REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3893/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Patača, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 2. siječnja 2026., temeljem čl. 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 3. Ugovora o kreditu broj: 028-50- 4202135 od 20. lipnja 2007. koji su zaključili tužitelj i tuženik, u dijelu odredbe koji glasi: “3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita… “.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 303,10 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 2. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su 20. lipnja 2007. tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, zaključili Ugovor o kreditu broj: 028-50-4202135 za kupnju novih vozila marke Ford. Ugovorom o kreditu tuženik je stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 28.571,30 CHF. Točkom 3. Ugovora o kreditu /NAKNADA/ ugovoreno je kako je tužitelj dužan tuženiku platiti naknadu od 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita, 5. srpnja 2007. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva kredita u visini 4,158.25 kn, odnosno 551,89 EUR. O ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Ta odredba je protivna načelu savjesnosti i poštenja te je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Zakon o zaštiti potrošača regulira nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac (ovdje tuženik), zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stoga ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnom odredbe iz točke 3. Ugovora o kreditu broj: 028-50-4202135 od 20. lipnja 2007. u dijelu odredbe koji glasi: “ 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita… “, uz naknadu parničnih troškova.
2. Tuženiku je 23. lipnja 2025. uredno dostavljena tužba s prilozima, s pozivom da dostavi sudu u određenom roku od 45 dana odgovor na tužbu, sukladno čl. 285. st. 2. ZPP-a.
3. Ujedno je tuženik upozoren da ukoliko u određenom roku ne dostavi pisani odgovor na tužbu da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev- presuda zbog ogluhe, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. st. 1. toč. 1. -3. ZPP-a.
4. Sukladno čl. 331. b. st. 1. ZPP-a, određeno je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ukoliko ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Kako je tuženik tužbu primio 23. lipnja 2025. te nije u određenom roku od 45 dana dostavio pisani odgovor na tužbu, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev su u suglasju s dokazima koje je priložio uz tužbu, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe, pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izrijeku, temeljem čl. 331. b ZPP-a.
6. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.327,22 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23), u daljnjem tekstu OT.
7. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), odnosno 200,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 50,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 26,55 EUR i presudu zbog ogluhe 26,55 EUR, slijedom čega je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu 303,10 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.
8. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 2. siječnja 2026. do isplate.
9. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23).
U Zagrebu, 2. siječnja 2026.
Sutkinja
Jadranka Liović Merkaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dna:
- pun. tužitelja uz rj. za sp na presudu zbog ogluhe
- tuženiku
