REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:P-3901/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, Držićeva 6b, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i z. punomoćnika tuženika AH, odvjetničkog vježbenika, 2. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5101957644 sklopljenog 21. lipnja 2004. između tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, kao banke i tužiteljice PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak - točka 7. Ugovora u dijelu kojom se tužiteljice PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] obvezala otplaćivati kredit u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 416,52 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke.
II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF iznos od 4.521,63 eur sa zateznom kamatom tekućom kako slijedi:
- na iznos od 2,83 eur od 7.10.2004. do 30.9.2015.,
- na iznos od 5,00 eur od 5.11.2004. do 30.9.2015.,
- na iznos od 6,18 eur od 7.12.2004. do 30.9.2015.,
- na iznos od 3,06 eur od 7.1.2005. do 30.9.2015.,
- na iznos od 0,22 eur od 4.2.2005. do 30.9.2015.,
- na iznos od 3,62 eur od 1.11.2008. do 30.9.2015.,
- na iznos od 6,53 eur od 1.1.2009. do 30.9.2015.,
- na iznos od 7,71 eur od 1.2.2009. do 30.9.2015.,
- na iznos od 8,91 eur od 1.3.2009. do 30.9.2015.,
- na iznos od 5,34 eur od 1.4.2009. do 30.9.2015.,
- na iznos od 5,22 eur od 1.5.2009. do 30.9.2015.,
- na iznos od 1,22 eur od 1.6.2009. do 30.9.2015.,
- na iznos od 1,86 eur od 1.9.2009. do 30.9.2015.,
- na iznos od 2,16 eur od 1.12.2009. do 30.9.2015.,
- na iznos od 5,31 eur od 1.1.2010. do 30.9.2015.,
- na iznos od 9,42 eur od 1.2.2010. do 30.9.2015.,
- na iznos od 8,43 eur od 1.3.2010. do 30.9.2015.,
- na iznos od 15,51 eur od 1.4.2010. do 30.9.2015.,
- na iznos od 13,97 eur od 1.5.2010. do 30.9.2015.,
- na iznos od 15,66 eur od 1.6.2010. do 30.9.2015.,
- na iznos od 34,50 eur od 1.7.2010. do 30.9.2015.,
- na iznos od 30,33 eur od 1.8.2010. do 30.9.2015.,
- na iznos od 45,66 eur od 1.9.2010. do 30.9.2015.,
- na iznos od 38,06 eur od 1.10.2010. do 30.9.2015.,
- na iznos od 31,03 eur od 1.11.2010. do 30.9.2015.,
- na iznos od 50,34 eur od 1.12.2010. do 30.9.2015.,
- na iznos od 60,19 eur od 1.1.2011. do 30.9.2015.,
- na iznos od 52,82 eur od 1.2.2011. do 30.9.2015.,
- na iznos od 55,09 eur od 1.3.2011. do 30.9.2015.,
- na iznos od 48,92 eur od 1.4.2011. do 30.9.2015.,
- na iznos od 49,61 eur od 1.5.2011. do 30.9.2015.,
- na iznos od 67,98 eur od 1.6.2011. do 30.9.2015.,
- na iznos od 71,16 eur od 1.7.2011. do 30.9.2015.,
- na iznos od 93,07 eur od 1.8.2011. do 30.9.2015.,
- na iznos od 89,97 eur od 1.9.2011. do 30.9.2015.,
- na iznos od 72,77 eur od 1.10.2011. do 30.9.2015.,
- na iznos od 70,93 eur od 1.11.2011. do 30.9.2015.,
- na iznos od 69,75 eur od 1.12.2011. do 30.9.2015.,
- na iznos od 74,12 eur od 1.1.2012. do 30.9.2015.,
- na iznos od 78,99 eur od 1.2.2012. do 30.9.2015.,
- na iznos od 79,10 eur od 1.3.2012. do 30.9.2015.,
- na iznos od 76,06 eur od 1.4.2012. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,06 eur od 1.5.2012. do 30.9.2015.,
- na iznos od 78,93 eur od 1.6.2012. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,15 eur od 1.7.2012. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,28 eur od 1.8.2012. do 30.9.2015.,
- na iznos od 75,57 eur od 1.9.2012. do 30.9.2015.,
- na iznos od 72,18 eur od 1.10.2012. do 30.9.2015.,
- na iznos od 76,08 eur od 1.11.2012. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,20 eur od 1.12.2012. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,28 eur od 1.1.2013. do 30.9.2015.,
- na iznos od 71,63 eur od 1.2.2013. do 30.9.2015.,
- na iznos od 75,27 eur od 1.3.2013. do 30.9.2015.,
- na iznos od 76,25 eur od 1.4.2013. do 30.9.2015.,
- na iznos od 74,07 eur od 1.5.2013. do 30.9.2015.,
- na iznos od 67,94 eur od 1.6.2013. do 30.9.2015.,
- na iznos od 65,52 eur od 1.7.2013. do 30.9.2015.,
- na iznos od 68,04 eur od 1.8.2013. do 30.9.2015.,
- na iznos od 70,62 eur od 1.9.2013. do 30.9.2015.,
- na iznos od 75,35 eur od 1.10.2013. do 30.9.2015.,
- na iznos od 73,07 eur od 1.11.2013. do 30.9.2015.,
- na iznos od 74,31 eur od 1.12.2013. do 30.9.2015.,
- na iznos od 75,15 eur od 1.1.2014. do 30.9.2015.,
- na iznos od 71,26 eur od 1.2.2014. do 30.9.2015.,
- na iznos od 72,59 eur od 1.3.2014. do 30.9.2015.,
- na iznos od 71,65 eur od 1.4.2014. do 30.9.2015.,
- na iznos od 69,95 eur od 1.5.2014. do 30.9.2015.,
- na iznos od 69,10 eur od 1.6.2014. do 30.9.2015.,
- na iznos od 69,83 eur od 1.7.2014. do 30.9.2015.,
- na iznos od 71,86 eur od 1.8.2014. do 30.9.2015.,
- na iznos od 74,46 eur od 1.9.2014. do 30.9.2015.,
- na iznos od 74,90 eur od 1.10.2014. do 30.9.2015.,
- na iznos od 75,80 eur od 1.11.2014. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,32 eur od 1.12.2014. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,47 eur od 9.1.2015. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,61 eur od 6.2.2015. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,61 eur od 6.3.2015. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,61 eur od 8.4.2015. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,61 eur od 8.5.2015. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,61 eur od 8.6.2015. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,61 eur od 7.7.2015. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,61 eur od 1.8.2015. do 30.9.2015.,
- na iznos od 77,61 eur od 1.9.2015. 30.9.2015., sve po stopi, sve po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 72/02, 153/04) za razdoblje do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike preostale glavnice na dan konverzije i utvrđenog manjka iznos od 3.252,75 eur sa zateznom kamatom tekućom od 30.9.2015. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa 330,90 eur s pripadajućom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose pobliže navedene u stavku II. izreke presude za razdoblje nakon 30.9.2015.
V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320 u iznosu od 597,03 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
EUR 2,48 od 02.08.2004. pa do isplate,
EUR 0,58 od 02.09.2004. pa do isplate,
EUR 1,50 od 02.03.2005. pa do isplate,
EUR 4,02 od 02.04.2005. pa do isplate,
EUR 6,18 od 02.05.2005. pa do isplate,
EUR 3,44 od 02.06.2005. pa do isplate,
EUR 8,03 od 02.07.2005. pa do isplate,
EUR 8,24 od 02.08.2005. pa do isplate,
EUR 0,88 od 02.09.2005. pa do isplate,
EUR 2,96 od 02.10.2005. pa do isplate,
EUR 3,86 od 02.11.2005. pa do isplate,
EUR 3,00 od 02.12.2005. pa do isplate,
EUR 4,20 od 02.01.2006. pa do isplate,
EUR 6,45 od 02.02.2006. pa do isplate
EUR 7,92 od 02.03.2006. pa do isplate,
EUR 11,15 od 02.04.2006. pa do isplate,
EUR 10,52 od 02.05.2006. pa do isplate,
EUR 9,91 od 02.06.2006. pa do isplate,
EUR 11,12 od 02.07.2006. pa do isplate,
EUR 11,50 od 02.08.2006. pa do isplate,
EUR 9,36 od 02.09.2006. pa do isplate,
EUR 10,06 od 02.10.2006. pa do isplate,
EUR 9,94 od 02.11.2006. pa do isplate,
EUR 10,93 od 02.12.2006. pa do isplate,
EUR 13,74 od 02.01.2007. pa do isplate,
EUR 15,64 od 02.02.2007. pa do isplate,
EUR 14,76 od 02.03.2007. pa do isplate,
EUR 15,27 od 02.04.2007. pa do isplate,
EUR 20,07 od 02.05.2007. pa do isplate,
EUR 21,24 od 02.06.2007. pa do isplate,
EUR 22,80 od 02.07.2007. pa do isplate,
EUR 22,78 od 02.08.2007. pa do isplate,
EUR 20,66 od 02.09.2007. pa do isplate,
EUR 23,82 od 02.10.2007. pa do isplate,
EUR 23,90 od 02.11.2007. pa do isplate,
EUR 21,68 od 02.12.2007. pa do isplate,
EUR 21,92 od 02.01.2008. pa do isplate,
EUR 17,24 od 02.02.2008. pa do isplate,
EUR 14,07 od 02.03.2008. pa do isplate,
EUR 10,94 od 02.04.2008. pa do isplate,
EUR 18,28 od 02.05.2008. pa do isplate,
EUR 20,32 od 02.06.2008. pa do isplate,
EUR 18,09 od 02.07.2008. pa do isplate,
EUR 22,53 od 02.08.2008. pa do isplate,
EUR 21,53 od 02.09.2008. pa do isplate,
EUR 17,15 od 02.10.2008. pa do isplate,
EUR 12,18 od 02.12.2008. pa do isplate,
EUR 3,46 od 02.07.2009. pa do isplate,
EUR 1,53 od 02.08.2009. pa do isplate,
EUR 1,44 od 02.10.2009. pa do isplate,
EUR 1,76 od 02.11.2009. pa do isplate.
VI. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320 nadoknaditi tužiteljici PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 2.390,45 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 2.1.2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VII. Odbija se zahtjev tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320 za naknadom troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 22. svibnja 2023. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, zaključila 21. lipnja 2004. ugovor kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 60.600,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, uz obvezu otplate istog u 240 mjesečnih anuiteta od po 416,52 CHF obračunatih po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa, da je tuženik u vrijeme realiziranja spornog kredita reklamirao kredite u CHF kao sigurne i povoljnije od onih vezanih za valutu EUR te uz zavaravajuće reklame o povoljnoj ponudi na akciji, sa nižim kamatnim stopama u odnosu na EUR kredite, bez naknade za obradu kredita i samo do određenog roka, kod nje stvorio uvjerenje da se radi o dobroj prilici koju se ne smije propustiti, a isto ju je tako držao u uvjerenju da je valuta CHF sigurna i nije ju upozorio na moguću učestalost promjene tečaja i faktore koje utječu na kretanje istih, kao niti na povećani rizik koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, da je tečaj CHF nakon puštanja kredita u otplatu bio konstantno povećan u odnosu na početno stanje sve do konverzije kredita temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne Novine" 102/15; dalje: ZIDZPK/15), što je uzrokovalo znatno povećanje mjesečnih obroka kredita i otežalo plaćanje istog te da je ona u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF preplatila gornji kredit za iznos od 34.505,00 kn s pripadajućim kamatama, a prilikom konverzije kredita je oštećena za iznos od ukupno 27.001,00 kn na ime razlike kod umanjenja glavnice te utvrđenog manjka u konverziji izračunatog od strane tuženika, sve s obzirom da je nedospjela glavnica na dan 30. rujan 2015. u kunama, prema usporednom kreditu sa valutnom klauzulom u EUR iznosila 183.626,00 kn, dok bi nedospjela glavnica na taj dan u kunama, da je za cijelo vrijeme otplate tečaj ostao na početnoj razini, iznosila 165.311,00 kn i po toj je osnovi oštećena za iznos od 18.3158,00 kn, a manjak u iznosu od 8.686,00 kn je morala podmiriti, pa kako je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te nju, kao neuku i nestručnu osobu, doveo u neravnopravan položaj u kojem nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, a okolnost što su stranke sklopile Aneks ugovoru o kreditu i izvršile konverziju u kredit uz valutnu klauzulu u EUR ne utječe na njezino pravo na isticanje ništetnosti, to tužiteljica, pozivom na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/2017 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-2868/2018 u vezi s čl. 81., čl.82. i čl.90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03; dalje: ZZP/03), čl.96.st.1. i čl.102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07), čl.328., čl.323. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) te čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlaže donošenje presude sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke odnosno presude kojom se tuženiku nalaže da joj na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF isplati 4.579,60 EUR, a na ime razlike preostale glavnice na dan konverzije i utvrđenog manjka 3.583,65 EUR, sve sa kamatama na pojedine dijelove tog iznosa od dospijeća do isplate, pobliže opisano u tužbi.
2.1. U podnesku od 2. svibnja 2025., nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica umanjuje zahtjev i predlaže donošenje presude sadržaja pobliže opisanog u stavku II. i III. izreke presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i navodi da je tužiteljica prvenstveno dužna dokazati status potrošača, da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja (ne)poštenosti s obzirom da je odraz nacionalnog prava, tj. čl.22. ZOO-a, da su tužiteljici prilikom savjetovanja i za vrijeme sklapanja ugovora pružene sve informacije temeljem kojih je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovora u kojem je glavnica vezana za valutu CHF i na njegovoj strani nije bilo nikakvog "ekstra profita", da su stranke 19. siječnja 2016. sklopile Aneks Ugovora o kreditu (dalje: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno ZIDZPK/15, pa nema valjane pravne osnovne za potraživanje bilo kakvih iznosa s osnove preplaćenih tečajnih razlika i kamata niti pravnog interesa tužiteljice utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, da je konverzija kredita tužiteljice iz CHF u EUR, kao odraz odredbi ZIDZPK/15, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti te su svi učinci konverzije isključeni iz primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29; dalje: Direktiva), kao i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača jer se mora pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca te da su sklapanjem Aneksa, valjanost kojih odredbi tužiteljica ne osporava, promijenjeni iznos i valuta kredita te je u čl. 5.2. Aneksa utvrđena nova nedospjela glavnica kredita u iznosu od 24.059,64 EUR-a, a u čl.5.3. manjak u iznosu 825,70 EUR odnosno tužiteljica je pristala na sklapanje Aneksa kojim su sporazumno određeni uvjeti kredita za razdoblje od 30. rujna 2015. i stoga nema osnove za isplatu s naslova razlike glavnice manjka odnosno manjka. Također ističe i prigovor radi prijeboja ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli i to radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu 599,02 EUR (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) s pripadajućim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate te predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj njegove tražbine s tražbinom tužiteljice odnosno da se prilikom izračuna navodne preplate tužiteljice te razlike uzmu u obzir.
2.1. Nakon provedenog vještačenja tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine u iznosu pobliže opisanom u stavku V. izreke presude i predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj, dok u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na razliku preostale glavnice na da konverzije i utvrđenog manjka ističe protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe – za iznos 330,90 EUR.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu i Aneks, obavijest o kreditu i promjeni kamatne stope, izračun konverzije, financijsku dokumentaciju, uvjete stambenih kredita i Informaciju, proveo vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te saslušao tužiteljicu.
3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.
3.2. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe ističe se da nema mjesta primjeni čl.193.st.2. ZPP-a, već je o tom dijelu zahtjeva odlučeno kroz primjenu čl.325. ZPP-a.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.
5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
-da je tuženik, prema reklamnim letcima, imao u ponudi stambene kredite u CHF/EUR/USD te je CHF imao povoljnije uvjete - niža kamatna stopa bez garantnog pologa,
-da je tuženik u Informaciji za klijente objasnio pojam valutne klauzule uz grafički prikaz tečaja USD od ožujka 1998. do veljače 2004.
-da je između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 21. lipnja 2004. ugovor o kreditu – stambeni u iznosu 60.600,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj (čl.2.), uz rok vraćanja 240 mjeseci od puštanja kredita u tečaj (čl.6.) u 240 mjesečnih anuiteta po 416,52 CHF nakon puštanja kredita u tečaj svakog prvog u mjesecu (čl.7.) i valutnu klauzulu – po srednjem tečaju za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke te uz promjenjivu kamatnu stopu koja u trenutku ugovaranja iznosi 5,49%, a može se mijenjati u skladu s važećim odlukama banke (čl.8.),
-da je tuženik u Informaciji za klijente objasnio pojam Euribora, određivanje kamatne stope, valutnu klauzulu i kretanje tečaja EUR na dan 30. rujan 2015.,
-da su stranke 19. siječnja 2016. sklopile Aneks prema odredbama ZIDZPK/15 te je istim određeno da na dan 30.9.2015. tužiteljica duguje po osnovi nedospjele glavnice 34.303,50 CHF (čl.4.), a po provedbi konverzije na isti dan na ime nedospjele glavnice njezina obveza iznosi 24.059,64 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja (čl.5.2.), dok manjak iznosi 825,70 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja (čl.5.3.) te se ugovara (primjenjuje) visina kamatne stope 3,23% prema čl.11. a st.5. Zakona o potrošačkom kreditiranju,
-da su u financijskoj dokumentaciji navedeni anuiteti i datum dospijeća/plaćanja istih.
6. U odnosu na prigovore tuženika prvenstveno valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, konkretno ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična
- potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
6.1. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazalo izlišnim izvođenje personalnih dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.
6.2. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.
6.3. Tuženik je na odlučne okolnosti predložio da se pročita izjava UH i njezina mail korespondencija s nadležnim službama tuženika, koja je obavljala posao nadzora i koordinacije rada zastupnika tuženika u pogledu ugovaranja ugovora o kreditu slične vrste kao predmetni, međutim, imenovana očito nije osobno sudjelovala u postupku obrade i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, pa kako njezina izjava i korespondencija na okolnost općih procedura tuženika pri sklapanju ugovora po svojoj dokaznoj snazi nije prikladna za utvrđivanje obavijesti dane konkretnom potrošaču, to nije prihvaćen prijedlog tuženika u tom pravcu.
6.4. Nadalje, iskaz tužiteljice sud je prihvatio kao iskren i neposredno uvjerljiv u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da joj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije rečeno o čemu ovisi promjena kamatne stope, nije dana projekcija tečaja CHF niti objašnjeni kakvi rizici vezano za tu valutu, a za istu se odlučila jer je bila povoljnija od drugih kreditnih ponuda, da nije mogla pregovarati niti utjecati na bilo koju odredbu ugovora odnosno nije se mogla "cjenkati", što se odnosi i na konverziju, mogla je samo prihvatiti ponuđeno, da se prilikom konverzije nije odrekla nikakvih tražbina već je samo prihvatila ponuđeni aneks, da je kredit iskoristila za namjenu za koji je podignut - kupnja apartmana na moru, koji je korišten za osobne potrebe, da joj je rata dosta narasla i da je to znala ne bi kredit uzela te da je po struci ekonomist informatičkog smjera, nema stručnih znanja po pitanju kretanja valuta po tržištu niti tako nešto prati.
6.5. S obzirom na prihvaćeni iskaz tužiteljice i dokumentaciju u koju je izvršen uvid sud nalazi da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na promjenjivu valutnu klauzulu u CHF.
6.5.1. Tuženik, kao trgovac koji je unaprijed pripremio sporni – tipski ugovor, bio je dužan maksimalno odgovorno pristupiti tužiteljici, kao potrošaču, i pomoći joj da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njegovim uslugama, ali ne i na štetu samoj sebi. Znanje i iskustvo tuženika je superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača i zato je tuženik bio dužan tužiteljicu ozbiljno informirati o smislu i sadržaju svih odredaba ugovora, pa tako i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF te joj skrenuti pozornost i objasniti parametre o kojima ovisi visina njezine buduće mjesečne obveza, posebno imajući još jedan promjenjivi element – promjenjivu kamatnu stopu. Ističe se i to da nije dovoljno da je određena odredba potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mogućeg načina promjene visine njegove mjesečne obveze tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.
6.6. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog među strankama 21. lipnja 2004. u dijelu na koji tužiteljica upire – odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, sve temeljem čl. 81., čl.82. i čl.90. ZZP/03, čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive, čl. 3-4., čl. 269. i čl.323. ZOO-a odnosno čl.2., čl.11, čl.12., čl.46. i čl.104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 1129, 88/01) te čl.502.a i c ZPP-a i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.
7. U odnosu na osporavanje tužiteljici statusa potrošača ističe se da taj status jasno proizlazi dokumentacije u koju je izvršen uvid te prihvaćenog iskaza tužiteljice, slijedom čega je upravo na tuženiku teret dokaza o tome da tužiteljica eventualno ne bi imala status potrošača (tako i Rev-18/2018), što tuženik nije uspio dokazati.
8. U odnosu na pitanje pravnog interesa za zahtjev da se utvrdi ništetnim određena odredba ugovora o kreditu vezanog uz CHF nakon provedene konverzije te pravnog temelja za potraživanje eventualnih razlika s osnove valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope valja uputiti na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., Rev-1096/2022 od 8. studenog 2022. i Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. Dakle, bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu potrošač ima pravni interes i ovlašten je tražiti ništetnost pojedine ugovorne odredbe kako bi na temelju toga mogao ostvariti eventualno pravo koja mu pripada u vidu kondemnatornog novčanog zahtjeva. To stoga što su sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni samo uvjeti i način otplate te se ne radi o sklapanju novog ugovora - osnovni je ugovor o kreditu imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru o kreditu i proveli konverziju. Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZIDZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
8.1. Upućuje se i na stajališta suda EU u presudama C-51/17 od 20. rujna 2018. i C- 118/17 od 14. ožujka 2019.
8.2. S obzirom da odredbama ZID ZPK/15 nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF odnosno predmet reguliranja ZID ZPK/15 je konverzija, a ne restitucija, valja zaključiti da konverzijom kredita potrošač nije izgubio pravo na potpunu restituciju niti mu je to pravo ograničeno.
8.3. U konkretnom su slučaju stranke sklapanjem Aneksa, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, uredile svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ne i razdoblje koje je tome prethodilo te se tužiteljica nije odrekla, niti se mogla odreći svojih potrošačkih prava, što uključuje i pravo na punu restituciju, u kojem pravcu se upućuje i na sadržaj odredbe čl.41. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ 41/14, 110/15).
8.4. Slijedom navedenog, sud nalazi da tužiteljica, kao potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita, ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na njezinu štetu odnosno u slučaju da konverzijom nije obeštećena u cijelosti s osnove ništetnih odredaba osnovnog ugovora.
9. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi slijedeće:
-u izračun konverzije su uzete u obzir sve uplate,
-razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita (za anuitete za koje je utvrđeno više plaćeno) iznosi 4.521,63 EUR, time da su pojedini mjesečni iznosi razlika vidljivi u Tabeli na l.368. do 369. spisa,
-tzv. negativna razlika po osnovi tečaja CHF iznosi 597,03 EUR,
-preostala glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije iznosi 24.059,64 EUR (183.625,05 kn po srednjem tečaju banke na dan konverzije), dok preostala glavnica iznosi 34.303,50 CHF (165.338,44 kn po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita), slijedom čega 183.625,05 kn umanjeno za 165.338,44 kn daje rezultat 18.286,61 kn (2.427,05 EuR),
-ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan konverzije u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 2.427,05 EUR (18.286,61 kn), a manjak utvrđen konverzijom iznosi 825,70 EUR.
9.1 Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka za zaključiti je da provedenom konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u odnosu stranaka jer tužiteljica, kao potrošač, provedenom konverzijom nije dovedena u poziciju kao da nepoštenih i ništetnih odredbi nije ni bilo.
9.2. Konverzijom kredita u EUR je utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 24.059,64 EUR (183.625,05 kn), međutim stvarna preostala neotplaćena glavnica u kn, po početno ugovorenim uvjetima kao jedino mogućim uzimajući u obzir ništetnost valutne klauzule, iznosila je 165.338,44 kn, dakle, bila je manja od one kako ju je utvrdio tuženik izračunom konverzije, i to za 18.286,61 kn (2.427,05 EUR).
9.3. Valja napomenuti da glavnica ugovorena u Aneksu, koji je sačinjen temeljem zakonske odredbe na koju niti jedna od stranaka nije mogla utjecati, nije rezultat ugovorne volje stranaka koja bi proizašla iz pregovaranja oko uvjeta sklapanja Aneksa. Tužiteljici je zakonom ostavljena mogućnost samo da odabere hoće li Aneks potpisati ili ne, slijedom čega nema mjesta zaključku da bi tužiteljica potpisivanjem istog izgubila pravo na isplatu razlike u glavnici između one koja je utvrđena vještačenjem, a temelji se na nepoštenim ugovornim odredbama, i one koja je navedena u dodatku ugovoru o kreditu, a temelji se na parametrima iz ZID ZPK/15 odnosno da bi izgubila pravo na isplatu manjka utvrđenog konverzijom.
10. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.).
10.1. S tim u svezi napominje se da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela teći 14. lipnja 2018. po pitanju valutne klauzule vezne uz CHF, pa kako je tužiteljica tužbu podnijela 22. svibnja 2023. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.
11. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora s obzirom na valutnu klauzulu u CHF, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja pa do konverzije, tj. do 30. rujna 2015. jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je po osnovi promjene tečaja CHF na više od početnog preplaćeno 4.521,63 EUR, time da su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja pobliže navedeni u tablici na l.368. do 369. spisa, to je tužbeni zahtjev valjalo djelomično prihvatiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29.st.1. i 2. ZOO-a, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate za razdoblje nakon konverzije valjalo odbiti kao neosnovan (stavak. IV. izreke) jer su u izračun konverzije uzete u obzir sve uplate.
11.1. Tuženik je u obvezi isplatiti i iznos razlike preostale glavnice na dan konverzije i utvrđenog manjka u ukupnom iznosu od 3.252,75 EUR s obzirom na utvrđenja pobliže opisana u toč. 9. alineja 3. i 4. te toč.9.2. obrazloženja presude, temeljem čl. 1111.st.1., čl.1115. i čl.29.st.1. i 2. ZOO-a (st.III. izreke presude), dok je u preostalom dijelu zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u stavku IV. izreke presude (s obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe).
12. U odnosu na prigovor radi prebijanja odnosno pitanja tzv. negativne razlike napominje se da promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan u svakom slučaju nije došlo do povrede interesa potrošača, pa kako tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu tuženika i tužiteljice u tom smislu i tužiteljica plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečaja nižeg od početnog nije ništa primila / stekla, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženika prema tužiteljici i stoga je odlučeno kao u stavku V. izreke presude .
12.1. Ukazuje se i na odluku C-140/22, SM, KM protiv mBank, presuda Suda EU od 7. prosinca 2023., koja isključuje mogućnost umanjenja naknade koju potrošač zahtijeva za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je ugovor ostao na snazi jer je to protivno Direktivi 93/13, koje tumačenje je primjenjivo i u slučaju tzv. negativne tečajne razlike.
13. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a, a isti je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora i Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 10.11.2023., 31.1.2024., 29.1.2025. i 2.5.2025. te pristup na ročišta 5.2.2024., 13.3.2025. i 12.11.2025. po 200,00 EUR, za sastav podnesak od 26.5.2005. iznos od 100,00 EUR, uz pdv u iznosu 425,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu 265,45 EUR – sveukupno 2.390,45 EUR, uz pripadajuću kamatu temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.
13.1. Tužiteljici nije priznat trošak ročišta radi objave presude temeljem čl.155.st.1. u vezi s čl. 335.st.9-10. ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i dolazak stranke na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice. Posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 OT-a propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a, dakle, okolnost što je propisano pravo na nagradu za određenu radnju ne znači ujedno da je trošak iste i potreban za vođenje postupka.
13.2. Tuženiku, temeljem čl.154.st.5. ZPP-a, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, uz napomenu da je procesnom dispozicijom protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe prouzrokovao troškove po pitanju tih istih, pri čemu se upućuje i na odluku Suda EU od 16.7.2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19.
U Zagrebu, 2. siječnja 2026.
SUDAC:
ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
pun. stranaka
