REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3322/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, koga zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 29. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice ĆR i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Ivana Bandića, dana 2. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima sljedeće odredbe Ugovora o kreditu br. 01619 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, sklopljenog dana 25. veljače 2008. godine između tuženika i tužitelja, ovjerenog kod javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba pod brojem OV-7906/08 dana 25. veljače 2008. godine:

– točka II. IZNOS KREDITA kunska protuvrijednost iznosa od 20.292,61 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbanka Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na

dan

plaćanja

– točka III. KAMATNA STOPA/VISINA I BROJ MJESEČNIH OBROKA KREDITA / TRAJANJE UGOVORA/TROŠKOVI iznos mjesečnog obroka kredita 405,15 CHF, ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita 34.032,60 CHF, troškovi zaključenja ugovora 970,66 CHF,

– točka 4.3. UVJETA UGOVORA O KREDITU u dijelu koji glasi: "Smatra se kako je Korisnik kredita prihvatio one izmjene i dopune ovih ugovornih uvjeta, koje je Davatelj kredita preporučenom pismovnom pošiljkom uputio na adresu Korisnika kredita, te na koje Korisnik unutar roka od 8 dana od dana upućivanja na svoju adresu putem preporučene pismovne pošiljke Davatelju kredita nije uložio prigovor“

– točka 4.4. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: "Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjene uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost Korisnika kredita."

– točka 5.1. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: "Sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja"

– točka 6.2. UVJETA UGOVORA O KREDITU u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa, kao i visinamjesečnih obroka promijenjivi su sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta. Davatelj kredita je ovlašten iznos obroka kredita uvećati za možebitna propisana davanja, a na ugovorne kamate naplatiti propisani porez na dodanu vrijednost"

– točka 9.1. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: "Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit"

i sljedeće odredbe Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na

pokretnini

od

18.

srpnja

2008.

OV-17600/08:

– članak 1. Vjerovnik i fiducijarni dužnik suglasno utvrđuju kako temeljem Ugovora o kreditu br. 01619 od 25.02.2008. zaključenog između vjerovnika kao davatelja kredita i fiducijarnog dužnika kao korisnika kredita, koji je sastavni dio tog sporazuma, postoji novčana tražbina vjerovnika prema fiducijarnom dužniku u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.494,84 CHF uvećano za pripadajuće ugovorne kamate, poreze i druga davanja, zatezne kamate, kao i druge tražbine iz ugovora o kreditu, s obvezom vraćanja u 84 mjesečnih obroka po visini kunske protuvrijednosti iznosa od po 303,51 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. isplatiti tužitelju ĐR iznos od 3.776,21 Eura sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 4,03 Eur od 18.3.2008. do isplate,

- na iznos od 3,81 Eur od 18.4.2008. do isplate,

- na iznos od 1,54 Eur od 17.10.2008. do isplate,

- na iznos od 10,29 Eur od 18.11.2008. do isplate,

- na iznos od 7,74 Eur od 17.12.2008. do isplate,

- na iznos od 17,51 Eur od 20.1.2009. do isplate,

- na iznos od 20,04 Eur od 17.2.2009.. do isplate,

- na iznos od 21,19 Eur od 17.3.2009. do isplate,

- na iznos od 18,31 Eur od 18.4.2009. do isplate,

- na iznos od 16,82 Eur od 19.5.2009. do isplate,

- na iznos od 14,24 Eur od 17.6.2009. do isplate,

- na iznos od 12,20 Eur od 18.7.2009. do isplate,

- na iznos od 12,20 Eur od 18.8.2009. do isplate,

- na iznos od 14,38 Eur od 17.9.2009. do isplate,

- na iznos od 13,09 Eur od 20.10.2009. do isplate,

- na iznos od 13,02 Eur od 17.11.2009. do isplate,

- na iznos od 14,18 Eur od 18.12.2009. do isplate,

- na iznos od 16,73 Eur od 19.1.2010. do isplate,

- na iznos od 18,70 Eur od 17.2.2010. do isplate,

- na iznos od 18,87 Eur od 18.3.2010. do isplate,

- na iznos od 25,05 Eur od 17.4.2010. do isplate,

- na iznos od 22,34 Eur od 18.5.2010. do isplate,

- na iznos od 24,96 Eur od 17.6.2010. do isplate,

- na iznos od 34,92 Eur od 20.7.2010. do isplate,

- na iznos od 31,45 Eur od 17.8.2010. do isplate,

- na iznos od 42,69 Eur od 18.9.2010. do isplate,

- na iznos od 37,73 Eur od 19.10.2010. do isplate,

- na iznos od 33,70 Eur od 17.11.2010. do isplate,

- na iznos od 45,59 Eur od 17.12.2010. do isplate,

- na iznos od 56,82 Eur od 18.1.2011. do isplate,

- na iznos od 48,96 Eur od 18.2.2011. do isplate,

- na iznos od 51,98 Eur od 17.3.2011. do isplate,

- na iznos od 44,56 Eur od 19.4.2011. do isplate,

- na iznos od 48,88 Eur od 17.5.2011. do isplate,

- na iznos od 64,79 Eur od 17.6.2011. do isplate,

- na iznos od 59,72 Eur od 19.7.2011. do isplate,

- na iznos od 89,20 Eur od 17.8.2011. do isplate,

- na iznos od 94,81 Eur od 20.9.2011. do isplate,

- na iznos od 64,47 Eur od 18.10.2011. do isplate,

- na iznos od 66,98 Eur od 17.11.2011. do isplate,

- na iznos od 65,77 Eur od 20.12.2011. do isplate,

- na iznos od 68,86 Eur od 17.1.2012. do isplate,

- na iznos od 72,40 Eur od 17.2.2012. do isplate,

- na iznos od 71,45 Eur od 17.3.2012. do isplate,

- na iznos od 69,80 Eur od 17.4.2012. do isplate,

- na iznos od 70,45 Eur od 18.5.2012. do isplate,

- na iznos od 72,18 Eur od 19.6.2012. do isplate,

- na iznos od 70,85 Eur od 17.7.2012. do isplate,

- na iznos od 71,19 Eur od 21.8.2012. do isplate,

- na iznos od 69,11 Eur od 19.9.2012. do isplate,

- na iznos od 67,66 Eur od 17.10.2012. do isplate,

- na iznos od 70,22 Eur od 17.11.2012. do isplate,

- na iznos od 68,81 Eur od 18.12.2012. do isplate,

- na iznos od 70,69 Eur od 18.1.2013. do isplate,

- na iznos od 66,39 Eur od 19.2.2013. do isplate,

- na iznos od 68,25 Eur od 19.3.2013. do isplate,

- na iznos od 69,54 Eur od 18.4.2013. do isplate,

- na iznos od 1.334,10 Eur od 16.5.2013. do isplate,

sve po stopi obračunatoj do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. isplatiti tužitelju ĐR iznos od 12,12 EUR sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 0,30 Eur od 18.8.2009. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.9.2009. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 20.10.2009. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.11.2009. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 19.1.2010. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.2.2010. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 18.3.2010. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.4.2010. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 18.5.2010. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.6.2010. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 20.7.2010. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.8.2010. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 18.9.2010. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 19.10.2010. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.11.2010. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.12.2010. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 18.1.2011. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 18.2.2011. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.3.2011. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 19.4.2011. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.5.2011. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.6.2011. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 19.7.2011. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.8.2011. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 20.9.2011. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 18.10.2011. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.11.2011. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 20.12.2011. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.1.2012. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.2.2012. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.3.2012. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.4.2012. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 18.5.2012. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 19.6.2012. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.7.2012. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 21.8.2012. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 19.9.2012. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.10.2012. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 17.11.2012. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 18.12.2012. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 18.1.2013. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 19.2.2013. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 19.3.2013. do isplate,

- na iznos od 0,30 Eur od 18.4.2013. do isplate,

sve do isplate, po stopi obračunatoj do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu za iznos 120,02 Eur sa zatraženom zateznom kamatom, kao i za iznos 4,68 Eur sa zatraženom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev kao djelomično neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. naknaditi tužitelju ĐR troškove postupka u iznosu od 2.399,91 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili 25. veljače 2008. Ugovor o kreditu br. 01619 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 25. veljače 2008. Ugovorom o kreditu tuženik je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 20.292,61 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, na rok otplate 84 mjeseca, a na način da se kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta u iznosu od 303,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, uz kamatnu stopu u visini od 6,90 % godišnje i realnu godišnju kamatnu stopu na kredit u visini od 7,99 %. Navodi kako se radi o potrošačkom ugovoru te kako je tuženik je u točki II. i točki 5.1. Ugovora o kreditu ugradio odredbu kojom se povrat obveza po Ugovoru o kreditu obračunava prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, a na koju odredbu tužielj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj te odredbe. Navodi kako je tijekom otplate kredita tečaj CHF rastao u odnosu na HRK, a što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalnog iznosa iskazanog u HRK. Tužitelj od strane tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije bio obaviješten o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF niti je bio upozoravan na promjene u tečaju CHF na način da može procijeniti doseg ekonomskih posljedica tečajnog rizika u valuti CHF, a što je rezultiralo znatnom neravnotežom u pravima i obvezama parničnih stranaka. Posljedica nepoštenosti odredbe je njezina ništetnost. Navodi i da je tuženik u točki III. Ugovora o kreditu ugradio odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa u visini od 6,90 % godišnje, realna godišnja kamatna stopa na kredit od 7,99 %, da ukupna glavnica u iznosu od 25.494,84 CHF treba biti otplaćena u 84 jednaka mjesečna anuiteta u iznosu od 303,31 CHF te da je ugradio odredbu koja glasi na promjenljivost kamatne stope bez preciziranja načina i parametara na temelju kojih će se ona mijenjati. Navodi i da se o navedenim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, već su iste predstavljale sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika. Tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj tih odredbi. Tvrdi da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu svojim jednostranim odlukama te da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna i zbog neodredivosti činidbe s obzirom da iz ugovorne odredbe koja se tiče promjenjive kamatne stope nije vidljiv doseg njezina ugovaranja. Poziva se i na postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom utvrđuje ništetnima odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena vezanost kredita uz valutu švicarski franak, kao i odredbe kojima je ugovorena promjenljivost kamatne stope bez navođenja parametara na temelju kojih se ona mijenja, a postavlja i kondikcijski zahtjev za isplatu stečenog po tuženiku na temelju ništetne odredbe o vezanosti ugovora uz valutu švicarski franak, koji zahtjev u tužbi postavlja na iznos 3.766,84 Eur sa zatraženom zateznom kamatom, da bi podneskom od 29. travnja 2024. isti zahtjev povisio na 3.896,23 Eur i potom ga podneskom od 30 travnja 2025. smanjio na iznos 3.776,21 Eur sa zatraženom zateznom kamatom; a postavlja kondikcijski zahtjev i u odnosu na stečeno po ništetnoj odredbi o promjenljivosti kamatne stope u skladu s odlukom tuženika, koji zahtjev u tužbi postavlja na iznos 2.283,06 Eur sa zatraženom zateznom kamatom, da bi podneskom od 29. travnja 2024. isti zahtjev smanjio na iznos 16,80 Eur, a potom podneskom od 30. travnja 2025. smanjio na 12,12 Eur sa zatraženom zateznom kamatom sve uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor zastare potraživanja i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a osporava i tužitelju svojstvo potrošača. Smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2013., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Osporava učinke iz kolektivnog spora na konkretan Ugovor o kreditu koji je predmet ovoga postupka, s obzirom da tuženik nije sudjelovao u tom sporu. Navodi kako je tužitelj bio informiran o značenju valutne klauzule o švicarskom franku te da je u potpunosti informirao tužitelja o svim bitnim ugovornim odredbama. Smatra kako su sve ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive te kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. U odnosu na kamatnu stopu navodi kako se ona mijenjala isključivo zbog rasta poreza na dodanu vrijednost te kako se u tom slučaju radi o dobiti države, a ne tuženika, slijedom čega osporava zahtjev po toj osnovi. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku sa zateznom kamatom.

3. Tuženik se nije usprotivio preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 29. travnja 2024., kojim je tužitelj kondikcijski zahtjev povisio na 3.896,23 Eur za povrat preplaćenog po ništetnoj odredbi o vezanosti otplate uz valutu švicarski franak, kao što se nije protivio niti smanjenju zahtjeva iz toga podneska na 16,80 Eur za povrat preplaćenog po ništetnoj odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi po odluci tuženika. Međutim, tužitelj je podneskom od 30. travnja 2025. smanjio zahtjev za povrat preplate po ništetnoj odredbi o vezanosti uz valutu CHF na iznos 3.776,21 Eur sa zatraženom zateznom kamatom, kao i zahtjev za povrat preplate po ništetnoj odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi po odluci tuženika na iznos 12,12 Eur, čemu se tuženik usprotivio. Vrhovni sud Republike Hrvatske na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio je pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“. S obzirom na navedeno, sud je odlučio o zahtjevu koji je postavljen prije smanjenja kojemu se tuženik protivio, odnosno, o zahtjevu iz podneska tužitelja od 29. travnja 2024., kojim je tužitelj zatražio 3.896,23 Eur za povrat preplaćenog po ništetnoj odredbi o vezanosti otplate uz valutu švicarski franak, kao i iznos 16,80 Eur za povrat preplaćenog po ništetnoj odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi po odluci tuženika.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu br. 01619 (list 14-17 spisa), Sporazum radi osiguranja (list 18-21 spisa), otplatni plan (list 22-24 spisa), promjene kamatne stope (list 25 spisa), pregled uplata (list 26-30 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 248-257 spisa), saslušan je tužitelj (list 307-308 spisa) i vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja (list 312-319 spisa).

5. Time su izvedeni svi dokazi predloženi u ovome postupku, s obzirom da je tuženik na pripremnom ročištu odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka – djelatnika ŽR.

6. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu i Sporazuma radi osiguranja, sklopljenih među strankama 25. veljače 2008. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i jednostrano promjenljiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženika.

8. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 01619 dana 25. veljače 2008. (dalje: Ugovor), na temelju kojega je tuženik tužitelju isplatio kunsku protuvrijednost iznosa od 20.292,61 CHF za kupnju vozila Seat Ibiza, a tužitelj mu se obvezao vratiti taj iznos u 84 mjesečna obroka u iznosu 303,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja uz početnu kamatnu stopu u visini 6,90 %, koja je promjenljiva zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena u vidu refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak.

8.1. Sporno je, je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i odredbe o promjenljivosti kamatne stope te pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene tih ugovornih odredbi.

9. Suprotno navodima iz tužbe, na predmetni spor ne mogu se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO).

10. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos mjesečnog obroka kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 303,51 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja, dok visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog, između ostalog, promjene uvjeta refinanciranja te pod navedenim može biti promjenljiva godišnja kamatna stopa na kredit.

11. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi, kao i na okolnost aktivne legitimacije i svojstvo potrošača tužitelja, sud je saslušao tužitelja, dok drugih dokaznih prijedloga na te okolnosti nije bilo, s obzirom da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika ŽR.

12. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako je sklopio predmetni ugovor o kreditu jer su mu bila potrebna sredstva za kupnju vozila i to osobnog vozila za privatne svrhe. Nije imao u svome vlasništvu niti obrt niti kakvo trgovačko društvo te je to vozilo korišteno samo za osobne potrebe kako se koristi i danas. Došao je kod tuženika kupiti auto i oni su mu odmah ponudili da kreditiranje, a kada je drugi puta došao, ugovor je već bio sastavljen i rekli su mu da je najpovoljnije sklopiti ugovor vezan uz valutu CHF. Nitko ga nije upozorio na rizike koji proizlaze iz sklapanja takvog ugovora niti mu je objašnjeno na koji način će se mijenjati kamatna stopa iz toga ugovora. Nije imao mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, već mu je ugovor predočen na već unaprijed sastavljenom obrascu tuženika. Otplatio je sve rate kredita i to tako da je prvo otplaćivao mjesečno, a potom kako je rata rasla i govorili su da će rasti zbog tečaja CHF, podigao je drugi kredit kako bi zatvorio ovaj. Rata mu je rasla od 1.350,00 do 2.100,00 kn. Tuženik mu nije dao upozorenje da HNB ne štiti u odnosu na tečaj CHF dok štiti u odnosu na valutu Euro. Nisu mu bili niti čitki posebni uvjeti uz ugovor, to je presitno pisano da bi se uopće dalo pročitati. Nije do kraja pročitao taj ugovor, vjerovao je tuženiku. Na licu mjesta je potpisao ugovor. Znao je da tečaj može varirati, ali nije znao da mu rata može toliko porasti.

13. Iskaz tužitelja je prihvaćen, jer je tužitelj iskazivao životno i logično te u skladu s ispravama koje prileže spisu.

14. Na temelju iskaza tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, a nije mu bilo poznato niti na koji način će se kretati kamatna stopa koja je ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu.

15. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

16. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze koje iz tih odredbi za njega proizlaze.

17. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje bi mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.

18. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao istinit, proizlazi da je novcem kojega je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja sa sadržajem spisa, odnosno izvedenim dokazima, iz kojih ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu ikakvoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

19. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

20. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

21. U pogledu odredbe o promjenljivosti kamate u skladu promjenom uvjeta refinanciranja, iz iste nije vidljivo niti je istim Ugovorom određeno na koji način će se visina kamatne stope mijenjati kroz cijelo razdoblje otplate i o čemu će ovisiti ta promjena, već je ugovoreno kako je tuženik ovlašten mijenjati njezinu visinu u skladu s promjenom uvjeta refinanciranja.

22. Odredbom čl. 272. ZOO-a propisano je kako je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U konkretnom slučaju predmetne ugovorne odredbe Ugovora o promjenljivosti kamatne stope ne sadrže nikakve podatke s pomoću kojih se obveza tužitelja na isplatu kamate na iznos kredita u slučaju njezine promjene može odrediti, već je ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenom uvjeta refinanciranja, tako da korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

23. Iz prihvaćenog iskaza tužitelja sud je utvrdio kako tužitelju nije bilo jasno prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na koji način će se ugovorena kamatna stopa mijenjati, kada će doći do te promjene i na temelju čega će odluka tuženika o promjeni kamatne stope biti donesena, kao i da nije imao mogućnosti pregovaranja oko te odredbe.

24. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja leasinga, kao i razlike između onoga što je plaćeno i što bi bilo plaćeno da je na snazi tijekom razdoblja otplate bila na snazi početno ugovorena kamatna stopa.

25. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da su Porsche Mobiliti d.o.o. kao davatelj kredita i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 25. veljače 2008. Ugovor o kreditu broj 01619, sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 20.292,61 CHF obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb vrijedećem na dan plaćanja; svrha ugovora o kreditu je financiranje troškova kupnje osobnog automobila: SEAT, IBIZA, 1.4 16V SPORTRIDER II; ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim mjesečnim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 6,90 % godišnje na dan sklapanja Ugovora; prema planu otplate ugovora o kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 16. ožujka 2008., a sljedećih svakog šesnaestog dana u mjesecu; utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb vrijedećem na dan plaćanja. Kredit je isplaćen 26. veljače 2008., s kojim danom je prodajni tečaj Raiffeisen Bank d.d. za valutu CHF iznosio 4,560373 kn za 1 CHF, pa je dakle ugovorni iznos od 20.292,61 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 92.541,87 kn. Iz otplatnog plana tuženika proizlazi da je visina anuiteta (bruto obroka) od 303,51 CHF, proizišla iz kamatne stope od 6,90% iskazane u ugovoru o kreditu, ali je razvidno, da uz primjenu navedene kamatne stope, kamata na odgovarajuću visinu glavnice, iskazane primjerice na dan 16. travnja 2008., iznosila bi 114,90 CHF, a ne 94,18 CHF, kako je u otplatnom planu prikazao davatelj kredita. Neovisno o tome da li se otplatni plan uz predmetni ugovor o kreditu može analizirati prema obrascu otplatnih planova uz ugovore o financijskom leasingu, budući da je davatelj kredita leasing kuća, sukladno Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost koji je prethodio Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. i kojim davatelj leasinga više ne obračunava PDV na kamatu u mjesečnoj rati za financijski leasing, do tog dana je davatelj leasinga obračunavao PDV na kamatu, na isti način kako su to bili obvezni svi davatelji zajma iz ugovora o zajmu (samo banke, odnosno kreditne institucije nisu bile obvezne obračunavati porez na kamatu). U svakom slučaju, iznos kamata od 94,18 CHF, dobiven je primjenom kamatne stope od 5,65% godišnje na zadanu glavnicu, dok iznos kamata od 114,90 CHF predstavlja zbroj kamate od 94,18 CHF i PDV od 22% na kamate (20,72 CHF). Tek od 23. anuiteta s datumom dospijeća 16. siječnja 2010., kada se ukida porez na kamatu, visina kamatne stope koju je iskazao davatelj kredita, odgovara visini kamatne stope iskazane u stupcu 'd' Tabele 1 nalaza. Vještak je promjenu kamatnih stopa u razdoblju otplate kredita iskazao na način prikazan u stupcu 'd' Tabele 1 nalaza, a polazeći od početne stope prema ugovoru o kreditu u visini od 5,60% godišnje, kako slijedi: 6,90% godišnje od dospijeća 1. anuiteta, do zaključno anuiteta s dospijećem 16. srpnja 2009., 6,96% godišnje od anuiteta s dospijećem 16. kolovoza 2009., do zaključno anuiteta s dospijećem 16. prosinca 2009. (uvećanje je prouzročeno porastom stope PDV-a na kamatu s 22% na 23%), 5,72% godišnje od anuiteta s dospijećem 16. siječnja 2010., do konačne otplate kredita. Iz svega gore iskazanog proizlazi da je u promatranom razdoblju došlo do stvarnog uvećanja neto kamatne stope, jer je osim do gore prikazanog uvećanja, odnosno umanjenja kamatne stope došlo uslijed povećanja, odnosno ukidanja PDV-a na kamatu u rati za leasing, došlo i do vrlo neznatnog povećanja visine stvarne, neto kamatne stope sa 5,65% na 5,72% godišnje. Za odgovaranje na postavljeni zadatak, u Tabeli 1 na sljedećim stranicama nalaza dan je otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u predmetnom razdoblju otplate, kao i usporedni otplatni plan prema sljedećim elementima: glavnica u iznosu od 20.292,61 CHF, fiksna neto kamatna stopa od 5,65% godišnje, stopa ukupnih ugovornih kamata mijenja se u skladu s izmjenom (ili ukidanjem) stope PDV-a na kamatu, te početna bruto kamatna stopa od 6,90% godišnje, kod anuiteta s dospijećem 16. kolovoza 2009. iznosi 6,95% godišnje, a kod anuiteta s dospijećem 16. siječnja 2010. - 5,65% godišnje.

U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja kako slijedi: razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. ožujka 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene anuiteta uvjetovanu izmjenama kamatne stope u razdoblju otplate, iznosi ukupno 27,53 CHF, odnosno 125,37 kn (iskazano prema prodajnom tečaju RBA za valutu CHF važećem na dan isplate), odnosno 16,80 EUR, dok razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. ožujka 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 3.896,23 EUR uzimajući u obzir samo pozitivne razlike; odnosno 3.885,79 EUR ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni, prebijeno).

26. U dopuni nalaza i mišljenja od 11. veljače 2025. vještak je naveo kako tuženik osporava nalaz mišljenje vještaka u 63. ukupnoj rati iz dva razloga: jer vještak u ukupnoj rati koja iznosi po AM (napomena vještaka: vjerojatno se misli na amortizacijski) planu 6.144,01 CHF dodatno računa i kamatu od 30,55 CHF. Naime, to nije redovan anuitet u otplati već prijevremena otplata glavnice, te nema mjesta obračunu kamata, a što je, dapače, i protivno zakonu; kao i jer vještak za otkupnu ratu uzima tečaj od 15. svibnja 2014., a plaćanje je izvršeno 15. svibnja 2013. te tim većim tečajem, umjesto stvarno korištenog, čini štetu tuženiku. Na te primjedbe vještak se očituje tako da navodi kako vještak u ukupnoj rati koja iznosi po amortizacijskom planu 6.144,01 CHF dodatno računa i kamate od 30,55 CHF iz razloga što je prijevremena otplata glavnice uslijedila mjesec dana nakon dospijeća 62. rate, stoga ovaj iznos kamata u potpunosti odgovara naknadi za korištenje iznosa od 6.144,01 CHF u razdoblju od mjesec dana. Naime, i sam tuženik je u otplatnom planu s listova od 22. do 24. spisa iskazao kamate u istovjetnom iznosu. Da je kojim slučajem glavnica otplaćena 1. svibnja 2013., iznos kamata trebao bi odgovarati točnom broju dana korištenja od 15. travnja do 1. svibnja 2013. Vještak nadalje navodi kako je omaškom u Tabeli 1 nalaza kao dan izdavanja računa za otkupnu ratu naveo 15. svibnja 2014., umjesto 15. svibnja 2013. Iz navedenog razloga primijenjen je drugačiji tečaj, što je utjecalo na ukupno iskazani iznos preplate. Također, iz konto kartice tuženika proizlazi da je tuženik na 15. svibnja 2013. isplatio kunski iznos od 38.113,84 kn, što uz primjenu prodajnog tečaja RBA od 6,193881 kn za 1 CHF na taj dan daje protuvrijednost od 6.153,47 CHF. Stoga je vještak, da bi iskazao stvarni iznos preplate tužitelja, u Tabeli 2a predmetnog dopunskog nalaza, krenuo od gore danih iznosa. Ostali dijelovi izračuna istovjetni su onima iskazanim u osnovnom nalazu i mišljenju. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz dopunskog nalaza, vještak je mišljenja kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. ožujka 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene anuiteta uvjetovanu izmjenama kamatne stope u razdoblju otplate, iznosi ukupno 19,80 CHF, odnosno 12,12 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa); a razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. ožujka 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 3.776,21 EUR uzimajući u obzir samo pozitivne razlike; odnosno 3.765,77 EUR (ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni (-10,44 EUR), prebijeno).

27. Nalaz i mišljenje, kako je dopunjen 11. veljače 2025., prihvaćen je u cijelosti, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije proturječan sam sebi niti ostalim izvedenim dokazima, a prigovori tuženika otklonjeni su dopunskim nalazom i mišljenjem, nakon kojega nijedna od stranaka nije imala primjedbi niti drugih dokaznih prijedloga na tu okolnost.

27.1. Tako je vještak jasno naveo da razlika u kamatnoj stopi proizlazi iz činjenice što je tuženik neznatno uvećao kamatnu stopu s 5,65% na 5,72% godišnje, tako da je prihvaćen nalaz i mišljenje u dijelu kojim je vještak izračunao razliku između plaćenog i onoga što bi bilo plaćeno da tuženik nije povećavao kamatnu stopu tijekom razdoblja otplate u iznosu 12,12 EUR.

27.2. U odnosu na izračun razlike s obzirom na vezanost uz valutu švicarski franak, prihvaćen je dopunski nalaz i mišljenje u kojemu je vještak jasno obrazložio kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. ožujka 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 3.776,21 EUR uzimajući u obzir samo pozitivne razlike.

28. U pogledu prigovora tuženika kako je zadatak vještaka bio izračunati razlike, a ne samo pozitivne razlike, dakle preplate, valja navesti kako je vještak je u danom nalazu i mišljenju sačinjen izračun u dvije inačice, jedna s uključenim svim razlikama i pozitivnim i negativnim, i drugu s uključenim samo pozitivnim tečajnim razlikama. Sud je prihvatio inačicu s iskazanim samo pozitivnim razlikama. Naime, u ovom postupku predmet spora je, u tom dijelu, kondemnatorni zahtjev tužitelja na povrat stečenog na osnovu ništetnih odredbi o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak te je sud utvrđivao osnovanost takvog zahtjeva tužitelja, odnosno, utvrđivao je da li su pojedini mjesečni iznosi kojima je tužitelj uplaćivao rate kredita, bile preplaćene zbog takvih ništetnih odredbi i u kojoj visini. Nasuprot navedenome, u ovom postupku tuženik nije istakao zahtjev na povrat stečenog bez osnove od strane tužitelja zbog manje plaćenih rata prilikom otplate uslijed tečaja švicarskog franka koji je bio niži od onoga u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora pa takav zahtjev nije niti bio predmet ocjene osnovanosti u ovome postupku, a sve s obzirom na odredbu čl. 2. ZPP-a kojom je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (pravno shvaćanje iz presude VSRH broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

29. Stoga je, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kao i ostalih izvedenih dokaza u ovome postupku, utvrđena preplata po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu švicarski franak u visini 3.776,21 EUR, kao i preplata po ništetnoj odredbi o promjeni kamatne stope po odluci tuženika u visini 12,12 EUR, a u preostalom dijelu za iznos od 120,02 Eur sa zatraženom zateznom kamatom, kao i za iznos 4,68 Eur sa zatraženom zateznom kamatom tužbeni zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan.

30. U pogledu zahtjeva tužitelja za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos, valja navesti kako prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

31. Kako je tuženik navedene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem ništetnih odredaba, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je i zatraženo, od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

32. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a od 1. siječnja 2023. do isplate na odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).

33. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope prema odluci tuženika, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).

34. Iz toga razloga, utvrđeno je da je tužitelj po predmetnom ugovoru o leasingu zbog takve ništetne odredbe o vezanosti ugovora uz valutu švicarski franak, ukupno preplatio iznos od 3.776,21 te mu je isti dosuđen, uz kamatu koja na svaki pojedini plaćeni iznos preplate teče od datuma same preplate pa do isplate. U preostalom dijelu, za iznos od 120,02 Eur sa zatraženom zateznom kamatom tužbeni zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan. U pogledu odredbe o promjenljivosti kamatne stope u skladu s uvjetima tuženika, utvrđena je ništetnost odredbe te je naloženo tuženiku po toj osnovi isplatiti tužitelju iznos od 12,12 EUR, također sa zateznom kamatom od učinjene preplate pa sve do isplate, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 4,68 Eur sa zatraženom zateznom kamatom taj zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevom u ovome postupku u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojega nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Troškovi se odnose na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 5.1.2024., 29.4.2024. i 30.4.2025. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima 15.1.2024., 21.11.2024. i 29.10.2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife) te sastava podnesaka od 16.1.2024. i 2.5.2024. u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife), dok podnesci od 16.5.2023., 13.11.2024. i 14.3.2025. nisu bili potrebni za vođenje postupka Vrijednost jednog boda prema Tbr. 50 Tarife iznosi 2,00 EUR pa tužitelju za 750 bodova pripada iznos 1.500,00 EUR, a uvećano za PDV iznosi 1.875,00 Eur. Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 398,16 EUR i trošak sudskih pristojbi 126,75 Eur, dok trošak preliminarnog vještačenja nije dokazao.

36. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu 2.399,91 EUR. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a, po stopi određenoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).

U Zagrebu 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici uz rj o pristojbi na presudu 84,50 Eur

2. Tuženiku po punomoćniku