REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-355/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćnici Ivani Bički Ložnjak, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 02. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

l. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, isplatiti tužitelju iznos od 20.348,18 eur uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 08. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako je osiguranik zavoda AĐ stradao u prometnoj nesreći 13.08.1994., a koju nesreću je skrivio SĐ upravljajući motornim vozilom reg oznake [registarska oznaka] osiguranim kod prednika tuženika Sava osiguranje d.d. Rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu br 28- 45208-94 od **.**.1994. SĐ proglašen je krivim i kažnjen po zakonu. Osiguranik tužitelja AĐ vodio je parnični postupak za naknadu štete protiv prednika tuženika, a koji je okončan u korist tužitelja presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1187/95 od 14.03.1996. Rješenjem tužitelja br IN-1192 od 25.08.1998. priznato je AĐ radi povrede izvan rada 50% (prometna nesreća) i 50% bolesti pravo na invalidsku mirovinu. Navedeno je kako je tužitelj protiv tuženika vodio sporove radi naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine u ranijim razdobljima, a koji postupci su okončani presudama Općinskog suda u Zagrebu br P-4318/00 i P-8305/03. Nakon toga je za daljnja razdoblja zaključno do 31.03.2013. tuženik podmirivao štetu tužitelju na temelju odštetnih zahtjeva u potpunosti. za razdoblje od 29.02.2020. Odgovornost tuženika je utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br P- 1683/20 od 09.09.2020. i Županijskog suda u Varaždinu br Gž-1468/2020 od 30.11.2020. i za prethodne isplate mirovine zaključno do 31.03.2022. tuženik je podmirio štetu tužitelju na temelju odštetnog zahtjeva u mirnom postupku. Isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. Tužitelj je u razdoblju od 01.04.2022. do 31.03.2025. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 40.696,35 eur što predstavlja štetu za tužitelja. Budući da je predmetna nesreća uzrok invalidnosti 50% tužitelj potražuje iznos od 20.348,18 eur. U tijeku postupka ističe kako je obračune isplata mirovina napravila stručna služba Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te da je tužitelj jedina zakonom ovlaštena služba za provedbu Zakona o mirovinskom osiguranju, a time i za obračun i isplatu mirovine te su obračuni stoga prema čl. 171. Zakona o općem upravnom postupku i čl. 230. ZPP-a javna isprava. Navedeno je kako je rješenje o priznanju prava na mirovinu također javna isprava i predstavlja osnov tužbenog zahtjeva te da je odredbom čl. 164. st.- 1. ZOMO propisano da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ovog zakona izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Navedenom odredbom utvrđena je pasivna legitimacija osiguravajućih društava i ista upućuje na utvrđivanje visine šteta prema čl. 161. ZOMO-a te je izričito navedeno da je pravo tužitelja na naknadu štete izvorno pravo čime se sprječava primjena čl. 27 ZOOP-a koja se odnosi na subrogacijske zahtjeve nositelja osiguranja. Odredbom čl. 164. st. 5. propisano je da su za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz st. 1. do 3. tog članka mjerodavne odredbe ZOMO-a. Pa tako čl. 170. ZOMO propisuje da se pri utvrđivanju prava na naknadu štete nanesene Zavodu primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti sa odredbama ZOMO-a. ZOMO kao lex specialis tom odredbom stavlja odredbe čl. 161-170 ZOMO iznad općeg zakona Republike Hrvatske iz razloga jer se navedenim člancima uređuje specifična materija naknade štete. Budući da ZOMO isključuje iz primjene opći zakon analogno se niti jedan drugi zakon ne može primijeniti bilo u vidu utvrđivanja opsega štete, odgovornih osoba, zastare ili bilo čega drugoga. Budući da je čl. 27. st. 3. ZOOP-a u koliziji s čl. 164.- st. 5. ZOMO uzimajući u obzir čl. 161. st. 2. i čl. 170. ZOMO potrebno je primijeniti jedino ZOMO za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. ZOOP jest specijalni propis za štetu nastalu u prometu no ne za štetu nastalu umirovljenjem. Slijedom navedenog predlaže sudu u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako nije sporno da je osiguranik tužitelja, AĐ stradao 13. kolovoza 1994. godine u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika SĐ osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], koji je pravomoćno osuđen rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu 28-45208-94 od 16. prosinca 1994.Također nije sporno da je pravomoćnim rješenjem tužitelja broj IN-1192 od **.**.1998. AĐ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada zadobivene u predmetnoj prometnoj nezgodi od 50% te zbog bolesti 50%. Također nije sporno da je tuženik s predmetne osnove, što dobrovoljno, što temeljem pravomoćnih sudskih odluka namirivao tužitelju predmetnu imovinsku štetu u omjeru od 50% isplaćene invalidske mirovine u pojedinom razdoblju. U konkretnom slučaju sporna je kako osnova tako i visina potraživanja. Naime, na predmetni pravni odnos primjenjuje se sada odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) – u daljnjem tekstu ZOOP. Predmetnom odredbom propisano je da su društva za osiguranje obvezna zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom smatra se između ostalog i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji koji se sukladno stavku 3. navedenog čl. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Iz navedenog je razvidno da bi tuženik kao osiguratelj štetnika u predmetnoj pravnoj stvari bio u obvezi nadoknaditi tužitelju štetu jedino u vidu razlike utvrđene invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju tužitelj nije utvrdio niti dokazao da postoji i kolika bi bila razlika između utvrđene i isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila isplaćena oštećenom AĐ u slučaju da je isti pretrpio povredu na radu, niti se isto u tužbi navodi. O navedenom postoji i brojna sudska praksa kako prvostupanjskih, tako i drugostupanjskih sudova te Vrhovnog suda RH i to kako u odnosu na primjenu konkretne zakonske odredbe na predmetni pravni odnos (Rješenje VS RH Rev-2140/2018 od 13. srpnja 2022.) tako i glede obveze društva za osiguranje na isplatu razlike invalidske mirovine i mirovine koja bi bila isplaćena oštećenom osiguraniku HZMO-a u slučaju da je isti pretrpio povredu na radu. Tako je u odluci posl. br. Rev-2140/2018 od 13. srpnja 2022. Vrhovni sud RH na pitanje tuženog osiguravajućeg društva kao podnositelja revizije glede mjerodavnog prava kod sukcesivnih mjesečnih isplata štete (invalidske mirovine) koje društvo postavlja pitanje da li je mjerodavno pravo zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja ili u trenutku donošenja rješenja o priznavanju prava na mirovinu ili u trenutku nastanka štete (svake mjesečne isplate) odgovara da je prema pravnom shvaćanju tog suda sadržanom u ranijim odlukama Rev 1060/12-2, Rev 454/08-2, Rev 1061/03-2, Rev 1067/12-2, Rev-x 388/2018-2, Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020. i drugima, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina. Osim toga, VS RH i u odluci Revd-2347/24 od 02. srpnja 2024. godine kojom odbija prijedlog HZMO-a za dopuštenje revizije navodi da je u brojim dosadašnjim odlukama izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon, to stoga što ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju (dalje ZMO), na koji se poziva tužitelj, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga je ZOOP lex specialis u odnosu na ZMO. Također sud pojašnjava da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Među stranaka su vođeni brojni postupci iste činjenične i pravne osnove u kojima su pravomoćno odbijeni zahtjevi tužitelja za isplatu razlike mirovine i to kako pozivanjem na primjenu materijalnog prava iz čl. 27. ZOOP-u tako i zbog nedokazane visine štete odnosno postojanja razlike između isplaćene invalidske mirovine te mirovine koja bi bila isplaćena da je oštećenom priznata mirovina zbog ozljede na radu. Imajući u vidu sve navedeno tuženik predlaže sudu da nakon provedenog postupka odbije tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka uz nalog tužitelju da nadoknadi tuženiku sve prouzročene parnične troškove, sa pripadajućom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u očitovanje MUP-a br 511-19-22/4-66- 1606/2019 od 05.06.2019. (list 4 spisa), rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu br 28-45208- 94 od 16.12.1994. (list 6 i 7 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1187/95 od 14.03.1996. (list 8-10 spisa), Rješenje tužitelja br IN-1192 od 25.08.1998. (list 12 i 13 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-4318/00 od 15.11.2001. (list 14-16 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-8305/03 od 29.10.2008. (list 18-21 spisa), naloge za isplatu i potvrde o izvršenoj isplati (list 24-27, 42-46 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br P-1683/20 od 09.09.2020. i Županijskog suda u Varaždinu br Gž-1468/2020 od 30.11.2020. (list 28-39 spisa).

4. Primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da sud odlučuje koje će od dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja te prometnim vještačenjem to stoga što je sud utvrdio, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka propisano odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a, kako je moguće utvrditi odlučne činjenice za rješenje konkretnog spora bez izvođenja navedenih dokaza.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 20.348,18 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a na ime isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku AĐ u razdoblju od 1. travnja 2020. do 31.ožujka 2022., a koji je stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13.08.1994. a za koju je odgovoran osiguranik tuženika SĐ koji je upravljao motornim vozilom reg oznake [registarska oznaka] osiguranim kod prednika tuženika Sava osiguranje d.d., a pri čemu je osiguranik tužitelja zadobio ozljede zbog kojih je Rješenjem tužitelja br IN-1192 od 25.08.1998. priznato AĐ radi povrede izvan rada 50% (prometna nesreća) i 50% bolesti pravo na invalidsku mirovinu.

7. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja, AĐ stradao 13. kolovoza 1994. godine u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika SĐ osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], koji je pravomoćno osuđen rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu 28-45208-94 od 16. prosinca 1994.Također nije sporno da je pravomoćnim rješenjem tužitelja broj IN-1192 od **.**.1998. AĐ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada zadobivene u predmetnoj prometnoj nezgodi od 50% te zbog bolesti 50%. kao i da je tuženik s predmetne osnove, što dobrovoljno, što temeljem pravomoćnih sudskih odluka namirivao tužitelju predmetnu imovinsku štetu u omjeru od 50% isplaćene invalidske mirovine u pojedinom razdoblju.

8. Spornim proizlazi ima li tužitelj na temelju odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“,broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 dalje: ZOMO) osnovano pravo zahtijevati od tuženika, kao osiguratelja vozila osobe odgovorne za nastanak opisanog štetnog događaja isplatu ovog regresnog duga, odnosno isplatu onoga što je u utuženom razdoblju na ime invalidske mirovine isplatio svojem osiguraniku.

9. Prije svega, valja navesti da je na konkretni pravni odnos – za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, kao tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime isplaćene invalidske mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate navedene mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode), ( tako npr. u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-x-388/2018., Rev-954/2022 od 25. siječnja 2023. Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i dr.),

10. Naime, u vrijeme štetnog događaja - prometne nezgode u kojoj je stradao osiguranik tužitelja na snazi je bio Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj:

102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/707, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13 -dalje: ZOMO/98). Navedeni zakon je u odredbi čl. 160. izričito propisivao da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tim Zakonom, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. U st. 2. istog članka bilo je propisano da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća troškove i svote davanja, koja se isplaćuje iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti. U st. 5. pak se određuje da se visina naknade štete određuje prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godinama života korisnika, odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanja prava na punu starosnu mirovinu. U čl. 163. st. 1. ZOMO bilo je dalje propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 160. ZOMO izravno od društva za osiguranje, kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, dok se prema st. 7. određuje da se visina štete utvrđuje prema odredbama ZOMO.

11. Od 1. siječnja 2006. na snagu je stupio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09 - dalje: ZOOP/05) koji je u čl. 27. st. 1. propisao da je društvo za osiguranje obvezno zavodima, između ostalih i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U st. 2. se određuje da se stvarnom štetu smatra, između ostalog, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se pak prema st. 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Na temelju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu ( stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja ( stavak 4). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje ( stavak 5.).

12. Dakle, iz navedenog je vidljivo da dva propisa reguliraju predmetnu materiju, no kako kasniji zakon derogira raniji zakon, a ZOOP ( ranije ZOOP/05) je u odnosu na ZOMO i specijalni zakon, to je na ovaj pravni odnos stranaka valjalo primijeniti ZOOP. Vrhovni sud Republike Hrvatske je tako u svojim odlukama pa tako i u Rev 1052/2023 ujedno obrazložio da kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje se taj Zakon jer uređuje užu problematiku u pogledu odgovornosti za štetu nastalu u prometu od one propisane ZOMO koji pak propisuje odgovornost štetnika i osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito.

13. Dakle, sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

14. Međutim, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika u visini invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu između koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika. Kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje takve razlike ( to zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ni pokušao dokazati), na isplatu koje bi u konkretnom slučaju, eventualno, imao pravo uz primjenu navedene odredbe čl. 27. ZOOP, jer je na tužitelju bio teret dokaza o postojanju razlike između isplaćivanih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu u smislu odredbe čl. 27. st. 3 ZOOP, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

15. U odnosu na odluku o naknadi troškova parničnog postupka temeljem odredbe iz članka 154. stavka 1. ZPP-a, a s obzirom na uspjeh tuženika u sporu tuženiku je kao potreban dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu te podneska od 29.09.2025. u iznosu od po 500,00 Eur (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine, 138/23 dalje: Tarifa), te zastupanja na ročištu u iznosu od 25.11.2025. u iznosu od 500,00 Eur (Tbr. 9/1), što ukupno uvećano za PDV 25% iznosi 1.875,00 Eur. Na tako određen trošak tuženiku su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022), po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

U Sesvetama 02. siječnja 2026.

Sudac

Iva Raos

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka.

DNA:

-tužitelju

-pun tuženika