Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-934/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužitelja 1. MR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] i 2. MR FR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] oboje zastupani po punomoćniku Slavenu Luštici, odvjetniku u Zadru protiv tuženika Grad Zadar (OIB: 09933651854) zastupan po gradonačelniku DR, na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 24. studenog 2025. godine, u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 2. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su MR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), Crno 180, M i FR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), Crno 180, M stekli pravo vlasništva svaki za ½ dijela, a zajedno za cijelo (1/1) nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude ishode uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine, na svoje ime i u svoju korist, svaki za ½ dijela, a zajedno za cijelo (1/1), uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika u cijelosti.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.874,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 30. travnja 2025. i tijekom postupka navode da su stvarni vlasnici i suposjednici svaki za ½ dijela, a zajedno za cijelo (1/1) nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 464 m2. Ovom tužbom tužitelji, kao stvarni vlasnici i posjednici iste, traže usklađenje pravnog i činjeničnog stanja sa zemljišnoknjižnim, budući da je upis tuženika na toj nekretnini neistinit, netočan i nikako ne odgovara stvarnom stanju. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja maslinik koji se nastavlja na susjedni posjed tužitelja (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dr.) i kao takva oduvijek je bila u posjedu i vlasništvu obitelji FR. Tužitelji su predmetne nekretnine stekli dosjelošću, nasljeđivanjem od svog pok. oca CR pok. AR te diobom sa ostalim srodnicima – nasljednicima iza pok. AR, a oni pak nasljeđivanjem AR pok. TR, a on od svog oca TR pok. F. Ovdje se odmah treba napomenuti slijedeće: Isključivi posjednik i vlasnik predmetne nekretnine bili su oduvijek gore opisani članovi obitelji TR, te su kao takvi isti sa navedenim slijedom zavedeni i u katastru. Tako IR na navedenoj nekretnini nalazimo upisanim još 1945.god., nakon toga, njegovog sina SR (1995.god.), da bi isti bio brisan iz katastra 2017.god. i to na način da je tuženik - temeljem zk izvatka koji nije odražava tada, kao ni sada, stvarno zemljišnoknjižno stanje – promijenio posjed te nekretnine, te upisao sebe kao (i) posjednika navedene nekretnine. Uslijed okolnosti da je 2017.god. bio upisan SR AR koji je pak umro 2016.god. jasno je da je tuženik inicirao upravni postupak protiv umrle osobe. Tužitelji se nalaze u mirnom i nesmetanom posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine, osobno i putem prednika, nitko ih nikada nije ometao u posjedu predmetne nekretnine, niti im njihovo pravo nitko, pa tako ni tuženik, nije osporavao, a slijedom čega tužitelji imaju opravdani interes za pokretanje ovog postupka te, budući da isprave kojima raspolažu nisu podobne za direktan upis u zemljišnu knjigu, a postojeći upisi ne odražava stvarno vlasničko stanje. Nakon sudskog očevida u podnesku od dana 2. listopada 2025.navode da je iz same skice vidljivo, a što je potvrđeno i na zapisniku s očevida na licu mjesta održanog 08. rujna 2025. god., da je predmetna nekretnina s tri strane ograđena suhozidom, da je na nekretnini zasađeno 8 stabala maslina koje su tužitelji zasadili još 1995. god. te da je dijelom uz suhozid zasađena vinova loza za koju je također vidljivo da je odavno zasađena. S četvrte strane, s koje nije ograđena, predmetna nekretnina graniči s nekretninom oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u suvlasništvu tužitelja, a na kojoj se također nalazi maslinik na koji se predmetna nekretnina, odnosni zasađene masline, nastavljaju. Također, iz fotografija koje prileže skici jasno se vidi da tužitelji redovito održavaju i obrađuju predmetnu nekretninu. Sve navedeno nedvojbeno potvrđuje činjenicu da se upravo tužitelji nalaze u posjedu predmetne nekretnine, a što i ističu tijekom cijelog ovog postupka. Zaključno, valja napomenuti i kako se predmetnoj nekretnini pristupa preko nekretnina na kojima su izgrađene obiteljske kuće i dvorišta tužitelja, te da predmetna nekretnina s njima čini jednu gospodarsku cjelinu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predlaže isti odbiti u cijelosti, budući da dokumentacija priložena uz tužbu nije dovoljna da bi tužitelji dokazali svoje pravo vlasništva na utuženoj nekretnini. Naime, tužitelji tužbom traže da se utvrde vlasnicima nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 464 m2, upisane u korist Grada Zadra za cijelo, kako u Katastru, tako i u Zemljišnim knjigama. U povijesnom dijelu tužbe navode kako su vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjelošću, te su priložili Rješenja o nasljeđivanju iza svojih pravnih prednika. S obzirom da je tuženik Grad Zadar zemljišnoknjižni vlasnik utužene nekretnine, to tužitelji nisu valjano mogli steći pravo vlasništva nasljeđivanjem nevlasnika, jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego ga sam ima. Napominje se kako je iz priloženih Rješenja o nasljeđivanju iza pok. AR i pok. CR evidentno kako utužena nekretnina nije bila sastavni dio ostavinske mase. Prilikom promjene posjeda u katastru temeljem vlasničkoga lista u korist Grada Zadra 2017. godine, raniji posjednici imali su mogućnost ulaganje žalbe u zakonskom roku, ukoliko su smatrali da im pripada pravo na posjed.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao zk izvadak za predmetnu nekretninu, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.5), zk izvadak za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.6), prijepis posjedovnog lista na ime Grad Zadar (l.s.7), rješenje o nasljeđivanju iza pok. CR AR pok. D O.2714/2016 od dana 19.04.2023.- naknadno pronađena imovina (l.s.8), rješenje o nasljeđivanju iza pok. AR pok. D posl.br. O-2174/2016 od dana 23.06.2017. (l.s.13), rješenje o nasljeđivanju pok. CR pok. AR posl.br. O-943/2019 od dana 10.07.2019. (l.s.10), rješenje o nasljeđivanju broj O.473/81 Općinskog suda u Zadru od dana 01.07.1981. iza pok. TR pok. F (l.s.16), povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.17-24), rješenje o nasljeđivanju broj O.500/70 Općinskog suda u Zadru od dana 01.07.1981., iza pok. RR (l.s.25), povijest zk upisa (l.s.45-77), nalaz i mišljenje vještaka geometra ĆR (l.s.86-89), saslušani su svjedoci GR, UR, LR, HR, OR te tužitelji (l.s.97-103).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su dosjelošću stekli vlasništvo nekretnine koja je predmet spora i to svaki za ½ dijela.

6. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je kao vlasnik predmetne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.5) upisan Grad Zadar,

- da su kao vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani tužitelji (l.s.6), a koja čest.zem. se nalazi uz čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.88),

- da je kao posjednik predmetne nekretnine upisan Grad Zadar (l.s.7),

- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. LR AR pok. D O.2714/2016 od dana 19. travnja 2023. god., naknadno pronađena imovina (l.s.8), tužiteljima kao nasljednicima raspoređene nekretnine koje su činile njegovu ostavinsku imovinu dok predmetna nekretnina nije navedena kao ostavinska imovina,

- da su rješenjem o nasljeđivanju iza smrti pok. CR pok. AR posl.br. O- 943/2019 od dana 10. srpnja 2019. god. (l.s.10), nasljednicima na nekretninama proglašeni tužitelji, dok predmetna nekretnina nije navedena kao ostavinska imovina,

- da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. AR pok. D posl.br. O-2174/2016 od dana 23. lipnja 2017. god. (l.s.13), nasljednikom proglašen AR CR (otac tužitelja), dok predmetna nekretnina nije navedena kao ostavinska imovina,

- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O.473/81 Općinskog suda u Zadru od dana 01. srpnja 1981.god., iza pok. TR pok. F, pradjeda tužitelja (l.s.16), nasljednicima proglašeni ČR, AR (djed tužitelja) i ŠR,

- da su prema povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.17-24), do 2017. kao posjednici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile upisane fizičke osobe i to od 1945. AR TR pok. F (pradjed tužitelja) i od 1995. AR (djed tužitelja) da bi 2017. na temelju zk izvadka kao posjednik bio evidentiran Grad Zadar,

- da je rješenjem o nasljeđivanju broj O.500/70 Općinskog suda u Zadru od dana 01. srpnja 1981.god., iza smrti pok. RR (l.s.25), nasljednikom proglašen ŽR,

- da je prema povijesti zk upisa (l.s.45-77), predmetna čest.zem., vinograd – oranica bila upisana kao vl. Botture Antuna da bi 1956. bila upisana kao Općenarodna imovina.

6.1. U ovoj pravnoj stvari proveden je očevid na licu mjesta dana 8. rujna 2025. uz sudjelovanje vještaka geometra ĆR te je neposrednim opažanjem utvrđeno da se do čestice koja je predmet spora dolazi na način da se ide preko nekretnine - dvorišta u vlasništvu tužitelja, a u kojem dvorištu se nalaze kuće u kojoj prebivaju tužitelji te da je predmetna čestica sa tri strane ograđena održavanim suhozidom, da se na istoj nalazi 8 starijih maslina (tužitelj navodi da su zasađene 1995.), a dijelom se uz suhozid nalazi i zasađena vinova loza, dok je vidljivo je da se radi o starijoj vinovoj lozi. Sa četvrte strane koja nije ograđena suhozidom se nalazi susjedna nekretnina koja je u njihovom vlasništvu, a na kojoj se nalazi maslinik.

7. Saslušana kao svjedok GR, majka tužitelja je navela da 50 godina živi u kući koja se nalazi neposredno uz nekretninu koja je predmet spora, da se u naravi radi o masliniku zasađenom oko 1995. godine, o nekretnini koja je oduvijek bila u posjedu obitelji njezinog supruga i to još u posjedu svekra AR, a prije njega njegovog oca TR. Otkada je došla u svoju kuću prije 50 godina, nekretnina je sa svih strana ograđena upravo na način kao i danas, sa suhozidom, a u vrijeme kada je ona došla u tu kuću na cijeloj nekretnini je bio zasađen vinograd pa su se kasnije zasadile masline. Nikada nitko nije osporavao prednicima njezinoga supruga, a niti tužiteljima pravo na posjed te nekretnine, koju danas obrađuju njeni sinovi.

7.1. U bitnome isto kao GR iskazivala je i svjedokinja UR koja je navela i da je ova sporna nekretnina bila u vlasništvu njezinoga pradjeda, kojeg je naslijedio njezin djed TR pa potom otac AR, a da je diobom unutar obitelji pripala tužiteljima. Nekada davno je na toj nekretnini bio vinograd, a sada je maslinik.

7.2. Svjedok OR, koji živi 50 metara od nekretnine koja je predmet spora je naveo da se radi o nekretnini koja je bila u vlasništvu prednika tužitelja i to njihovog oca CR, prije toga djeda AR, a prije njega pradjeda TR. Nekada je na toj nekretnini bio vinograd, a što je i dan danas vidljivo po panjevima vinove loze i otkada zna nekretnina je oduvijek bila ograđena sa suhozidom kao i danas. Nikada nije čuo da im je osporavano pravo na posjed nekretnine.

7.3. Nadalje, svjedok LR je iskazivao u bitnome istovjetno kao prethodno navedeni svjedoci te je dodao da u kući pokraj maslinika živi tužitelj MR, a u kući pokraj te kuće živi tužitelj FR, a o mirnom posjedu tužitelja je iskazivao i svjedok HR, koji živi odmah u kući koja se nalazi uz nekretninu koja je predmet spora.

8. U svome iskazu pred ovim sudom tužitelj MR je naveo da je predmetna nekretnina izvorno bila u vlasništvu obitelji njegove prabake BR, ona je bila rođena 1800 i neke godine, te je nju naslijedio njezin suprug TR, a njega njegov sin AR, njegov djed koji je rođen 1929. Djeda AR je naslijedio njegov otac CR, a unutar obitelji nikada nije bilo spora u vezi vlasništva nekretnine. Sada da je u posjedu drže on i njegov brat. Nikada nitko iz Grada Zadra nije im osporavao posjed te nekretnine. Do Domovinskog rata je tu bio vinograd međutim taj vinograd je izgorio u ratu i iz toga razloga smo posadili masline. Oduvijek su smatrali da su vlasnici te nekretnine koja se nalazi u produžetku nekretnine na kojoj su također njihove masline, te su tako i uživali smatrajući da je to sve jedna nekretnina da bi tek kasnije saznali da je jedan dio nekretnine koju su uživali nesmetano upisano na Grad Zadar.

8.1. Tužitelj FR se pridružio iskazu ZR te naveo da su oduvijek smatrali da se radi o jednoj nekretnini i to u odnosu na ovu spornu kao i na susjedu koja je u njihovom vlasništvu na kojoj su isto zasađene masline, a tek nedavno su saznali da je na spornoj upisan Grad Zadar.

9. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.

- dalje u tekstu: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997. godine pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi.

9.1. Po odredbama čl. 159. i 160. ZVDSP-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 1980. i Općeg građanskog zakonika do 1980.) su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je Zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP-a).

9.2. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom, dok je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ).

9.3. Nadalje se za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ zahtijeva pošten posjed, dok je pošten prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. OGZ onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 – u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO koja nije dopuštala sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

9.4. Donošenjem ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. odredbom čl. 388. st. 4. je bilo određeno da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1991. („Narodne novine“ broj 137/99) ukinuta je navedena odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom čl. 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

9.5. Odredbom čl. 388. st. 3. ZVDSP rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Naime, za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu tada važeće odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je za izvanrednu dosjelost u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO potreban savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima nije radio razliku o stjecanju prava vlasništva dosjelošću redovnom, odnosno izvanrednom dosjelošću na nekretninama koje su u društvenom vlasništvu.

9.6. Republika Hrvatska kao potpisnica Konvencije o zaštiti ljudskih prava i kao članica Europske unije dužna primjenjivati Europsko pravo, a time i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i protokole koji su sastavnica te Konvencije. Isto tako dužna je primjenjivati odluke Europskog suda za ljudska prava, koji je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji se tiču stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. Naime, u predmetima [adresa]. i C protiv Republike Hrvatske iz 2016., sud je u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kakav je onaj u ovom predmetu stao na stajalištu da ukoliko treće osobe ne polažu pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a u konkretnom slučaju takvih osoba osim tužitelja nema, tužitelj ne može snositi posljedice koje su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP-a koja je do odluke toga suda 17. studenog 1999. omogućavala stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su nekoć bile u društvenom vlasništvu protekom rokova i uz dokazivanje kvaliteta i kontinuiteta posjedovanja.

9.7. Obzirom da se se tužitelji osobno i preko svojih prednika, u smislu rokova iz članka 159. stavka 4. ZVDSP-a i uz primjenu članka 160. stavak 1. i 2. ZVDSP-a već nalaze u posjedu predmetne čestice najmanje preko četrdeset godina, to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti pravno shvaćanje Europskog suda za zaštitu ljudskih prava iz predmeta A (zahtjev broj 35298/04), slijedom čega se može zaključiti i da su tužitelji temeljem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a postali vlasnici predmetnog zemljišta temeljem zakona.

9.8. Polazeći od naprijed navedenih odredaba o stjecanju prava vlasništva dosjelošću te imajući u vidu da su prednici tužitelja u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine najmanje 100 godina, a kako iskazuju saslušani svjedoci (svi iskazuju da se radi o nekretnini koja je bila u vlasništvu prednika tužitelja i to njihovog oca CR, prije toga djeda AR, a prije njega pradjeda TR, da je nekada na toj nekretnini bio vinograd i da je oduvijek bila ograđena sa suhozidom kao i danas), primjenjujući odredbu čl. 388. ZVDSP, to ovaj sud nalazi da su tužitelji na navedenoj nekretnini, stekli vlasništvo dosjelošću, pa je slijedom toga valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu u cijelosti.

10. Naime, ovaj sud je u cijelosti prihvatio vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka jer isti iskazuju o mirnom, dugogodišnjem i neometanom posjedu prednika tužitelja i samih tužitelja. Radi se o svjedocima, mještanima koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora, koji su iskazivali o diobi unutar obitelji i dugogodišnjem posjedu počevšio od IR pok. F, koji je i bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine od 1945. godine, a nakon njega od 1995. AR, djed tužitelja. Nadalje, tužitelji su dostavljenim rješenjima o nasljeđivanju dokazali pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine, neovisno o činjenici što predmetna nekretnina nije navedena kao ostavninska imovina, a sve kada se uzme u obzir da su prednici tužitelja bili upisani kao posjednici predmetne nekretnine od 1945. do 2017., a koju nekretninu su i držali u mirnom posjedu vjerujući da se radi o nekretnini u njihovom vlasništvu obzirom da se nalazi u neposrednoj blizini dvorišta gdje se nalaze kuće tužitelja i koja nekretnina se nadovezuje na drugu nekretninu tužitelja na kojoj su isto kao na predmetnoj zasađene masline, a radi se o čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Da je tome tako, kako su iskazivali svjedoci GR – majka tužitelja, UR – kojoj je TR bio pradjed, susjedi OR i HR te LR, da se radi o održavanoj nekretnini ograđenoj sa suhozidom sa tri strane, na kojoj su zasađena stabla maslina i vidljivi ostaci vinove loze, a koja je povezana sa drugom nekretninom u vlasništvu tužitelja i do koje se dolazi preko nekretnine - dvorišta u vlasništvu tužitelja ovaj je sud utvrdio na održanom očevidu 8. rujna 2025.

12. Slijedom svega navedenog ovaj sud nalazi dokazanim da su tužitelji osobno i po prednicima u posjedu utužene površine jer je ista upravo u toj površini omeđena održavanim suhozidom u odnosu na koji su posebno iskazali svjedoci GR i OR i to da se suhozid nalazi najmanje preko 50 godina na mjestu kako je i danas.

13. Iz navedenog jasno proizlazi da su tužitelji sa svojim prednicima bili u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine u razdoblju od najmanje 100 godina, vjerujući da se radi o nekretnini u njihovom vlasništvu budući su od 1945. po svojim prednicima i bili upisani kao posjednici, kao i da niti tužiteljima niti njegovim prednicima nikada nitko nije osporavao pravo na posjed predmetne nekretnine, o čemu su iskazivali svi saslušani svjedoci. Da unutar obitelji nije bilo spora oko toga da predmetna nekretnina pripada tužiteljima iskazivala je i UR pok. AR, teta tužitelja, koja je i živjela do 1974. u kući koja se nalazi uz ovu nekretninu koja je predmet spora i svjedok LR, daljnji rođak tužitelja koji nije nikada čuo da postoji spor unutar obitelji oko vlasništva predmetne nekretnine.

14. Stoga, na temelju gornjih utvrđenja ovaj sud je činjenične navode tužitelja u tužbi i tijekom postupka našao osnovanima iz čega proizlazi i osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva te ga je valjalo prihvatiti na način kako je to određeno u izreci ove presude koja će ovdje tužiteljima poslužiti kao valjana zemljišnoknjižna isprava podobna za uknjižbu njihovog prava vlasništva u zemljišne knjige.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), a koji trošak je za zastupanje tužitelja valjalo priznati punomoćniku istih i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7.t.1.), za sastav podneska od 15. svibnja 2025., 7. srpnja 2025. u iznosu od po 25 bodova (Tbr.8.t.4.), za sastav podneska od 2. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.t.1.), za zastupanje na ročištu od 3. srpnja 2025., 8. rujna 2025 - očevid i 24. studenog 2025. u iznosu po 100 bodova za svako ročište, za izbivanje iz pisarnice dana 8. rujna 2025. 25 bodova (Tbr.39.), sve uvećano za PDV od 25% te za zastupanje više osoba za 10% (Tbr.36.st.1.) te sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 EUR i predujam za očevid u iznosu od 500,00 EUR sveukupno iznosi 2.874,93 EUR.

Zadar, 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljima, po punomoćniku,

2. Tuženiku, osobno.