REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5530/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Gjure Szaba 4, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja, 2. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu 918- 50-3945195 od 1. ožujka 2007. koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili, a koja glasi:
„NAKNADA
3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 9. Ugovora o kreditu 918- 50-3945195 od 1. ožujka 2007. koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili, a koja glasi:
"Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor." i to u dijelu u kojem je određeno da može prijevremeno otplatiti kredit ali samo uz uvjete koje odredi Kreditor.
III. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužiteljici LB, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 303,10 eur sa zateznom kamatom od 2. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 918-50-3945195 na iznos od 24.252,54 CHF, a iznos kredita isplaćen joj je 30. travnja 2007. Tuženik je odredbom čl. 3. odredio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva - 3.30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Nadalje navodi da je temeljem odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu 23. studenoga 2012. izvršila prijevremenu otplatu kredita, a tuženik joj je tom prilikom temeljem zaračunao i naplatio jednokratnu naknadu za prijevremenu otplatu. Ističe da se konkretno radilo o potrošačkom ugovoru o kreditu (ugovoru o potrošačkom zajmu) sukladno Zakonu o zaštiti potrošača te o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne, odnosno po principu uzmi ili ostavi. Isti ugovor sadrži od tuženika određenu odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti kreditoru naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3.30 % od iznosa odobrenog kredita, odnosno tuženik joj je samoinicijativno tu naknadu ustegnuo od iznosa kredita, međutim, u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u tom iznosu. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora. Nadalje ističe da je odredba čl. 9. predmetnog ugovora o kreditu također ništetna budući da se radi o tipiziranom ugovoru kojeg je sastavio tuženik i o tipiziranoj odredbi u takvom ugovoru o kojoj se nije posebno pregovaralo, te je tuženik ostavio sebi na dispoziciju određivanje visine naknade u slučaju prijevremene otplate kredita. Pored toga, suprotna je prisilnim propisima sukladno odnosno Zakonu o obveznim odnosima a visina te naknade nije joj bila ili mogla biti poznata jer u ugovoru nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji izračuna naknade za prijevremenu otplatu, tako da ona nije znala točno što i zašto mora platiti u slučaju prijevremene otplate i na koji način se izračun vrši. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud presudom utvrdi ništetnost ugovora u dijelu kojim je ugovoreno plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva te plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita, a traži i naknadu parničnog troška.
2. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio pisani odgovor na tužbu u dodijeljenom mu roku od 30 dana, unatoč upozorenju na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu.
3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331. b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 338. st. 5. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.
4. Odluka o kamatama i kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 i 41/08).
5. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat joj je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. u iznosu od 200,00 eur, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 50,00 eur, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur te na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 eur, odnosno trošak u ukupnom iznosu od 303,10 eur.
6. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.
U Zagrebu, 2. siječnja 2026.
Sudac:
Vanesa Peruzović Čuić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa te presude zbog ogluhe. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA
- pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 eur
- tuženiku
