REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-1010/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 25, 2. FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po opunomoćenici Suzani Alać, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 8. prosinca 2025., dana 2. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelji ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Generala [adresa], TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici dijela čest. zem. [katastarska čestica] (Balabra, pašnjak, maslinjak površine 2651 m2) u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] - Baška Voda u površini od 1528 m2 koji dio je prikazan na skici stalnog sudskog vještaka Perice Puljića od 22. rujna 2025. godine žutom bojom i slovima A-B-C-D-A, koja skica je sastavni dio ove presude, i to ND i FD za po 1/3 dijela, a TD, BD i JD za po 1/9, pa su ovlašteni od navedenog dijela posebnim prijavnim listom kojeg će potvrditi Ured za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Makarska formirati zasebnu česticu, koju će temeljem ove presude i navedenog prijavnog lista, u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj, upisati na svoja imena u navedenim suvlasničkim omjerima, uz istodobno brisanje prava vlasništva na toj novoformiranoj čestici s imena pravnog prednika tuženika Općenarodne imovine.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 13. kolovoza 2012., tužitelji su naveli da su od uspostavljanja neovisnosti Republike Hrvatske samostalni suposjednici čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - [adresa], u naravi maslinik površine 1325 m2, i to tužitelji ad 1 i ad 2 za po 1/3 te tužitelji ad 3 do ad 5 za po 1/9 dijela. Posjed tužitelja da je kroz proteklih 20 godina i zakonit i istinit i pošten, pa da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje suvlasništva na toj nekretnini. Naime, tužitelji su ovu nekretninu naslijedili od svog prednika TD pok. JD, tj. svekra tužiteljice ad 1 i oca tužitelja ad 2 odnosno djeda tužitelja ad 3 do ad 5, koji da je istu stekao Agrarnom odlukom br. Agr. 745/39. od 25. rujna 1939.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 21. veljače 2012. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

1. 2. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom povijesnog izvatka koji se odnosi na predmetnu nekretninu, prijepis posjedovnog lista 169 k. o. [katastarska općina]- [adresa], rješenje o nasljeđivanju iza pok. TD pok. JD pod posl. br. O.41/59, rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠD( kod javnog bilježnika u [adresa], CD, pod posl. br. O-371/2008, UPP/OS-175/08), kao i dokaze navedene u točki 8. ovog obrazloženja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 25 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelji ne navode pravni osnov stjecanja, a suprotno navodima u tužbi ne dokazuju zakonske pretpostavke za stjecajne vlasništva dosjelošću kako je to propisano Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa] površine 1528 m2 koji dio je prikazan na predmetnoj skici vještaka Perice Puljića.

5. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja (u zemljišnim knjigama izvršen upis vlasništva za navedenu česticu zemljišta na ime Općenarodna imovina), nedvojbeno je da je tužena Republika Hrvatska pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, a sve sukladno odredbi članka 362 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014, 71/15, 97/17, nastavno ZV).

6. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim tvrde da su vlasništvo nekretnine stekli nasljeđivanjem, odnosno dosjelošću, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika, valjalo je utvrditi u ovom postupku jesu li tužitelj i njegovi pravni prednici uistinu od davnina u posjedu predmetne nekretnine.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Perice Puljića, sudskog vještaka za geodeziju, od 22. rujna 2025. utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi na predjelu Balabra u Bastu. U naravi se radi o masliniku položenom na sedam lazova uz makadamski put. Sastavni dijelovi nekretnine u k. o. [katastarska općina]- [adresa] su prikazani na predmetnoj skici slovima A-B-C-D-A i iznose ukupno 1528 m².

Granice nekretnine definirane su na slijedeći način:

- Jugoistočna međa je suhozid koji pripada nekretnini od točke A do točke B. - Jugozapadna međa je suhozid koji pripada nekretnini od točke B do točke C.

- Sjeverozapadna međa nije vidljiva na terenu već je prenesena sa katastarskog plana od točke C do točke D.

- Sjeveroistočna međa je suhozid koji pripada nekretnini od točke D do točke A.

8. Sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta te saslušanjem svjedoka GD i RD.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 71-72 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok GD, rođen 1959., ima parcelu sjevernije od predmetne, a ŠD, suprug tužiteljice ad. 1. da ga je angažirao da kosi travu i drži urednom predmetnu nekretninu, još prije 20-ak godina. Tu da nije viđao lugare i šumare. Osim obitelji tužitelja, na predmetnoj nekretnini nije viđao nikoga, a suhozid koji i danas omeđuje nekretninu se tu nalazi otkad zna za sebe. Svjedokinja RD, kćer tužiteljice ad.1. , nakon što je obrazložila sudu rodbinsku vezu s ostalim tužiteljima, potvrdila je njihove navode da se radi o starini njezine obitelji. Njezin djed TD koji je obrađivao predmetnu nekretninu umro je još 1958. pa da se prema tome može zaključiti da su tužitelji u posjedu što osobno što preko pravnih prednika preko 100 godina. TD da je imao tri sina, ŠD (njezin otac), FD i LD. ŠD je naslijedila njezina majka. Među tužiteljima da nema spora oko obiteljske imovine, a da je predmetna nekretnina pripala njezinoj obitelji 1939. kada im je dodijeljena agrarnom odlukom.

8.2. Svjedoci su potvrdili navode tužitelja da predmetna nekretnina predstavlja starinu tužitelja, a iz isprava dostavljenih u spis, pobliže je obrazložen pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, iz dostavljenh rješenja o nasljeđivanja, koja potvrđuju iskaz RD, kćeri tužiteljice ad.1. o pravnom slijedu stjecanja, za zaključiti je da su tužitelji u neposrednom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1950.-ih godina. Među njima, kao jedinim nasljednicima pok. TD nema nikakvog spora, a što zajedničko postupanje u ovom postupku potvrđuje.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelje odnosno njihove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP- a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelji u tužbi tvrde da su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem te da su zajedno sa svojim pravnim prednicima u nesmetanom posjedu i vlasništvu iste. Detaljno je obrazložen pravni slijed stjecanja tijekom postupka. Zaključno, tužitelji su stekali predmetnu nekretninu dugogodišnjim posjedom, i to preko pravnih prednika. Nakon provedenih dokaza, a naročito nakon saslušanja svjedoka i uvida u priloženu dokumentaciju, sud je utvrdio da su tužitelji stekli predmetnu nekretninu na temelju dosjelosti.

11.1. Nadalje, ovaj sud zaključuje kako je u vrijeme dosjedanja potrebno uračunati vrijeme od kada su se tužiteljevi prednici nalazili u posjedu predmetne nekretnine i to od najkasnije 1950.-ih (TD preminuo 1959.) što je sud utvrdio iz dostavljene dokumentacije i iskaza svjedoka, kojima sud u cijelosti poklanja vjeru, a tužena nije prigovarala. Ovaj sud zaključuje da je za stjecanje vlasništva na temelju posjedovanja predmetne nekretnine tužiteljima bilo dovoljno da su njegovi prednici u posjedu od 1959., dakle, do 17. studenog 1999., jer bi prošlo 40 godina dosjedanja, odnosno do dana prestanka važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP/96 i to stoga što vrijeme dosjedanja sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) izraženo u odlukama Trgo (br.35298/04), N i dr. (br.37685/10) i F (br.22768/12) treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991.

11.2. Dakle, sveukupno trajanje posjeda na nekretnini je više od 50 godina (tužba pokrenuta 2012.), a sami tužitelj ad. 2. posjeduje predmetnu nekretninu kao zakonit, istinit i pošten posjednik od smrti pok. TD. Tužiteljica ad.1. je rješenjem iz 2009. naslijedila supruga ŠD, sina navedenog TD. ŠD je imao i brata LD kojeg su naslijedili tužitelji ad.3. -5.

11.3. Odredbom članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje u tekstu: ZV) propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11.4. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

11.5. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, U-I-1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

11.6. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

11.7. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

11.8. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada. 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

12. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

13. Slijedom navedenog, tužitelji su postali vlasnici, odnosno stekli su vlasnost dijela predmetne nekretnine upravo onako kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužitelja spram označenog tuženika, držeći da je isti greškom upisan kao vlasnik, te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i o istom odlučio kao u izreci ove presude.

14. Tužitelji nisu popisali troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 2. siječnja 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Suzana Alać, Makarska

2. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj