REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-51/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 66486182714, radi priznavanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu, 2. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140- 02/24-03/03467780048, URBROJ: 341-99-06/2-24-5604 od 20. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovoga Suda podnio tužbu protiv tuženika radi ocjene zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe uOsijeku, KLASA: UP/I 140-02/24-03/03467780048, URBROJ: 341-12-06/2-24-24621od 23. kolovoza 2024., sve kako to tužitelj obrazlaže u tužbi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je dana 20. veljače 2025. doneseno rješenje povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 140-02/24- 03/03467780048, URBROJ: 341-12-06/2-24-24621od 23. kolovoza 2024.

3.1. Rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Us I-51/2025-5 od 27. veljače 2025. tužitelj je obaviješten da je tuženik dostavio odgovor na tužbu u kojem navodi da je postupio po žalbi tužitelja i donio rješenje KLASA: UP/II 140-02/24-03/03467780048, URBROJ: 341-99-06/2-24-5604 od 20. veljače 2025. Istim rješenjem pozvan je tužitelj da izvijesti Sud da li proširuje tužbeni zahtjev u smislu odredbe članka 100. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/2024., dalje: ZUS), uz upozorenje da će Sud, ukoliko tužitelj ne postupi po traženju Suda, obustaviti predmetni spor pozivom na odredbu članka 100. stavka 2. ZUS-a.

3. Podneskom od 17. ožujka 2025. tužitelj je izvijestio Sud da proširuje tužbeni zahtjev i na rješenje tuženika od 20. veljače 2025. te je rješenjem ovoga Suda poslovni broj Us I-51/2025-8 od 14. travnja 2025. dopušteno proširenje tužbenog zahtjeva na osporavano rješenje tuženika od 20. veljače 2025.

4. Tužitelj u tužbi i podnesku od 17. ožujka 2025. navodi da je osporavanim rješenjem tuženika poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 23. kolovoza 2024. te da isto nije konačno jer je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Navodi da proširuje tužbeni zahtjev sve dok se ne donese konačna odluka i prizna mu se pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počev od 2. travnja 2024. Iz sadržaja podneska proizlazi da predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Sud je rješenjem poslovni broj: Us I-51/2025-11 od 18. rujna 2025. pozvao stranke da se u roku od 15 dana od dana dostave toga rješenja očituju o tome jesu li suglasne da se ovaj spor riješi bez održavanja rasprave na temelju postojeće dokumentacije u spisu te su stranke Sudu dostavile podneske u kojima daju svoju suglasnost da se spor riješi bez održavanja rasprave.

6.1. Budući da su se u ovom upravnom sporu stranke izrijekom suglasile da se upravni spor riješi bez održavanja rasprave, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 5. ZUS-a upravni spor riješio bez rasprave.

7. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku KLASA: UP/I 140-02/24- 03/03467780048, URBROJ: 341-12-06/2-24-24621 od 23. kolovoza 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu.

9. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj zahtjev za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu podnio 2. travnja 2024.

10. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 23. kolovoza 2024. proizlazi da je zahtjev tužitelja za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu odbijen obzirom da prema ukupno navršenom mirovinskom stažu i stažu koji se računa s povećanim trajanjem ne ispunjava uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu uz smanjenje dobne granice prema članku 181. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) kao niti prema članku 26. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 121/17., 98/19. 84/21. i 153/23., dalje: ZOHBDR).

11. Iz potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod KLASA: 034-05/24-01/03, URBROJ: 512M2-80-24- 224 od 15. ožujka 2024. proizlazi da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu od 8. rujna 1991. do 1. prosinca 1991. i od 4. prosinca 1991. do 11. veljače 1993. i stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca.

12. Nadalje, prema obrazloženju prvostupanjskog rješenja, mirovinski staž tužitelja u Republici Hrvatskoj, sukladno članku 24. do 31. ZOMO-a, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, navršen u razdoblju od 11. svibnja 2001. do 27. studenog 2001., od 14. travnja 2003. do 1. svibnja 2003., od 2. svibnja 2003. do 30. srpnja 2007. (stupanj uvećanja 12/15), od 1. kolovoza 2007. do 11. travnja 2016., od 10. listopada 2018. do 31. siječnja 2020., od 1. rujna 2020., do 31. ožujka 2024., od 8. rujna 1991. do 1. prosinca 1991. (stupanj uvećanja 12/24) i od 4. prosinca 1991. do 11. veljače 1993. (stupanj uvećanja 12/24) ukupno iznosi 22 godine, 4 mjeseca i 2 dana.

13. Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Slavonski Brod KLASA: 034-04/24-02/3709, URBROJ: 2178/16-03/34-24-01 od 19. ožujka 2024. utvrđeno je da se tužitelj vodio u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 4. siječnja 1999. do 31. svibnja 1999., od 14. veljače 2000. do 30. travnja 2000., od 20. prosinca 2001. do 13. travnja 2003., od 21. travnja 2016. do 8. kolovoza 2017. i od 10. veljače 2020. do 25. kolovoza 2020. te nije primao novčanu naknadu u prethodnoj i tekućoj godini.

14. Iz tiskanice BIH/HR 205 od 10. studenog 2023. utvrđeno je da mirovinski staž tužitelja navršen u Bosni i Hercegovini, u razdoblju od 5. studenog 1981. do 23. siječnja 1982., od 4. veljače 1982. do 14. srpnja 1982., od 2. listopada 1982. do 1. siječnja 1983. (stupanj uvećanja 12/18), od 16. ožujka 1983. do 4. travnja 1984. (stupanj uvećanja 12/18) te od 5. lipnja 1985. do 17. veljače 1996. (stupanj uvećanja 12/18) ukupno iznosi 3 godine, 8 mjeseci i 4 dana.

15. Prema uvjerenju Rudnika mrkog uglja Kakanj, broj 01/51-471/22 od 27. travnja 2022. tužitelj je u navedenom poduzeću radio na radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa u povećanom trajanju (stupanj uvećanja 12718) u razdoblju od 2. listopada 1982. do 1. siječnja 1983., od 16. ožujka 1983. do 4. travnja 1984. i od 5. lipnja 1985. do 17. veljače 1986., kako je to i navedeno u tiskanici BIH/HR 205 od 10. studenog 2023.

16. Međutim, iz obrazloženja tuženika proizlazi da prema uvjerenju poduzeća Đuro Đaković Montaža d.o.o. Slavonski Brod od 20. rujna 2023., razdoblja u kojima je tužitelj bio zaposlen u tom poduzeću na poslovima bravara, a koja se računaju kao staž osiguranja s povećanim trajanjem, ne odgovaraju razdobljima beneficiranog staža navedenog u prvostupanjskom rješenju.

17. Nadalje proizlazi da prema tiskanici E 205 CH od 21. prosinca 2023., razdoblja osiguranja navršena u Švicarskoj Konfederaciji od 1. travnja 1986. do 30. studenog 1986., od 1. ožujka 1987. do 30. studenog 1987., od 1. travnja 1988. do 31. prosinca 1988., od 1. ožujka 1989. do 31. prosinca 1989. od 1. veljače 1990. do 30. studenog 1990. i od 1. ožujka 2016. do 31. prosinca 2017. ukupno iznose 68 mjeseci te da u prvostupanjskom rješenju razdoblja osiguranja navršena u Švicarskoj Konfederaciji nisu ispravno iskazana.

18. Također, u spisu predmeta upravnog postupka nalaze se rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Slavonski Brod od 6. svibnja 2016., 18. studenog 2016. i 25. veljače 2020. o pravu tužitelja na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, ali iz spisa predmeta nije vidljivo da je proveden postupak kompletiranja ovog staža odnosno razlozi zbog kojih ovo razdoblje nije uračunato u staž osiguranja.

19. Isto tako, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da se u istom nalaze kartice osiguranja tužitelja o radu u SR Njemačkoj dostavljene uz zahtjev za utvrđivanje staža osiguranja navršenog u inozemstvu od 22. rujna 2023. te da prvostupanjsko tijelo iste nije dostavilo njemačkom nositelju osiguranja uz dopis od 9. listopada 2023. u kojem je zatražilo potvrdu o razdobljima osiguranja koja je osiguranik navršio u njemačkom osiguranju.

20. Slijedom navedenog, imajući u vidu činjenicu da je tuženik u osporavanom rješenju utvrdio da prvostupanjsko tijelo kod donošenja rješenja od 23. kolovoza 2024. nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, osnovano je tuženik djelomično uvažio žalbu tužitelja i poništio prvostupanjsko rješenje te predmet vratio na ponovni postupak sukladno odredbi članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21.) s obzirom na prirodu upravne stvari.

20.1. Naime, pravilno je tuženik u osporavanom rješenju utvrdio da razdoblja osiguranja tužitelja koja je ostvario u poduzeću Đuro Đaković Montaža d.o.o., a koja se računaju kao staž osiguranja s povećanim trajanjem, ne odgovaraju razdobljima beneficiranog staža navedenim u prvostupanjskom rješenju, kao i da razdoblja osiguranja navršena u Švicarskoj Konfederaciji navedena u prvostupanjskom rješenju nisu pravilno iskazana. Nadalje, tuženik je utvrdio da iz podataka spisa upravnog postupka nije vidljivo da je za vrijeme u kojem je tužitelj primao novčanu naknadu za nezaposlene proveden postupak kompletiranja toga staža, odnosno razlozi zbog kojih ovo razdoblje nije uračunato u staž osiguranja te da prvostupanjsko rješenje ne sadrži razloge vezane za razdoblja osiguranja tužitelja navršena u SR Njemačkoj.

21. Slijedom navedenog, a s obzirom na činjenicu da je tuženik u osporavanom rješenju dao valjano obrazloženje kako je prvostupanjsko rješenje od 23. kolovoza 2024. doneseno na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, pravilno je tuženik djelomično uvažio žalbu tužitelja, poništio predmetno prvostupanjsko rješenje od 23. kolovoza 2024. i predmet vratio tužitelju na ponovni postupak.

22. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud nije našao nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika, Sud smatra da donošenjem pobijanog rješenja tuženika nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 2. siječnja 2026. godine

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku