od čega je postavljen novi krov, prozori, podignuto je potkrovlje, unutar kuće je napravljeno kupatilo s pločicama, postavljena je kada i bojler, te je uvedena struja i vodni priključak, a sve ostalo unutar kuće je financirao tuženik i njegov sin ĆČ i to namještaj, laminat, ličilačke radove, te zamjenu neispravne stolarije iz obnove i to dva prozora na katu kuće, tri prozora u prizemlju, dva krovna prozora na kupatilu i ulazna vrata na kući, te je prije 20 godina tuženik sagradio garažu. Sud je također utvrdio da između stranaka, a niti između stranaka i njihove pok. majke ŠČ, nije postignut nikakav usmen dogovor da tuženiku pripadne u cijelosti vlasništvo na predmetnoj kući, odnosno da tužitelj svoj suvlasnički dio prepusti svome bratu tuženiku. Naime, ove tvrdnje tuženik nije dokazao nikakvim dokazima, a sam je u iskazu rekao da ne zna šta je njihova majka ŠČ govorila tužitelju vezano za predmetne nekretnine, a također da o tome njih troje nisu razgovarali ni prilikom isplate tuženika kod ovjere potpisa na Izjavi od dana 27. siječnja 2009.. Nije ni logično, a ni uvjerljivo da bi pok. ŠČ govorila da je je njena volja da predmetna kuća u cijelosti pripadne u vlasništvo tuženiku, a da pri tome svoj suvlasnički dio na kući nije prepustila tuženiku, a pogotovo nakon postignutog sporazuma na ostavinskoj raspravi iza njenog pok. supruga ZČ, oca stranaka, da na kući ona ima pravo doživotnog uživanja, a kako to proizlazi iz ostavinskog spisa broj O-22/99. Također je nesporno utvrđeno da je tužitelj nakon ostavinske rasprave povodom naknadno pronađene imovne iza pok. ZČ, isplatio tuženika iznosom od 2.300,00 eura i 1.110,00 kn, sukladno sporazumu između stranaka i njihove majke B, koja je tom prilikom bila nazočna, kako stranke navode i što proizlazi iz zapisnika sa ostavinske rasprave od 27. siječnja 2009. (list 20. -21. u O-22/99) i ovjerene Izjave od dana 27. siječnja 2009. (list 46. spisa). Sud napominje da niti tom prilikom, dakle ustupom tužitelju nasljedničkih dijelova ŠČ i tuženika, nije bilo riječi, a niti je postignut sporazum da bi tim ustupom se smatralo da će tuženiku pripasti u cijelosti predmetna nekretnina. Stoga sud ne smatra da je navedenom isplatom tuženika od strane tužitelja, a sukladno sporazumu između njih i pok. ŠČ, tužitelj doveo tuženika u zabludu vezano za te nekretnine. Sam tuženik u svom iskazu navodi da je vezano za nekretnine na području Siska, a koje su predmet isplate iz Izjave od 27. siječnja 2009. prepustio sve tužitelju, da ga te nekretnine, kao niti njihovu majku B, nisu zanimale jer su bile daleko, a niti se zanimao za vrijednost tih nekretnina. Tuženik tijekom ovog postupka, a niti u izvanparničnom postupku R1-18/2023 nije osporio procijenjenu vrijednost predmetnih nekretnina na iznos od 61.685,00 eura, a niti navodio da je geometrijska dioba nekretnina moguća, te je tijekom postupka na ime mirnog rješenja spora ponudio tužitelju iznos od 15.000,00 eura, dok u odnosu na ulaganje u predmetne nekretnine, nije ponudio nikakve dokaze, a niti postavio na tu okolnost obveznopravni zahtjev u ovom postupku. Nadalje, sud smatra da geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća, jer ista podrazumijeva diobu kod koje se od jedne zemljišne čestice stvaraju nove, koje kao takve tada u cijelosti pripadaju pojedinom dotadašnjem suvlasniku, dakle dobivaju se potpuno dvije zasebne nekretnine na zasebnim zemljišnim česticama, a ne dvije zasebne uporabne cjeline na istoj i dalje suvlasničkoj nekretnini. Stoga sud smatra da je u konkretnom slučaju osnovan zahtjev tužitelja za civilnom diobom suvlasničke zajednice prodajom na javnoj dražbi, te podjelom prodajne cijene razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka.

16. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ovaj sud je utvrdio da su stranke suvlasnici na predmetnim nekretninama upravo onako kako je to i upisano u zemljišnim knjigama, a kako predmetnu nekretninu nije moguće razvrgnut fizičkom, odnosno geometrijskom diobom u skladu sa suvlasničkim omjerima stranaka, to je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja sukladno čl. 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao pod I. i II. izreke.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

17.1. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.026,55 eura.

17.2. Zahtjev tužitelja je osnovan do iznosa od 1.000,00 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ime sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.) i zastupanja na ročištu od 24.04.2024., 9.09.2025. i 21.11.2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te obračunatog PDV-a od 200,00 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., 107/2025.) te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

17.3. Preostali zahtjev tužitelja za naknadu troška na ime pristojbe na tužbu od 26,55 eura nije osnovan, jer tu pristojbu tužitelj nije platio, radi čega je odlučeno kao pod IV. izreke.

U Osijeku, 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude, rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Punomoćniku tuženika