REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4335/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja i isplate, dana 2. siječnja 2026., temeljem čl. 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5102978968 od 8. svibnja 2006., sklopljenog između prednika tužitelja ĆČ i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., koji glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,250% (dva cijelih dvadesetpet posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestokuna), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljima: 1. DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1.702,58 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 9. svibnja 2006. do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102978968, sklopljenog 8. svibnja 2006. između prednika tužitelja ĆČ i tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je određeno da za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno ''odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata''.

IV Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljima: 1. DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 932,72 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 5. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi im prouzročeni parnični trošak u iznosu 322,77 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 2. siječnja 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su njihov pravni prednik pokojni SČ, iz [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana], kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, sklopili 8. svibnja 2006. Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5102978968 kojim je korisniku kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 110.489,90 CHF obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Tužitelji su nasljednici pok. ĆČ temeljem Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Dubravke Grladinović, posl. broj O-5999/11, UPP/OS-65/2011, od 13. listopada 2011. Člankom 10. Ugovora o kreditu propisane su ulazna i izlazna naknada, kako slijedi: "10. NAKNADA Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,250 % (dvadvadestepetposto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora. Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke." Prednik tužitelja je 8. svibnja 2006. na ime obrade kreditnog zahtjeva tuženika (ulazna naknada) isplatio tuženiku iznos od 12.828,15 kn odnosno sada 1.702,58 EUR, dok su tužitelji, budući su po smrti oca zatvorili kredit, platili naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita 7.027,55 kn, sada 932,72 EUR. Navode da su predmetne ugovorne odredbe ništetne jer je radi o jednostranoj odluci tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti je prednik tužitelja mogao utjecati na sadržaj navedene ugovorne odredbe. Temeljem prijeporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu samo jedna ugovorna strana - tuženik je bila ovlaštena odrediti iznos jednokratne naknade za troškove obrade kredita i iznos jednokratne naknade za slučaj prijevremene otplate kredita, što je prouzročilo neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana pa je takva odredba ugovora, protivna načelu savjesnosti i poštenja, i posljedično ništetna. Tuženik prije sklapanja Ugovora o kreditu nije kao trgovac u cijelosti informirao prednika tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a niti je prednik tužitelja na bilo koji način bio upoznat s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, posebice iz razloga što predniku tužitelja od strane tuženika nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa jednokratne naknade za obradu kredita i jednokratne naknade za slučaj prijevremene otplate kredita i zauzvrat pruženih usluga. O navedenim ugovornim odredbama ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale, niti je tuženik prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio predniku tužitelja, a niti tužiteljima strukturu troškova obrade kredita, odnosno od čega se konkretno isti sastoje, već je istu odredio u paušalnom iznosu od upravo gore naznačenim iznosima. Stoga ustaju s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom traže utvrđenje ništetnosti čl. 10. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu, te isplatu naplaćenih iznosa naknada sa zateznim kamatama od dana plaćanja, uz naknadu troška postupka.

2. Tuženiku je 10. srpnja 2025. uredno dostavljena tužba s prilozima, s pozivom da dostavi sudu u određenom roku od 45 dana odgovor na tužbu, sukladno čl. 285. st. 2. ZPP-a.

3. Ujedno je tuženik upozoren da ukoliko u određenom roku ne dostavi pisani odgovor na tužbu da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev- presuda zbog ogluhe, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. st. 1. toč. 1. -3. ZPP-a.

4. Sukladno čl. 331. b. st. 1. ZPP-a, određeno je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ukoliko ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Kako je tuženik tužbu primio 10. srpnja 2025. te nije u određenom roku od 45 dana dostavio pisani odgovor na tužbu, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev su u suglasju s dokazima koje je priložio uz tužbu, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe, pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izrijeku, temeljem čl. 331. b ZPP-a.

6. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.635,30 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23), u daljnjem tekstu OT.

7. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), odnosno 200,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 50,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 36,37 EUR i presudu zbog ogluhe 36,40 EUR, slijedom čega je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu 322,77 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

8. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 2. siječnja 2026. do isplate.

9. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23).

U Zagrebu, 2. siječnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dna:

- pun. tužitelja uz rj. za platež sp na presudu zbog ogluhe

- tuženiku