Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-160/2025-20

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GRADA POREČA- PARENZO, OIB 41303906494, iz Poreča-Parenzo, Obala maršala Tita 5/1, zastupanog p.p. Andreju Staniču i dr., odvjetnicima u Poreču-Parenzo, protiv tuženice JS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Alenu Kalčiću i dr., odvjetnicima u Poreču-Parenzo, radi utvrđenja i razvrgnuća suvlasništva, izvan ročišta

r i j e š i o  j e

I Određuje se prekid postupka u ovom predmetu.

II Postupak će se nastaviti kada se pravomoćno završi postupak koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. P-238/2022.

Obrazloženje

1. U tužbi se tvrdi da su tuženica i AS suvlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], površine 7.666 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: predmetna nekretnina), i to: tužitelj u 34/40 dijela, tuženica u 3/40 dijela i AS u 3/40 dijela. Tuženica da je svoj suvlasnički udio stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 04.09.2020. godine, od prodavateljice ŽS iz [adresa]. KS i AS da su pak svoje suvlasničke dijelove stekle temeljem presude Općinskog suda u Buzetu posl. br. P-130/06 od dana 03.12.2007. godine koju da su ishodile u parničnom postupku koji da su vodile protiv tužitelja. Osnovu za donošenje navedene presude sud da je našao u činjenici da je 1985. godine, prilikom stupanja na snagu nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], od „stare“ nekretnine u suvlasništvu ŽS i AS oznake k. č. br. [katastarska čestica], te drugih nekretnina u vlasništvu tužitelja, nastala predmetna nekretnina koja da je greškom u cijelosti tada bila upisana kao vlasništvo tužitelja. Kako da je udio nekretnine tuženih (k. č. br. [katastarska čestica]) u predmetnoj nekretnini iznosio ukupno 6/40 dijela (uzevši u omjer površinu „stare“ k. č. br. [katastarska čestica] i „nove“ k. č. br. [katastarska čestica]), tako da je svaka od njih temeljem spomenute presude upisana kao suvlasnica 3/40 dijela predmetne nekretnine. Dakle, jasno da je da je uslijed činjenice nemogućnosti uspostave starog katastarskog stanja po pitanju površine, oblika i položaja nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], sud iz isključivo tehničkih razloga omogućio ŽS i AS upis suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Smisao presude da je nedvojbeno bio da se ŽS i AS vrati ono što da im je bilo de facto nezakonito oduzeto, a to da je vlasništvo konkretno određenog dijela površine. Smisao da nije bio da KS i AS kroz uknjižbu suvlasništva na predmetnoj nekretnini steknu nešto drugo, drugačije od onog čega su bile vlasnice (kako po pitanju namjene tako i po pitanju tržišne vrijednosti). Ponavlja da se, uknjižene da su u režimu suvlasništva isključivo zato jer da je to tada bio jedini način da se publicira njihovo vlasništvo na točno određenom realnom dijelu, onom koji da po pitanju površine, oblika i položaja odgovara „staroj“ nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Od toga polazeći tužitelj da je pred naslovnim sudom vodio postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini predlažući upravo ono što da je i pozadina cijele priče vezane uz uknjižbu tuženice i AS kao suvlasnica predmetne nekretnine, a to da je da se suvlasnička zajednica razvrgne geometrijskom diobom na način da tuženici i AS na ime njihovog suvlasničkog dijela u predmetnoj nekretnini pripadne u vlasništvo dio koji bi po svojoj površini, obliku i položaju odgovarao „staroj“ nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da tužitelju pripadne u vlasništvo preostali dio predmetne nekretnine. U tom postupku razvrgnuća koji da se vodio pod posl. br. 28 R1- 37/2021 predloženica da je osporila „…pitanje opsega stvari u suvlasništvu i prava svog suvlasništva…“ (str. 2. obrazloženja rješenja posl. 28 R1-37/2021-17 od dana 03.01.2022. godine), slijedom čega da je sud navedenim rješenjem, u skladu sa pravnim pravilom paragrafa 267. st. 2. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, obustavio postupak razvrgnuća te predlagatelja uputio na pokretanje parnice. U skladu sa navedenim tužitelj, kao i u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "(1) Utvrđuje se da su stranke suvlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], površine 7.666 m2, i to tužitelj u 34/40 dijela, tuženica ad. 1. u 3/40 dijela i tuženica ad. 2. u 3/40 dijela. (2) Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na sljedeći način: - tuženicama na ime njihovog suvlasničkog dijela, svakom u ½ dijela, pripada u vlasništvo dio nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] koji je na „Kopiji katastarskog plana s uklopom k. č. br. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina] od 28.08.2020. godine“ označen slovima A-B-C-D-E-F- A, te; - tužitelju na ime njegovog suvlasničkog dijela pripada u vlasništvo preostali dio predmetne nekretnine, slijedom čega su tuženice dužne trpjeti parcelaciju nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], provedbu iste kroz katastarski operat i zemljišnu knjigu, te uknjižbu prava vlasništva na novonastalim česticama, sve to u skladu sa točkom (1) izreke ove presude. Kopija katastarskog plana s uklopom k. č. br. [katastarska čestica] stare izmjere za k. o. [katastarska općina] od 28.08.2020. godine sastavni je dio ove presude."

2. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženica navodi da ističe prigovore procesno-pravne naravi. Tužitelj da u tužbi navodi: „ Osnovu za donošenje navedene presude ( op.a. presuda Općinskog suda u Buzetu P-130/06 od 03.12.2007. ) sud je našao u činjenici da je 1985.g., prilikom stupanja na snagu nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], od „stare“ nekretnine u suvlasništvu KS i tuženice ad.1. oznake k. č. br. [katastarska čestica], te drugih nekretnina u vlasništvu tužitelja, nastala predmetna nekretnina koja je greškom u cijelosti tada bila upisana kao vlasništvo tužitelja. … sud iz isključivo tehničkih razloga omogućio je ŽS i tuženici ad.1. upis suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Smisao nije bio da tuženice kroz uknjižbu suvlasništva na predmetnoj nekretnini steknu nešto drugo, drugačije od onog čega su bile vlasnice. Ponavlja se, uknjižene su u režimu suvlasništva isključivo zato jer je to tada bio jedini način da se publicira njihovo vlasništvo na točno određenom realnom dijelu. „ U presudi Općinskog suda u Buzetu P-130/06 od 03.12.2007. da se ne navodi gore citirano. Tužitelj da svoje pravo temelji na obrazloženju presude Općinskog suda u Buzetu P-130/06 od 03.12.2007. No, odredbama članka 333. st. 1. i 3. ZPP propisano da je da presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe, odnosno o potraživanju koje je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja. Dakle, samo odluka suda o zahtjevu da postaje pravomoćna. Kako da u smislu odredbe čl. 338. st. 3. ZPP upravo te odluke čine sadržaj izreke pismeno izrađene sudske odluke, to da proizlazi da pravomoćnom postaje jedino njena izreka, a ne i ostali njeni dijelovi. Pri tome da sud utvrđuje razne činjenice te ocjenjuje postoje li razni pravni odnosi o kojima zavisi odluka o predmetu spora te svoje stavove o njima unosi u obrazloženje. Ti stavovi suda da ne postaju pravomoćni. Zaključno, utvrđenja suda iz obrazloženja Općinskog suda u Buzetu P-130/06 od 03.12.2007., premda da u toj odluci nisu izneseni stavovi na koje se poziva tužitelj, u ovoj pravnoj stvari da nisu relevantni. S obzirom na gore izloženo da proizlazi da tužba ne sadrži razloge zbog kojih tužitelj predlaže razvrgnuće na način kako da je to predložio u tužbenom zahtjevu, a samim time da ne sadrži niti adekvatne dokaze. U ovoj pravnoj stvari tužitelj da mora dokazati da mu pripada pravo za koje traži sudsku zaštitu. Odredba čl. 186. Zakona o parničnom postupku ( nastavno: ZPP ) da propisuje da tužba, između ostalog, treba sadržavati činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, kao i druge podatke koje mora imati svaki podnesak ( čl. 106. ZPP-a ). Dužnost da je tužitelja u ovoj pravnoj stvari da sudu iznese sve navedene relevantne činjenice i dokazna sredstva kojim potkrepljuje istinitost svojih tvrdnji - onus proferendi. Stav da je tuženice da tužitelj nije iznio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, a niti predložio adekvatne dokaze i to kako da je gore obrazloženo, a to da je njegova obveza prema citiranoj odredbi čl. 186. ZPP-a. U konkretnom slučaju tužba da ne sadrži činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, a niti dokaze koji potkrjepljuje relevantne činjenične navode pa da je valjalo postupati po čl. 109. ZPP-a i tužitelja pozvati na dopunu tužbe. Tuženica, s obzirom na izloženo, da nema saznanja o svim činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima, a što da joj onemogućava kvalitetnu i potpunu raspravu, odnosno zaštitu njenih interesa i prava, stoga da se na štetu tuženice krše sljedeća njihova prava: pravo iz odredbe čl. 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ( pravo na pravično suđenje ), a koja odredba da propisuje da sudovi u postupku moraju osigurati jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja i jednakost sredstava); pravo na pošteno suđenje sadržano u st. 1. čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; procesna prava iz čl. 5. st. 1. i čl. 7. ZPP-a, a koja da propisuju da će sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, kao i da je tužitelj dužan iznijeti činjenice na kojima temelj svoj zahtjev. Nakon što da tužitelj dopuni tužbu, tuženica da će dopuniti i odgovor na tužbu. Tužitelj da traži, t. I. tužbenog zahtjeva, utvrđenje da su tuženica i AS suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to tužitelj u 34/40 dijela, a tuženica i AS da su suvlasnici svaki u po 3/40 dijela navedene nekretnine. No kako da su parnične stranke i AS već upisane kao suvlasnici u netom navedenim omjerima, to da tužitelj nema pravni interes za postavljanjem takovog zahtjeva. Tuženica i AS da su suvlasnice, na jednake dijelove, nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao kuća i dvorište, površine 208 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navedena nekretnina da ima zajedničku među sa jednim dijelom predmetne nekretnine, no u slučaju prihvaćanja predloženog načina geometrijske diobe predmetne nekretnine, dio koji da bi imao pripasti tuženici i AS, da ne bi imao izravnu vezu sa prije opisanom nekretninom u suvlasništvu tuženica. Tuženica i AS da su u posjedu djela predmetne nekretnine ( žutom označeni dio ) kojeg da predlažu da po geometrijskoj diobi njima pripadne u samovlasništvo ( žuti dio u Situaciji društva Geoplan d.o.o. od 22.03.2022., nastavno – Situacija ), štoviše na tome djelu tuženica i AS da imaju i septičku jamu za svoju kuću ( kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao kuća i dvorište, površine 208 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ). Nadalje, u slučaju prihvaćanja predloženog načina geometrijske diobe predmetne nekretnine po tužitelju, tuženici i AS da bi pripao dio na kojem da je predviđena gradnja infrastrukture namijenjene za naselja Špadići, Kosinožići i Vežnaveri. Naposljetku, u slučaju prihvaćanja predloženog načina geometrijske diobe predmetne nekretnine, tuženici i AS da bi pripao dio od kojeg da se treba oduzeti površina od 121 m2 (izvan knjižno vlasništvo društva Hrvatske ceste d.o.o. ). Način diobe predložen po tužitelju krajnje da je nepovoljan i štetan za tuženicu i AS. Pravo na razvrgnuće da može biti ograničeno s obzirom na postojeće okolnosti, tako da se razvrgnuće ne bi moglo tražiti u vrijeme kada bi obzirom na okolnosti koje postoje takvo razvrgnuće bilo na štetu drugih suvlasnika, ovdje tuženice i AS. Budući da se vlasnička i suvlasnička prava moraju izvršavati obzirno u odnosu prema drugim suvlasnicima, razvrgnuće da se ne može tražiti u nevrijeme, pod uvjetom da takve otegotne okolnosti postoje ograničeno vrijeme, a o takvom prigovoru suvlasnika u svakom slučaju da odlučuje sud. U konkretnom slučaju od dijela predmetne nekretnine oduzeti da će se površina od 121 m2 (izvan knjižno vlasništvo društva Hrvatske ceste d.o.o. ), dok da je stanje stvari takovo, tuženica predlaže, temeljem čl. 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi čl. 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( nastavno: ZV ), da se ovaj postupak prekine do postupka okončanja opisanog postupka, a sve to kako bi se utvrdio dio predmetne nekretnine koji da će biti oduzet. Ukoliko sud ne prihvati prijedlog za prekidom postupka onda da se navodi sljedeće. ZV da ne definira fizičku diobu, već samo u odredbi čl. 50. st. 2. da propisuje da ako sud nije u pogledu načina razvrgnuća vezan strogim zakonskim odredbama ni valjanim ugovorom stranaka, kao u konkretnom slučaju, on da će nekretnine dijeliti geometrijski. Prema tome, da bi se moglo provesti razvrgnuće suvlasništva fizičkom diobom, stvar da treba biti djeljiva, a predloženom diobom da se ne smije znatno umanjiti vrijednost nekretnine. Pri tome da sud treba voditi računa o naravi same stvari koja se dijeli i namjeni dijelova koji nastaju diobom, stvarnim i opravdanim potrebama suvlasnika, tržišnoj vrijednosti cijele stvari u odnosu prema njezinim dijelovima te mogućem umanjenju vrijednosti stvari (amortizaciji). Predloženom diobom znatno da se umanjuje vrijednost dijela koji bi imao pripasti tuženicama, a istovremeno da se ne vodi računa o naravi same stvari koja se dijeli i namjeni dijelova koji nastaju diobom, stvarnim i opravdanim potrebama suvlasnika, tržišnoj vrijednosti cijele stvari u odnosu prema njezinim dijelovima te mogućem umanjenju vrijednosti stvari (amortizaciji). S obzirom na sve izloženo (razloge zbog kojih je predložena dioba nepovoljna za tuženicu i AS, kao i na propisano u čl. 50. st. 2. ZV-a ), to da je očito da je predložena dioba protivna citiranim odredbama ZV-a. S druge strane, dioba predložena po tuženici ( Situacija ) da je na zakonu osnovana. Slijedom svega gore navedenoga tuženice predlažu da se tužbeni zahtjev odbije.

3. U ovom su predmetu prvotno na pasivnoj strani bili tuženica i AS. AS je tokom postupka umrla, a na njeno mjesto je stupio njen nasljednik ĐS. Pravomoćnim rješenjem donesenim na ročištu 11. studenog 2025. je utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na ĐS. Shodno tome, na pasivnoj strani je ostala samo tuženica.

4. Nesporno je da su stranke i AS bile suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica], površine 7666 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (dalje: predmetna nekretnina), i to tužitelj u 34/40, tuženica u 3/40 i AS u 3/40 dijela.

Nesporno je da je tuženica svoj suvlasnički udio stekla temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 04. rujna 2020. od prodavateljice ŽS.

Nesporno je da su ŽS i AS svoje suvlasničke dijelove stekle temeljem presude Općinskog suda u Buzetu posl. br. P-130/06 od 03. prosinca 2007., koju su ishodile u parničnom postupku vođenom protiv tužitelja.

Nesporno je da je AS ugovorom o darovanju od 02. lipnja 2022. svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini darovala tuženici, da se tuženica temeljem tog ugovora uknjižila na suvlasničkom dijelu AS na predmetnoj nekretnini, te da su sada na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici uknjiženi tužitelj u 34/40 i tuženica u 6/40 dijela.

5. Kod ovog suda pod posl. br. P-238/2022 se vodi parnica po tužbi tuženice i AS, kao tužitelja, protiv tužitelja, kao tuženika. Zahtijeva se donošenje presude sljedećeg sadržaja kojom će se razvrgnuti suvlasnička zajednica na nekretnini opisanoj kao k. č. br. [katastarska čestica], označenoj kao pašnjak površine 7666 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to na način da tuženici i AS pripadnu, na jednake dijelove (svakoj po 3/40 dijela), dio koji je na situaciji izrađenoj od društva Geodil d.o.o. dana 22.03.2022. označen žutom bojom, a tužitelju preostali dio opisane nekretnine i dozvoliti da se na temelju ove presude provede gore navedena parcelacija u katastarski operat i zemljišnu knjigu, kao i uknjižba prava vlasništva na novonastalim nekretninama, pri čemu je svaka stranka dužna trpjeti provedbu takove parcelacije i upisa.

6. Odluka u ovom predmetu ovisi o prethodnom rješenju pitanja da li tuženici i trećoj osobi pripada pravo na razvrgnuće suvlasništva na predmetnoj nekretnini na način predložen po istima. Ovaj sud je, s obzirom na to da je već u toku parnica o tom pitanju, odlučio da sam ne rješava to prethodno pitanje (čl. 12. ZPP-a).

7. Slijedom iznijetog, temeljem čl. 213. st. 1. t. 1. i čl. 215. st. 4. ZPP-a, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

U Poreču-Parenzo, 02. siječnja 2025.

S u d a c:

Alen Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja.

DNA:

1. tužitelju p.p.,

2. tuženici p.p.

S u d a c: