Poslovni broj: P-2271/2023-63

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Moreni Lekan, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženica: 1. OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Damiru Jurkoviću, odvjetniku iz Čavli, radi utvrđenja ništavosti oporuke i dr., nakon glavne rasprave zaključene dana 21.studenog 2025.u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženih, a koja presuda je objavljena 2. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "

1. a) Utvrđuje se da je oporuka pokojne BM, rođ. TM, [adresa], umrle **.**.2021., sastavljena 18. studenog 2019. godine po javnom bilježniku ĆM, [adresa], pod posl. br. OU-255/19, u cijelosti ništetna.

ili, podredno;

b) Poništava se oporuka pokojne BM, rođ. TM, [adresa], umrle **.**.2021., sastavljena 18. studenog 2019. godine po javnom bilježniku ĆM,

ili, podredno;

c) Utvrđuje se da isključenje tužitelja, GM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije opravdano niti valjano te da je ništetna odredba oporuke pokojne BM, rođ. TM, [adresa], umrle **.**.2021., sastavljena 18. studenog 2019. godine po javnom bilježniku ĆM, [adresa], pod posl. br. OU-255/19, kojom se odredbom u cijelosti Tužitelj isključuje iz nasljedstva, dok preostali dio oporuke ostaje na snazi.

2. Nalaže se tuženima OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da Tužitelju GM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u roku od 15 (petnaest) dana od donošenja ove presude. "

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženicama parnični trošak u iznosu od 2.987,50 eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženica odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj protiv tužene sada pok. TM navodi da je njegova majka pok. BM rođena TM preminula **.**.2021. te je ostavila pisanu oporuku sastavljenu 18. studenog 2019. g. po javnom bilježniku ĆM iz [adresa]. Tom oporukom nasljednicom da je imenovana tužena -majka pok. BM a on da je potpuno isključen iz nasljedstva radi navodne nebrige o majci. Spomenuta oporuka da je proglašena na ostavinskom ročištu na kojem je dao izjavu da ne poštuje oporuku kao pravno valjanu zbog mana volje te je upućen u parnicu radi utvrđenja ništavosti oporuke. Poziva se na odredbu čl. 28. st. 2. Zakona o nasljeđivanju koja propisuje da je oporuka ništava ako je oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje. Prema čl. 27. ZN-a oporuka da će se na zahtjev poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi. Tužitelj smatra da se radi o kombinaciju okolnosti iz navedenih zakonskih odredbi. To stoga što je ostaviteljica bila pod prisilom tužene koja je nad njom vršila psihičko nasilje, bila je u strahu od nje, imala je osjećaj ovisnosti o tuženoj i nalazila se u takvom psihičkom stanju (radi bolesti i terapija medikamentima) da nije bila sposobna rasuđivati u periodu koji je prethodio kao i u periodu nakon sastavljanja oporuke što je rezultiralo njezinom ništavošću. Navodi da je usvojen od strane svojih roditelja koju činjenicu su mu tajili dugo vremena, njegova majka da je mijenjala ponašanje u prisutnosti tužene, nije mogla izreći svoje mišljenje, pridružila bi se majci u vrijeđanju svog supruga ĐM i tjeranju njega osobno, tužena da nikada nije skrivala da ne odobrava izbor supruga svoje kćeri a nije joj bilo ni drago što su usvojili dijete; u više navrata mu je rekla da ga ne prizna kao unuka. Pod utjecajem tužene njegova majka da se i razvela a i otjerala od sebe vlastitog sina. Nakon njegovog vjenčanja sa ŠM, tužena da nije odobravala njegov izbor supruge iz nepoznatih razloga. Ostaviteljicu da cijeli život prate ozbiljna zdravstvena stanja te psihičke smetnje i bolesti, u periodu koji je prethodio sastavljanju oporuke radi multiple skleroze postala je ovisna o tuđoj njezi i pomoći. On da se sa svojom suprugom u cijelosti dao na raspolaganje unatoč narušenim odnosima. Velik dio brige da je preuzeo suprug ostaviteljice ĐM ali tužena da nije dala nikome da joj se približava ili da joj pomogne. Navodi da je tužena odbijala njegovu pomoć iako je ostaviteljica vidno patila zbog toga. Navodi da ni on ni njegova supruga nisu zanemarili i napustili ostaviteljicu niti se je ogriješio o zakonsku i moralnu dužnost kao sin već tužena nije dozvoljavala pristup i pomoć ostaviteljici. Čak da su mu i djelatnice Udruge oboljelih od multiple skleroze rekle da ne mogu raditi uz tuženu, da tužena čini loše ostaviteljici, da manipulira sa njom te da opstruiran njezin oporavak i skrb o njoj. Ostaviteljica je uzimala velik broj lijekova od kojih neki imaju utjecaj na sposobnost valjanog rasuđivanja; imala je nekoliko dijagnoza F skupine ( psihički poremećaji i bolesti ) što da su u naravi trajne dijagnoze. Tužena pak da je dominantna ličnost koja je oduvijek vršila pritisak na kćer koja je onda pak donosila odluke koje nisu odražavale njezinu stvarnu volju. Stoga da su ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništavosti oporuke, podredno za poništenje oporuke pa u tom smislu tužitelj postavlja i glavni zahtjev za utvrđenjem ništavosti oporuke i eventualni tužbeni zahtjev za poništenjem oporuke. Postavlja još jedan eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništavosti odredbe oporuke kojom je ostaviteljica odredila njegovo isključenje iz nasljedstva primjenom odredbe o nužnom dijelu nasljedstva.

2. Tužena je tijekom postupka preminula pa su uz suglasnost tužitelja u parnicu stupile ovdje tužene kao njezine sljednice a nakon što je tužitelj subjektivno preinačio tužbu. Naime, pok. TM je 23. studenog 2021. g. sa svojim sestrama ovdje tuženicama sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je svoju imovinu otuđila u njihovu korist.

3.U svom odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako osnovni tako i kumulirane. Navodi da oporuka pok. BM ne trpi od nedostataka na koje se tužitelj poziva, da nema ni osnove za njezino poništenje a o isključenju tužitelja iz nasljedstva da se ne može raspravljati u ovom postupku jer to isključenje tužitelja nije ni osporeno u ostavinskom postupku. Ističe da je oporučiteljica bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme sastavljanja oporuke. Javni bilježnik je utvrdio tu sposobnost kod sastavljanja oporuke. Pok. BM da je bila teško pokretna zbog multiple skleroze no ta bolest da nije utjecala na njezinu sposobnost za rasuđivanje prilikom oporučivanja. Ostaviteljici da nisu dijagnosticirane nikakve psihičke bolesti ili smetnje. Ona da je u razdoblju neposredno prije oporučivanja i neposredno nakon toga a koje razdoblje je odlučno za utvrđivanje sposobnosti za rasuđivanje pokazivala psihičku stabilnost. Posljednju izjavu volje je dala 18. studenog 2019. g. te ju je mogla slobodno mijenjati do svoje smrti 07.ožujka 2021. g. u kojem razdoblju je prema medicinskim nalazima bila dobrog psihičkog stanja. Stoga da nema nikakvih dokaza da ostaviteljica ne bi bila sposobna za rasuđivanje. Dalje navodi da ostaviteljica nije bila natjerana ni prijetnjom ni silom na sastavljanje oporuke niti je bila prevarena ili u zabludi. Za navedene tvrdnje tužitelj da ne predlaže nikakve dokaze. Tužitelj da u tužbi niti ne navodi u čemu bi se sastojala ta navodna prijetnja ili sila prilikom sastavljanja oporuke niti od koga bi dolazila. Navodni pritisak tužene prema ostaviteljici nije ni logičan ni životan jer koji bi bio motiv da tužena na svoju kćer vrši pritisak da svog sina isključi iz nasljedstva. Motiv i razlozi su isključivo od ostaviteljice jer je osjećala ogorčenost prema sinu zbog njegovog odnosa prema njoj u razdoblju teške bolesti. Da bi oporuka bila poništena mora se raditi o konkretnoj, izravnoj sili i prijetnji. Tužitelj takve radnje ne navodi niti proizlaze iz bilo kojeg dokaza.

4.Tužena dalje navodi da zahtjev tužitelja za utvrđenjem da isključenje nije opravdano i valjano treba odbaciti jer tužitelj u ostavinskom postupku, na ročištu 21. rujna 2021. g. nije ovaj razlog ni spomenuo pa ga ostavinski sud nije ni uputio u parnicu s ovog osnova. Da je tužitelj prigovorio opravdanosti svog isključenja iz nasljeđivanja u parnicu bi bila upućena tužena sa zahtjevom da je isključenje bilo opravdano. Tužitelj da bi ovdje dokazivao negativnu činjenicu-da ne postoje razlozi za njegovo isključenje iz nasljedstva što da je izravno suprotno s odredbom čl. 86. st. 3. Zakona o nasljeđivanju te suprotno teretu dokazivanja u parničnom postupku. Stoga da taj zahtjev treba odbaciti, podredno odbiti. Ako sud ne bi odbacio taj zahtjev, tužena ističe da je i on neosnovan. Oporukom od **.**.2019. pok. BM je svu svoju imovinu ostavila majci- TM a u točki II oporuke je isključila iz nasljedstva svog sina- ovdje tužitelja jer se povredom odredbi Obiteljskog zakona i moralnih obveza prema majci teže ogriješio prema njoj. Ostaviteljica da je u oporuci jasno i precizno opisala razloge svoje posljednje volje te razloge isključenja tužitelja iz nasljedstva. Netočno da je kako tužena nije dopustila tužitelju da brine o svojoj majci; za to da tužitelj nema konkretnog dokaza niti za takvo postupanje tužene nema nikakvog razloga. Upravo da je suprotno te tužitelj nije pokazivao brigu za majku. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbe ni zahtjev.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu te spis O-918/21 saslušao stranke i svjedoke GME, VM, UM, MM, PM, ŠM, ĆM, RM, ČM a proveden je dokaz vještačenjem testamentarne sposobnosti pok. BM po vještacima Klinike za psihijatriju Vrapče koji nalaz je sačinio liječnik vještak prof. dr. sc. Ante Bagarić. Druge dokaze stranke nisu predlagale.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7.Tužitelj traže utvrđenje da je oporuka ostaviteljice pok . BM njegove majke u cijelosti ništava, podredno traži poništenje oporuke zbog mane volje -prisile a podredno i utvrđenje da je ništava odredba oporuke kojom ostaviteljica njega-tužitelja isključuje iz nasljedstva odnosno da isključenje nije valjano ni opravdano. Radi se o Javnoj oporuci ostaviteljice pok. BM sastavljenoj od strane Javnog bilježnika ĆM iz [adresa] dana 18. studenog 2019. g. u [adresa].

8. Iz sadržaja predmetne oporuke slijedi da je ostaviteljica raspolagala svom svojom imovinom u korist svoje majke TM prvotno tužene. U oporuci je navela da je godinama teško bolesne, a posljednjih mjeseci vezana uz krevet te da joj je potrebna pomoć u svemu; u svemu da joj pomaže i vodi računa njezina majka TM koja s njom stanuje i u potpunosti je posvećena brizi o njezinom zdravlju premda je i sama već u godinama. U točki II oporuke ostaviteljica je navela da oporukom isključuje potpuno iz nasljedstva svog sina GM jer se povredom odredaba Obiteljskog zakona i moralnih obveza prema njoj kao majci teže ogriješio prema njoj. Pojašnjava tako u oporuci da njezin sin GM sa svojom obitelji stanuje na katu iste obiteljske kuće u kojoj i ona stanuje u prizemlju sa svojom majkom, uopće ne brine o njoj i gotovo nikad ju ne posjećuje, odnosno dođe samo kada ga ona izričito pozove a to je rijetko., možda jednom ili dvaput godišnje; nikad da ju ne nazove, ne zanima ga kako živi i je li joj potreba pomoć, na raspituje se o njezinom zdravlju iako zna da je godinama bolesna, ne pomaže joj i ne brine o njoj kako ni on tako ni članovi njegove obitelji.

9. U ostavinskom postupku ovog suda posl. br. O-918/2021 na ročištu održanom 21. rujna 2021. g. pred Javnim bilježnikom Verom Lovrović Lečić iz Rijeke , ovdje tužitelj po punomoćnici je dao nasljedničku izjavu u kojoj ne priznaje istinitom i pravno valjanom oporuku pok. BM uslijed mana volje te ističe da je oporučiteljica bila pod prinudom u vrijeme sastavljanja oporuke te da nije bila iz zdravstvenih razloga sposobna shvatiti značenje svojih postupaka. Stoga je Rješenjem ostavinskog suda od 09. studenog 2021. g. prekinut ostavinski postupak a ovdje tužitelj kao zakonski nasljednik upućen u parnicu radi utvrđenja ništavosti oporuke ostaviteljice. U ostavinskom postupku nije bilo govora o isključenju tužitelja iz nasljedstva odnosno o posebnom osporavanju ovog dijela oporuke. Naime, oporuku je tužitelj osporavao u cijelosti kao ništavu zbog upitne testamentarne sposobnosti njegove majke kao i zbog prinude i prisile nad pok. BM a na pisanje sporne oporuke. Premda nije posebno naveo u nasljedničkoj izjavi od koga je ta prinuda ili prisila dolazila tijekom postupka iz njegovog stranačkog iskaza slijedilo bi da se radi o prinudi/ prisili pok. TM nad BM u smislu pisanja oporuke tj. njezinog sadržaja. On navodi u svom iskazu da je za sadržaj sporne oporuke doznao na brodu jer mu je supruga poslala tekst oporuke te je bilo kao da sluša riječi pok. TM.

10.Prema odredbi čl. 32.st. 1. Zakona o nasljeđivanju ( NN-48/03 - u daljnjem tekstu ZN ) svatko može valjano oporučiti u obliku javne oporuke a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke. Stavci 3.,4. i 5. istog članka propisuju da ovlaštena osoba sastavlja oporuku prema kazivanju oporučitelja, sastavljenu oporuku ovlaštena osoba će pročitati oporučitelju, objasniti mu pravne posljedice oporučnog raspolaganja i dati mu da pred njom oporuku potpiše; o svim radnjama ovlaštena osoba će u samoj ispravi o sastavljanju oporuke sačiniti zapisnik kojim će potvrditi da su sve te radnje poduzete. Ovaj zapisnik potpisuju oporučitelj i ovlaštena osoba. Predmetna oporuka sastavljena je pred Javnim bilježnikom ĆM iz [adresa] kao ovlaštenom osobom i to u kući pok. BM,

11. Tužitelj nije ni osporavao valjanost forme oporuke već se poziva na odredbe čl. 26. i 27. ZN-a. Prema odredbi čl. 26. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, oporuka je ništava ako u vrijeme njenog pravljenja oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje, dakle ukoliko se nalazio u takvom duševnom stanju da nije mogao shvatiti pravno i stvarno značenje svojih postupaka ili nije bio u stanju vladati svojom voljom tako da postupa u skladu s tim znanjem. U tužbi tužitelj ističe da je ostaviteljica radi svog kompleksnog zdravstvenog stanja( i psihičkog i fizičkog ) primala brojne terapije lijekovima od čega su neki od velikog utjecaja na sposobnost valjanog rasuđivanja. Nastavno na navedeno tužitelj dalje navodi da je majka ostaviteljice pok . TM bila dominantne ličnost koja je oduvijek vršila pritisak na vlastitu kćer koja je radi tog utjecaja donosila određene odluke koje nisu održavale njenu stvarnu volju i osjećaje. Stoga da je ostaviteljica kao osoba ovisna o tuđoj pomoći, dakle o majci bila u strahu i osjećala se prisiljenom učiniti sve što od nje majka traži pa tako i sastaviti pobijanu oporuku i isključiti iz nje vlastitog sina. U tom kontekstu tužitelj postavlja podredni tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 27. ZN-a koja glasi: " Oporuka će se na zahtjev poništit ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odluči napraviti je zbog toga što je bi prevaren ili što se nalazio u zabludi. " . Za utvrđenje sposobnosti za valjano oporučivanje mjerodavno je stanje ostaviteljice u vrijeme sastavljanja oporuke. Oporuka je sastavljena 18. studenog 2019. g. u [adresa]- u kući ostaviteljice koja je preminula **.**.2021. Sposobnost za rasuđivanje označava takvo oporučiteljevo duševno stanje pri kojem je on sposoban shvatiti stvarno i pravno značenje svojih postupaka tj. da zna što radi i kakve su pravne posljedice njegovih djela. Iz iskaza svjedoka ĆM, javne bilježnice koja je sastavila oporuku po kazivanju pok. BM ostaviteljica je svjesno iskazala svoju volju koju joj je čak i rekla na telefon prije negoli je došla sastaviti oporuku. Po njezinom mišljenju ostaviteljica je bila skroz prisebna osoba- rješavala je križaljke, čitala novine i pokazivala joj obiteljski album sa slikama. U postupku su saslušani brojni svjedoci koji se zapravo nisu posebno upuštali u procjenu psihičke sposobnosti pok. BM sa psihijatrijskog stajališta. Po stavu ovog suda svjedoci su više iskazivali činjenice o utjecaju tužene TM na volju pok. BM tj. na svojevrsnu psihičku prisilu .Ovdje treba reći da niti stranke nisi saslušani svjedoci nisu kompetentni procjenjivati psihičku sposobnost neke osobe a vjerojatno nisu ni u stanju prepoznati pojavu simptoma psihičkih bolesti. Kada bi bilo tko mogao prepoznati ili ocijeniti (ne) postojanje testamentarne sposobnosti bilo bi suvišno u ovakvim postupcima provoditi dokaze vještačenjem.

12. Stoga je sud radi utvrđenja oporučne sposobnosti pok . BM odredio provođenje vještačenja po vještacima Klinike za psihijatriju Vrapče. U nalazu kojeg potpisuju vještaci dr. Ante Bagarić i dr. LM se navodi da su prema dostupnim podacima kod pok. Vesne Kopajtić 2002. g. utvrđene značajne psihičke smetnje jer se u medicinskoj dokumentaciji navode razni psihički simptomi te se već tada registriraju i problemi u obitelji. Pok. BM da se nastavila liječiti psihijatrijski u izvanbolničkim uvjetima sljedećih nekoliko godina a 2020.g. je zbog značajnih somatskih poremećaja bila hospitalizirana na Internoj klinici KBC Rijeka. Tijekom tih hospitalizacija pok. BM da nije pregledana od strane psihijatra a njezino psihičko stanje da bi odgovaralo organskom afektivnom poremećaju. Liječnica obiteljske medicine da je napisala potvrdu o tome da ostaviteljica nema psihičke smetnje. Vještaci dalje navode da svi svjedoci navode kako je ostaviteljica bila pasivna osoba pod velikim utjecajem svoje majke te da je očito da je taj utjecaj bio veći negoli što je to uobičajeno u obitelji; na osnovu toga da prosuđuju da su kod nje dominirale psihičke smetnje označene kao organski afektivni poremećaj koje smetnje su bile na razini srednjeg stupnja. Zaključak je vještaka da nema dokaza da je ostaviteljica spornu oporuku sačinila pod utjecajem psihopatoloških fenomena nego ju je sačinila u skladu sa svojim životnim stavovima prema osobama koje ju okružuju. Izbor radnji koji nije pod utjecajem psihopatologije da nije predmet forenzičko psihijatrijskog vještačenja. Iako je ostaviteljica bila pod snažnim utjecajem majke ipak taj utjecaj da nema dominantno psihopatološki karakter te zbog toga ne može biti predmet psihijatrijskog vještačenja.

13. Tužene nisu imale primjedbi na nalaz vještaka. Tužitelj je u podnesku od 27.05.2024. g. tražio pojašnjenje nalaza i to na način da vještaci pojasne kako se točno očituje organski afektivni poremećaj, kako utječe na ponašanje osobe, postoje li različiti stupnjevi poremećaj te može li se sa sigurnošću tvrditi da takvi poremećaju u bilo kojem stupnju ne mogu dovesti do mana volje. Nadalje traži da vještaci preciziraju način stupnjevanja psihičkih smetnji objasne kada smetnje prelaze u viši stupanj te kada postaju dovoljno jake da utječu nam izbor odluka. Ako je utjecaj majke snažan i nije čest što nedostaje da isti ima psihopatološki karakter?. Mogu li vještaci tvrditi da takav snažan i neuobičajen utjecaj dominantne osobe kakva je bila majka ostaviteljice nije mogao dovesti do određenih mana volje pri sastavljanju oporuke ? Traži i da pojasne da li je ostaviteljica mogla uopće razvijati adekvatno i zdravo svoje socijalne i emocionalne odnose odnosno jesu li njezini životni stavovi prema osobama koje je okružuju mogli biti značajno modelirani/formirani tim okolnostima njenog zdravstvenog stanja i utjecaja dominantne figure majke ?

14. Vještak dr. Ante Bagarić pismeno se očitovao na pitanja tužitelja podneskom od 13.09.2024. g. na način da je pojasnio kako je organski psihički poremećaj svaki onaj poremećaj koji je uzrokovan mehaničkim ili fiziološkim oštećenjima središnjeg živčanog sustava. Ovakvo oštećenje dovodi do različitih psihopatoloških simptoma .Kada dominiraju afektivni simptomi tada se taj poremećaj označava kao organski afektivni poremećaj. Kao i kod svih drugih psihičkih poremećaja tako i kod afektivnog organskog poremećaja postoji posljedično oštećenje radnog socijalnog i obiteljskog funkcioniranja. Kao i kod drugih psihičkih poremećaja postoje različiti stupnjevi tijeka i težine poremećaja. S obzirom da postoji dovoljno podataka, kliničke i forenzičke prosudbe navedene u vještačenju date su s visokom razinom sigurnosti. Stupnjevanje težine psihičkih poremećaja vrši se u skladu s aktualnim kvalifikacijskim sustavima ( DSM5,MKB 10) te posljedičnim oštećenjem funkcioniranja. Ne postoji direktna korelacija između težine psihičkog poremećaja i donošenja različitih životnih odluka. Prema pravilima forenzičke psihijatrije svaka procjena se temelji na analiziranju utjecaja psihopatoloških procjena na određene životne odluke. Da bi utjecaj majke ostaviteljice koji je snažan i nije čest imao psihopatološki karakter, nedostaje psihopatološka povezanost između navedenog utjecaja majke i ponašanja ostaviteljice tempore acti. Ponavlja da s obzirom na dostupne podatke, forenzičke ocjene su date s visokom razinom sigurnosti. Somatske i psihičke smetnje ostaviteljice te utjecaj majke da su negativno utjecali na razvoj socijalnih i emocionalnih odnosa ostaviteljice. Psihičke smetnje ostaviteljice utjecale su na sve aspekte njezinog života. Ali kao što je navedeno jasno da je kako je ispitanica navedenu oporuku sastavila dominantno pod utjecajem vlastitih životnih motiva i stavova a ne pod utjecajem aktualnih psihopatoloških procesa.

15. Nakon pismenog očitovanja vještaka stranke su suglasno navele da se odriču usmenog saslušanja vještaka budući je dao pisano pojašnjenje na koje nisu imale primjedbi.

16. Slijedom navedenog uzimajući u obzir nalaz vještaka jasno je da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 26.st. 2. Zakona o nasljeđivanju odnosno da oporuka ostaviteljice pokojne BM nije ništava iz razloga nesposobnosti za rasuđivanje. Dalje je trebalo utvrditi da li postoje uvjeti za poništenje oporuke iz razloga što da je oporučiteljica bila natjerana silom na sastavljanje oporuke. Radi se zapravo o manama oporučiteljeve volje. Tužitelj zapravo tvrdi da je majka ostaviteljice pokojna TM imala utjecaj na njezinu volju prilikom sastavljanja sporne oporuke. Iz iskaza svjedoka ĆM, javne bilježnice koja je sastavila oporuku slijedi da majka ostaviteljice uopće nije bila prisutna pri sastavljanju oporuke premda je tog dana bila u kući. Naime svjedok je navela kako je zapravo zahtijevala da bude sama sa ostaviteljicom. Iz navedenog slijedi zaključak da direktno prilikom sastavljanja oporuke pokojna BM nije bila od strane nikoga ni prisiljena niti prinuđena na sastavljanje odluke. Čak i da je majka ostaviteljice nagovarala istu na sastavljanje oporuke to ne bi bio razlog koji bi poruku učinio ništavom. Pri tome treba reći da je psihička prinuda pritisak na volju onoga koji daje izjavu izazivanjem straha od buduće opasnosti koja će se dogoditi njemu ili njegovim bliskim osobama ili trećim osobama. Tužitelj bi trebao dokazati takvu prinudu od strane pok. TM. Kada se uzmu u obzir iskazi saslušanih svjedoka iz kojih slijedi da je TM vodila brigu o pok. kćeri onda se ne može izvesti zaključak da bi ostaviteljica bila u opasnosti od nje. Upravo suprotno bez obzira na karakter pok. TM ostaje nepobitna činjenica da je o pok. BM brigu ponajviše vodila njezina majka a što je sud utvrdio temeljem provedenih dokaza.

17. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka sud utvrđuje da je ostaviteljica bila razvedena od supruga ĐM koji je živio sa njom i njezinom majkom u prizemlju kuće jer je na kat nakon ženidbe otišao živjeti njihov sin- ovdje tužitelj. Stoga ĐM nije htio smetati sina već se odlučio na život u prizemlju sa bivšom suprugom i njezinom majkom. Kao što su to naveli i vještaci gotovo svi saslušani svjedoci su više manje potvrdili da je majka ostaviteljice pokojna TM bila dominantna osob i utjecala na BM a isto tako gotovo svi svjedoci nemaju loše riječi za tužiteljevog oca ĐM. Ovdje treba reći da određeni svjedoci navode da se o ostaviteljici isključivo brinuo ĐM a to su primjerice svjedoci GME, VM, UM se MM dok tužene kao sestre pokojne TM navode da je glavnu brigu obavljala njihova sestra, majka ostaviteljice dok je ĐM bio pri ruci čisto radi vožnje a zauzvrat se TM brinula o njemu u smislu kuhanja i pospremanja. Treba reći da iz iskaza svjedoka ne slijedi da bi tužitelj vodio brigu o svojoj majci što neki objašnjavaju njegovim svojstvom pomorca a drugi pak činjenicom da mu nije bilo dozvoljeno da se brine o svojoj majci. Tako na primjer svjedok VM, bratić tužitelja ističe da se tužitelj nije mogao brinuti o svojoj majci na razini kao što je to činio njen bivši suprug ĐM međutim i sam ovaj svjedok navodi da zapravo ne zna detalje njihovih unutrašnjih odnosa. Svjedok UM priznaje da ne zna kakav je bio odnos između tužene TM i tužitelja ali navodi da je kompletnu brigu o pokojnoj BM vodio njezin bivši suprug ĐM. Međutim ovaj svjedok zapravo iskazuje o odnosima u obitelji ĐM prije doseljenja sada pokojne TM što nije relevantno za predmetni spor. Svjedok MM nije znala ništa o tužitelju odnosno o tome da li se brinuo o svojoj majci ili nije dok svjedok PM izričito navodi da se tužitelj nije brinuo o svojoj majci jer nije to ni mogao s obzirom na činjenicu da uopće nisu razgovarali . Svjedok ĆM, javna bilježnica izričito je navela kako se sjeća ovog slučaja baš radi činjenice što je ostaviteljica bila bolesna osoba koja je u svojoj oporuci isključila iz nasljedstva svog sina iz razloga što uopće ne vodi brigu o njoj kao o bolesnoj osobi kojoj je potrebna konstantna pažnja i njega, niti joj se javlja, niti dolazi kod nje, ni ne raspituju se o njezinom zdravlju. Svjedok RM, medicinski tehničar iskazao je da je tužitelja i njegovu suprugu vidio ali nikada u kući kod ostaviteljice već vani. ČM je pak u svom iskazu govorila o činjenicama koje su se dogodile prije i to znatno prije pisanja oporuke a sve što zna zapravo zna iz priče svog sina koji je sa tužiteljem prijatelj.

18. Ne ulazeći u odnose tužitelja i njegove supruge ŠM koja je također svjedočila ovom postupku iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka slijedi kako su se odnosi tužitelja sa majkom i bakom narušili nakon ženidbe tužitelja i to neprihvaćanjem njegove supruge od strane majke i bake. S obzirom da su odnosi tužitelja sa majkom bili narušeni na način da tužitelj (premda to osporava ) više nije tako učestalo dolazio kod majke i bake onda tužitelj ne može imati neposrednih i direktnih dokaza da bi njegova majka pod prisilom ili prinudom sastavila oporuku. Tu treba uzeti u obzir i činjenicu da je tužitelj pomorac te da jedan dio godine izbiva iz kuće. Glede motiva za sastavljanje oporuke ovaj sud u potpunosti prihvaća iskaz tužene OM koja je navela da je pokojna ĆM vidjela da se tužitelj ne brine za nju pa da se neće brinuti niti za njezinu majku TM i na taj način je odlučila osigurati svoju majku i ostaviti joj oporukom kuću koju je zapravo ona i financirala. Ni sam tužitelj ne osporava da su tužene dolazile i brinulo se o njegovoj majci pa onda točno navode tužene da se tužitelj nije brinuo za njih jer da je to činio ne bi bilo potrebe da one dolaze vikendom kada nije prisutno medicinsko osoblje.Činjenica što se ostaviteljica kao ni njena majka nisu slagale sa suprugom tužitelja samo po sebi ne može utjecati na tužitelja u smislu da se prestane brinuti za svoju majku. Predmet ovog spora i nije briga tužitelja za pokojnu majku već nevaljanost i ništavost oporuke.

19. Tužitelj nije dokazao da je njegova majka pokojna BM sastavila oporuku pod utjecajem prisile ili prinude od strane pokojne TM tako da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene člankom 27. Zakona o nasljeđivanju. Tužitelj nije naveo nikakve dokaze za tu okolnost pri čemu treba opet spomenuti i vještačenje kojim je utvrđeno da utjecaj TM na ponašanje i život pokojne BM nije takve naravi da bi utjecalo na njezinu testamentarno sposobnost. Što se tiče direktne prisile za tako što nema dokaza tim više što je svjedok ĆM javna bilježnica u svom iskazu potvrdila da je bila sama kada se sama sa ostaviteljicom prilikom sastavljanja javne oporuke.

20. Što se tiče isključenja tužitelja iz nasljedstva treba reći da u skladu s odredbom članka 85 Zakona o nasljeđivanju oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio između ostalog ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju. Upravo na taj razlog se pozvala ostaviteljica BM u svojoj oporuci u kojoj je je izričito navela razlog za isključenje kako to i propisuje odredba člana 86.ZN-a. U slučaju spora o opravdanosti isključenja teret dokaza da je isključenje opravdano leži na onome koji se na isključenje poziva. To znači da je u parnicu trebalo uputiti tuženu. Kao što to ispravno navode tužene o opravdanosti isključenja iz nasljedstva nije bilo govora u ostavinskom postupku. Zato se ukazalo spornim može li tužitelj uopće podnijeti zahtjev s ovog osnova ako to nije spominjao u ostavini. Stajalište je ovog suda da pravo na tužbu postoji čak i ako ostavinski sud nije uputio stranke u parnicu ; ne postoji prekluzija prava na tužbu zato što se isključenje nije osporavalo u ostavinskom postupku. Tužitelj je postavio svoj zahtjeva teret dokaza da je isključenje opravdano je na tuženicama.

21. Za relevantnost odluke nije bitno da li je o pok . BM vodio brigu njezin bivši suprug ĐM odnosno da li je brigu vodila njezina majka pok. TM. Naime, ovdje je riječ o oporuci kao raspoložbi posljednje volje ostaviteljice a ne o naplatnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Bitno je bilo utvrditi da li je tužitelj vodi brigu o majci njoj odnosno da li su točne činjenice koje je pok . BM iznijela u svojoj oporuci a kao razloge isključenja tužitelja iz nasljedstva.

22. Kao što je već istaknuto, ostaviteljica je u točki II oporuke kao razloge isključenja sin tužitelja iz nasljedstva navela da se isti uopće ne brine o njoj i gotovo nikada ju ne posjećuje, odnosno dođe samo ponekad kada ga ona izričito pozove a to je jako rijetko možda jednom ili dvaput godišnje. Također nikad ne nazove, ne zanima ga kako živi i je li joj potrebna kakva pomoć, ne raspituje se o njezinom zdravlju iako zna da je već godinama teško bolesna a posljednjih mjeseci i vezana za krevet jer boluje od multiple skleroze, ne njeguju ju, ne pomaže ni u bilo kakvim kućanskim poslovima, ne brine o njezinoj prehrani, održavanju osobne higijene i slično iako joj je svaka takva pomoć neophodna a to ne čine niti članovi njegove obitelji te da bi bez pomoći svoje majke bila potpuno bespomoćna.

23. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je si njegova majka bolovala od multiple skleroze te da je otprilike 3 godine prije smrti bila potpuno ovisna o tuđoj skrbi na upit tko je brinuo o njoj istaknuo je da je imala državnu skrb tako da je svaki dan osim vikendom dolazila osoba koja ju je njegovala a vikendom da bi se o majci brinuo njezin bivši suprug ĐM. Na taj način je zapravo tužitelj priznao da on nije taj koji je vodio računa o svojoj pokojnoj majci premda je u iskazu naveo da su razlozi isključenja koje je pokojna BM istaknula u oporuci čiste laži ,da nije dolazio kod nje na njezin poziv već kada bi htio. Tužitelj pak dalje navodi da nije njega majka nije zvala pa je onda to bi bilo obostrano čime zapravo potvrđuje da ju nije ni zvao i raspitivao se za njezino zdravlje. Što se tiče financijske brige o majci iz njegovog iskaza slijedi da smatra kako nije bio dužan financijski doprinositi budući je majka imala socijalnu pomoć a njegov otac je imao mirovinu te je i pokojna TM imala novca s obzirom da je prodala svoje obiteljske nekretnine. Dalje je naveo da je nudio da se majka smjeti u neku ustanovu što je TM odbijala. Tužitelj je naveo i da je godinama nešto pokušavao ( vezano za odnos s majkom ) ali je nailazio na zid pada onda s vremenom čovjek odustane.

24. Iz iskaza tužene OM slijedi da zamjera tužitelju upravo to što se nije brinuo o svojoj majci; to zna jer kako je gotovo svakodnevno dolazila kod njih njega nikada nije vidjela a nije bio stalno na brodu. Niti njegova supruga nije dolazila kod BM. I pok. TM prema je voljela tužitelja ali mu je zamjerala što se ne brine o majci, tužitelj da bi samo dolazio po novac, a TM mu je kupila i automobil. BM da je za života govorila kako će ga isključiti iz nasljedstva jer se ne brine o njoj; čak i djeca tužitelja da su dolazila dole dok su bila nesvjesna a kasnije više ne, sumnja da im je tužitelj to zabranio.

25. Tužena SM također navodi da se tužitelj nije brinuo o majci, po njoj su se odnosi zahladili kada je tužitelj doznao da je posvojen, zamjerao je majci što mu to nije rekla na vrijeme a ona mu to nije htjela ranije otkriti jer se bojala kako će to prihvatiti. Istaknula je da nije znala za oporuku prije smrti BM ali nije ju iznenadila odredba u kojoj je isključila tužitelja iz nasljedstva jer se stvarno nije brinuo o njoj. Tužitelj da je bio u dobrim odnosima s ocem jer je otac držao njegovu strani i pomagao mu sve što mu treba. ĐM da nije posebno vodio brigu o BM i TM osim vožnje i nabavke. Tužitelj da je pomorac, ima dobra primanja te da je trebao pokazati malo ljubavi i zahvalnosti prema majci i baki koje su mu sve dale.

26. Iz iskaza svjedoka ČM slijedi da se tužitelj i majka nisu zadnjih godina baš družili. Svjedok ĆM navela je da joj je prilikom sastavljanja oporuke pok . ĆM rekla da tužitelj od ženidbe ne dolazi kod nje, ne pita za nju i ne posjećuje ju iako živi na katu, da ne dolaze ni on ni nevjesta. Svjedoci UM i MM ne znaju da li se tužitelj brinuo o majci niti bilo što o razlozima isključenja iz oporuke dok svjedok PM navodi da se nije brinuo o majci jer nisu ni razgovarali pa nije ni mogao.

27. Briga djeteta za roditelje u Republici Hrvatskoj nije samo moralna obveza već i zakonska obveza definirana obiteljskim zakonom ( NN- 103/15 i dr.). Uzdržavanje roditelja od strane djece zasniva se i na ustavnoj obvezi djece da se brinu za stare i nemoćne roditelje ( čl. 63. st. 4. Ustava RH ). Dužnost djeteta da poštuje roditelje u važećem Obiteljskom zakonu propisana je u sljedećim odredbama:

- čl. 89. st. 1. -izravno propisuje da je dijete dužno poštovati svoje roditelje te im pomagati u obavljanju kućanskih poslova koji su u skladu s njegovom dobi i sposobnostima. Također dijete mora biti obzirno prema drugim članovima obitelji.

-čl. 4. st. 1. definira način solidarnosti , uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji kao jedan od temelja obiteljskog života u RH

- čl .213. st. 1. propisuje dužnost punoljetnog djeteta da uzdržava roditelja koji nije sposoban da radi i nema dovoljno sredstava za život.

28. Povreda moralne obveze postoji kada punoljetno dijete bez opravdanog razloga prekid svaki kontakt s roditeljem, odbija mu pružiti ikakvu pomoć ili skrb iako je roditelj bolestan, nemoćan te dijete ignorira njegove osnovne životne potrebe a ima realnu mogućnost pomoći.

29. Kada se analiziraju provedeni dokazi u ovom postupku onda je stajalište ovog suda da je tužitelj povrijedio i moralnu i zakonu obvezu prema svojoj majci. Naime, tužitelj nije kontaktira sa majkom, nije joj pomagao, brinuo se za nju premda je bila nemoćna i bolesna već je tu brigu morala obavljati njezina majka, starija od nje i njezin bivši suprug. Takovo stanje prema provedenim dokazima trajalo je duži niz godina a po navodim sama oporučiteljice otkada se tužitelj oženio. Ovdje se ponovno napominje da je oporuka sastavljena 18.11.2019. a ostaviteljice je umrla **.**.2021. a tužitelj se svakako s obzirom na dob njegove djece oženio znatno ranije od raspoložbe posljednje volje .i tužitelj označava svoju ženidbu kao početak loših odnosa sa majkom i bakom. Ako uzmemo kao nesporno činjenicu da su supruga tužitelja s jedne strane te njegova majka i baka s druge bile u lošim odnosima, odnosno nisu se slagale bez obzira na čijoj strani bio začetak loših odnosa to još uvijek samo po sebi ne bi trebalo utjecati na povredu moralne i zakonske obveze tužitelja prema svojoj majci. Naime, tužitelj koji živi u istoj kući u kojoj su živjeli njegova majka i baka nema nikakve zapreke za ne otići u posjet svojoj majci i pomoći joj ako joj treba. Po naravi stvari to nije obveza njegove supruge već njegova osobna obveza. Nitko od saslušanih svjedoka nije iskazao izričito da se tužitelj brinuo o svojoj majci već postoji izričit iskaz svjedoka PM da se nije brinuo o njoj jer nisu razgovarali .Dakle, ako tužitelj nije razgovarao o majci očito je i logično da se nije ni brinuo o njoj a nesporno je s obzirom na njezinu dugotrajnu bolest da joj je pomoć bila neophodna. I sam tužitelj je naveo u svom iskazu da joj je tri godine pred smrt pomoć bila stalno potrebna. Treba reći i to da se sve radnje ĐM, bivšeg supruga pok. ĆM ne mogu pripisati u korist tužitelja odnosno smatrati njegovom pomoći. ĐM je bivši suprug pok . ĆM koji zapravo nije ni imao zakonske obveze pomaganja no kako je živio u istom kućanstvu sa ĆM i TM očigledno je imao moralnu obvezu pripomoći im po potrebi.

30. Nema nikakvih dokaza da je tužitelj pomagao svojoj majci u zadnjim godinama njezinog života te da razlozi koje ona navodi u oporuci nisu istiniti. Tužene u svojim iskazima potvrđuju istinitost razloga za isključenje a svjedoci koji su iskazivali dijelom u korist tužitelja zapravo ove razloge nisu ni doveli u pitanje. Niti tužitelj i njegova supruga u svojim iskazima ne navode da su se oni brinuli o pok . ĆM već se više bave osporavanjem da je tu brigu vodila oporučna nasljednica te navođenjem da je to radio ĐM. Tužitelj živi na katu, ispod njega je živjela njegova majka te je mogao svakodnevno kada nije na brodu doći majci u posjet i biti joj pri ruci no on to nije činio niti je kontaktirao s njom, po majci od ženidbe a svakako više godina pred pisanje oporuke. Slijedom navedenog opravdani su razlozi za isključenje iz oporuke jer je došlo do povrede i moralne i zakonske obveze djeteta prema roditelju. Povreda moralne obveze roditelja prema djetetu ne daje djetetu pravo na povredu moralne obveze prema roditelju. Zato se tužitelj ne može opravdati činjenicom što majka i baka nisu prihvatile njegovu suprugu te činjenicom da ni njega majka ne zove pa zašto bi on nju. Sud nalazi da ne kontaktiranje sa roditeljem dužni niz godina, nebriga o bolesnom roditelju kojem treba svaka pažnja ( ne nužno financijska ) predstavlja težu povredu i zakonske i moralne obveze djeteta prema roditelju odnosno tužitelja prema svojoj majci. U postupku nije dokazano niti da bi tužitelj bio spriječen u ostvarenju svojih obveza.

31. Slijedom navedenog isključenje tužitelja iz oporuke je opravdano.

32. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženicama je priznat trošak sastava odgovora na tužbu te podneska od 18.12.2023. g. u visini od po 250 bodova, zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 26.09.2022.g., 15.12.2022.g., 28.10.20204. g. , 20.05.20205. g. i 21.11.20205. g. u visini od po 250 bodova te na ročištima 18.12.2023. g. i 28.04.2022. g. u visini od po 125 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što ukupno iznosi 2987,50 eura .Napominje se da je sud odredio uvećanje od 10 % za razdoblja kada postoje dvije tužene. U preostalom dijelu zahtjev tuženica za naknadom parničnog troška je odbijen. Ovo stoga što im nisu priznati troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr. 9/1 iz već iznesenih razloga niti sastav podnesaka nepotrebnih za raspravljanje, kratkih po sadržaju te u kojima se ponavljaju već izneseni navodi.

U Rijeci, 2. siječnja 2026.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje pristojbe na presudu po vps-u

2. Tuženicima po punomoćniku

U Rijeci, 2.1.2026.