1                            Poslovni broj Kžzd-65/2023-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kžzd-65/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Damira Krahuleca i Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. G., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru br. Kzd-84/2021 od 23. svibnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. listopada 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru br. Kzd-84/2021 od 23. svibnja 2023. godine, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. T. G. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

 

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno optuženika proglasi

 

 

krivim i osudi na kaznu predloženu optužnim aktom, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-408/2023 od 20. listopada 2023. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.   

 

5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su u znatnoj mjeri proturječni i potpuno nejasni. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, pozorno ocijenio obranu optuženika i doveo u međusobnu vezu, te u vezu s drugim izvedenim dokazima, te iznio razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje državni odvjetnik, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

5.1. Suprotno žalbenom navodu državnog odvjetnika pobijana presuda se ne temelji na sadržaju podataka iz kaznene prijave koja prijava je sastavni dio predmetnog spisa i ne izdvaja se iz istog. Također, sadržaj e-mail korespondencije između opt. G. i njegove bivše supruge K. G. ne odnosi se na kazneno djelo za koje se tereti optuženik, već se taj sadržaj odnosi na narušene odnose između bivših bračnih drugova. Uslijed toga pobijana presuda se ne temelji na podacima iz kaznene prijave, niti na sadržaju e-mail korespondencije, kako to proizlazi iz sadržaja obrazloženja presude, zbog čega se i taj dio žalbenog navoda ukazuje neosnovanim.

 

6. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da optuženik nije počinio terećeno kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11, navedeno u izreci pobijane presude. Iz sadržaja žalbe je razvidno da državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

6.1. Naime, pozornom analizom sadržaja nalaza i mišljenja vještaka psihologa koji se odnosi na dijete A. G. razvidno je da je dijete imalo određenih psihičkih poteškoća, da je bilo nemirno, da dijete ima ADHA poremećaj, motorički nemir, smetnje u ponašanju, te poteškoće grafomotorike.

 

6.2. Da bi se utvrdile bitne činjenice vezane uz zlostavu djeteta u ponovljenom postupku ispitan je mlt. A. G. Pri tome je za ukazati da je psihologinja bila prisutna kod ispitivanja djeteta, te da nije stekla dojam da bi dijete bilo poučeno kako će iskazivati. Pozornom ocjenom izvedenih dokaza, te dovođenjem ovih dokaza u

 

međusobnu vezu, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da se ne može izvan svake sumnje zaključiti da je opt. G., nakon preuzimanja, dijete fizički kažnjavao udarcima po stražnjici, po obrazu i povlačenjem za uši. Dijete A. G. u iskazu navodi da ga otac nikada nije udario, te da je ranije zbog toga što je bio ljut na oca znao reći majci da ga je otac tako fizički kažnjavao, a to iz razloga jer mu je sve što je rekao prolazilo kod roditelja.

 

6.3. Kako se radi o kontaktima kojima su jedino bili prisutni opt. T. G. i njegov sin mlt. A. G., a ne i neka treća osoba, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako rezultati kaznenog postupka nedvosmisleno ukazuju kako nije dokazano da je optuženik kažnjavao dijete udarcima rukom po stražnjici i obrazu, te da je mlt. A. potezao za uši, niti je nepobitno dokazano da je otac zlostavljao dijete i takvim postupanjem negativno utjecao na djetetov razvoj.

 

6.4. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

7. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 26. listopada 2023.