REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-995/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 70133616033, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikolini Karpati, odvjetnici iz Osijeka, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj: Povrv-551/2021-18, od 25. kolovoza 2025., dana 2. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika BU, te se preinačava rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj: Povrv-551/2021-18, od 25. kolovoza 2025., i sudi:
Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o.
II. Nalaže se tužitelju Telemach Hrvatska d.o.o., naknaditi tuženiku TU trošak žalbe u iznosu od 31,25 eura, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj: Povrv-551/2021-18, od 25. kolovoza 2025., riješeno je:
I/ Ovaj sud se proglašava mjesno nenadležnim.
II/ Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
2. Protiv ovoga rješenja žalbu je uložio tuženik zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.
2.1. U sadržaju žalbe tuženik smatra da je prvostupanjski sud usvajanja tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti zanemario činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, koji je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, a koji je sastavio tužitelj, pa je trebao primijeniti članak 49. Zakona o zaštiti potrošača kojim je propisano da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, nepoštena ugovorna odredba, te je sukladno članku 55. ZZP-a i ništetna.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje glede odluke o mjesnoj nenadležnosti u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. u svezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te tom prilikom nije našao da je sud prvog stupnja glede odluke o mjesnoj nadležnosti počinio bitnu povredu postupka, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Sukladno odredbi članka 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarnog nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključivo mjesna nadležnost određenog suda.
7. Iz uvida u dokumentaciju u spisu, posebno u Ugovor o zasnivanju pretplatničinog odnosa utvrđeno je da u tom ugovoru nije ugovorena mjesna nadležnost, nego se pod točkom 6. ugovora navodi da pretplatnik (tuženik) izjavljuje da prihvaća Opće uvjete poslovanja za pretplatnike koji čine sastavni dio sklopljenog ugovora, a kojima je člankom 17.2. ugovorena nadležnost suda u Zagrebu.
8. Iz formulacije samog ugovora vidljivo da se radi o unaprijed formuliranoj odredbi Ugovora o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora o kojoj se nije pregovaralo i na koju tuženik nije imao utjecaj pa drugostupanjski sud smatra da je ovakva odredba nepoštena i u suprotnosti sa odredbom članka 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07,125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13, 41/14, 110/15, 14/19 i 70/19- u daljnjem tekstu ZZP) i Direktivom vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., jer se tuženika kao potrošača stavlja u neravnopravan položaj kao fizičku osobu u odnosu na tužitelja, pravnu osobu poglavito glede ekonomičnosti i mogućnost pristupa sudu.
9. Zbog navedenog, prorogacijska klauzula kojom je ugovorena isključiva nadležnost u mjestu sjedišta tužitelja, suprotna je načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita jer zbog znatne udaljenosti prebivališta tuženika od sjedišta tuženika, tuženiku otežava pristup sudu.
10. Ako se izuzme iz primijene odredba pod točkom 6. Ugovora koja upućuje na članak 17.2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, glede mjesne nadležnosti primjenjuje se odredba članka 46. st.1. i 47. st. 1. ZPP-a, kojima je propisano je da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište.
11. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.
12. Budući je tuženik uspio s žalbom, priznati su mu troškovi žalbe sukladno Tbr. 7/1 u vezi s Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), u 12.5 bodova, to s PDV-om iznosi 31,25 eura.
U Požegi 2. siječnja 2026.
Sudac:
Branimir Miljević
