1                            Poslovni broj Kž-439/2022-8

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

 

            Poslovni broj Kž-439/2022-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. Ž. K., OIB: …, i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama I opt. Ž. K. i III opt. D. R. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku br. K-140/2016 od 5. travnja 2022. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2023. godine, u prisutnosti M. M. V. zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, a u odsutnosti I opt. Ž. K. i njenog branitelja V. D., odvjetnika iz R.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbijaju se žalbe I opt. Ž. K. i III opt. D. R., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.              

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku br. K-140/2016 od 5. travnja 2022. godine, I opt. Ž. K. i III opt. D. R. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, pa su za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 293. st. 2. KZ/97, svako ponaosob, osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, I opt. Ž. K. i III opt. D. R. izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju su osuđeni, svaki ponaosob, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo.

 

1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,

 

70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08), I opt. Ž. K. i II opt. D. R. dužni su solidarno na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti ošt. D. M. iznos od 130.000,00 EUR-a, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate.

 

1.2. Temeljem čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6.  ZKP/08, optuženici su na ime  paušalnog troška postupka dužni platiti iznos od 500,00 kn, svaki posebno, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

1.3. Istom presudom, pod toč. II/ izreke, temeljem čl. 452. toč. 3. ZKP/08, protiv II opt. D. Š. optužba je odbijena da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. KZ/97.

 

1.4. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi postupka u odnosu na II opt. D. Š. padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

2. Protiv te presude žali se I opt. Ž. K. po branitelju V. D., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da I optuženu oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te III opt. D. R. po braniteljici D. S., odvjetnici iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da II optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. U odgovoru na žalbu III opt. D. R., državni odvjetnik ističe kako je ista neosnovana, s prijedlogom da žalbu III optuženika drugostupanjski sud u cijelosti odbije i potvrdi pobijanu presudu.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-398/2022 od 27. rujna 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

5. Na javnu sjednicu vijeća, temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani su Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, I opt. Ž. K. i njen branitelj V. D., odvj. iz R.

 

5.1. Na sjednicu vijeća je pristupila M. M. W., zamjenica Županijskog državnog odvjetnika, dok nisu pristupili I opt. Ž. K., kao niti njen branitelj V. D., odvj. iz R., za koje je dostava poziva na sjednicu vijeća uredno iskazana.

 

5.2. Sjednica vijeća temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem žalbe I opt. Ž. K. od 10. lipnja 2022. godine, podnesene po branitelju V. D., odvj. iz R., a koji sadržaj žalbe iznosi sudac izvjestitelj. 

 

5.3. Nakon toga, sudac izvjestitelj izlaže sadržaj žalbe III opt. D. R. od 4. lipnja 2022. godine, podnesene po braniteljici D. S., odvj. iz Š.

 

 

 

5.4. Nastavno, državni odvjetnik izlaže sadržaj odgovora na žalbu III opt. D. R. od 20. srpnja 2022. godine, koji sadržaj odgovora na žalbu izlaže M. M. W., zamjenica ŽDO u Osijeku. Pored toga, državni odvjetnik ističe kako žalba I opt. Ž. K. nije dostavljena Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na odgovor.

 

6. Žalbe I opt. Ž. K. i III opt. D. R. su neosnovane.

 

Na žalbe I opt. Ž. K. i III opt. D. R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

7. Žalitelji (I opt. Ž. K. i III opt. D. R.) pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i u proturječju s izrekom presude. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuju žalitelji, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

Na žalbe I opt. Ž. K. i III opt. D. R. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

 

8. Žalitelji u žalbi ističu osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama I i III optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelji u žalbi ponavljaju navode obrane, te u stvari prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daju svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

8.1. Iz dokumentacije spisa (podaci iz sudskog registra)  proizlazi da je I opt. Ž. K. bila ravnateljica, a III opt. D. R. bio predsjednik Upravnog vijeća, ekonom i suvoditelj poslovanja u D. z. s. i n. o. V., dakle, oboje su imali status odgovorne osobe u pravnoj osobi u kojoj su bili zaposleni u smislu odredbe čl. 87. st. 6. KZ/11. 

 

8.2. Iz iskaza ošt. D. M., čiji iskaz je po pravilnoj ocjeni prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, razvidno je da je u svemu dogovarao i pregovarao sa I opt. K., te III opt. R., kojeg je osobno poznavao, da su ga izvijestili da su oni vlasnici D. z. s. i n. o. V., da je sa I i III optuženikom temeljem usmenog sporazuma bio u poslovnom odnosu, da nije bilo nikakve riječi da bi oštećenik bio suvlasnik na tom D. i da nije znao da je vlasnik D. zapravo "D. g. F. V.", već je bilo riječi o kupnji jednog stana u D. kad se D. bude preuredio za što je I opt. K. i III opt. R. dao ukupno 130.000 eura. Usprkos uvjeravanju I i II optuženika da će postati vlasnikom stana u toj vrijednosti i obećanja oboje optuženika da će postupiti po njihovom usmenom dogovoru, isti nisu tako postupili, već je stan koji je oštećenik trebao dobiti kao protuvrijednost posuđenog novca u iznosu od 130.000 eura, od strane D. g. F. V., prodan D. Š., a I i III optuženici do danas nisu vratili ošt. M. u novac u ukupnom iznosu od 130.000 eura.

 

8.3. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da iz prethodno opisanog postupanja I opt. K. i III opt. R., kao odgovornih osoba D. z. s. i n. o. V., proizlazi da su već u trenutku stupanja u poslovni odnos temeljem usmenog dogovora sa ošt. M., postupali sa prijevarnom namjerom, te ošt. M. održavali u zabludi da će mu u protuvrijednosti posuđenog novca predati u vlasništvo stan kada završi renoviranje D., iako su unaprijed odlučili da to neće učiniti, jer mu stan nisu niti mogli prodati, već je stan prodan drugoj osobi, a posuđeni novac nisu vratili ošt. M. Takvim postupanjem su za svoju pravnu osobu ostvarili protupravnu imovinsku korist u iznosu od 130.000 eura, te tako naveli ošt. D. M. da na štetu svoje imovine nešto učini. Imajući u vidu prethodna utvrđenja prvostupanjskog suda i ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da se u predmetnom slučaju ne radi o građanskopravnom odnosu optuženika i oštećenika.

 

8.4. Analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da su I opt. Ž. K. i III opt. D. R. počinili kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njihovu kaznenopravnu odgovornost.

 

8.5. Stoga nisu osnovane žalbe I opt. Ž. K. i III opt. D. R. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

Na žalbu I opt. Ž. K. zbog odluke o uvjetnoj osudi

 

9. III opt. D. R. u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

 

9.1. Žaliteljica (I opt. Ž. K.) pobija presudu zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na I optuženicu prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje I i III optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg su proglašeni krivima, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud I opt. Ž. K. i III opt. D. R. za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 293. st. 2. KZ/11, svakoga ponaosob, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na

 

 

način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju su osuđeni, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo.

 

9.2. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na I i III optuženike i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su I i III optuženik počinjenjem kaznenog djela nanijeli društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

 

10. Slijedom navedenog žalbe I opt. Ž. K. i III opt. D. R. nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 26. listopada 2023.