Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-128/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužiteljice i protutuženice UTT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika i protutužitelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB:52966791065 (ranije Centar za socijalnu skrb Beli Manastir, Kralja Tomislava 37, Beli Manastir, OIB:52966791065), zastupan po ravnateljici UT, dipl. soc. radnica, zastupani po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja da radni odnos nije prestao i vraćanja na rad, isplate plaće po tužbi, te radi sudskog raskida ugovora o radu po protutužbi, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice i protutuženice, te njenog punomoćnika, te punomoćnika tuženika i protutužitelja i njegovog zamjenika, dana 2. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljici i protutuženici nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku i protutužitelju Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB:52966791065 (ranije Centar za socijalnu skrb Beli Manastir, Kralja Tomislava 37, Beli Manastir), da u roku od 8 dana tužiteljicu i protutuženicu UTT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na rad i omogući joj obavljanje poslova koje je prije prestanka radnog odnosa obavljala temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. lipnja 2016. godine na radnom mjestu pravnika, te prizna tužiteljici-protutuženici sva prava iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. lipnja 2016. godine.

III. Nalaže se tuženiku i protutužitelju Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB:52966791065, da tužiteljici i protutuženici TTT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih plaća plaća plati novčani iznos od 4.820,56 eura (četiritisućeosamstodvadeset- eurapedesetšestcenti) zajedno sa zateznim kamatama:

- na iznos od 482,05 eura od 10.06.2019.,

- na iznos od 1.446,17 eura od 10.07.2019.,

- na iznos od 1.446,17 eura od 10.08.2019.,

- na iznos od 1.446,17 eura od 10.09.2019.,

- na iznos od 1.446,17 eura od 10.10.2019.,

- na iznos od 1.446,17 eura od 10.11.2019., izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu plaće i to od dospijeća pa do dana 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika i protutužitelja, kao neosnovan, koji glasi:

"1. Raskida se Ugovor o radu sklopljen između Centra za socijalnu skrb Beli Manastir, OIB: 52966791065, Beli Manastir, Kralja Tomislava 37, (sada pravni slijednik Hrvatski zavod za socijalni rad, OIB: 52966791065, iz Zagreba, (Grad Zagreb), Ulica Ivana Dežmana 6) kao poslodavca i tužiteljice UTT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao radnice dana 29. lipnja 2016. godine na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova pravnika u Odjelima Centra za socijalnu skrb Beli Manastir pobliže određenih u članku 10. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova CZSS Beli Manastir, s danom 24. svibnja 2019. kao danom prestanka radnog odnosa tužiteljice.

2. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj TTT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalni rad iz Zagreba, (Grad Zagreb), Ulica Ivana Dežmana 6, naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

V. Nalaže se tuženiku i protutužitelju Hrvatskom zavodu za socijalni rad, OIB:52966791065, da tužiteljici i protutuženici TTT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 eura (pettisućaeura) u roku od 15 dana.

VI. Odbija se preostali zahtjev tužiteljice i protutuženice za naknadom

parničnog troška od 1.000,00 eura (tisućueura) kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tuženika i protutužitelja za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i protutuženica je protiv tuženika dana 30. travnja 2019. podnijela tužbu radi utvrđenja da je Odluka tuženika-protutužitelja o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnice donijeta pod brojem KLASA:050-01/18- 01/16, URBROJ:2100-17-01/02-19-4 od 21. ožujka 2019. nezakonita i nedopuštena, vraćanja na rad i isplate šest bruto plaća, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate svake pojedine plaće.

2. Tuženik i protutužitelj u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te podnosi protutužbu s protutužbenim zahtjevom kojim traži od suda raskid predmetnog Ugovora o radu s danom 15. svibnja 2019. kao danom prestanka radnog odnosa tužiteljice i protutuženice, jer je kao poslodavac nepovratno izgubio povjerenje u tužiteljicu i protutuženicu kao radnicu, pa bez obzira na odluku suda smatra da njen nastavak radnog odnosa kod tuženika i protutužitelja uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nije moguć.

3. Sud je dana 8. siječnja 2025. donio presudu broj Pr-181/2019-56 koja je povodom žalbe tuženika i protutužitelja presudom i rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž R-18/2025-3 od 4. srpnja 2025. potvrđena u dijelu točke I. izreke (kojom je utvrđeno da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnice), a ukinuta u istoj točki u dijelu kojim se utvrđuje da radni odnos tužiteljici i protutuženici nije prestao, te točki II. (kojom je naloženo tuženiku i protutužitelju da tužiteljicu i protutuženicu vrati na rad i omogući obavljanje poslova koje je prije prestanka radnog odnosa obavljala temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. lipnja 2016. na radnom mjestu pravnika, te prizna tužiteljici i protutuženici sva prava iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. lipnja 2016.), točki III. (kojom je naloženo tuženiku i protutužitelju da tužiteljici i protutuženici na ime neisplaćenih plaća plati novčani iznos od 4.820,56 eura sa zateznim kamatama), točki V. (kojom je odbijen protutužbeni zahtjev kao neosnovan) i točki VI. (kojim je naloženo tuženiku i protutužitelju da tužiteljici i protutuženici podmiri parnične troškove), te je u tim dijelovima predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje; jer presuda nema razloga o tome je li nastavak rada tužiteljice i protutuženice moguć kod tuženika i protutužitelja, radi čega će sud u ponovljenom postupku ponovno ocijeniti sve već izvedene dokaze i donijeti odluku o protutužbenom zahtjevu, te utvrditi je li tužiteljici i protutuženici radni odnos prestao i kada (ovisno o osnovanosti tužbenog zahtjeva u tom dijelu i osnovanosti protutužbenog zahtjeva), te odlučiti o troškovima postupka.

4. U ponovljenom postupku tužiteljica i protutužena napominje da otkaz nije dobila zbog gubitka povjerenja, njenog nerada, komunikacije ili nestručnosti, nego zbog podnošenja kaznene prijave protiv S.L. - voditeljice novčanog odjela u Centru, navodeći da su joj upozorenja izricana nakon što je 2013. podnijela kaznenu prijavu protiv iste zbog protupravnog prisvajanja novčanih potpora namijenjenih korisnicima, zbog čega je ista nepravomoćno osuđena zajedno sa bivšim ravnateljem TT i blagajnicom. Dobila je i upozorenje što je protiv navedene voditeljice novčanog odjela podnijela kaznenu prijavu, iako je o potrebi podnošenja kaznene prijave Poslodavca obavijestila osobno usmeno, a i Ministarstvo putem e-maila. Na dan kada je objavljena osuđujuća presuda voditeljici novčanog odjela 4. lipnja 2018. ona je dobila upozorenje pred otkaz i nastavljena su postupanja koja su vodila do otkaza. Ističe da unatoč tome što se se protiv voditeljica novčanog odjela vodi kazneni postupak, ista je i dalje u radnom odnosu i prima 75% plaće pod suspenzijom, te da unatoč kaznenom postupku nitko u nju nije izgubio povjerenje i s istom je radni odnos moguć, dok se njoj osporava pravo na povrat na rad, te je nezaposlena od otkaza 2019. godine, a tuženik očito ima namjeru odugovlačiti ovaj spor predlaganjem novih dokaza, a koji spor već ionako jako dugo traje. Napominje da je tuženik prema njoj imao diskriminirajući stav, zlostavljao ju je i povrijedio njeno pravo na rad na naročito grub, uvredljiv i ponižavajući način, povrijedio je njen ugled i čast. Stoga ostaje kod svog zahtjeva za povrat na rad i isplate plaća, navodi da ne postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa nije moguć, napominjući da je kod pravnog prednika tuženika i protutužiteja (Centru za socijalni rad Beli Manastir) provela neprekidno radeći više od 21 godinu, za koje se vrijeme nikada nije s nikim sukobila niti imala ikakvih problema u komunikaciji sa bilo kojim djelatnikom ili strankom, da su joj stručni djelatnici sa svih odjela u Centru dolazili uvijek u njen ured da im napiše završni akt nakon njihovog postupanja ili da im da neki savjet. Napominje da stručni djelatnici sa kojima je radila na njenom Odjelu za djecu, brak i obitelj i u timu za brak i obitelj, više ne rade u Područnom uredu Beli Manastir, a nove djelatnike uopće ne poznaje. Navodi da su TT, ZT i KT otišli u mirovinu, dok su NT, ZTT, DT i FT prešle u Hrvatski zavod za socijalni rad u Osijeku, AT je suspendirana, KTT radi na drugom Odjelu, NTT, ET i RT više ne rade kod tuženika, a druge djelatnike ne poznaje, dok su PT i JT prije više od 10 godina bile vježbenice u CSS Beli Manastir, nakon čega tamo nisu ostale raditi. Nadalje navodi da je u zapisniku sa Sjednice Upravnog vijeća Centra od 9. ožujka 2018. navedeno da je ravnatelj TT obavijestio nazočne da je otkaz ugovora o radu za nju urudžbiran, na što mu je određena članica Vijeća odgovorila da ne treba odmah reagirati već sve pametno odraditi, a nakon koje je U počelo „umjetno“ stvaranje dokaza o njenim navodno teškim povredama radnih obveza, te nakon održanog sastanku Odjela za djecu, brak i obitelj od dana 30. listopada 2018. na koji nije bila pozvana, iako se radilo o njenoj sudbini, uručena joj je Odluka o otkazu ugovora o radu. Na tom sastanku je bilo samo četiri stručna djelatnika sa njenog Odjela, dok sa drugim nazočnima na tom sastanku iz drugih Odjela, ona nije imala poslovne kontakte, a za taj sastanak i sadržaj zapisnika sa sastanka je saznala nakon dva mjeseca na sjednici Stručnog vijeća dana 28. studenog 2018. koju su činili svi stručni djelatnici Centra, kada je taj zapisnik i pročitan, a nakon što su ga već dostavili u Ministarstvo i Upravno vijeće, a njoj odbili dati presliku tog zapisnika, pa je za sadržaj zapisnika saznala tek uz odgovor na tužbu u ovom sporu, kao i o službenim zabilješkama vezano za nju, na kojima se otkaz temelji. Na sastanku od 30. listopada 2018. nije bilo zapisničara, njen nadređeni - voditelj Odjela ZT nije sazvao taj sastanak, već NT, na sastanku nije bilo zapisničara, o zaključcima se nije glasalo, nije naznačeno sa kojom većinom su zaključci usvojeni, a sam zapisnik nije verificiran. Na sjednici Stručnog vijeća od 28. studenog 2018. se donosi zaključak suprotan zaključku sastanka Odjela za djecu, mlade i obitelj da je ona jedini i isključivi krivac za loše međuljudske odnose u Centru, a koji glasi da treba poboljšati međusobnu komunikaciju i suradnju, te prenijeti prijedlog ravnatelju da prisustvuje slijedećoj sjednici Stručnog vijeća. U odnosu na rad u timu, napominje da iz Izvješća o provedenom inspekcijskom nadzoru u Centru proizlazi da je uočen izostanak timskog rada stručnih djelatnika u odnosu na rad socijalnog pedagoga, da nedostaje timsko razmatranje, nedostaje timska sinteza socijalnog radnika i psihologa, da je u odnosu na propuste stručnih radnika izrečeno 38 mjera, a nijedna se nije odnosila na njen rad. Napominje da stručni djelatnici i to socijalni radnik, psiholog i socijalni pedagog, procjenjuju rizik o ugrozi djetetovih prava na temelju lista za procjenu razvojnih rizika djeteta, koji su sastavni dio Pravilnika o mjerama zaštite prava i dobrobiti djeteta, a da pravnik nije stručna osoba koja daje prijedlog socijalnom radniku, psihologu ili socijalnom pedagogu, koju mjeru treba izreći, već se pravnik uključuje u tim kada je potrebno napraviti završni akt, odnosno donijeti rješenje o izricanju mjera za zaštitu prava i dobrobiti ili podnijeti prijedlog sudu sukladno dokumentaciji koju su izradili soc. radnik i psiholog. Navodi da nakon pravomoćnosti rješenja o izricanju mjere zaštite, predmet se za pravnika ažurira kao pravomoćan i predaje ga na daljnje postupanje socijalnom radniku koji je voditelj slučaja i koji donosi individualni plan i program. Prije nego je postao ravnatelj, TT je bio voditelj njenog Odjela, i kao njen nadređen je predlagao za njen rad najveće ocjene, te je često bila imenovana stručnim voditeljem novo zaposlenim djelatnicima, te jednoglasno izabrana od strane stručnih djelatnika za predsjednicu Stručnog vijeća. Nadalje navodi da bi ishodio okolnosti za otkazivanje, poslodavac (ravnatelj TT) je ucjenjivao S.N. - korisnicu usluga Centra na način da će joj pomoći u ostvarivanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu ako potpiše zapisnik sa sadržajem kojim bi nju teretio za povrede na radu. Osim prvog prigovora radi zaštite njenih prava iz radnog odnosa, druge njene prigovore tuženik uopće nije prosljeđivao Upravnom vijeću Centra na razmatranje, te su joj sva daljnja upozorenja bez obrazloženja izricana sukladno tijeku kaznenog postupka koji je pokrenut temeljem njene kaznene prijave, jer se u upozorenjima samo ponavlja da je ona odbila upute voditelja Odjela, ali se ne navodi koje je točno upute dobila i odbila. U odnosu na navod tuženika da je za vrijeme trajanja bolovanja obavljala razne aktivnosti, pa tako i sudjelovala na ročištu pred sudom zbog čega joj je prekinuto bolovanje i izrečena mjera upozorenja, napominje da je upravo svjedok- njen nadređeni ĆT, dao svoj iskaz pred ovim sudom dana 23. rujna 2020. dok se nalazio na bolovanju. Napominje da od nadređenog nikada nije dobila odgovor na njen prigovor koji je uložila zbog neetičnog ponašanje, vrijeđanje i omalovažavanje psihologinje BT prema njoj, te navodi da je ista zbog tog prigovora iz osvete i zlonamjerno sastavljala službene zabilješke sa neistinitim tvrdnjama. Napominje da nikada nije odbila komunikaciju sa kolegama, te je izvršavala upute voditelja odjela, a kada je smatrala da te upute nisu odgovarajuće, tada je sastavljala službenu zabilješku i izvršila uputu. Napominje da pravnik u timskom radu izrađuje završni akt sukladno zaključcima tima, nalazu i mišljenju socijalnog radnika i psihologa koji se daju u pismenoj formi i pravnik tu ne može ništa mijenjati, pa nema potrebe za odbijanjem bilo kakvih uputa ili vertikalne komunikacije. U odnosu na aktivnosti za vrijeme bolovanja, napominje da 11 godina radeći kod tuženika nije bila na bolovanju, da je njeno bolovanje nasilno prekinuo tuženik. U odnosu na navod tuženika da je iznosila neistine i klevete na račun poslodavca zbog zastupanja interesa I.S., napominje da I.S. nikada nije bio štićenik Centra i prijedlog Centra da se isti liši poslovne sposobnosti je odbijen. Navodi da u svom radu nije činila nikakve propuste na predmetima koje joj tuženik stavlja na teret u Odluci o otkazu, te napominje da u predmetu „ T“ nije dobila uputu o potrebi ulaganja žalbe, a niti bi žalba odgodila izvršenje sudskog rješenja. Navodi da nije istina da ravnatelj TT nije imao povjerenja u njen rad, jer inače, pored drugih pravnika u Centru, ne bi upravo njoj povjeravao obavljanje poslova iz njegove nadležnosti, npr. da umjesto njega odlučuje o zahtjevu za izuzeće stručnih djelatnika, pisala je očitovanja na pritužbe pripadnika romske nacionalne manjine, izrađivala rješenja o ocjenjivanju stručnih djelatnika po prijedlogu ravnatelja sl.. Nikada nije odbijala napraviti bilo koji posao bez obzira da li je taj posao bio obuhvaćen njenim Ugovorom o radu ili Pravilnikom, a što su na sjednici Stručnog vijeća Centra, potvrdile NT i BT. Napominje da je od 19 stručnih djelatnika u Centru samo njih 5 (od kojih su ZT i DT sa njenog Odjela) pisalo sporne službene zabilješke, smatra, po nalogu ravnatelja TT, a temeljem kojih je i dobivala upozorenja pred otkaz, a potom i otkaz.

5. Tuženik i protutužitelj uređuje protutužbeni zahtjev podneskom od dana 19. rujna 2025. na način da isti sada glasi kao pod IV. izreke, odnosno kao dan raskida Ugovora o radu umjesto 15. svibnja 2019. sada traži raskid s danom 24. svibnja 2019. Predlaže da sud prekine ovaj postupak do okončanja postupka po izvanrednim pravnim lijekovima o odluci o dopuštenosti/nedopuštenosti Odluke o otkazu i zahtijeva pisani otpravak odluke o prekidu. Naime, tuženik i protutužitelj je dana 18. rujna 2025. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž R-18/2025 od 4. srpnja 2025. Sud je o prijedlogu za prekid odlučio rješenjem na zapisniku na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 29. rujna 2025. na kojem su punomoćnik tuženika, kao i njegov zamjenik, bili nazočni, nakon čega podneskom od dana 24. listopada 2025. tuženik ponovno predlaže prekid ovog postupka iz već navedenih razloga i zahtijeva pisani otpravak odluke, kao i na ročištu za glavnu raspravu od dana 7. studenog 2025., nakon čega je sud rješenjem broj Pr-128/2025- 23 od 7. studenog 2025. odbio prijedlog tuženika za prekid u pisanom rješenju izvan rasprave, protiv kojeg je rješenja tuženik i protutužitelj podnio žalbu. Nakon toga, u podnesku od dana 17. studenog 2025. tuženik i protutužitelj ponovno podnosi prijedlog za prekid postupka do okončanja postupka po izvanrednim pravnim lijekovima i ponovo zahtijeva pisani otpravak odluke o prijedlogu, o kojem je prijedlogu već odlučeno kako je navedeno.

5.1. Tuženik i protutužitelj u ponovljenom postupku navodi da je kao poslodavac nepovratno izgubio povjerenje u tužiteljicu i protutuženicu, kao radnicu, te da radni odnos uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nije moguć, jer da kao poslodavac ima pravo od svih djelatnika očekivati i zahtijevati da savjesno ispunjavaju svoje radne obveze i da se ponašaju disciplinirano i profesionalno poštujući propisani proces i organizaciju rada. Navodi da su komunikacija i međusobni odnosi između tužiteljice i djelatnika tuženika, uključujući i tadašnjeg ravnatelja TT teško i trajno narušeni i to u mjeri da više nije moguća osnovna komunikacija, kako prije, tako i nakon otkaza, da je tužiteljica u konstantnom sukobu s djelatnicima tuženika, da je ista verbalno napala BT i ZT, da s istom nije ostvareno niti je moguće ostvariti kolegijalan i profesionalan odnos, niti s rukovoditeljem tuženika, niti članovima tima, niti sa ostalim djelatnicima. Nezadovoljan je s radom tužiteljice jer je ista kao pravnik odbijala voditi računa o propisanim rokovima, odbija timski rad, nije pristala biti na raspravama stručnog tima, odbija suradnju s članovima tima i odbija izvršavati naloge voditelja odjela i ravnatelja. Navodi da se tužiteljica pred sudom verbalno sukobila s djelatnicom Centra za posebno skrbništvo, da je za vrijeme bolovanja obavljala druge poslove, da je kršila točku 6. i 7. Kućnog reda na način da je uz otvorena vrata ureda radila sa strankama i neprimjereno komunicirala s radnicima, te je zbog svojeg ponašanja dobila tri upozorenja tijekom 2013. i dva upozorenja tijekom 2018. godine, da je pisala podneske trećim osobama u sudskim postupcima, sudjelovala u televizijskim emisijama i iznosila navode o poslodavcu i korisnicima Centra, a što su razlozi izostanka bilo kakvog povjerenja u odnosu poslodavca prema istoj, a sve navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka TT, ZT, BT, GT, DTT i NT. Navodi da je tuženik kao poslodavac u skladu s naravi posla predmetne ustanove imao pravo očekivati i zahtijevati od tužiteljice da savjesno i odgovorno ispunjava od iste svoje ugovorne radne obveze i da posao obavlja za njega i u njegovu korist i opravda povjerenje koje joj je poklonio sukladno čl. 12., 17. i 18 ZOO/91, te da time pridonosi boljem i uspješnijem poslovanju poslodavca i zaštiti njegova ugleda, a u skladu s čime se tužiteljica nije ponašala. Ista je bila upozoravana jer je odbijala primitak predmeta, upute i naloge voditelja Odjela i ravnatelja, svađala se, agresivno ponašala prema ostalim zaposlenicima, vikala na djelatnike pred strankama, propuštala rokove, ne podnosila pravne lijekove, odbijala rad i suradnju u stručnom timu, neosnovano prigovarala, da je uporno kršila radne obveze, da su zbog nje pojedini zaposlenici odlazili u druge odjele, da je narušavala autoritet voditelja odjela i ravnatelja kao i ugled ustanove u kojoj je bila zaposlena, te time ugrozila proces rada u stručnom timu, te ugrozila prava ostalih zaposlenika i nastanak štete za osobe koje je bila štititi, te ustanovu za koju radi, da su zbog nje viša puta sazivani sastanci i provedeni izvanredni unutarnji nadzori, sastavljani zapisnici, radi čega je poslodavac donio odluku o otkazu sa skrivljenim ponašanjem radnika i izgubio povjerenje u istu pa nastavak radnog odnosa nije moguć. Napominje i da je čak tužiteljica bila u mogućnosti iznijeti svoju obranu, to ne bi utjecalo na namjeru tuženika kao poslodavca da joj otkaže ugovor o radu slijedom čega nastavak radnog odnosa više nije moguć. Smatra da odlazak pojedinih svjedoka u mirovinu ili na drugo radno mjesto ne utječe na činjenicu da su se ispunile zakonske pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu. Osporava da su stručni djelatnici po nalogu bivšeg ravnatelja pisali sporne službene zabilješke, već su to činili zbog neprofesionalnog i nekolegijalnog postupanja tužiteljice prema drugim djelatnicima Centra koji su kao svjedoci to potvrdili u ovom postupku.

6. Uvažavajući uputu iz ukidne odluke, ovaj sud je u ponovljenom postupku dopunski saslušao tužiteljicu i protutuženicu na okolnosti povrata na rad, te ponovno ocijenio sve već izvedene dokaze u odnosu na protutužbeni zahtjev i povrat tužiteljice i protutuženice na rad i to iskaze saslušanih svjedoka TT, ZT, FTT, ATT, BT, ŽT, IT, GT, ETT, DTT i NT, te svu priležeću materijalnu dokumentaciju.

7. Sud je odbio nove dokazne prijedloge stranaka i to saslušanje novih svjedoka koje je predložio tuženik i protutužitelj u podnesku od 27. rujna 2025. i **.**.2025. (NTTne radi kod tuženika, ŠTnije radila sa tužiteljicom, FTradi u Područnom uredu u Osijeku, MT i JT bile vježbenice u CSS Beli Manastir prije 10 godina), te pri donošenju ove odluke nije uzeo u obzir priloženu novu materijalnu dokumentaciju predanu od strane tužiteljice i protutužene, a sukladno uputi iz ukidne odluke da sud u ponovljenom postupku ponovno ocijeni sve već izvedene dokaze i na temelju tih dokaza donese novu odluku o protutužbenom zahtjevu, te da utvrdi je li tužiteljici i protutuženici radni odnos prestao i kada. Pored navedenog, sud smatra da saslušanjem novih svjedoka, kao i zakonske zastupnice tuženika - ravnateljice tuženika UT u sjedištu tuženika u Zagrebu, ne bi utvrdio odlučne činjenice, uz napomenu da zakonska zastupnica tuženika, nije nikada niti radila sa tužiteljicom u Centru za socijalnu skrb Beli Manastir i nema neposrednih saznanja bitnih za ponovljeni postupak, dok je u prethodnom postupku saslušan zakonski zastupnik - ravnatelj Centra - TT, sa kojim je tužiteljica radila, te su provedeni svi dokazi koje su stranke predložile u prethodnom postupku, a koje su stranke smatrale bitnim za utvrđivanje spornih činjenica. Pored navedenog, punomoćnici stranaka su prije zaključenja glavne rasprave u prethodnom postupku izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga. Nadalje, sud je odbio prijedlog tuženika da dopunski sasluša već saslušane svjedoke TT, ZT, BT, HT (ispravno GT), RTT i NT, rukovodeći se načelom ekonomičnosti postupka, jer su navedeni svjedoci iscrpno dali svoje iskaze u prethodnom postupku na okolnosti bitne u ponovljenom postupku. Sud također nije pribavljao dokaze koje tuženik predlaže u podnesku od 24. listopada 2025. na okolnosti koje je aktivnosti tužiteljica za vrijeme bolovanja obavljala, jer je o navedenom sud u odnosu na tvrdnje tuženika o zlouporabi bolovanja tužiteljice, detaljno obrazložio svoje stajalište glede spornog i svi dokaze u odnosu na navedeno je tuženik priložio u prethodnom postupku, a tužiteljica nije niti sporila da je te aktivnosti obavljala. Također, sud je odbio prijedlog tuženika iz podneska od 17. studenog 2025. da pribavi kaznene predmete ovoga suda radi uvida i to broj K-258/2017 (koji se vodi protiv tužiteljice i protutuženice radi kaznenog djela protiv biračkog prava – povredom slobode odlučivanja birača – čl. 333. KZ) i predmet broj K-502/2019 (koji se kazneni postupak vodi protiv TT zbog kaznenog djela zlostavljanja na radu) jer ti postupci nisu pravomoćno okončani, te uvidom u navedene spise sud ne bi utvrdio odlučne činjenice u ovom sporu.

7.1. Sud je odbio prijedlog tuženika i protutužitelja sa ročišta za glavnu raspravu od dana 1. prosinca 2025. da službenim putem pribavi podatak od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o visini naknada i drugih primanja koje je tužiteljica i protutuženica primala u razdoblju u kojem traži isplatu plaće, jer je taj dokazni prijedlog mogao podnijeti do zaključenja prethodnog postupka, uz napomenu da jedini slučajevi u kojima nezaposlena osoba ne stječe pravo na naknadu sa Zavoda su oni u kojima je radni odnos prestao redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika (konkretni slučaj) ili izvanrednim otkazom zbog teške povrede radne obveze“, sukladno čl. 48. st. 1. točka 5. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ broj 118/2018., 32/2020., 18/2022., 156/2023., 152/2024.), a tužiteljica nije niti navela da je ostvarila pravo na bilo kakve naknade sa Zavoda, već samo da je bila prijavljena na Zavod radi traženja novog posla i da se od otkazivanja Ugovora o radu 2019. do sada, nije uspjela zaposliti, kao i da ju je Zavod odjavio po sili zakona kada je napunila 63 godine.

8. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019.).

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice i protutuženice je osnovan, osim u dijelu zahtjeva za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu plaće, koji je zahtjev sud odbio u prethodnom postupku.

9.1. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora u ponovljenom postupku je zahtjev tužiteljice i protutuženice za utvrđenje da joj radni odnos kod tuženika i protutužitelja nije prestao, da ju tuženik i protutužitelj vrati na rad i omogući joj obavljanje poslova koje je prije prestanka radnog odnosa obavljala temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. lipnja 2016. na radnom mjestu pravnice, da joj prizna sva prava iz Ugovora o radu, te da joj isplati šest neisplaćenih plaća za razdoblje od svibnja do listopada 2019. s pripadajućim zateznim kamatama.

10.1. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika i protutužitelja da sud raskine predmetni Ugovor o radu sklopljen sa tužiteljicom i protutuženicom s danom 29. svibnja 2019.

11. Među strankama nije sporno:

- da je pravomoćno utvrđeno da je Odluka o otkazu Ugovora o radu tužiteljici od dana 21. ožujka 2019. nezakonita i nedopuštena,

- da je tužiteljica i protutuženica kod tuženika i protutužitelja bila zaposlena na radnom mjestu pravnice od 1998. godine sa zadnjim Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 29. lipnja 2016.,

- da je tuženik i protutužitelj uputio tužiteljici i protutuženici 5 (pet) pisanih upozorenja pred otkaz i to dana 22.03.2013., 16.04.2013., 2.07.2013., 18.01.2018. i 4.06.2018.,

- da je tužiteljica i protutuženica nakon prvog upozorenja uputila ravnatelju Centra dana 2.04.2013. obrazloženi zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u kojem navodi da trpi mobbing u Centru, te da voditelj Odjela zahtijeva od nje da radi njegove poslove socijalnog radnika za koje ona nije stručna,

- da se ravnatelj Centra na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice i protutuženice nije očitovao,

- da je tuženik i protutužitelj dana 6.03.2018. i 4.06.2018. pozvao tužiteljicu i protutuženicu na iznošenje obrane, a dana 29.01.2019. na očitovanje na predstavku DTT od 28.01.2019., te dana 29.01.2019. na očitovanje na predstavku posebne skrbnice D.V. od 23.01.2019.,

- da se tužiteljica i protutuženica očitovala tuženiku i protutužitelju na poziv na iznošenje obrane na upozorenje pred otkaz dana 16.03.2018., zatim dana 1.02.2019. na predstavku DTT od 28.01.2019., te dana 11.02.2019. na predstavku posebne skrbnice D.V.,

- da je tužiteljica i protutuženica u ožujku 2013. podnijela Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku kaznenu prijavu protiv socijalne radnice – voditeljice novčanog odjela S.L. zbog nedozvoljene uporabe osobnih podataka, krivotvorenja isprave i zlouporabe položaja i ovlasti,

- da je povodom navedene kaznene prijave u tijeku kazneni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem K-1244/2015,

- da je tuženik i protutužitelj dana 15.02.2019. protiv tužiteljice i protutuženice podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela protiv privatnosti-neovlaštenog otkrivanja profesionalne tajne iz članka 145. st. 1. Kaznenog zakona,

- da je navedena kaznena prijava rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod brojem K-DO-159/2019-6 od 28. ožujka 2019., odbačena,

- da je tužiteljica i protutuženica za vrijeme bolovanja od 22.01.2018. do 03.03.2018. sudjelovala u snimanju emisije “Provjereno“, bila nazočna na 5. sjednici Općinskog vijeća Općine Kneževi Vinogradi dana 31.01.2018., te se odazvala pozivu Općinskog suda u Osijeku za nazočnost na ročištu dana 15.2.2018. u kaznenom postupku u kojem je optužena (K-258/2017),

- da je tužiteljica i protutuženica rješenjem Centra od 28.03.2001., 25.04.2002., 12.12.2002., te (nakon tri upozorenja pred otkaz) od 09.08.2014. ocijenjena za svoj rad ocjenom „uspješan“, te rješenjem od 30.03.2007. „naročito uspješan“, a nakon otkaza ocjenom „zadovoljava“,

- da je tužiteljica i protutuženica Odlukom od 11.12.2013. imenovana stručnim voditeljem polazniku na stručnom osposobljavanju,

- da je tužiteljica i protutuženica Odlukom Centra, Klasa:113-01/12-01/43 od 21.01.2013. imenovana službenikom za zaštitu osobnih podataka,

- da se pred Općinskim sudom u Osijeku povodom kaznene prijave tužiteljice- protutuženice kao oštećenice vodi kazneni postupak pod brojem K-502/2019 protiv prijašnjeg ravnatelja Centra TT kao optuženika radi počinjenja kaznenog djela zlostavljanja na radu temeljem čl. 133. st. 1. Kaznenog zakona, koji nije pravomoćno okončan,

- da je dana 9.03.2018. održana Sjednica Upravnog vijeća na čijem je zapisniku navedeno da je ravnatelj TT izvijestio nazočne da je otkaz tužiteljici i protutuženici urudžbiran (list 198. spisa),

- da je u zapisniku navedeno da je ravnatelju na tu izjavu članica Vijeća Branka Burić rekla da ne treba odmah reagirati, već sve pametno odraditi,

- da je dana 30.10.2018. održan Sastanak stručnih radnika Odjela za djecu, brak i obitelj, na koju tužiteljica nije bila pozvana,

- da su se zaključci i zapisnik sa Sjednice stručnih radnika Odjela za djecu, mlade i obitelj od 30.10.2018. (list 547. -550.) bez znanja i upoznavanja tužiteljice sa sadržajem istih dostavljeni ravnatelju Centra, a koji je iste nadalje dostavio nadležnom

Ministarstvu i Upravnom vijeću Centra,

- da je dana 28.11.2018. održana Sjednica Stručnog vijeća na kojoj je bila nazočna tužiteljica i 18 stručnih djelatnika Centra,

- da je na toj Sjednici pročitan zapisnik sa Sastanka od 30.10.2018.,

- da je na toj Sjednici donesen zaključak da je potrebno poboljšati međusobnu komunikaciju i suradnju, te prenijeti prijedlog ravnatelju TT da prisustvuje slijedećoj sjednici stručnog vijeća, te da bi ravnatelj trebao održavati sastanke sa stručnim radnicima, a ne pisati odluke.

- da je dana 21.03.2019. tužiteljici i protutuženici uručena Odluka o otkazu.

12. Među strankama je sporna osnovanost zahtjeva tužiteljice i protutuženice za povratom na rad, odnosno je li je protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu s tužiteljicom i protutuženicom, osnovan, je li nastavak rada tužiteljice i protutuženice moguć kod tuženika i protutužitelja.

13. Dopunski saslušana u ponovljenom postupku na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 1. prosinca 2025. tužiteljica i protutuženica izjavljuje da ostaje kod svog iskaza od dana 10. prosinca 2024., te kod zahtjeva za povrat na rad. Napominje da sadašnju ravnateljicu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] (CT, dipl. iur.) ne poznaje, ista nije bila zaposlena u navedenom PU kada je ona tamo radila prije otkazivanja ugovora o radu. Od zaposlenika koji su s njom radili kod pravnog prednika tuženika (Centru za socijalnu skrb Beli Manastir) i bili saslušani u ovom postupku još jedino u Područnom uredu Beli Manastir rade soc. radnica RTT i psiholog BT, ali u Odjelu za odrasle, dok je ona radila kao pravnica u Odjelu za djecu, brak i obitelj. Ostali saslušani svjedoci u ovom postupku koji su pisali sporne službene zabilješke, više nisu zaposleni u Područnom uredu Beli Manastir. Osporava da je ikada sa zaposlenicima predmetne Ustanove bila u lošim odnosima ili u sukobu, pa da se iz tog razloga ne bi trebala vratiti na rad u nadležnu Ustanovu, te iako u rujnu 2026. godine ostvaruje uvjete za starosnu mirovinu, svejedno bi se do mirovine vratila na rad na svoje staro radno mjesto. Od otkazivanja ugovora o radu 2019. godine je nezaposlena, jer nije mogla naći drugi posao iako je do 63 godine bila prijavljena uredno na Hrvatski zavod za zapošljavanje i išla na razgovore za posao, a po sili zakona Hrvatski zavod za zapošljavanje ju je odjavio kada je napunila 63 godine. Voljela je raditi svoj posao i za svoj rad je dobila i volontersku nagradu, te smatra da bi svojim radom i stečenim radnim iskustvom svakako pomogla u radu predmetne Ustanove. Ima saznanja da su konstantno objavljivani natječaji za primitak pravnika u Područni ured Beli Manastir i misli da je nedavno jedan pravnik zaposlen u tom Uredu, tako da postoji potreba za radnim mjestom pravnika i dalje. Smatra da bi u slučaju sudskog raskida Ugovora o radu, ona bila višestruko kažnjena jer bi time tuženik – protutužitelj, kao njen poslodavac koji joj je nezakonito otkazao Ugovor o radu, došao u povoljniji položaj od nje, te napominje da je predmetnim otkazom kažnjena zbog prijave nepravilnosti vezano za protupravno uzimanje novčanih potpora, odnosno jednokratne novčane pomoći, zbog čega je kazneno prijavila voditeljicu novčanog odjela S.L., a koji kazneni postupak protiv iste još nije pravomoćno okončan, odnosno vraćen je na ponovni postupak. Kada su njeni kolege iz drugih tada CSS saznali za prijavljivanje nepravilnosti vezano za protupravno uzimanje novčanih potpora, javljali su joj se i iskazivali potporu za hrabrost što je to učinila. Unatoč svemu, S.L. je i dalje zaposlenica Područnog ureda Beli Manastir, iako je ispunila uvjet za prijevremenu mirovinu i trenutno je suspendirana zbog vođenja kaznenog postupka, a što smatra nepravdom u odnosu na nju koja je nezaposlena od 2019. godine i što je jako osobno pogađa, jer u radnicu Centra S.L. unatoč kaznenom postupku, nitko nije izgubio povjerenje i za tu osobu je radni odnos moguć. Na upit punomoćnika tuženika odgovara da je radila poslove navedene u priloženom Ugovoru o radu, da joj je poznat Kućni red ustanove u kojoj je nekada radila i da je sukladno tome i postupala u svom radu, profesionalno, nepristrano i pristojno, poštujući opće usvojena pravila uljudnosti. Osporava da je dana 28.11.2018. izgovorila da je stručni radnik ZT kao stručni radnik nula i kao baka na ulici, već je NT u zapisniku navela da je ona to istom izgovorila, a što nije istina, ali ona na taj zapisnik nije mogla staviti primjedbu, jer se zapisnik usvajao na slijedećoj sjednici na kojoj ona nije bila nazočna, jer je morala ići na sud radi zastupanja Centra i upravo je toga dana održana Sjednica, jer ona nije mogla biti na istoj, a znalo se da mora ići na sud, jer se unaprijed moglo vidjeti koje su njene obveze. Pojašnjava da je bila nazočna na Sjednici stručnog vijeća od 28.11.2018., ali nije bila na Sjednici kada se usvajao taj zapisnik i kada bi mogla isticati prigovor na taj zapisnik koji je sastavila NT. Napominje da je kolegi ZT bila jamac za kredit i da je s njim radila 21 godinu i da isti nikada protiv nje, a niti protiv ikoga drugog od zaposlenih, nije pisao službene zabilješke, već je to radio isključivo po nalogu ravnatelja VT. Pojašnjava da timski pristup u radu znači da svatko ima određeni zadatak u timu, odnosno socijalni radnik piše socijalne anamneze, psiholog piše nalaze i mišljenja, a pravnik donosi završne akte, sukladno socijalnoj anamnezi i nalazu i mišljenju psihologa i socijalnog radnika. Napominje da članovi tima međusobno trebaju surađivati, ali i da se ona kao pravnik ne razumije u poslove koje obavljaju socijalni radnik i psiholog, a niti se može petljati ili imati uvid u komunikaciju sa strankama koju su oni obavili, te joj isti dostave mišljenje i socijalnu anamnezu (što ona ne može mijenjati) radi izrade završnog akta. Kada je netko iz tima pitao za pravno mišljenje, ona bi istom rekla, ali napominje da pravno mišljenje nije npr. prijedlog kome se imaju djeca povjeriti ili bilo što vezano za navedeno, već ona kao pravnica samo daje mišljenja vezana za upravni postupak, a prethodno bi tražila na uvid dokumentaciju od soc. radnika i psihologa prije zastupanja na sudu, iako bi zapravo na sud trebali ići u takvim slučajevima psiholog i soc. radnik i što istima i piše u ugovoru o radu. Moguće je da njoj u Ugovoru o radu piše i suradnja sa stručnim radnicima. Napominje da je posao pravnika izrada završnog akta u timu, ali je radila i puno drugih poslova koji se ne tiču rada u timu, kao što je npr. pisanje žalbi, tužbi za uzdržavanje, pisanje prijedloga za pokretanje ovrhe i slično, a što ne spada u rad u timu. Napominje da bi joj nadležni soc. radnik ili psiholog, zavisno što je vezano za čiji rad; ili voditelj odjela, donosili odluke i govorili kada je na neku odluku potrebno pisati žalbu i svaki put je i postupila sukladno naputku istih vezano za pisanje žalbi i nikada joj se nije dogodilo da je propustila rok za žalbu. Odluku suda koju bi dobila nakon zastupanja na sudu, dostavila bi voditelju Odjela, a voditelj Odjela bi joj potom davao naputak da li protiv te odluke treba podnositi žalbu ili ne. U predmetu „ Z“ se propustio rok za produžavanje mjere, a što je bio propust voditeljice Odjela DTT, kako je to u prethodnom postupku obrazložila. Ne sjeća se da li je za vrijeme bolovanja prisustvovala Sjednici vijeća, kaznenoj raspravi, odnosno na te okolnosti je već sve iskazivala u prethodnom postupku. Nije imala sukob s BT, a nije imala niti sukob s posebnom skrbnicom GT, te je o navedenom priloženo u spisu očitovanje sutkinje Suzane Nađ. Ne sjeća se da li je ostvarivala bilo kakve naknade sa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje do 63 godine, jer je isto bilo prije 6 do 7 godina.

14. Prema odredbi čl. 124. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017.) ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

14.1. Prema odredbi čl. 7. st. 1., 2. i 5. Zakona o radu je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika, te je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

14.2. Prema odredbi čl. 8. st. 1. Zakona o radu, u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

14.3. Prema odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Prema stavku 2. istog članka je propisano da odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

14.4. Dakle, odredbom čl. 125. st. 2. Zakona o radu, poslodavcu se daje pravo na protutužbeni zahtjev, ali i obveza da dokaže postojanje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

15. Nadalje, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

15.1. Prema odredbi čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, a prema st. 2. citiranog propisa, sud je taj koji odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovaj sud je

15.2. Prema čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Cijeneći ponovno izvedene dokaze, ovaj sud utvrđuje da je nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika i protutužitelja moguć i da isti nije dokazao da se tužiteljica i protutužena tijekom svog rada kod tuženika ponašala nedisciplinirano, agresivno, da je odbijala suradnju i komunikaciju s kolegama na poslu, da nije poštivala proces i organizaciju rada, da je vikala na djelatnike pred strankama, verbalno napala kolegicu BT i nadređenog ZT, da je zlouporabila bolovanje, da se verbalno sukobila s djelatnicom Centra za posebno skrbništvo, te da je nanijela štetu tuženiku svojim postupanjem i narušavala ugled Ustanove i autoritet nadređenih, odnosno da su komunikacija i međusobni odnosi između tužiteljice i djelatnika tuženika, uključujući i sada bivšeg ravnatelja TT, teško i trajno narušeni i to u mjeri da više nije moguća osnovna komunikacija, te da s istom nije moguće ostvariti kolegijalan i profesionalan odnos. Tuženik nije dokazao ni svoje tvrdnje da je tužiteljica kao pravnik odbijala voditi računa o propisanim rokovima i da svoj posao nije obavljala profesionalno.

16.1. Razloge iz kojih smatra da tužiteljica nije zlouporabila bolovanje, sud je detaljno obrazložio u prethodnom postupku u odnosu na povrede radnih obveza i ostaje kod svog stava. Naime, tužiteljica je dokazala da nije bila na lažnom bolovanju, da je o bolovanju obavijestila poslodavca, da na bolovanju nije bila vezana strogim mirovanjem bez kretanja izvan svog doma, već je isto otvoreno zbog provođenja fizikalne terapije i specijalističkih pregleda i kontrola, koje nije mogla obaviti za vrijeme radnog vremena. Stoga ista nije zlouporabila bolovanje i poslodavac u istu iz tog razloga nije mogao izgubiti povjerenje, a pri tome se naglašava da je tužiteljica zbog odlaska na sud za vrijeme bolovanja dobila upozorenje pred otkaz i njeno postupanje je tuženik smatrao zlouporabom bolovanja, dok u ovom postupku saslušan svjedok ZT – također zaposlenik tuženika u to vrijeme, radi pristupanja sudu u ovom postupku također za vrijeme bolovanja, svojim postupkom po stavu tuženika nije zlouporabio bolovanje i nije dobio upozorenje pred otkaz kao tužiteljica zbog dakle istog postupanja, a što samo potvrđuje ono što je sud utvrdio u prethodnom postupku, da postupanje poslodavca prema tužiteljici nije bilo isto u istim situacijama i da je ravnatelj samo tužiteljici upućivao upozorenja pred otkaz u istim postupanjima među zaposlenicima. Nadalje, u odnosu na sudjelovanje tužiteljice u emisiji „Provjereno“, tuženik nije ničim dokazao da je time poslodavcu nastala bilo kakva šteta ili da je tužiteljica postupala s ciljem da naruši ugled Centra, niti je tuženik dokazao da je u tom slučaju pokrenuo postupak za lišenje poslovne sposobnosti osobe koja je bila korisnik usluga Centra, koji je prijedlog odbijen. Tuženik ne navodi kakva je točno šteta nastala Centru emitiranjem emisije „Provjereno“, a niti je zbog navedenog postupanja tužiteljice pokretao bilo kakve postupke radi naknade štete ili zlouporabe prava. U odnosu na tvrdnje tuženika da je tužiteljica postupala agresivno, da nije htjela surađivati s kolegama u timu i izvan tima, da se neprimjereno ponašala i vikala pred drugima na svoje kolege, iste nisu ničim dokazane. Naime, sud nije cijenio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje DTT (socijalna radnica i voditeljice Odjela za djecu, mlade i obitelj) koja tvrdi da su zbog tužiteljice 2018. godine uvjeti rada bili teški, da je ista bila u lošim odnosima sa svim djelatnicima Centra, a posebno kada su kod tuženika počele raditi nove socijalne radnice FTT i KTT, jer da istima tužiteljica nije htjela davati savjete i zbog čega su sazivali sastanke u Centru na koje je tužiteljica odbijala dolaziti. Iskaz ove svjedokinje je u cijelosti u suprotnosti upravo sa iskazima svjedokinja FTT i KTT. Naime, svjedokinja FTT iskazuje da je po dolasku na rad u Centar čula da je tužiteljica iskusna i stručna u svom poslu, sa tužiteljicom je imala korektan i profesionalan odnos u timu, tužiteljica je radila svoj dio posla u timu i izrađivala rješenja u zakonskim rokovima, tužiteljica nikada nije odbila izraditi rješenje, prijedloge ili druge pravne akte, te je izrađivala mjere iz nadležnosti Centra u roku, tužiteljica joj je na sve njene upite davala odgovor osim u jednom slučaju, nema saznanja da bi tužiteljica remetila međuljudske odnose, red i mir u Centru, te nikada nije izjavila da tužiteljica nanosi sramotu i štetu ugledu tuženika. Svjedokinja KTT u svom iskazu pak navodi da je sa tužiteljicom imala dobru poslovnu suradnju u radu na predmetima, mogla je od tužiteljice tražiti pravne savjete i tužiteljica se ponašala profesionalno i nije joj ulijevala nikakav strah svojim ponašanjem, a niti narušavala mir. Tužiteljica je svoje poslove odrađivala profesionalno i u zakonskim rokovima i mogla se obratiti tužiteljici vezano za probleme iz pravnog područja, te je tužiteljica s njom išla i na teren radi očevida u postupku „Vrbanić“, te na Odjelu na kojem je radila tužiteljica, nije primijetila nikakvu netrpeljivost. Sud je iskaze svjedokinja FTT i KTT cijenio kao vjerodostojne, koji su za razliku od iskaza svjedokinje DTT, uvjerljivi, jasni i međusobno sukladni, a također i iskazu svjedokinje ETT, čiji je iskaz sud cijenio kao vjerodostojan, jer je ista iskazivala jasno, uvjerljivo i nepristrano, te ista nema nikakvih interesa za uspjeh bilo koje stranke u ovom postupku, koja je kao psiholog bila zaposlena u Centru 36 godina (do odlaska u mirovinu 2017.), od kojih je sa tužiteljicom zajedno radila oko 20 godina, odnosno od kako se tužiteljica zaposlila u Centru. Ista pak navodi da je sa tužiteljicom radila u timu za brak i obitelj i svakodnevno su surađivale u poslu, tužiteljica se ponašala korektno i profesionalno, tužiteljica je bila odgovorna u svom radu i posao izvršavala ažurno i u zakonskim rokovima, te su međuljudski odnosi u Centru bili dobri sve do dolaska novih zaposlenika, kada je došlo do poremećaja tih odnosa, a posebno kada je na mjesto ravnatelja došao TT, koji je narušio te dobre međuljudske odnose zbog neznanja i nesnalaženja u svom poslu. U odnosu na ponašanje tužiteljice prema kolegama na poslu, sud je cijenio kao vjerodostojan i iskaz svjedoka ŽT, koji je dan jasno, uvjerljivo i na temelju neposrednih saznanja, te isti nije zaposlenik Centra i nema nikakav interes za uspjeh bilo koje stranke u postupku. Naime, upravo suprotno iskazima BT i ZT da se tužiteljica agresivno ponašala prema svojim kolegama i vrijeđala ih i vikala na njih, isti iskazuje da se kao stranka zatekao u uredu tužiteljice na kojem su vrata bila zatvorena, u koji je ušla RTT i vikala na tužiteljicu, a pri tome vrata ureda ostavila otvorena iza sebe i da su njenu viku mogle čuti nazočne stranke u hodniku i ostali zaposlenici, dok je tužiteljica istu pristojno smirivala i molila da pričeka da završi razgovor sa njim kao strankom, ali je ista nastavila na tužiteljicu vikati, te mu se tužiteljica ispričavala zbog ponašanja DTT. Svjedokinja RTT u svom iskazu potvrđuje svoje neprimjereno ponašanje prema tužiteljici koje je svjedok opisao. Također i iskaz svjedoka IT, odvjetnika iz [adresa], sud je cijenio kao vjerodostojan i objektivan, u kojem on navodi da je tužiteljica u svom radu pred sudom postupala profesionalno, a u Centru susretljivo u odnosu na svoj rad, te nije imao primjedbe na njen rad i ponašanje. Slijedom navedenog, u odnosu na ponašanje tužiteljice u Centru sud iskaze svjedoka ZT, DTT, BT, TT i NT, nije cijenio kao vjerodostojne, istinite, niti objektivne, jer su isti nesuglasni u odnosu na bitno u ovom postupku, dani su pristrano, jer se radi o osobama koje su u vrijeme davanja iskaza bile zaposlene kod tuženika i radi se o osobama koje su sastavljale predmetne službene bilješke, odnosno izricali upozorenja pred otkaz, te su nesuglasni iskazima svjedoka ŽT, IT, FTT, KTT i ETT, koji su sukladni međusobno u bitnom, kao i materijalnoj dokumentaciji – sadržaju zapisnika sa sjednice Stručnog vijeća Centra od 28.11.2018. na kojem je bilo nazočno 18 stručnih djelatnika Centra (između ostalih i tužiteljica kao članica stručnog Vijeća, te salušani svjedoci u ovom postupku KTT, BT, ZT, FTT, NT) u iz kojeg proizlazi da bi ravnatelj trebao održavati sastanke sa stručnim radnicima, a ne pisati odluke, te je Stručno vijeće donijelo zaključak da je potrebno poboljšati međusobnu komunikaciju i suradnju, dakle nigdje se ne navodi da su međuljudski odnosi poremećeni zbog tužiteljice. Navedeni svjedoci čije je iskaze sud cijenio kao vjerodostojne su potvrdili i da je tužiteljica obavljala svoj posao profesionalno, ažurno i u zakonskim rokovima, te je tijekom prethodnog postupka sud detaljno opisao zbog čega smatra da ista kao pravnica u timu i izvan tima, nije počinila povrede radne obveze i da je poštovala zakonske rokove, te nema potrebu isto ponavljati u ovom postupku, a pored navedenog, prilikom inspekcijskih nadzora u Centru nisu pronađeni propusti u radu tužiteljice, niti joj je izrečena bilo kakva mjera nakon nadzora, dok je utvrđeno da je suradnja timova općenito loša i da zaposlenici Centra, među kojima nije tužiteljica, imaju propuste u radu i kojima su zbog toga izrečene mjere u odnosu na propuste u radu. Pored svega navedenog, nije životno, uvjerljivo, a ni logično, da radnica u neprekinutom radnom odnosu u jednoj Ustanovi nakon 20 godina rada, koja je ocjenjivana od nadređenih kao „uspješna“ i „naročito uspješna“ u svom radu, kojoj pri inspekcijskim nadzorima nisu utvrđeni propusti u radu, koja je bila član Stručnog vijeća i mentor vježbenicima, odjednom, a osnovano navodi tužiteljica, upravo nakon podnošenja kaznene prijave protiv voditeljice novčanog odjela u 2013. godini, postaje po navodima tuženika agresivna, nedisciplinirana, nesuradljiva u timu i izvan tima s bilo kim od kolega, ne obavlja posao profesionalno i u zakonskim rokovima i jedina u Centru dobiva razna upozorenja pred otkaz, pa i radi banalnih stvari kao što su otvorena vrata ureda, korištenja riječi „april“, fonta pisanja, zlouporabe bolovanja zbog odlaska na sud i sl., te da zaposlenici po nalogu ravnatelja pišu službene zabilješke protiv tužiteljice, koje nitko od njih, ranije, dakle tijekom dvadesetogodišnjeg rada tužiteljice, u Centru nije pisao. Nadalje, sud iskaz svjedokinje GT nije cijenio vjerodostojnim, jer je isti u suprotnosti sa očitovanjem uređujuće sutkinje Uredu predsjednika suda, u postupku u kojem je došlo do verbalnog sukoba pred sudom između iste i tužiteljice, a pored navedenog, kaznenu prijavu koju je zbog tog događaja tuženik podnio protiv tužiteljice, zbog kaznenog djela protiv privatnosti – neovlaštenog otkrivanja profesionalne tajne, Općinsko državno odvjetništvo je odbacilo, pa dakle ne stoji tvrdnja tuženika da je tužiteljica neovlašteno postupala otkrivanjem profesionalne tajne, kao što to nije utvrđeno ni u slučaju osobe I.S. koji nije niti imao status štićenika Centra, kako to tuženik uporno tvrdi u ovom postupku, a ničim ne dokazuje. U odnosu na podnošenje kaznene prijave protiv voditeljice novčanog odjela, koji je kazneni postupak pokrenulo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku i koji je u tijeku, treba reći da je tužiteljica navela da je o potrebi podnošenja kaznene prijave Poslodavca obavijestila osobno usmeno, a i putem e–maila nadležno Ministarstvo, a koji nisu reagirali, a kako je Općinsko državno odvjetništvo na temelju kaznene prijave pokrenulo kazneni postupak protiv optužene zaposlenice, sud smatra da se radi o propustu tuženika, odnosno nadležnog Ministarstva radi nepoduzimanja radnji u svrhu otkrivanja kaznenog djela, koji da su podnijeli kaznenu prijavu, istu ne bi imala razloga podnositi tužiteljica, pa stoga podnošenje predmetne kaznene prijave nije razlog zbog kojeg se tužiteljica ne bi mogla vratiti na svoje radno mjesto i da je u nju zbog podnesene kaznene prijave nepovratno izgubljeno povjerenje i radni odnos više nije moguć. Pored navedenog, sud napominje da su nekadašnji ravnatelj TT i ranije nadređen tužiteljici kao voditelj Odjela ZT, umirovljeni, dok su od ostalih saslušanih svjedoka u ovom postupku koji su bili zaposlenici tuženika Područni ured Beli Manastir, još uvijek jedino BT i RTT, ali na Odjelu za odrasle, na kojem tužiteljica nije radila (radila u Odjelu za djecu, brak i obitelj), pa i iz svih navedenih razloga sud je ostao pri svom stavu i smatra da ne postoje razlozi zbog kojih povratak na rad tužiteljice nije moguć.

17. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a pored pravomoćno utvrđene nezakonite i nedopuštene Odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici, sukladno odredbi čl. 125. st. 2. Zakona o radu, tuženik kao poslodavac nije dokazao da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Pri tome, sud je uzeo u obzir da je tužiteljica i protutuženica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pravnice u trajanju od 21 godine, odnosno od 1998. godine, da ima veliko radno iskustvo u području svoga rada u ustanovi koja je ključna u sustavu socijalne skrbi i rješava o pravima iz socijalne skrbi, obiteljskopravne i kaznenopravne zaštite djece, udomiteljstva i u drugim upravnim područjima u skladu sa Zakonom i drugim propisima, čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, te da je ista izjavila da voli svoj posao i ostaje kod zahtjeva za povratkom na svoje radno mjesto kod tuženika i protutužitelja, koje nije ukinuto i na kojem bi sasvim sigurno svojim radom i iskustvom doprinijela cjelokupnom radu Centra, posebno kroz pomoć mlađim kolegama. Stoga je sud, poštivajući volju tužiteljice i protutuženice da želi nastaviti radni odnos kod tuženika i uvažavajući sve navedeno, te imajući u vidu općepoznatu činjenicu da postoji nedostatak pravnika i općenito stručnih djelatnika u navedenim ustanovama kao što je tuženik, sud ostao pri svom stavu, te odbio protutužbeni zahtjev tuženika i protutužitelja kao neosnovan.

18. Tužiteljica i protutuženica ostvaruje pravo vraćanja na rad sukladno čl. 124. st. 1. Zakona o radu i naknadu zahtijevanih šest bruto plaća čiju je visinu dokazala priloženom isplatnom listom, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate svake pojedine neisplaćene plaće, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu plaće, sukladno čl. 433.a st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku, u visini stope zatezne kamate prema odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. -IV. tužbenog zahtjeva.

20. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

20.1. Tužiteljica-protutuženica je podnijela zahtjev za naknadom prouzročenog parničnog troška od 6.000,00 eura.

20.2. Zahtjev tužiteljice-protutuženice je osnovan do iznosa od 5.000,00 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava zahtjeva za zaštitu prava od 200,00 eura (Tbr. 32.), sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.), podneska od 08.09.2019. (predan 10.09.2019.) od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), podneska od 11.09.2024., 4.12.2024., 9.10.2005., 4.11.2025. od po 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanja na ročištu povodom prijedloga za određivanje privremene mjere 04.06.2019. od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), zastupanja na pripremnom ročištu od 23.09.2019., 05.12.2019., 23.09.2020., 23.03.2021., 24.05.2021., 20.07.2021., 27.09.2021., 26.09.2024., 10.12.2024., 29.09.2025., 7.11.2025. i 1.12.2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a što iznosi 4.000,00 eura, a što sa obračunatim PDV-om od 1.000,00 eura (Tbr. 46.), ukupno iznosi 5.000,00 eura i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. , 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod V. izreke.

20.3. Preostali zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.000,00 eura nije osnovan, a odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav podneska od 09.12.2019. u iznosu od 200,00 eura, jer takav podnesak ne prilaži spisu, dok je podnesak od 21.11.2019. za koji tužiteljica zahtijeva trošak od 200,00 eura predan u sud dana 29.11.2019., dakle neposredno pred održano ročište za glavnu raspravu dana 05.12.2019. za koji je pristup na ročište istoj već priznat trošak od 200,00 eura. Također je neosnovan zahtjev za trošak sastava podneska od 04.12.2019. od 200,00 eura, jer je taj podnesak predan na navedenom ročištu održanom dana 05.12.2019. za koji je već priznat trošak zastupanja kako je navedeno. Tužiteljici nije priznat niti trošak na ime zastupanja na ročištu od dana 12.11.2021. u iznosu od 200,00 eura, jer to ročište nije održano već je odgođeno izvanraspravnim rješenjem, radi čega je odlučeno kao pod VI. izreke.

20.4. Tuženiku i protutužitelju sukladno čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, ne pripada parnični trošak, kako je odlučeno kao pod VII. izreke.

U Osijeku, 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužiteljice i protutuženice

2.Punomoćniku tuženika i protutužitelja

Nakon pravomoćnosti:

3.Poreznoj upravi, Područni ured Osijek