Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. Povrv-741/2019-90

(ranije J8370/2017)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika DORIJAN d.o.o. Umag, Vladimira Nazora 4, OIB 88196684771, kojeg zastupa punomoćnica Orjana Makovac Zubalj, odvjetnica u Bujama, protiv tuženice-protutužiteljice JJ iz [adresa], Pozio 14, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sinela Štakić, odvjetnica u Rijeci, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 26. kolovoza 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja-protutuženika i punomoćnice tuženice- protutužiteljice, 31. prosinca 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Nazarević posl. br. Ovrv-86/2017-4 od 27. listopada 2017. u kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 33.174,23 eura / 249.951,20 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2015. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, nastali trošak ovršnog postupka u iznosu 809,53 eura / 6.099,39 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu 38,16 eura / 287,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate, te se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika odbija.

II. Odbije se prrotutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice u kojem je zahtijevala isplatu iznosa od 1.773,78 eura / 13.364,57 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. srpnja 2015. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužitelja, kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Snježana Nazarević donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv- 86/2017-4 od 27. listopada 2017. u kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 249.951,20 kuna / 33.174,23 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2015. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, nastali trošak ovršnog postupka u iznosu 6.099,39 kuna / 809,53 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu 287,50 kuna / 38,16 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, a radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženica je kao ovršenica podnijela prigovor u kojem ga pobija u cijelosti.

2. 1. Tuženica smatra da nije dužna tužitelju (ovrhovoditelju), iznos koji se potražuje osporavanim rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrv-86/2017-4 od 27. listopada 2017., niti da prema njemu ima bilo kakvo drugo dugovanje. Dakle, osporava potraživanje i po osnovi i po visini.

2. 2. Tuženica ističe kako iz priložene ovršne isprave (saldakontna kartica od 1. siječnja 2017. do 2. listopada 2017.), a koja je jednostrana isprava tužitelja, ne može znati o kojem se zapravo potraživanju radi niti kako je tužitelj "došao" do potraživanog iznosa. Uz pobijano rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-86/2017-4 od 27. listopada 2017., nije dostavljen račun broj 6/1/1 od 11. ožujka 2015., a koji se navodi u prijedlogu za ovrhu kao vjerodostojna isprava temeljem koje se predlaže ovrha. Također iz saldakontne kartice proizlazi da bi datum dokumenta kao i datum knjiženja bio 1. siječnja 2017., a dospijeće 16. ožujka 2015., pa iz nje nije bilo moguće utvrditi da li je tužitelj uopće izdao i proknjižio predmetni račun. Stoga predlaže da sud zatraži od tuženika da u spis dostavi otvorene stavke kupaca na dan 31. prosinca 2015. i bruto bilancu na dan 31. prosinca 2015.

2. 3. Tuženica ne spori da je 15. rujna 2014. kao naručitelj s tužiteljem kao izvođačem sklopila Ugovor o izvođenju građevinskih radova kojemu je sastavni dio Troškovnik radova na iznos 267.291,36 kuna / 35.475,66 eura. Međutim, ona je sve radove koje je tužitelj kao izvođač izveo (pa i one koji su izvedeni nepravilno i protivno pravilima struke) uredno podmirila i to dana: 7. listopada 2014. na račun tužitelja iznos od 50.000,00 kuna / 6.636,14 eura, 7. listopada 2014. na račun tužitelja iznos od 49.300,00 kuna / 6.543,24 eura, 11. studenog 2014. na ruke GJ kao zakonskom zastupniku tužitelja iznos od 100.000,00 kuna / 13.272,10 eura i 6. veljače 2015. na račun tužitelja iznos 38.000,00 kuna / 5.043,46 eura. Dakle, u sveukupnom iznosu od 237.300,00 kuna / 31.495,12 eura.

2. 4. Tuženica nadalje ističe da tužitelj nije uredno izvodio radove, odnosno da nije postupao / gradio u skladu s pravilima struke - povreda odredbi čl. 3. i čl. 5. ugovora kao i čl. 54. Zakona o gradnji (Narodne novine 153/13) i Zakona o obveznim odnosima (radi čega je u nekretninu tuženice došlo do prokišnjavanja te je nastala materijalna šteta), da nije otklonio štetu nastalu prokišnjavanjem - povreda odredbi čl. 5. i 8. Ugovora, da nije dostavljao mjesečne situacije kao niti prateće obračune i dokaznice mjera - povreda odredbi čl. 12. Ugovora, da nije vodio Građevinsku knjigu - povreda odredbi čl. 12. ugovora i pravilnika o načinu provedbe stručnog nadzora građenja, obrascu, uvjetima i načinu vođenja građevinskog dnevnika te o sadržaju završnog izvješća nadzornog inženjera te da nije po raskidu ugovora predao tuženici, kao naručitelju svu potrebnu dokumentaciju - povreda odredbi 5. i 8. Ugovora i Zakona o gradnji (Narodne novine 111/14). Dakle, nije se pridržavao svojih ugovornih niti zakonskih obveza unatoč opetovanim upozorenjima tuženice kao naručitelja.

2. 5. Kada se u obzir uzme sve navedeno kao i činjenica da je I. privremena situacija sa radovima izvedenim do 20. prosinca 2014. (za rujan, listopad i studeni tužitelj nije sačinio privremene situacije iako je to bio obvezan) bez valjanog obrazloženja već premašila ugovorene vrijednosti radova, a protekao je i ugovoreni rok završetka radova (15. prosinca 2014.) tuženica je kao naručitelj raskinula ugovor, a tužitelj je kao izvođač napustio gradilište 13. veljače 2015.

2. 6. Tužitelj je dakle došao u zakašnjenje odnosno prekoračio je rok izvođenja radova za 52 kalendarska dana pa je tuženica putem svojeg punomoćnika odvjetnika Ivana Milanovića tražila plaćanje odredbom čl. 11. Ugovora određenih penala (ugovorne kazne) u visini od 5 % cjelokupne obračunske ugovorne vrijednosti odnosno u iznosu od 13.364,57 kuna / 1.773,78 eura, koje tužitelj nije nikada isplatio.

2. 7. Tuženica kao naručitelj je, da spriječi daljnje povećanje već ionako velike štete koja je propustima tužitelja kao izvođača nastala, bila primorana angažirati drugog izvođača radova. Nadzorni inženjer je u skladu s odredbom čl. 58. Zakona o gradnji provodeći stručni nadzor građenja, po pregledu objekta 16. veljače 2015. sačinio Zapisnik kojim su utvrđeni propusti izvođača (t. 8. i 10. Zapisnika). U predmetnom Zapisniku je utvrđeno koji radovi imaju nedostatke koje je potrebno otkloniti, koji radovi nisu izvedeni, koju dokumentaciju je izvođač (tužitelj) dužan predati te koja je vrijednost svih izvedenih radova.

2. 8. Dakle, treća nepristrana i stručna osoba je utvrdila da vrijednost izvedenih radova iznosi 217.440,00 kuna / 28.859,25 eura, a pored činjenice da zatraženi penali iznose 13.364,57 kuna / 1.773,78 eura i činjenice da je tužitelju usprkos svemu gore navedenom plaćeno 237.300,00 kuna / 31.495,12 eura (više od vrijednosti izvedenih radova i to bez uračunavanja penala), jasno je da je upravo tužitelj kao izvođač ostao dužan isplatiti tuženici kao naručitelju penale, razliku između stvarne vrijednosti izvedenih radova i primljenog iznosa (na ime stečenog bez osnove) te naknadu cjelokupne štete.

2. 9. Novi izvođač INFINITUM d.o.o. je 9. ožujka 2015. nastavio s radovima na građenju predmetnog objekta te je dovršio radove koje tužitelj nije izveo kao i popravio one koji su bili nestručno i nepravilno izvedeni.

2. 10. Tuženica ističe da je tužitelj u I. privremenoj situaciji 20. prosinca 2014. naznačio: ukupnu vrijednost izvedenih radova 271.082,39 kuna / 35.978,82 eura, plaćeno 179.440,00 kuna / 23.815,78 eura (iako je do tada bilo plaćeno 199.300,00 kuna / 26.451,65 eura i navodni dug 91.642,39 kuna / 12.163,04 eura. U dopisu odvjetnika Nenada Buvinića, punomoćnika tužitelja od 18. lipnja 2015. nema naznake ukupne vrijednosti izvedenih radova niti do tada plaćenih iznosa ali se (bez priloženog računa) potražuje 187.951,20 kuna / 24.945,41 eura u prijedlogu za ovrhu od 18. listopada 2017., navodna ukupna vrijednost radova 325.951,20 kuna / 43.261,16 eura, navodno plaćeno svega 76.000,00 kuna / 10.086,93 eura i navodni dug od 249.951,20 kuna / 33.174,23 eura.

2. 11. Stoga smatra nejasnim na temelju čega tužitelj uopće potražuje navedene iznose koji se svaki put udvostručuju. Za zaključiti je da tužitelj prema vlastitom nahođenju mijenja sve vrijednosti izvedenih radova i plaćenih iznosa, pa u konačnici i navodnog dugovanja. Dok tuženica smatra da je činjenica da je tužitelj preplaćen.

2. 12. S obzirom na sve navedeno, uzimajući u obzir da je teret dokaza na tužitelju, tuženica drži da je potraživanje u najmanju ruku potpuno neosnovano. Slijedom iznesenog tuženica predlaže da sud stavi van snage rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-86/2017-4 od 27. listopada 2017. i ukine provedene radnje, te obveže tužitelja da joj naknadi cjelokupne troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja ne te troškove teče po stopi određenoj Zakonom o obveznim odnosima od dana presuđenja do isplate.

3. Po prigovoru tuženice, rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-8370/2017-2 od 27. studenog 2017. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Snježane Nazarević posl. br. Ovrv-86/17-4 od 27. listopada 2017. u dijelu u kojem je određena ovrha, te su u tom dijelu su ukinute sve provedene radnje, i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 4. travnja 2018. tužitelj u cijelosti osporava sve navode tuženice. Ističe da svoje potraživanje prema tuženici dokazuje računom 6/1/1 od 11. ožujka 2015., s datumom dospijeća 16. ožujka 2015, saldokontnom karticom, te opomenom poslanom tuženici dana 18. srpnja 2017.

4. 1. Napominje da je tuženica pored radova dogovorenih po Ugovoru, dodatno naručivala i druge radove u pogledu rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje njezine stambene zgrade, o čemu kao dokaz prilaže "dodatne ponude". Prilikom izvođenja radova tuženica, a niti njezin nadzorni organ nisu imali nikakve primjedbe u pogledu izvedenih radova.

4. 2. Kada bi bila istinita tvrdnja da je tužitelj navodno "neuredno izvodio radove" tada bi tuženica preko svog opunomoćenog nadzornog inženjera bila obvezna i dužna navedene nedostatke i eventualne štete koje u prigovoru protiv rješenja o ovrsi spominje, upisati u Građevinski dnevnik, međutim u pogledu toga ništa nije upisano u Građevinksi dnevnik.

4. 3. U pogledu prokišnjavanja, tužitelj da bi spriječio prokišnjavanje stropa, izolirao je rubni dio armiranog betona postojeće stropne ploče nad prizemljem i za to nikad nije dobio naknadu. Tuženica je pritom bila upozorena da će možda doći do prokišnjavanja, jednostavno zbog nemogućnosti potpune izolacije, te da je tužitelj spreman ponovno sanirati strop u slučaju prokišnjavanja, a što je i navedeno u Građevinskom dnevniku, međutim nikada nije zatraženo dodatno saniranje niti je je tužitelj bio obaviješten o eventualnom prokišnjavanju.

4. 4. Čl. 12. Ugovora o gradnji utvrđeno je da će se radovi obračunavati mjesečnim privremenim i okončanim situacijama. Tužitelj osporava tvrdnju tuženice da on nije dostavljao mjesečne situacije jer je sačinjena privremena situacija za izvršene radove zaključno s 20. prosinca 2014., te je tuženica mogla u svakom trenutku zatražiti Građevinsku knjigu s privremenim obračunom izvršenih radova, a to niti ona niti njezin nadzorni inženjer nisu učinili, niti su od strane nadzora praćeni troškovi izgradnje.

4. 5. Tužitelj je 20. prosinca 2014. dostavio tuženici privremenu situaciju popraćenu s Građevinskom knjigom te je ista nadzornom inženjeru tuženice dostavljena na pregled i ovjeru. Nadzorni inženjer nije ovjerio Građevinsku knjigu uz obrazloženje da se ne želi zamjeriti tuženici jer je predviđeni iznos radova premašen radi pogrešnih procjena količine radova po troškovniku koji je sastavio projektant - arhitekt EJ. Nadzorni inženjer je nestručno obavio provedbu tih radova, a naručivani su i radovi koji nisu bili obuhvaćeni ugovorom i mijenjan je projekt (krov).

4. 6. Na temelju čl. 7. Ugovora o gradnji tuženica kao naručiteljica radova nije imala osnova raskinuti ugovor s tužiteljem kao izvođačem radova jer nije ispunjen niti jedan razlog za raskid. Tužitelj naglašava da tijekom građenja nikada nije dobio niti jednu primjedbu niti usmenu niti pisanu koja bi bila razlog raskida ugovora. Međutim i u slučaju raskida ugovora tužitelj ima pravo na naplatu do tada izvedenih radova.

4. 7. U pogledu navoda tuženice da je tužitelj prekoračio rok i došao u zakašnjenje, tužitelj naglašava da se početak izvođenja radova određuje upisom u Građevinski dnevnik, pa je tako početak određen datumom iskolčenja objekta i predajom elaborata iskolčenja, a što je obveza naručitelja (tuženice). Tijekom izvođenja radova tuženici je jasno iskazan razlog prekoračenja roka i to nikad nije predstavljalo nikakav problem. Tužitelj osporava bilo kakvu krivnju ili svoj doprinos prekoračenju dogovorenih rokova kao i da bi zbog toga tuženici dugovao bilo kakve penale jer je jasno da ako se povećava obim posla i vrijeme potrebno za izvršenje automatski je duže, a dodatne poslove je naručivala upravo tuženica.

5. Na pripremnom ročištu održanom 5. travnja 2018. tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva. Osporio je sve navode tuženice koje su u suprotnosti s navodima iz tužbe. Naglasio je da su tijekom građenja tuženici bile predočavane posebne situacije te da ona nikada nije istakla niti jednu primjedbu. Glede zapisnika od 16. veljače 2015., a na kojem su navodno utvrđeni propusti tužitelja kao izvođača, istakao je da taj zapisnik nije potpisao niti je bio nazočan utvrđivanju navodnih propusta već da je taj zapisnik sastavljen od strane nadzornog inženjera JJV za koju on tvrdi da svoj posao nije obavljala savjesno i profesionalno s obzirom na to da nije vršila nadzor tijekom izvođenja radova te da je odbila ovjeravati građevinsku dokumentaciju, a što je njezina dužnost po Zakonu. Ako je imala kakvih primjedbi da je mogla iste navesti u građevinskom dnevniku, a to nije učinila.

5. 1. Tuženica je ustrajala u cijelosti kod navoda iz prigovora. Nadalje, osporila je navode tužitelja iz podneska od 4. travnja 2018., posebice da u građevinski dnevnik nisu upisane primjedbe jer ih nije bilo, već iz razloga što izvođač radova nije uopće vodio građevinski dnevnik u skladu s pravilima struke, niti ga je želio prezentirati naručitelju, odnosno tuženici, pa stoga ona, a niti nadzorni nisu imali mogućnosti bilo što u njega unijeti. Da je tome tako potvrđuje činjenica da više od četiri mjeseca nakon izjavljivanja prigovora na rješenje o ovrsi tužitelj taj građevinski dnevnik još uvijek nije dostavio u spis, pa je za zaključiti da ako i bude dostavljen da je naknadno sastavljen za potrebe ovog postupka. Nadalje, ističe da je tužitelj višekratno i od strane tuženice i od strane nadzornog inženjera upozoravan i na kašnjenje, a do kojeg nije došlo kako to tužitelj tvrdi radi povećanja obima posla, te je upozoravan i na nestručne izvedene radove te na koncu i štetu koja je nastala na nekretnini tuženice. Također osporava da nisu definirani rokovi u kojima je izvođač radova dužan ispostaviti mjesečne situacije, a obzirom da se iz njihovog samog naziva nedvojbeno radi o obračunima koje se sastavljaju na mjesečnoj osnovi. Također se osporava da bi povećanje navodne cijene radova bilo uzrokovano dodatnim naručivanjem radova. Posebno je naglasila da tužitelj potpuno paušalno određuje kako iznose za navodno izvršene radove tako i iznose navodnog dugovanja. Tako primjerice u prvoj privremenoj situaciji ukupno izvedeni radovi iznose 271.082,00 kuna, a nakon toga drugi radovi niti nisu izvođeni, potom se u računu kao vrijednost izvedenih radova navodi 325.951,20 kuna, a na koncu u saldokontnoj kartici proizlazi da su ukupni radovi izvedeni u navodnoj vrijednosti od 487.251,20 kuna. Jednako tako u prvoj privremenoj situaciji navodni dug je 91.642,00 kuna u lipnju 2015., punomoćnik tužitelja u svome dopisu navodi dugovanje 187.951,00 kuna, na koncu i u prijedlogu za ovrhu potražuje 249.951,20 kuna. Tuženica smatra da je više nego očigledno da tužitelj iznosima manipulira prema trenutnoj situaciji i da isti nemaju nikakve stvarne veze niti s količinom i vrijednošću izvedenih radova pa posljedično niti sa navodnim dugovanjem.

6. Na pripremnom ročištu od 5. travnja 2018. tuženica je postavila protutužbeni zahtjev kojim na ime penala za zakašnjenje od 52 dana potražuje da joj tužitelj isplati iznos od 13.364,57 kuna / 1.773,78 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi odrađenoj u čl. 29. Zakona o obveznim odnosima teče od 10. srpnja 2015. do isplate.

7. U ovom postupku sud je odlučio raspravljati zajedno o tužbi i protutužbi.

8. U podnesku od 12. travnja 2018. tužitelj-protutuženik (u nastavku: tužitelj) osporio je protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice (u nastavku: tuženica). Naglasio je da do prekoračenja ugovorenog roka nije došlo njegovom krivnjom. Naime, tuženica je tijekom već započete gradnje donijela odluku da ne želi drvnu konstrukciju krova, kako je to bilo projektirano od strane arhitekta EJ, nego da želi betonski krov. Tuženica je stoga od tvrtke Peracto d.o.o. naručila novi projekt samo za krov koji je izradila GJV. Zbog zahtijevane promjene od strane tuženice glede krova, tužitelj je bez svoje krivnje bio spriječen izvoditi daljnje radove dok projektna dokumentacija za betonski krov nije dovršena. Tek po primitku novog projekta tužitelj je mogao nastaviti sa svojim radovima na rekonstrukciji tuženičine građevine. Navedena promjena je utjecala ne samo na čekanje novog projekta i time produženje rokova nego i na složenije i sporije radove (betonski krov se sporije radi) ali i na troškove jer je takav krov i skuplji ne samo zbog složenije izrade već i zbog razlike u cijeni materijala (drvo-beton).

8. 1. Osim toga, tužitelj navodi da je tuženica stalno naručivala dodatne radove pa je tako umjesto otvorenog stepeništa željela zatvoreno stepenište. Pa je i to produljilo ugovoreni rok i povećalo troškove. Tražila je i preinake u pogledu garaže i terase. Stoga tužitelju nije jasno zašto se tuženica poziva na penale zbog produženja roka, a koje je sama skrivila. Tužitelj ju je i upozoravao da će zbog čekanja na projekt za betonski krov te svih dodatno izvedenih radova doći do produljenja roka za izvođenje istih ali da mu je ona govorila da joj se "nigdje ne žuri". Tužitelj ističe da je radove izvodio u vrijeme jeseni i rane zime kada je općepoznato da su vremenske prilike vrlo nestabilne i da često one diktiraju tempo izvođenja radova.

9. U dokaznom postupku pročitani su: račun 6/1/1 (str. 4), saldakontna kartica (str. 5), rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-86/17 (str. 7-8), prigovor ovršenika (str. 9-14), ugovor o izvođenju građevinskih radova (str. 16-27), potvrda o prometu po računu (str. 28-29), privremena situacija (str. 30-33), dopis (str. 34), zapisnik s prilozima (str. 35- 39), završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine (str. 40-48), opomena (str. 61), saldakontna kartica (str. 62), dodatna ponuda s prilozima (str. 63-69), preslik građevinske knjige (str. 92-199), preslik glavnog projekta (str. 200-406), preslik knjige 1. (str. 407-457), preslik knjige 2. (str. 458-508), preslik izvedbenog projekta izrađen od strane Peracto d.o.o. (str. 512-545), zapisnik o uviđaju održanom na mjestu događaja 6. listopada 2020. (str. 588-591, 601-603), pisani nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke ZJ (str. 623-631), dopuna nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke ZJ (str. 655-658), iskaz građevinskog vještaka ZJ dan na ročištu od 7. ožujka 2023. (str. 673-675), zapisnik o ročištu održanom na mjestu događaja 9. svibnja 2024. (str. 705-707), pisani nalaz i mišljenje građevinskog vještaka RJ od 24. studenog 2024. (str. 711- 723), pisana dopuna nalaza i mišljenja građevinskog vještaka RJ od 24. ožujka 2025. (str. 744-749) te II. pisana dopuna nalaza i mišljenja građevinskog vještaka RJ od 11. lipnja 2025. (str. 753-755). Pored toga je izveden dokaz saslušanjem svjedoka BJ, svjedokinje GJV, svjedokinje JJV, koji su saslušani na ročištu od 5. rujna 2018. (str. 550- 556), dokaz saslušanjem svjedoka ĆJ, EJV, NJ, koji su saslušani na ročištu od 23. siječnja 2019. (str. 558-564), dokaz saslušanjem svjedoka IJ, zz tužitelja - protutuženika GJ te tuženice - protutužiteljice JJ, koji su saslušani na ročištu od 2. srpnja 2019. (str. 565-569) te saslušanjem vještaka građevinske struke RJ koji je saslušan na ročištu od 21. siječnja 2025. (str. 735-740). Pregledane su fotografije (str. 71-89).

9. 1. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja - protutuženika za provođenje postupka tzv. "otkrivanja skrivenih radova" od strane građevinskog vještaka jer je sud ocijenio primjenom testa razmjernosti da bi takvim postupkom mogla nastati znatno veća šteta od koristi koja bi se time dobila. Naime, i sam građevinski vještak RJ je iskazao da se takvim postupkom može sa sigurnošću utvrditi samo tko je izveo radove ispod krovišta, dok se u odnosu na ostale skrivene radove primjerice u temeljima, nadtemeljima, hidroizolaciji može sa sigurnošću utvrditi tko je izveo samo neke od tih radova. Dakle, sud je ocijenio nepotrebnim izvoditi bilo kakve građevinske zahvati radi utvrđivanja tko je izveo koje skrivene radove na predmetnoj građevine kada se i u tom slučaju o tome ne bi moglo zaključivati sa potpunom sigurnošću.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. 1. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na nepodmireni račun br. 6/1/1 izdan 11. ožujka 2015. (s dospijećem 16. ožujka 2015.) na ukupan iznos od 325.951,20 kuna / 43.261,16 eura, i to za nepodmireni iznos od 249.951,20 kuna / 33.174,23 eura, za izvršene građevinske radove prema okončanoj situaciji 06/3/15.

12. Potraživanje tuženice iz protutužbenog zahjeva odnosi se na isplatu penala za prekoračenje roka izvođenja predmetnih građevinskih radova od 52 dana i to u iznosu od 13.364,57 kuna / 1.773,78 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi odrađenoj u čl. 29. Zakona o obveznim odnosima teče od 10. srpnja 2015. do isplate.

13. Tuženica nije osporila poslovni odnos stranaka nastao sklapanjem Ugovora o izvođenju građevinskih radova na njezinoj stambenoj zgradi, kojemu je sastavni dio troškovnik radova na iznos od 267.291,36 kuna. Međutim, njezina je tvrdnja da je tužitelju platila sve izvedene radove, čak i one koji su izvedeni nepravilno i protivno pravilima struke, i to u ukupnom iznosu od 31.495,12 eura / 237.300,00 kuna. S obzirom na to da je I. privremena situacija s radovima izvedenim do 20. prosinca 2014. bez valjanog obrazloženja premašila ugovorene vrijednosti radova i da je protekao ugovoreni rok završetka radova (15. prosinca 2014.) zbog čega je ona kao naručitelj raskinula Ugovor, a tužitelj, kao izvođač radova je napustio gradilište 13. veljače 2015. Tužitelj da je došao u zakašnjenje, odnosno prekoračio je rok izvođenja predmetnih građevinskih radova za 52 kalendarska dana pa od njega u skladu s odredbom čl. 11. Ugovora zahtijeva plaćanje penala (ugovorne kazne) u visini 5 % cjelokupne obračunske ugovorne vrijednosti odnosno 13.364,57 kuna. Osim toga, da bi sebi spriječila daljnje povećanje štete koja joj je propustima tužitelja kao izvođača nastala da je bila primorana angažirati drugog izvođača radova koji je dovršio radove. Također, da je nadzorni inženjer provodeći stručni nadzor po pregledu objekta 16. veljače 2015. sačinio Zapisnik u kojem su utvrđeni propusti tužitelja kao izvođača. Pri tome da je ta stručna nepristrana osoba utvrdila da je vrijednost izvedenih radova 217.440,00 kuna, a kraj činjenice da zatraženi penali iznose 13.364,56 kuna i da je tužitelju isplatila ukupan iznos od 237.300,00 kuna, da je jasno da je tužitelj preplaćen, a njoj ostao dužan platiti penale.

14. Predmetni ugovorni odnos između stranaka normiran je odredbama čl. 590. do 619. Zakona o obveznim odnosima, koje reguliraju ugovor o djelu.

14. 1. Odredbom čl. 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Obveza je izvođača prilikom obavljanja posla da djelo izvrši kako je ugovoreno i po pravilima struke (čl. 597. st. 1. ZOO-a) i da preda popravljenu stvar naručitelju (čl. 603. ZOO-a), a obveza je naručitelja primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke (čl. 612. ZOO-a). Izvršeno djelo naručitelj je dužan pregledati čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača (čl. 604. st. 1. ZOO-a). Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju. Sukladno odredbi čl. 623. ZOO-a za svako odstupanje od projekta građenja, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja, te da ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti.

15. Iz iskaza svjedoka BJ proizlazi da je kao zaposlenik tužitelja obavljao poslove voditelja radova na gradilištu tuženice JJ u [adresa], u razdoblju od mjeseca listopada 2014. do veljače 2015. U tom projektu je sudjelovao od samog početka, odnosno od sastavljanja ponude na temelju projekta, ugovaranja posla, te kasnije izvođenja radova na objektu tuženice. Radilo se o izvođenju radova na rekonstrukciji i dogradnji postojećeg objekta. Tužitelj je prema troškovniku naveo vrijednost svih predviđenih radova u ukupnom iznosu od oko 267.000,00 kuna. Troškovnikom, odnosno Ugovorom o izvođenju građevinskih radova zaključenim s tuženicom bilo je predviđeno izvođenje radova na rušenju i demontaži postojećeg krovišta, obavljanje zemljanih radova, nadalje betonskih radova, izgradnja zidova, odnosno zidarskih radova, te krovopokrivačkih i tesarskih radova. Osim toga bilo je predviđeno i izvođenje radova na termo i hidro izolaciji, te postavljanje fasade. Izvođenje svih tih radova bilo je ugovoreno do 15. prosinca 2014., kako je to određeno čl. 8. ugovora o građenju. Radove su od početka izvodili prema predviđenoj dinamici i sukladno zakonu te otvorili građevinski dnevnik u kojem su redovno popisivani svi radovi kao i dnevne aktivnosti pri čemu i ugovoreni radovi, kao i radovi koji su naknadno naručivani od stane investitora, a nisu bili predviđeni projektom i ugovorom o građenju. Do zakašnjenja u izvođenju radova došlo je isključivo zbog toga što je investitor u tijeku gradnje izmijenio projekt, na način da je umjesto prvotno predviđenog drvenog krovišta, zahtijevao izvođenje betonskog krovišta, za čiju je izvedbu naručio novi projekt odnosno izmjenu ranijeg projekta. Svjedok je istaknuo da je izvedba betonskog krovišta znatno kompliciranija i zahtjevnija, dugotrajnija, te i financijski skuplja. U radu je uglavnom kontaktirao s nadzornim inženjerom ZJV, a samo povremeno i s tuženicom. Sukladno izmjeni plana izrade krovišta, negdje u mjesecu studenom 2014. uručen mu je taj izmijenjen projekt, nakon čega je krajem mjeseca studenog naručio potreban materijal, željezo i beton za izvedbu betonske krovne konstrukcije koja je izvedena otprilike u prosincu 2014. Redovito je vodio građevinski dnevnik od samog početka radova, te upisivao sve radove koji su se izvodili svakog dana. Prema Zakonu o gradnji obveza je nadzornog inženjera da zatraži građevinski dnevnik, te da u isti upiše početak izvođenja građevinskih radova, kao i sve probleme odnosno izmjene koje bi se dogodile u tijeku gradnje. Nadzorni inženjer RJV od njega nije nikada zatražila na uvid građevinski dnevnik. Cijena izvedenih radova obzirom na betonsko krovište bila je veća od predviđene ugovorom, pa kad je tuženici predočena cijena do tada izvedenih radova došlo je do problema, jer je probijena ona cijena iz prvotnog ugovora. Napominje da je u ugovoru o građenju bilo navedeno da investitor snosi trošak stvarno izvedenih, a ne samo ugovorenih radova. Cijena izvedenih radova do 20. prosinca 2014. kada je građevinska knjiga predočena iznosila je oko 257.00,00 kuna, a prema ugovoru o građenju cijena ukupnih radova bila je predviđena u iznosu od oko 267.000,00 kuna. U tom trenutku ostalo je za obaviti još dosta zidarskih radova, radova na fasadi u vrijednosti od oko 70.000,00 kuna. Na tom sastanku bio je nazočan i nadzorni inženjer, kojem je predočena građevinska knjiga s dokaznicama o svim izvedenim radovima i cijeni istih. Napominje da tuženica nije zatražila sastavljanje nikakve ponude o cijeni betonskog krovišta, a nadzorni inženjer je obzirom na jedinične cijene mogao i sam utvrditi cijenu radova na izvođenju betonskog krovišta. Prema tome nikakva ponuda koja bi obuhvaćala vrijednost izvedbe betonskog krovišta, umjesto prethodno ugovorenog drvenog krovišta tuženici nije predana, jer nije ni zatražena, pa onda nije ni izrađena. Pojašnjava da je zaključenom ugovoru o građenju inače bila navedena cijena izvođenja betonskih radova u koje spadaju oplata, armatura i beton, po jediničnoj cijeni odnosno kg ili m2, pa se na temelju istog i količine izvedenih radova odnosno materijal ugrađen u izvedeni betonski krov mogla točno utvrditi i cijena izrade tog betonskog krova, te se nova ponuda izrađuje samo za radove koji inače nisu ugovoreni u ugovoru o građenju, a kao što je rekao betonski radovi su bili predviđeni ugovorom o građenju. Na sastanku održanom s investitorom-tuženicom i nadzornom inženjerkom od 20. prosinca.2014. predočio je tabele s popisom svih radova koji su bili izvedeni sukladno ugovoru o građenju kao i radova koji su izvedeni na zahtjev investitora, a nisu bili predviđeni ugovorom. Naveo je da su izvedeni ogradni zidovi kojima su zatvorene terase, kao i vanjsko stubište, bilo predviđeno postavljanje metalnih ograda, a postavljanje te ograde nije bilo ni predviđeno ugovorom o građenju. Nakon nekog vremena možda par dana, a svakako prije Božića 2014. bio je organiziran drugi sastanak s investitorom i nadzorna inženjerka kojem je bio nazočan i GJ kao njegov nadređeni, kojom prilikom su nastojali pronaći neki kompromis, te sniziti cijenu preostalih radova, koji još nisu bili izvedeni, a bili su predviđeni ugovorom o građenju, sve kako bi dovršili taj posao. Nakon toga nisu radili radi božičinih i novogodišnjih praznika do 10. siječnja 2015., te su nastavili s izvođenjem ugovorenih radova, odnosno obavljali radove na fasadi kao i zidarske radova na katu, a sve imajući u vidu prethodno spomenut dogovor. Tuženica je bila zadovoljna s izvedenim radovima i nije bilo primjedbi na iste, te je u tom razdoblju dok su izvodili radove zatražila da joj sačine i tri dodatne ponude za izvedbu nekih dodatnih radova na garaži, krovištu garaže. Na gradilištu je svakodnevno bio prisutan sin tuženice NJ i praktično su s njime najviše kontaktirali vezano za izvođenje pojedenih radova. Prilikom betoniranja krova rekao je tuženičinu sinu da su probili termin i da se betonski krov neće moći napraviti u roku, odnosno da objekt neće moći biti dovršen u predviđenom roku, međutim on je tada rekao kako nije ni bitno, već da je bitno da radovi budu kvalitetno izvedeni. U tijeku cijele gradnje od strane investitora nije bilo ni usmenih ni pisanih primjedbi na kvalitetu izvedenih radova. Prije betoniranja krova armaturu je došla pogledati sama projektantica koja je izradila projekt betonskog krova, te ni ona nije imala nikakvih primjedbi na izvedene radove na krovištu. Negdje u mjesecu veljači 2015. na gradilište je došao NJ, sin tuženice, te ih je potjerao s gradilišta, jer se navodno posvađao s njihovim poslovođom ĐJ, nakon čega su bili prinuđeni napustiti to gradilište. NJ im više nije dopustio da se približe. U to vrijeme su izvodili radove na fasadi, te je oko kuće bila postavljena skela i oprema potrebna za izvođenje fasada, koju su do tada izveli otprilike oko 70 %. NJ im nije dopustio da skinu tu skelu i opremu, te je kasnije angažiran drugi izvođač koji je radio sa njihovom skelom i opremom, koja tužitelju ni do danas nije vraćena, a čija vrijednost iznosi najmanje 5.000 eura. Istakao je da su prema Zakonu o gradnji, za vrijeme izvođenja radova, oni kao izvođači radova odgovorni za sve što se događa na gradilištu, te investitor bez njihovog dopuštenja nije smio angažirati drugog izvođača za izvođenje radova. Do tog trenutka kada su investitori angažirali drugog izvođača oni o tome nisu dobili nikakvu obavijest ni pisanu ni usmenu o angažiranju drugog izvođača. Radovi su započeli tek 29. rujna 2014. Pojasnio je da je prema tadašnjem Zakonu o građenju bilo potrebno najmanje 10 dana prije početka građevinskih radova obavijest o početku izvođenja građevinskih radova, dostaviti nadležnom inspektoratu rada u Rijeci, a prema trenutnom važećem zakonu to je sada dužnost investitora. Početak radova može se utvrditi tek nakon što nadzorni inženjer uvede u posao izvođača i dostavi mu svu potrebnu projektnu dokumentaciju, a kako je to propisano toč. 8. Ugovora o građenju. Iz građevinskog dnevnika proizlazi da je nadzorni inženjer izvođača uveo u posao tj. u gradilište 29. rujna 2014. kada je započeto s izvođenjem radova. Ugovorom je bilo predviđeno da će radovi započeti 22. rujna 2014., međutim ne zna zbog čega tada radovi nisu započeli te da to treba pitati investitora. Naveo je da je iskolčenje objekta bilo potrebno izvršiti prije početka izvođenja građevinskih radova, a iskolčenje inače obavlja geodet po nalogu investitora. Količine potrebnog materijala za izvršenje radova, kao i svi radovi i njihovo trajanje bili su predviđeni od strane projektanta, koji je sačinio i troškovnik, te je on samo u troškovniku upisao cijene pojedinih stavki, što je onda sačinjavalo ponudu koja je dana tuženici. U troškovniku kojeg je sačinio projektant bili su navedeni svi radovi. Međutim količina materijala koja je bila potrebna za izvođenje tih radova nije bila realno navedena što su utvrdili prilikom izvođenja radova. Zapravo još prije početka izvođenja radova je utvrđeno da je troškovnikom bilo predviđena znatno veća količina zemljanih radova u odnosu na stvarno potrebne, na što su ukazivali investitoru, pa je u tom dijelu smanjen obim tih radova kao i njihova cijena. U odnosu na ostale građevinske radove, tek se tijekom izvođenja istih pokazalo da isti nisu bili realno navedeni prema stvarno potrebnim količinama. Upravo radi svađe oko količine potrebnih radova došlo je i do toga da ih je NJ potjerao s gradilišta. Prema troškovniku odnosno ugovoru bilo je predviđeno izolirati 26 m2 terase, a u stvaranosti je poslovođa utvrdio laserskim mjeračem da je površina te terase 50 m2, pa je NJ njemu prigovorio da ga žele prevariti i zbog toga ih je potjerao s gradilišta. Naveo je da je nadzornoj inženjerki predana na uvid građevinska knjiga s obračunom radova, te je ista kod sebe tu knjigu zadržala tjedan dana radi pregleda, a da nikakvu primjedbu ni pisanu ni usmenu na tu građevinsku knjigu nije imala, nakon što je istu vratila. Traženo je od nadzorne inženjerke da potpiše građevinsku knjigu kako je to bilo uvriježeno i uobičajeno, međutim ista je rekla da je sve korektno odrađeno ali da građevinsku knjigu ne želi potpisati kako se ne bi zamjerila investitoru odnosno tuženici. Na predočenoj fotografiji glavnog projekta (str. 254 spisa) je prikazan objekt tuženice kako je on prema projektu trebao izgledati. Prikazana metalna ograda na terasi i stubištu nije bila predviđena ugovorom odnosno troškovnikom, niti je od tužitelja zatražena ponuda za izradu te metalne ograde, već je tijekom izvođenja radova od izvođača zatraženo da se umjesto predviđene metalne ograde izgrade parapetni zidovi, što je i učinjeno. Ti radovi tj. izvođenje parapetne ograde na terasi i stubištu obračunati su na temelju izmjerene količine tih radova i utvrđene jedinične cijene iz ugovorenih stavki za te zidarske radove. Parapetnu ogradu oko terase i stubišta na koncu su izveli zidanjem od opeke. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da je prema projektu krovište objekta trebalo biti drveno, odnosno trebalo je postaviti drvene grede na betonske grede. Ne sjeća se da li se radilo običnim ili lameliranim gredama. Izrada drvenog krovišta po njegovoj procijeni trebala je trajati 7 do 10 dana. Za vrijeme dok su radi postavljanja betonskog krovišta bili postavljeni podupirači, nisu se mogli izvoditi radovi na pregradnim zidovima i cementna glazura na podovima na katu. Pojasnio je da je za potrebe izvođenja betonskog krova potrebno izraditi drvenu oplatu podupiranja čija izrada traje otprilike koliko i izrada drvenog krova tj. 7 do 10 dana, nakon toga je potrebno dobaviti i ugraditi armaturu, a količina armature za predmetno gradilište iznosila je oko pet tona, za što je sve bilo potrebno oko pet dana, nakon toga potrebno je da nadzorni inženjer pregleda postavljenu armaturu i dozvoli betoniranje, te su nadzornog inženjera čekali dva dana. Potom dolazi ugradnja betona, što su obavili u jednom danu, po ugradnji betona isti prema pravilima struke mora stajati na podupiračima 28 dana, nakon toga trebali su izvesti dodatne prethodno neplanirane i prethodno neugovorene radove na postavljanju parne brane, koja predstavlja jednu vrstu hidroizolacije, a koja sprječava stvaranje kondenzacije, koja se inače lijepi na betonsku površinu krova s vanjske strane za što im je bilo potrebno tri dana. U svemu tome dodatno su utrošili 11 dana u odnosu na predviđeno trajanje postavljanja drvenog krovišta. Na upit zbog čega su koristili odmor, a kasnili su s radovima, odgovorio je da je u razgovoru s NJ, u mjesecu studenom 2014. istom već tada napomenuto da obzirom na količinu radova sve radove neće uspjeti izvesti u predviđenom roku i da im je on tada rekao da to nije toliko bitno, već da je bitno da se radovi izvedu kvalitetno. Aneks ugovora za izvođenje dodatnih nepredviđenih radova, a kako je to bilo predviđeno ugovorom o izvođenju građevinskih radova u čl. 4., nije bio sastavljen, s obzirom na to da nadzorna inženjerka nije ovjerila građevinsku knjigu s dokaznicama o vrsti i količini izvedenih radova, a koji bi onda pokazivali povećani obim radova, a niti je investitor zatražio da se za te dodatne radova zaključi aneks ugovora, kao ni ponudu za izvođenje istih. Ponovio je da je na sastanku s investitorom, a prilikom ispostavljanja prve okončane privremene situacije, investitor bio u uvjerenju da je potpisao ugovor po sistemu ključ u ruke, pa je upravo zbog toga došlo do problema i nadzorni inženjer zbog toga nije ni htio potpisati tu prvu privremenu situaciju. Primjedba da nadzorni inženjer nije htio potpisati građevinski dnevnik i građevinsku knjigu nije unesena, jer se u dnevnik radova upisuju radovi koji su izvedeni, a ne primjedbe, o čemu je dopisom izvijestio investitora. Da obim radova nije realno prikazan u projektnoj dokumentaciji i troškovniku utvrdio je tek prilikom ispunjavanja građevinske knjige u koju je unio obračun stvarno izvedenih radova, za građevinsku knjigu nije izričito propisano u kojem se roku ispunjava, ali je uobičajeno da se vodi mjesečno, što je i činio. Međutim, tom prilikom nije i uspoređivao količinu radova u odnosu na onu koja je bila navedena u ugovoru odnosno troškovniku, jer to od njega nije nitko tražio, a niti je, obzirom na druge obveze i gradilišta imao vremena to uspoređivati. U tom trenutku imao je otvoreno 4 ili 5 gradilišta. U sklopu izvođenja radova trebali su srušiti postojeću krovnu istaku na objektu tuženice, te su je obavijestili da će zbog toga doći do prodora vode, obzirom da se radilo o kišnom razdoblju, usprkos tome što su to nastojali zaštititi, tako da je i došlo do prodora vode uslijed kiše. Prilikom dovršetka radova na fasadi su namjeravali ukloniti taj problem kako ne bi došlo do daljnjih prodora vode, međutim prije toga su protjerani s gradilišta. Račun je sastavljen na temelju obračuna kojeg je svjedok sastavljao, a u kojem je naveo količinu i vrstu izvedenih radova. Račun je na temeljenu toga sastavljalo računovodstvo i ispostavljao investitoru. Po obračunu kojeg je sačinio vrijednost dodatno izvedenih radova koji nisu bili predviđeni ugovorom i troškovnikom iznosila ja oko 75.000,00 kuna u trenutku kada su napustili gradilište. Kada mu je predočeno da je za izvedene radove ispostavljen račun u iznosu od 487.000,00 kuna, a da je vrijednost radova prema ugovoru iznosila oko 270.000,00 kuna te dodatnih radova oko 75.000,00 kuna te pozvan da objasni kako je do te razlike došlo, odgovorio je da je u svakom računu na vrijednost izvedenih radova obračunat i PDV, s obzirom da je vrijednost radova u ugovoru bila navedena bez PDV-a, a isto tako o vrijednosti tih radova on je iskazivao ne uračunavajući trošak PDV-a. Nije bio pozvan na primopredaju objekta odnosno izvršenih radova. Količina radova koju je bilo potrebno izvesti na krovu bila je navedena u ugovoru, kao i jedinična cijena pojedine vrste radova, pa je tuženica na osnovu toga mogla i sama utvrditi cijenu izvedbe betonskog krova.

16. Svjedokinja GJV iskazala je da je na zamolbu nadzornog inženjera JJV da joj pomogne prilikom kontrole statike i ugradnje armature vezano za izvođenje radova na rekonstrukciji već postojećeg objekta tuženice u [adresa], pristala na to, te je zajedno s njom sudjelovala u praćenju i kontroli statike objekta te kontroli izvođenja armature prije betoniranj. Sjeća se da je sve uredno teklo do zadnje etaže. Prema projektu bilo je predviđeno izvođenje drvene konstrukcije krova s lameliranim gredama, pa su i izvođač radova i oni primijetili da se radi o dosta nezgrapnoj konstrukciji zbog koje se gubi dosta prostora, tako da su tuženici kao investitoru predložili izvođenje betonske konstrukcije krovišta, a na što je tuženica pristala. Svjedokinja je tada izradila statički proračun i plan armature da bi izvođačima bilo lakše. Izvođači su se suglasili s time da će im te radove biti lakše izvesti. Nakon što je cijela ta krovna armatura bila izvedena, svjedokinja je poslije betoniranja, armaturu i krovište pregledala, te nije primijetila nikakvih većih nedostataka odnosno radilo se o nekim manjim primjedbama na izvedeno šalovanje. Ona više ništa drugo na tom objektu nije pregledavala. Nije joj bila predočena knjiga građenja, a misli da su joj građevinski dnevnici su joj bili predočeni. Ne sjeća se da li je u iste izvršila uvid zajedno s ZJV, ali zna da su njih dvije zajedno sastavile završno izvješće nadzornog inženjera koje je potom predano nadležnom uredu za graditeljstvo za izdavanje uporabne dozvole u tijeku 2015. po završetku svih radova. Prilikom izrade statike i armature, ona je točno specificira količinu potrebnih radova i materijala, a od izvođača nije nikad dobila nikakve dokaznice o tome koliko je on materijala ugradio u taj krov, a niti je na uvidu imala građevinsku knjigu kako bi mogla utvrditi količinu ugrađenog materijala. Misli da ni nadzorni inženjer RJV nije dobila tu građevinsku knjigu. U građevinsku knjigu upisuje se specifikacija svih radova i količina ugrađenog materijala, pa se temeljem toga obračunava i cijena izvedenih radova. Navela je da se tužitelj kao izvođač nije baš snalazio u statici izvedbe drvene konstrukcije krova pa je zbog toga iznađeno jednostavnije i lakše rješenje za izvođača u izvedbi betonskog šatorastog krova, koja je izvedba zahtijevala nešto više posla zbog šalovanja, ali je taj posao bilo lakše izvesti. Nije se mogla precizno izjasniti da li je skuplji krov izveden uz pomoć lameliranih greda ili pak betonski krov. Međutim istakla je da su lamelirane grede vrlo skupe. Po njenoj procjeni cijena izvedbe drvenog i betonskog krova otprilike je ista. To smatra i zbog toga jer da to nije tako izvođač, a ni investitor vjerojatno ne bi pristali na takvu izmjenu projekta. Ona je od nadzornog inženjera JJV doznala da je investitor promijenio izvođača radova, radi nedostataka u izvođenju radova koji su se pokazali prilikom jedne nevere, kada su navodno odletjeli sljemenjaci (kupe) s krova, te kada je zbog toga i zbog loše postavljenih oluka došlo do prodora vode u objekt, odnosno nastanka štete na tom objektu. Ona nije vidjela da bi nevera pobacala sljemenjake s krova ni način na koji su bili postavljeni oluci jer njen dio posla je bio vezan samo za konstrukciju. Iz projekta je zaključila da se radi o nezgrapnoj izvedbi drvenog krovišta, kojim je bilo predviđeno postavljanje vrlo dugačkih lameliranih greda na nosive zidove, na koje je potom bilo potrebno postaviti drveni krov. Te su dugačke grede-nosači bile predviđene prenisko u prostoru, pa su na taj način smanjivale korisni prostor. Zbog toga su tražili neko drugo bolje rješenje, koje su i iznašli u postavljanju betonske konstrukcije krova. Problem s nezgrapnošću tog projektiranog drvenog krova prvo je uočio izvođač koji se baš nije snašao s projektom tog krova, pa je nakon toga iznađena mogućnost postavljanja betonskog krova. Pri tom nije ulazila u neke velike rasprave s izvođačem pa ne zna da li izvođač nije znao izvesti takav drveni krov prema projektu ili je imao neki problem s nabavkom materijala za izvedbu tog krova. Prilikom izrade projekta statike krova izradila je i plan armature, u kojem je bila navedena ukupna količina materijala potrebnog za ugradnju prema profilima željeza i načinu njegovog polaganja te površina željezne mreže koja se polaže na krovište. Prilikom kontrole statike i položene armature koju je prethodno obračunala, utvrdila je da je ugrađeno željezo odnosno armatura izvedena prema njenom projektu vezano za profil željeza, jer u protivnom ne bi dozvolila betoniranje. Kontrolirala je da je armatura bila postavljena sukladno njenom planu, ali nije posebno mjerila količinu ugrađene armature. Ona nije bila nazočna sastanku nakon prve privremene situacije tj. nakon što je izveden betonski krov. RJV bila je imenova nadzornim inženjerom te je ona mene angažirala kao vanjsku suradnicu radi statike i plana armature krova, a plaćala ju je tuženica kao investitor.

17. Iz iskaza svjedokinje JJV proizlazi da ju je tuženica imenovala glavnim nadzornim inženjerom na gradilištu rekonstrukcije i nadogradnje u [adresa]. Glavni projektant radova bio je EJ i on je izradio projekt radova koje je potrebno izvesti dok je ona bila angažirana za provođenje nadzora za izvođenje tih radova. Poznato joj je da je tuženica angažirala kao izvođača radova tvrtku DORIJAN d.o.o. Sukladno Zakonu o gradnji, zadatak nadzornog inženjera je da kontrolira izvođenje radova od strane izvođača po količini i vrsti, odnosno da na neki način štiti interes investitora i kontrolira da li se radovi izvode sukladno projektu i troškovniku kojeg je ugovorio izvođač. Ta se kontrola obavlja putem građevinskih dnevnika i mjesečnih izvješća kako je to bilo propisano i ugovorom o građenju. Na samom početku radova bila je ispostavljena prva privremena situacija temeljem koje je izvršeno prvo plaćanje izvedenih radova od strane tuženice kao investitora i to za izvedeni betonski krov koje je pokriven kanalicama, za neke izveden zidove i pregrade balkona, međutim bili su postavljeni krivi oluci i bila loše izvedena terasa odnosno nije bila postavljena adekvatna ljepenka na tlačnu ploču zbog čega je došlo do prodora vode u stan ispod terase. Isto tako nije bio izveden ni dobar pad terasa. Prilikom izvođenja radova došlo je do izmjene projekta na način da je umjesto drvenog krova bio izveden betonski krov, a u dogovoru s investitorom jer je to bilo bolje rješenje i jednostavnije, koje je omogućavalo veći volumen prostora u potkrovlju. Sukladno tome izvršena je i izmjena projekta, te sačinjena statika i plan armature od strane GJV, koja je ujedeno vršila i nadzor nad izvedbom te armature i statike krova. Sukladno Zakonu o gradnji u slučaju pojave nepredviđenih i naknadnih radova, izvođač radova je o tome dužan izvijestiti nadzornog inženjera i investitora, te to konstatirati i u građevinskom dnevniku zajedno s dokaznicama o količini i vrsti materijala te količini izvedenih radova. U konkretnom slučaju tražila je od izvođača radova, konkretno od BJ koji je bio voditelj gradilišta da joj predoči građevinski dnevnik, kako bi kontrolirala izvode li se radovi sukladno projektu i troškovniku, međutim on joj nije predočio građevinski dnevnik niti ju obavijestio o tome da bi bila premašena cijena radova u odnosu na ugovorenu vrijednost radova. Tek pred Božić, nakon što je prilikom nevremena došlo do prokišnjavanja kroz nezavršene klupčice na prozorima, kroz nedovršene oluke i krivo postavljenu ploču terase, ona i investitor su pozvali izvođača da dođe na sastanak radi dogovora oko rješavanja tog problema i otklanjanja nedostataka. Izvođač se nije odazvao tom sastanku. Osim toga, trebala je utvrditi i na koji je način izvođač obračunao trošak izvedenih radova. Njoj se GJ, a ni BJ nisu uopće javljali na telefon radi bilo kakvog dogovora. Ona se zbog toga našla u velikim problemima kao nadzorni inženjer koji je trebao riješiti problem s izvođačem, a to nije mogla učiniti. Početkom 2015 godine je zajedno s investitorom pregledala sve izvedene radove i utvrdila nedostatke u tim radovima i nastalu štetu, o čemu je sastavila zapisnik od 16. veljače 2015. kojeg su potpisali investitor i ona, a izvođač radova nije htio potpisati taj zapisnik niti je usprkos višekratnih pozivima došao na sastanak radi dogovora. Zbog toga je investitor angažirao drugog izvođača koji je preuzeo i sanirao radove koje nije dobro izveo tužitelj kao raniji izvođač. Ona je zajedno sa novim izvođačem pregledala sve izvedene radove. Novom izvođaču nije bilo lako preuzeti i sanirati sve te radove a osobito ploču balkona koja nije bila izvedena sukladno projektu, a niti je bila korištena odgovarajuća kvalitetna ljepenka. Njoj je bilo stalo da se radovi kvalitetno izvedu kako bi se izbjegla šteta za investitora. Novi izvođač bio je ĆJ odnosno njegov firma INFINITUM, koji je sačinio ponudu koja je prihvaćena od strane investitora, te je on nakon toga izveo radove sukladno svom troškovniku. Po izvođenju svih radova kolegica GJV i ona sačinile su završno izvješće koje su predale nadležnom referentu Milici Dejanović u Gradu Umagu. Na temelju njihovog završnog izvješća investitor je dobio uporabnu dozvolu jer po tadašnjem zakonu nije bilo potrebno izvršiti tehnički pregled rekonstrukcije. Završno izvješće sačinjeno je bez uvida u građevinske dnevnike i građevinsku knjigu jer ih tužitelj kao izvođač radova nije uopće predočio. Na kraju je sve bilo izvedeno u skladu s projektom i radovi su bili kvalitetno izvedeni, a izmjene projekta dokumentirane su u završnom izvješću. Po njezinu sjećanju, na temelju ugovora o izvođenju građevinskih radova sklopljenog između tužitelja i tuženice bio je predviđen završetak građevinskih radova u mjesecu prosincu 2014. Izvođač radova nije izvršio radove u ugovorenom roku. Na temelju uvida u njeno završno izvješće, navela je da je investitor prijavio izvođenje radova 19. rujna 2014., a da su radovi stvarno započeti dana 29. rujna 2014. te da su trebali biti okončani oko Nove godine. Nije joj poznato zbog čega su radovi započeli tek 29. rujna 2014. Pretpostavlja da je bio takav dogovor između izvođača i investitora. Ona je vrlo često obilazila predmetno gradilište najmanje jednom, a nekad i dva puta tjedno, te je uz to dolazila i po potrebi na poziv investitora ili kolegice GJV. Osporila je navode svjedoka ŠJ da od njega nikada nije tražila građevinski dnevnik na uvid. Tražila je na uvid građevinski dnevnik ali joj nikada nije bio predočen. Misli da je do poplave na objektu tuženice došlo prije sastanka od 20. prosinca 2014., na kojem je utvrđen proboj troškova od strane izvođača. Nakon poziva od stane investitora, odnosno EJV, došla je na lice mjesta te je vidjela da je došlo do poplave i zatekla je razne krpe kod balkona i oluka, te je i sama vidjela da je voda procurila kroz nedovršeni oluk direktno na balkon, a potom s tog balkona na kat ispod, te je vidjela da je voda prodirala kroz nedovršene klupčice. Sve to se dogodilo jer radovi nisu bili dovršeni. Najveći problem je bila terasa, jer nije bila izvedena od kvalitetnog materijala kao i zbog toga jer nije bio dobro izveden nagib terase. Kasnije je ĆJ dovršio nedovršene radove i otklonio nedostatke na predmetnoj nenatkrivenoj terasi-balkonu, na način da je skinuo neadekvatnu ljepenku i umjesto toga postavio plastičnu lijevajuću-masu koja je apsolutno nepropusna izolacija. Od izvođača radova odnosno tužitelja nije dobila nikakvo obrazloženje o tome zbog čega je došlo do velikog prekoračenja troškova u izvođenju radova. Smatra da nije točno ono što je iskazao svjedok BJ da je do najvećeg prekoračenja troškova i prekoračenja rokova izvođenja radova došlo zbog izmjene projekta na način da je umjesto drvenog izveden betonski krov. Smatra da bi postavljanje lamelirane drvene konstrukcije i dulje trajalo. Nakon novogodišnjih praznika radnici tužitelja dolazili su na gradilište, ali nisu baš radili. Stekla je dojam da se radi kao o nekom inaćenju, jer nije bilo dogovora o plaćanju. Misli da su bili postavili skelu za izvođenje radova na fasadi odnosno radilo se o njihovom kooperantu. Prilikom napuštanja gradilišta nju tužitelj nije kontaktirao. Nije joj poznato da je izvođač radova DORIJAN d.o.o. obavljao neke dodatne radove sukladno nalogu investitora u nekoj većoj vrijednosti, već se radilo samo o nekim sitnim preinakama ili ispravljanju grešaka. Radovi na gradilištu su uspješno krenuli, ali nakon što je pred Božić bio dostavljen obračun tužitelja na iznos od 100.000,00 kn veći od onog predviđenog troškovnikom i nakon poplave, došlo je do poremećaja odnosa i investitor je jednostavno izgubio strpljenje za daljnji rad s tužiteljem. Građevinska knjiga vodi se kako bi mogla kontrolirati dokaznice izvedenih radova odnosno količina i vrsta izvedenih radova, sukladno projektnoj dokumentaciji. U početku je kontrolirala tu građevinsku knjigu. Poznato joj je da je građevinsku knjigu ispisivao svojim rukopisom BJ. Građevinsku knjigu je kontrolirala do prve isplate, a nakon toga joj tužitelj više nije dostavljao ni građevinsku knjigu, a ni građevinske dnevnike, već je tek 20. prosinca 2014. dostavio obračun izvedenih radova bez ikakvog upozorenja, bez dostave građevinske knjige i kontrole do tada izvršenih radova. Tužitelj je nju kao nadzornog inženjera u potpunosti izostavio prilikom dostave tog obračuna investitoru iako je sve to prethodno morala kontrolirati. Nije odmah obustavila izvođenje radova mada joj tužitelj nije dostavljao građevinske dnevnike jer je prije toga pokušala s njim i investitorom postići dogovor, a tek kada ni to nije uspjelo radovi su obustavljeni. Sa izvođačem radova kontaktirala je telefonski. Izvođač je sam napustio gradilište, o čemu ju je obavijestio investitor. Vidjela je to i sama kada je došla na gradilište jer više nije bilo skele ni stvari koje je prethodno izvođač radova imao na gradilištu. Svjedokinja je trebala potpisivati građevinski dnevnik, a ne knjigu. Kako joj građevinski dnevnik nije nikada bio predočen od strane tužitelja nije ga ni mogla potpisati. Na predočenoj fotografiji (str. 254 spisa) iz glavnog projekta, navodi da je takva kuća izvedena sukladno tom projektu osim što nije izveden metalna ograda već puna ograda. Novi izvođač je dao ponudu za izvođenje svojih radova u iznosu od 75.000,00 kn.

18. Svjedok ĆJ iskazao je da mu je poznato da je tvrtka DORIJAN d.o.o. izvodila građevinske radove na objektu tuženice u [adresa]. On je kao građevinar došao obavljati također građevinske radove nakon što je tuženica njima otkazala daljnje izvođenje radova tijekom 2015. Na tom objektu je tvrtka INFINITUM d.o.o., čiji je direktor, obavljali fasaderske radove, zatim izolatorske radove te betonske radove. Radilo se o radovima na postavljanju nove fasade, popravljali su radove na terasama koje su propuštale vodu, ponovo betonirali te iste terase, a nakon što su prethodno izveli te izolatorske radove kako terase ne bi propuštale vodu. Prema tome, oni su objektu tuženice popravljali radove koje je DORIJAN d.o.o. izveo na terasama, na način da su rušili cijele terase i zidali ih iznova, a kako bi popravili te terase koje su propuštale vodu. Iz tih terasa uslijed propuštanja dolazilo je do curenja vode u donji stan kuće u kojem je tuženica živjela. Osim toga, izveli su i dodatne radove na izgradnji unutarnje garaže do objekta. Kada su došli obavljati radove na objektu tuženice, fasada na istom nije uopće bila postavljena ni u jednom dijelu, već su oni istu u cijelosti izveli, pri čemu su koristili svoju skelu na objektu za postavljanje fasade, a nikakvu skelu oni tamo nismu zatekli kad su došli. Uslijed propuštanja vode s terasa došlo je do oštećenja plafona i zidova u stanu u prizemlju, pa su isto popravljali. U pojedinim prostorijama pojavili su se baloni od vlage, pa su to srušili i sanirali. Kada su mu predočene fotografije (str. 71 – 89 spisa )naveo je da je na prvoj fotografiji prikazana kuća tuženice nakon što su oni na istoj izveli fasadu, dok su na ostalim fotografijama prikazana oštećenja od vode odnosno vlaga koju su zatekli prilikom dolaska na taj objekt i koja su oštećenja nakon toga popravili. Na fotografijama 17 i 18 te 19 i 20 prikazane su terase koje su oni srušili i ponovo napravili. Na fotografiji broj 23 prikazan je dio stropa kojeg je prethodno opisao, na kojem su se pojavili baloni, što su morali srušiti. Kada je došao obavljati radove na kući tuženice, rečeno mu je da su oni promijenili izvođača zbog kašnjenja u radovima i zbog traženja nekog dodatnog novca od strane prvog izvođača radova. Vrijednost radova koje su oni obavili za tuženicu iznosila je oko 10.000,00 eura. Na fotografijama 17, 18, 19 i 20, a koje je prethodno opisao i na kojima su vidljive terase koje su oni ponovo sagradili, sadašnje stanje ne odgovara ovom na fotografijama, jer je nad dijelom tih terasa bio podignut stan i postavljen krov još prije nego što su oni došli obavljati radove na taj objekt, i to je pokazao na fotografiji broj 18. Radi se o terasi koja gleda na nogometno igralište, s tim da je dijelom bila na taj način zatvorena i druga vidljiva terasa. Oni su ipak izveli i terase za taj stan koje na fotografijama nisu vidljive. Pojasnio je da su oni terase popravljali na način da iste nisu u cijelosti srušili, već su s njih skinuli hidroizolacijski materijal i zaštitni beton koji je bio postavljen iznad izolacije. Kuća je bila pod krovom kad su došli obavljati radove, tako da oni na istoj zapravo nisu ništa zidali.

19. Svjedokinja EJV, kći tuženice iskazala je da je suvlasnica sam predmetne nekretnine. Zajedno s ostalim suvlasnicima dogovorili se da se na toj kući nadogradi kat te su ishodili građevinsku dozvolu i svu potrebnu dokumentaciju, a obzirom da ona radi u banci ishodila je i kredit za izvođenje tih radova. Vezano za izbor izvođača za izvođenje radova navela je da su uzeli nekoliko ponuda te da su izabrali upravo tvrtku DORIJAN d.o.o., iako ona nije bila najpovoljnija. To su učinili jer je ta tvrtka mogla odmah započeti s radovima, a njima je bilo bitno da te radove obave prije Božića odnosno da se ti radovi izvedu prije zime. S tužiteljem je bio i potpisan ugovor da se radovi moraju okončati do sredine mjeseca prosinca 2014. odnosno do Božića iste godine. Tužitelj im je dostavio dvije ponude. Jedna je bila skuplja i obuhvaćala je izvođenje fasade na objektu tako da se zaokruže svi ti radovi do Božića, a druga je bila bez izvođenja fasade. Oni su se odlučili na skuplju varijantu s izvođenjem fasade. Sjeća se da je ta ponuda bila na iznos od oko 267.000,00 kuna, te je ja na osnovu te ponude ishodila i kredit u banci. Tužitelj je započeo s izvođenjem radova početkom mjeseca listopada 2014., a prije toga krajem rujna 2014. ona je izvršila prijavu radova u Gradu Umagu. Napomenula je da tužitelj nije odmah započeo s radovima već je isprva dovozio materijal i vršio pripreme gradilišta. Odmah taj prvi tjedan tužitelj je od nje tražio isplatu, a ona je bila zadužena da vodi računa o financijama tijekom gradnje, s obzirom na njen posao i struku. GJ je kao direktor tužitelja od nje tražio da mu isplati akontaciju jer da mu je novac potreban za nabavu materijala i pripremu gradilišta te za isplatu radnicima, a sve kako bi imao neki početni iznos s kojim bi krenuo u posao. U dogovoru s ostalim suvlasnicima, tj. njenom majkom i bratom i u dobroj vjeri oni su tužitelju isplatili u dvije doznake, otprilike 1/3 vrijednosti ugovorenih radova. Nakon te isplate krenuli su radovi od strane tužitelja na izvođenju zidova i vanjskog stepeništa, jer prije toga mi nisu mogli pristupiti na kat jer nisu imali stepenica. S tužiteljem je bilo pogođeno izvođenje roch-bau radova te krova i fasade sa svim izolacijama. Ugradnju prozora riješili su s drugom tvrtkom. S direktorom GJ uvijek dolazio i BJ koji je bio zadužen za izračune i mjere, još od podnošenja ponude pa nadalje. Oni su očekivali od GJ i BJ da će im redovito prezentirati građevinske situacije i da će voditi građevinski dnevnik. No, oni to nisu učinili, iako je građevinski dnevnik trebao uvijek biti na gradilištu za slučaj inspekcije i slično. Angažirali su nadzornog inženjera ZJV putem njene tvrtke ARHITEKTONIKA PERSPEKTIVA d.o.o. [adresa], a kako bi im ona vodila gradilište. Kad su radovi izvedeni do faze krova, a po projektu je bio predviđen drveni krov s lameliranim gredama koje su jako skupe i teške za izvođenje, a to joj je poznato jer joj je to rekao arhitekt EJ, a i sami su provjerili cijene za te lamelirane grede, njima je GJ predložio da izvedu betonski krov kao bolju varijantu, a i zbog toga jer on između svojih radnika nije imao tesare, odnosno radnike te struke koji bi mogli izvesti drveni krov prema projektu. On im je garantirao da je cijena izvedbe betonskog krova otprilike ista kao drvenog krova, a da je za njih izvedba betonskog krova jednostavnija. Oni su prihvatili takav prijedlog tužitelja, te su za izradu projekta betonskog krova angažirali gospođu G iz firme PERAKTO d.o.o. [adresa], što im je bio dodatni trošak. Poznato joj je da je gospođa GJV vršila proračune i izradila je projektnu dokumentaciju, tako da oni izvedbu tog betonskog krova nisu prepustili slučaju, već su za to angažirali stručnu osobu, a s njom su se isto tako konzultirali i u vezi cijene izvođenja tog betonskog krova. Otprilike malo prije izvođenja radova na betonskom krovu, GJ je od njih tražio da mu plate 100.000,00 kuna za njegove potrebe odnosno za potrebe njegove tvrtke. Tom prilike on je spominjao da je imao neki smrtni slučaj u obitelji i da ima neke troškove te da mu treba novac, zbog čega je molio da mu isplate taj iznos. Oni su mu isplatili taj iznos od 100.000,00 kuna i on je to potvrdio svojim potpisom. Taj novac svjedokinja je njemu predala otprilike u mjesecu studenom 2014. ili možda početkom prosinca iste godine, pred njenom majkom i bratom te pred BJ. Iako su već zašli u prosinac, radovi se nisu odvijali predviđenom dinamikom odnosno s radovima se jako odugovlačilo te su morali čekati tužitelja da izvede radove kako bi mogli montirati prozore, a koji su i montirani prije Božića. Prije Božića i Nove godine su ih GJ i BJ obavijestili da će ići dva tjedna na godišnji odmor, a možda čak i tri te da će povući radnike s gradilišta na to vrijeme. Iako su radovi već trebali biti dovršeni, tužitelj je napustio gradilište s nedovršenim poslom. Nakon što su postavljeni prozori i vrata, ispod njih su ostali otvori koje je tužitelj trebao zazidati, što nije učinio prije odlaska na godišnji odmor, iako misli da je to mogao učiniti, jer se danima prije Božića na gradilištu nije ništa radilo. Kako tužitelj nije zatvorio te otvore ispod prozora i vrata, a u razdoblju od Božića pa do Sv.Tri kralja su padale jake kiše, došlo je do prodora vode kroz te otvore u donje stanove u prizemlju kuće. Radnici tužitelja vratili su se na gradilište poslije blagdana Sv. Tri kralja 2015., te su i oni vidjeli da je u prizemlju bilo sve puno vode. Oni su ih upozorili da nije korektno što su ostavili nezaštićene otvore ispod prozora i vrata te da je zbog toga došlo do toga da im je kuća bila natopljena vodom. Svjedokinja je napomenula da ju je BJ nazvao u razdoblju između Božića i Nove godine te joj je rekao da je sačinio obračun izvedenih radova i da im duguju neki iznos, a to je bilo prvi put da je uopće sačinjen bilo kakav obračun. On joj je tada rekao da obračun izvedenih radova iznosi preko 270.000,00 kn, na što mu je odgovorila da je to više nego što iznosi vrijednost cijelog ugovora, a da oni svoj posao nisu napravili te je dodala da taj obračun dostavi nadzornom inženjeru kako bi ga pregledao. Rekla mu je da su oni prema njenom obračunu, tužitelju i pretplatili izvedene radove koji nisu bili dovršeni, iako je bilo predviđeno da se radovi obave do Božića. Tražila je da taj obračun dostave i tvrtki Perakto koja je radila projekt betonskog krova, sve radi kontrole obračuna izvršenog po tužitelju, jer im taj iznos nije bio prihvatljiv, i koji je na kraju bio veći od cijelog ugovora, a radovi nisu bili obavljeni do kraja. Nakon što se tužitelj vratio na gradilište nakon godišnjeg odmora, GJ ih je zamolio da mu produlje još jedan mjesec za završetak radova koji nisu obavljeni u roku. Oni su mu rekli da ne pristaju na cijenu koja im je dostavljena po tom obračunu, s obzirom na to da su u Ugovoru dogovorili cijenu radova kompletne fasade i izolacije u ukupnom iznosu koji je bio manji od cijene prema obračunu. GJ je znao da su ugovorom bili predviđeni i penali za slučaj zakašnjenja s radovima te da njegov obračun mora biti odobren kako od nadzornog inženjera, tako i projektanta krova, a zbog probijanja iznosa cjelokupnog ugovora, jer je njihova prva situacija bila veća od cjelokupne vrijednosti ugovora. No, ni nadzorni organ, a ni tvrtka Perakto nisu odobrili obračun ispostavljen od strane tužitelja. Kroz tih mjesec dana radnici su rijetko dolazili na gradilište odnosno bilo je dana kad na gradilištu nije bilo nijednog radnika, te ih je tužitelj na neki način ucjenjivao nedolaskom radnika i neizvođenjem radova na način da ako mu ne plate da se radovi neće dalje izvoditi. Svjedokinja je istakla da je ona tužitelju platila sveukupan iznos u visini nešto više od 237.000,00 kuna od ukupnog ugovorenog iznosa vrijednosti radova prema ugovoru od 267.000,00 kuna te da je platila i radove koji uopće nisu bili izvedeni u vrijednosti od oko 20.000,00 kuna. Početkom mjeseca veljače 2015. tužitelj je polako počeo odnositi materijal s njihovog gradilišta, primjerice daske, fosne, neko željezo i slično pod izlikom da mu taj materijal treba na nekom drugom gradilištu. Oni nisu bili zadovoljni postupanjem tužitelja jer se sve to odugovlačilo i radovi se nisu izvodili te je u mjesecu veljači na gradilište došao i nadzorni organ kad na gradilištu nije bilo radnika te su im rekli da će tužitelju platiti ostatak prema ugovoru, a ne prema sačinjenom obračunu i to kad završi izradu fasade na kući te što su prigovorili i dinamici izvođenja radova. U međuvremenu je tužitelj s njihovog gradilišta odnio sve svoje stvari i napustio gradilište sredinom mjeseca veljače 2015., pa su se oni za pomoć obratili nadzornom organu RJV, koja je rekla da je u toj situaciji nužno sačiniti konačni primopredajni zapisnik koji je trebao biti potpisan od strane naručitelja i izvođača. RJV je sačinila taj zapisnik te je pozvala GJ i BJ na sastanak koji je bio organiziran kod njih u kući gdje su se i uobičajeno sastajali, sve kako bi postigli neki dogovor i razišli se u dobrim odnosima. Međutim, tom sastanku se nisu se odazvali GJ i BJ, zbog čega ih je nadzorni organ RJV pozvala u svoj ured. Kako su oni već potpisali njen zapisnik o primopredaji, nije bilo potrebe da i oni dolaze na taj sastanak. Nakon toga im je RJV ispričala da su se sastanku kod nje odazvali i GJ i BJ, ali da su bili vrlo neugodni prema njoj, da su čak nasrnuli na nju pred njenim sinom i da nisu htjeli potpisati taj konačni primopredajni zapisnik. S obzirom da im je na taj način ostala nedovršena kuća te da su tužitelju pretplatili izvedene radove i da im je uz to nastala velika šteta u stanovima u prizemlju zamolili su nadzorni organ ZJV da im preporuči nekog građevinara koji će im dovršiti radove i napraviti fasadu pa im je ona preporučila tvrtku INFINITUM odnosno ĆJ. S njim su dogovorili da im dovrši tu nadogradnju, izvede fasadu, da izolira tlakovce i obavi sanaciju štete u donjim stanovima na kojima je nastala šteta od prodora vode. Ugovor s tvrtkom INFINITUM su potpisali u ožujku 2015. Ta tvrtka je obavila sve ugovorene radove sukladno ponudi, a oni su sve te radove uredno platili tvrtki INFINITUM, iako su neke od tih radova već platili tužitelju. Tužitelj joj nikad nije prezentirao građevinsku knjigu i građevinski dnevnik i ona te isprave nikada nije vidjela. Ugovoreni rok završetka radova oni su smatrali bitnim sastojkom ugovora, jer im je to bilo najvažnije radi iznajmljivanja objekta u turističkoj sezoni, a te su godine izgubili prihod. Direktoru tužitelja GJ su napomenuli da im prema ugovoru pripadaju penali za kašnjenje u izvođenju radova i da će te penale od tužitelja i tražiti. Osim kroz otvore ispod prozora i vrata, voda je u donje stanove prodirala i s krova, s obzirom na to da oluci nisu bili završeni, kao i s terasa koje su bile napravljene bez izolacije i nedovršene. U trenutku kad su radnici tužitelja napustili gradilište njihove kuće, fasada nije bila napravljena, a skelu su oni odnijeli sa sobom, kao i sve ostalo. Ponude su prikupljali na temelju projektne dokumentacije koju je sačinio arhitekt EJ, te dozvole, nakon čega su zainteresirani ponuđači dolazili na kuću i vršili mjerenja. Sjeća se da je BJ još u kolovozu 2015. više dana dolazio u njihovu kuću i vršio razna mjerenja, nakon čega je tužitelj ispostavio svoju ponudu. Poznato joj je da je ugovorom bilo predviđeno da se vrijednost ugovorenih radova ne može probiti za više od 5 %. Ona je i u banci imala problema jer joj tužitelj nije nikad dostavio nijednu okončanu situaciju, fakture, građevinsku knjigu ni drugu dokumentaciju kako je to bilo dogovoreno, pa zbog toga tu dokumentaciju koja je bila nužna nije mogla dostaviti. Poznato joj je da na gradilištu nije bilo građevinskog dnevnika i građevinske knjige, jer je svaki put pitala BJ i GJ gdje su ti dokumenti i prigovarala im je zbog toga što im nisu predočili nijedan dokument, iako im je izvršila plaćanje. Nadzorni organ RJV također nije dobila na uvid građevinski dnevnik i građevinsku knjigu, a to joj je poznato jer su one bile zajedno kad su to tražile. U odnosu na originalni projekt osim samog krova ništa drugo nije bilo mijenjano. Na sastanak održan 16. veljače 2015. ona je osobno putem mobitela zvala GJ i PJ i to u više navrata. GJ joj je rekao da će doći, a navečer kad su ga čekali i kada su ga zvali ona i njen brat, on se više nije javljao na telefon. Nadzorni organ je njih zvala u svoj ured možda par dana nakon toga. Tužitelj im je nudio i druge radove van onih predviđenih ugovorom, te im je u tom smislu dostavio i ponude. Te ponude im nisu bile prihvatljive kako zbog roka izvođenja radova, tako ni zbog cijene.

20. Svjedok NJ, tuženičin sin, iskazao je da su se oni odlučili na nadogradnju kuće te da su prikupili više ponuda za obavljanje tih radova na kući u [adresa]. Između ostalih, ponudu je dostavio i tužitelj DORIJAN d.o.o. te je njegova ponuda bila među jeftinijima, ali važnije im je bilo to što je u ponudi garantirao izvođenje radova do 16. prosinca 2014. Njegova majka, ovdje tuženica, potpisala je ugovor s GJ, direktorom tužitelja o izvođenju tih građevinskih radova. Sjeća se da je ugovorom bilo predviđeno izvođenje vanjskih stepenica, dvije terase, zidanje jednog kata i postavljanje krova. Tužitelj im je zapravo dostavio dvije ponude, jedna s izvođenjem fasade, a druga bez izvođenja fasade te su oni prihvatili skuplju varijantu s izvođenjem fasade koja je iznosila oko 271.000,00 kuna. Tužitelj je izveo vanjske stepenice, terase i krov i te je napravio oko 30 % fasade, nakon čega je pokupio svoju opremu i napustio gradilište. Poznato mu je da su tužitelju plaćeni svi izvedeni radovi i o tome je brigu vodila njegova sestra koja je saslušana kao svjedokinja. O izvođenju radova brinuo je i nadzorni organ RJV te je njegova sestra s njom i surađivala. Oni nisu ništa ostali dužni tužitelju, a on nije izveo nikakve dodatne radove van onih ugovorenih te ne zna zbog čega om je dostavio obračun u većem iznosu. Kako tužitelja nije bilo mjesec dana na gradilištu, bili su prisiljeni angažirati drugog izvođača radi dovršetka radova, odnosno izvođenja fasade, postavljanja tlakovaca te izvođenja pregradnih zidova u garaži i tlaka poda. preko nadzornog organa su došli do novog izvođača ĆJ, s kojim su postigli dogovor o završetku radova na kući koje je obavila njegova tvrtka INFINITUM. Sjeća se da je u ugovoru kojeg je njegova majka potpisala s tužiteljem bilo predviđeno plaćanje penala ako dođe do probijanja rokova za dovršetak ugovorenih građevinskih poslova. Bilo im je važno da se radovi obave kako je bilo ugovoreno, jer su imali namjeru iznajmljivati taj prostor već u mjesecu svibnju. U tijeku izvođenja radova došlo je do izmjene u odnosu na projekt krova, međutim nije bilo govora o tome da bi to poskupilo radove. Nakon što je od strane tužitelja došlo do prekoračenja roka izvođenja radova, a da ti radovi nisu do kraja bili dovršeni, on je razgovarao s GJ, direktorom tužitelja te mu je to napomenuo, kao i to da je dužan platiti penale za to zakašnjenje. Nakon izvođenja radova od strane tužitelja došlo im je do propuštanja vode kroz terase iznad garaže i novoizgrađenih terasa na način da se voda slijevala u prizemne stanove i pričinila znatnu štetu, a tu štetu u prizemnim stanovima kasnije im je sanirao ĆJ odnosno njegova tvrtka INFINITUM. Svjedok se sjeća da je voda curila na olucima ispod terasa, jer ti oluci nisu bili dobro postavljeni odnosno nije bila dobro napravljena izolacija na terasi ispod njih, zbog čega je došlo do propuštanja vode u prizemne stanove. Po napuštanju gradilišta od strane tužitelja bio je sačinjen zapisnik i tom prilikom su uz nadzorni organ ZJV bili nazočni on, njegova majka i sestra, a bio je pozvan i tužitelj odnosno GJ i BJ, koji se nisu odazvali sastanku. Tužitelj je prekinuo izvođenje građevinskih radova na Badnjak te nakon toga na gradilištu nije bilo njegovih radnika sve do Sv. Tri kralja, jer su otišli na godišnji odmor. U razdoblju od 8. siječnja pa do napuštanja gradilišta tužitelj je izveo samo radove na zidanju otvora za postavljanje jednih vrata koja su bila predviđena projektom, ali ih tužitelj ranije nije izveo. Radnici tužitelja znali su nekad na gradilište doći tek u podne ili bi došla samo dvojica, jer oni su radili i na drugim gradilištima. Prije nego što im je tužitelj dao ponudu za izvođenje radova, kod njih je BJ zaposlenik tužitelja, vršio mjerenja. To zna jer je bio s njim, a dolazio je u tri navrata radi tih mjerenja. Ponuđači su im davali ponude na temelju projekta za izvođenje te nadogradnje, kao i mjerenja na licu mjesta. Projekt je sadržavao i troškovnik radova koje treba izvesti. Prije izvođenja radova tužitelj ih nije obavijestio da postoji neka razlika između radova predviđenih po projektu i stvarno potrebnih radova za izvođenje, a niti ih je o tome obavijestio nadzorni inženjer RJV jer misli da ni nju o tome nije nitko obavijestio. Do izmjene u projektu krova došlo je i zbog toga što tužitelj nije znao izvesti drveni krov, pa je zbog toga bila angažirana jedna inženjerka iz Rijeke kako bi sačinila projekt betonskog krova. Nije mu poznato da bi do izmjene projekta krova došlo zbog toga što se navodno izvedbom drvenog krova gubi puno prostora i zbog toga što je taj projekt bio nezgrapan, a niti je njega o tome itko obavijestio. Izmjenu projekta im je predložio upravo tužitelj odnosno GJ. Nakon što su angažirali inženjerku ŽJ iz [adresa] koja im je sačinila projekt betonskog krova nitko ih nije obavijestio da bi podupirači betonskog krova trebali stajati na objektu 28 dana. Misli da osim tog krova nije bilo drugih izmjena u odnosu na projekt. Ograda stubišta, kao i ograda na terasama trebala je biti betonska i tako je bilo dogovoreno s tužiteljem odnosno s GJ, a to je tako bilo navedeno i u njegovoj ponudi, međutim tužitelj je na kraju tu ogradu izveo od cigle, iako to oni nismo tražili već je ta varijanta bila jeftinija. Radnici tužitelja zadnji dan su bili na njihovom gradilištu 14. veljače, a još prije toga možda dva dana oni su počeli odvoziti materijal s gradilišta te su 14. veljače odvezli i zadnji materijal, nakon čega se više nisu pojavljivali na gradilištu. On nije bio zadovoljan s izvođenjem radova od strane tužitelja, jer je on stalno kasnio s radovima tako da je tužitelj nastavio s izvođenjem nekih radova i nakon isteka ugovorenog roka, a da o tome nisu postigli nikakav dogovor. Tužitelja su zvali radi dogovora, ali se on nije odazivao na njihove pozive. Osporio je navod svjedoka BJ da je došlo do sukoba između svjedoka (NJ) i UJ i da je nakon toga tužitelj potjeran s gradilišta, jer on UJ poznaje još iz školskih dana te se sigurno s njim nije svađao

21. Svjedok KJ iskazao je da poznaje zakonskog zastupnika tužitelja jer se i on bavi građevinom, na način da radi elektroinstalaciju na građevini, a poznaje i tuženicu jer je s njenim sinom prijatelj još od djetinjstva. Prema njegovu sjećanju, on je obavljao radove na postavljanju električnih instalacija na kući tuženice u mjesecu siječnju 2014. ili 2015., a za te radove ga je angažirao sin tuženice NJ. U vrijeme kad je došao obaviti električarske radove, kuća je bila pokrivena. Na kući je obavljao električarske radove oko dva tjedna. U to vrijeme još su neke radove obavljali i radnici tvrtke DORIJAN d.o.o. odnosno završavali su krov. Misli da su trebali još sagraditi unutarnje pregrade i betonirati terasu, tako da je on prije njih završio sa svojim grubim radovima na postavljanju instalacija. Svjedok je i kasnije, nakon što je obavio radove, dolazio u kuću tuženice. Nije mu poznato što je točno tuženica dogovorila s tužiteljem ali radovi nisu bili dovršeni te je tvrtka INFINITUM nakon toga na kući tuženice obavljala neke radove. Prema dogovoru s tuženicom, on je svoj dio električarskih radova trebao obaviti u mjesecu studenom, te mu je meni bilo nužno da prije nego što počne s izvođenjem radova, da se izvede ploča krova, ali ta ploča nije bila izvedena u mjesecu studenom tako da je on cijevi za rasvjetu stavio tek u mjesecu prosincu. Na građevinu tuženice dolazio je i u mjesecu siječnju i veljači sljedeće godine te je tamo znao zateći radnike tužitelja, a misli da je novi izvođač došao na građevinu tuženice u mjesecu ožujku. U trenutku dolaska novog izvođača fasada još nije bila dovršena. Poznato mu je da je novi izvođač na kući tuženice izradio klupčice, fasadu, estrih te ožbukao jedan stan. Bilo je priče i o tome da treba postaviti neku izolaciju na terasu, ali on u to vrijeme nije bio kod tuženice. U razgovoru s tuženicom doznao je da su oni imali poplavu u kući jer im je ulazila voda s velikog balkona, a on je i osobno vidio da je ta voda ušla u kuhinju, dnevni boravak, garažu odnosno sve što je bilo obuhvaćeno tim balkonom. Poznato mu je da je projekt prije završetka bio izmijenjen i to u dijelu koji se odnosi na krov, s obzirom na to da je prema projektu krov trebao biti izveden s drvenim gredama, a izveden je betonski krov. Taj krov je bio završen možda par dana prije Božića, a to mu je poznato jer je on prije betonaže krova postavljao cijevi za rasvjetu i antene. U odnosu na početni projekt bila je skinuta još jedna pregrada i misli da drugih izmjena nije bilo, koliko se sjeća.

22. Zakonski zastupnik tužitelja-protutuženika GJ iskazao je da je vlasnik i direktor trgovačkog društva DORIJAN d.o.o. koje se bavi građevinom. Na poziv kćeri ili sina tuženice došao je na dogovor vezano za izvođenje radova na kući tuženice te je on odnosno njegov inženjer ŠJ sačinili ponudu na temelju njihovog troškovnika. Nakon toga, s tuženicom je sklopljen ugovor o izvođenju radova kojeg je potpisao u ime tužitelja. U ugovoru je bilo navedeno da se obračun vrši prema stvarno izvedenim radovima. Oni su započeli radove na tom objektu, ali se nije mogao točno sjetiti kada, jer su prvo namjeravali postaviti veliku dizalicu, ali za to nije bilo mjesta, pa su radove ručno obavljali. Trebali su izvesti odnosno izveli su radove na odštemavanju rubova postojeće kuće odnosno garaže, postavili temelje i nadtemelje, ploču, sagradili su nove stupove, nove zidove, postavili su i krov, time da je tu odstupljeno od projekta na način da su postavili betonski krov, a osim toga umjesto metalne ograde koja je bila predviđena projektom, postavili su zidanu ogradu ispod stepenica i po balkonima. Radove na betoniranju krova izveli su tek krajem prosinca 2014., a prije nisu ni bili u mogućnosti izvesti te radove jer su čekali proračun statičara za izvedbu krova, a kojeg su primili tek krajem mjeseca listopada. Sjeća se da je za krov bilo potrebno pet i pol tona željeza, s obzirom da se radilo o velikoj količini. Plaćanje je tuženica vršila na temelju ispostavljenih situacija odnosno dogovora. Kad su došli s privremenom situacijom pred kraj godine, vezano za izvođenje radova na betoniranju krova došlo je do odstupanja od predviđenih radova. S obzirom da je betonski krov bio znatno skuplji zbog materijala i kad su tu privremenu situaciju predali tuženici, došlo je do problema jer je tuženica tvrdila da je to prevelika cijena, a on joj pokušao objasniti da se radi o drugačijem krovu koji je skuplji. Nakon toga, kako između njih nije došlo ni do kakvog dogovora vezanog za to plaćanje, tuženičin sin ih je potjerao s gradilišta pa nisu uspjeli ni skinuti skelu, koja im nije vraćena. Oni su i nakon toga nastavili raditi neke druge poslove na kući tuženice odnosno postavljali su stiropor kao izolaciju prije fasade debljine 8 cm, iako je po projektu bilo predviđeno 5 cm, ali su učinili u dogovoru s investitorima. Htjeli su pokriti krov odnosno završiti krov pa su to i učinili. Misli da su gradilište konačno napustili u mjesecu veljači. Oni nisu dovršili fasadu odnosno nisu postavili završni sloj fasade na kući tuženice, nisu napravili glazure i estrihe na velikoj terasi, s obzirom da je došlo do nesuglasica oko veličine terase. Naime, njegov predradnik je mjerenjem utvrdio da je ista površine 25 m[2] (5x5 metara), a u troškovniku je bilo navedeno da se radi o terasi površine 12,5 m . Kako je tada došlo do nesuglasica s investitorima, oni su ih potjerali i nakon toga više nisu obavljali nikakve radove. Kad su mu predočene fotografije (str. 79 do 81 spisa) odnosno fotografije označene brojevima 17, 18, 19, 20 i 21, naveo je da su na fotografiji broj 17 vidljivi radovi koje su tada obavljali, na slici 18 da vidi da su bili prisiljeni skidati sloj betona odnosno hidroizolacije na terasi jer se vide šipke koje vire, na slici 19 da je vidljivo da je na terasi postojao katran kojeg su dijelom morali skinuti da bi izveli druge radove, što je vidljivo i na slici broj 20, dok je na fotografiji broj 21 vidljivo da su postavili temelje te da su morali skinuti tendu koja je bila postavljena da bi mogli nastaviti s radovima, a morali su skinuti i oluke kako je to vidljivo na slici 18. Objasnili su tuženici da moraju skinuti dio hidroizolacije, ali da ne mogu utjecati na vremenske prilike te da se može dogoditi da voda procuri u objekt, ali da će to sanirati, sastrugati, pogletati i ofarbati, ali to nisu mogli učiniti jer su ih potjerali s gradilišta kuće. Za predmetno gradilište vodila se i građevinska knjiga i građevinski dnevnik jer se upravo na temelju građevinske knjige obračunava količina utrošenog materijala odnosno dokaznice mjera. Do problema oko krova i plaćanja dodatnih količina materijala nije bilo nikakvih primjedbi ni problema tijekom gradnje, jer su se o tome dogovarali. Međutim deblje izolacije i neki drugi zahtjevi nadzornog inženjera poskupili su materijal, s obzirom na to da se zahtijevala deblja izolacija fasade odnosno umjesto predviđenih 5 cm stiropora, 8 cm i krova umjesto 10 cm, 13 cm te se zahtijevalo da se prije te izolacije postavi i varena folija sa katranom, koja također nije bila predviđena troškovnikom i da simsevi budu obučeni, što je poskupljivalo gradnju, iako je cijena rada i materijala ostala ista, dakle radilo se samo o većim količinama materijala koji je stvarno utrošen u odnosu na onaj predviđen projektom. Stara hidroizolacija skinuta je s terase, kako je to vidljivo na fotografiji 18 (str. 79 spisa), a kasnije je na tom dijelu sagrađen estrih i dignut zid za tu terasu kako je to vidljivo na fotografiji broj 17. Isto tako, na fotografiji broj 18 vidljivo je i da je dio terase odšteman, tj. uklonjen. Nakon što su skinuli staru izolaciju ispod zida, na pod terase stavili su drugu izolaciju i to ljepenku veće debljine, što se vidi i na fotografiji broj 17. Pojasnio je da je novu ljepenku kao izolaciju moguće postaviti u roku od jednog dana. Prlikom obavljanja radova prema projektu morali su duž cijele dužine terase razbiti jedan metar pa su u tom dijelu skinuli i ljepenku. Te su radove obavljali radnici i on nije siguran kad su ti radovi na skidanju izolacije bili okončani, ali započeti su odnosno obavljeni još prije nego što je započela gradnja, a kako je to vidljivo na fotografiji broj 18, prije Nove godine. Do prokišnjavanja terase došlo je zbog toga što je na preostalom dijelu u kojem oni nisu skinuli ljepenku ostala postojeća stara ljepenka koja je bila izbušena od radova te je propuštala vodu. Prilikom obavljanja radova oni su po toj ljepenki morali hodati pa su zaštitili ono što su trebali zaštititi odnosno postavili su novu ljepenku tamo gdje su staru ljepenku skinuli, a druge zaštite nisu bile ni predviđene prema troškovniku. Te godine njegovi radnici i on su koristili godišnji odmor prije Božića, tj. 23. ili 24. prosinca pa do 10. siječnja sljedeće godine. Prije nego što su otišli na godišnji odmor krov je bio izbetoniran i na terasi su bile napravljene rupe za odvod vode. Nakon što su dobili statički proračun, trebali su naručiti potreban materijal odnosno željezo, trebali smo zašalovati krov i potom ga betonirati, a što su i učinili prije odlaska na godišnji odmor. Naveo je da nije ništa jednostavnije bilo napraviti betonski krov od krova s lameliranim gredama. Kod izvedbe betonskog krova ima puno više šalovanja. Samo šalovanje nešto duže traje, čega kod postavljanja greda nema. Oni su s investitorima razgovarali o tome da će doći do probijanja roka, ali nisu znali točno koliko, ali su ih upozorili na to s obzirom na to da je došlo do izmjene projekta te količine i obujma radova. BJ je, kao i on bio na objektu prije početka gradnje te su pregledavali stanje objekta i da li prelazi gabarite te su vršili tlocrtno mjerenje objekta, gledali su i kakvi su temelji, a ostale izmjere tada nisu vršili, jer su iste bile sadržane u projektu. Na donjem dijelu nekretnine, tj. u prizemlju nisu obavljali nikakve radove odnosno nisu skidali staru stolariju prije nego što su otišli na godišnji odmor pred Božić. Naveo je da napamet ne zna da li je u mjesecu listopadu 2014. na račun tužitelja uplaćen iznos od 99.300,00 kuna jer to ne pamti, već o tome postoji dokumentacija. Ne zna točno koji iznos novca je primio na ime izvedenih radova, već to točno zna njegovo knjigovodstvo. Na upit zbog čega nije napravljena privremena situacija za mjesec listopad i studeni 2014., odgovorio je da je bilo dogovoreno da će se privremena situacija sačiniti kad to bude bilo potrebno. Iznos duga koji potražuje od tuženice utvrđen je na način da su obračunate sve uplate tuženice i svi radovi koji su na njezinoj kući izvedeni. Kada mu je predočeno da je prema prvoj privremenoj situaciji od 20. prosinca 2014. dug tuženice iznosio oko 91.000,00 kuna, da u dopisu odvjetnika Buvinića od lipnja 2015. dug iznosi oko 188.000,00 kuna, a u prijedlogu za ovrhu gotovo 250.000,00 kuna, odgovorio je da je odvjetnik Buvinić taj iznos naveo kao prijedlog za dogovor, a kasnije je na taj iznos obračunat PDV i izdan je račun. Ostatak iznosa između iznosa navedenog prema prvoj privremenoj situaciji i zaključnog obračuna odnosi se na radove koji su izvedeni nakon te prve privremene situacije po povratku s godišnjeg odmora 10. siječnja 2015. pa do polovine veljače 2015. kad su potjerani s gradilišta. U tom razdoblju oni su izveli sljedeće radove: pregradne zidove na katu objekta, fasaderske radove i to lijepljenje stiropora, krovopokrivačke radove, toplinsku izolaciju, izgradnju parapetnih zidića na terasama, a možda još i neko betoniranje čega se više ne sjeća. Sjeća se da je za završetak radova ostalo nešto malo odnosno postavljanje završnog sloja fasade i glazure. Također, kada mu je predočeno da mu je prema podacima u spisu tuženica isplatila 237.000,00 kuna na ime izvedenih radova, da je ugovorena cijena radova iznosila oko 260.000,00 kuna, a da on potražujem još u grubo 250.000,00 kuna pa upitan da objasni kako je došlo do takvog povećanja cijene, odgovorio je da su tuženici fakturirani stvarno izvedeni radovi i stvarno nabavljen materijal. U odnosu na navode svjedokinje JJV u kojem ona tvrdi da joj nije bio predočen građevinski dnevnik, a niti da je bila upoznata s povećanjem cijene radova, odgovorio je da su oni vodili građevinski dnevnik, ali da ona kao nadzorni organ nije tražila da joj isti predoče, te da je znala za povećanje obima i cijene radova, s obzirom na to da je upravo ona i tražila da se postavi deblja izolacija i slično. Napomenuo je da on ništa od tih radova nije izveo na svoju ruku već po zahtjevu nadzornog organa. Na upit zbog čega nije potpisao primopredajni zapisnik i došao na razgovor s nadzornim organom u vezi toga, odgovorio je da nije htio potpisati primopredajni zapisnik jer je potjeran s gradilišta i da će ga potpisati kad mu budu plaćeni radovi koje je izveo. Konačni obračun je sačinjen i na temelju tog obračuna sačinjena je faktura.

23. Iz iskaza tuženice-protutužiteljice JJ proizlazi da je do poslovne suradnje s tužiteljem došlo zbog toga jer je on odmah mogao započeti s radovima na njihovoj kući, a cijene ostalih ponuđača bile su otprilike iste. Oni se nisu odlučili za tužitelja kao izvođača zbog toga što je bio najjeftiniji, već zato što je on mogao odmah započeti s radovima pa je između njih i dogovoreno da on s radovima započne u mjesecu rujnu 2014. te da radove izvede do polovice mjeseca prosinca te godine. S tužiteljem je bilo dogovoreno koje će radove i po kojoj cijeni izvesti, bio je sačinjen troškovnik, a bio je zaključen i ugovor s njim. Tužitelj je započeo s izvođenjem radova negdje u mjesecu rujnu 2014., a do mjeseca prosinca još nije bila izvedena ni polovica ugovorenih radova. Oni su u tijeku izvođenja radova pozvali statičarku iz Rijeke radi dogovora o načinu izvođenja krova. Statičarka je došla odmah po pozivu te su tom prilikom raspravljali o tome koji bi bio trošak izrade lameliranog krova ili pak, betonskog krova, pri čemu tuženica napominje da tužitelj nije znao izvesti lamelirani krov, već se radije odlučio za izradu betonskog krova. Tuženica je istakla da je tada pitala zz tužitelja GJ kakva je razlika između te dvije vrste krova u financijskom smislu, a da joj je on rekao da nije neka razlika, što joj je potvrdila i statičarka. Zbog toga su oni odlučili na izvedbu betonskog krova, a to je više pasalo i tužitelju. Statičarka je sačinila obračun potrebnih količina materijala za izvedbu krova i sve nacrte, nakon čega je tužitelj izveo krov pod nadzorom statičarke. Folija je bila predviđena projektom statičarke, te je cijenu te folije tužitelj i obračunao, ali je nije postavio sve dok to nije naredila statičarka. Ona je naredila da se postavi i stiropor radi topline, a tužitelj je sve to i prihvatio. Njima tužitelj nikad nije htio dati uzorak cementa za analizu. Postavljanje stiropora bilo je predviđeno po projektu statičarke, a ne po glavnom projektu jer je po glavnom projektu bila predviđena izvedba lameliranog krova. Tuženici je poznato da je nadzorni organ, ali i njena kćer tražila od tužitelja da im daju na uvid građevinski dnevnik odnosno tražili su da im predoče mjesečna izvješća o količini izvedenih radova i cijeni istih, ali da im tužitelj to nije predočavao odnosno njegov šef gradilišta BJ. Nije rekao zbog čega već je stalno obećavao da će to učiniti. Tužitelj je znao da je o svakom poskupljenju radova bio dužan izvijestiti nju odnosno njenu djecu kao investitore, što nije nikada učinio. Ona i njena djeca su tužitelju prvo isplatili novčani iznos od 100.000,00 kuna na ruke i to na početku radova. Nakon toga isplatili su mu na račun putem banke 127.000,00 kuna jer je on to tražio. Tužitelj je stalno od njih tražio novac, a misli da mu je plaćeno onoliko koliko je radova on izvršio. Kako mu nisu htjeli dalje isplaćivati, tužitelj je obustavio posao odnosno slao bi možda jednog radnika, a druge bi poslao negdje drugdje. Oni su tužitelju trebali platiti 267.000,00 kuna za ukupno izvedene radove, uključujući i izvođenje fasade. Oni su tužitelju isplatili 227.000,00 kuna, a trebalo mu je još isplatiti iznos do 267.000,00 kuna za fasadu. U iznosu od 227.000,00 kuna kojeg su tužitelju platili bio je uključen iznos od 20.000,00 kuna viška odnosno za taj iznos on nije izveo radove. Kuća je trebala biti gotova do 15. prosinca 2014., ali nije bila dovršena. Tužitelj je tražio novac, no ona mu nije htjela platiti jer mu nije odobrila probijanje budžeta za izvođenje radova pa je nakon toga tužitelj sa svojim radnicima otišao na godišnji odmor. Prije toga on nije osigurao gradilište odnosno radnici su ostavili jedan oluk bez da su ga izveli izvan balkona pa kad je došla kiša za vrijeme novogodišnjih praznika, došlo je do poplave na dva balkona, od kojih su jedan izveli radnici tužitelja i na kojemu nisu postavili nikakvu izolaciju, zbog čega je voda prodirala u prizemni stan i garažu, uslijed čega je na donjem stanu nastala šteta jer su se digli parketi i oštećeni su i zidovi odnosno stropovi. Ona je kasno navečer oko 22,00 sata nazvala zz tužitelja te je on poslao svoje radnike E i Z koji su došli na lice mjesta te su sami vidjeli kako je ta voda procurila, nakon čega su na svakom balkonu napravili dvije rupe za otjecanje vode te da stoga nije istina ono što je tužitelj izjavio da su te otvore izveli prije. Ograde na balkonima imali su na izbor prema građevinskoj dozvoli odnosno mogli su se odlučiti za metalnu ili betonsku ogradu pa su se odlučili za betonsku ogradu. Tužitelj je izveo parapete od cigle jer je to bilo jeftinije. Nakon godišnjeg odmora, tužitelj je polako smanjivao broj radnika na njihovom gradilištu tako da su malo po malo svi raspoređeni na rad na neka druga gradilišta. Stoga je tuženica osporila da je njega njezin sin potjerao s gradilišta njihove kuće. Tužitelj je sam napustio gradilište negdje u veljači 2015. jer mu nisu htjeli plaćati više od onog što je bilo dogovoreno. Prije toga oni su tužitelja zvali da dođe na dogovor radi obračuna, a zvala ga je i nadzorna inženjerka, međutim on se nije nikada pojavio, a niti je ikad napravljen neki zajednički obračun već je samo nadzorna inženjerka sačinila svoj obračun. S obzirom na to da se približavala sezona, a kako se ni u roku od mjesec dana tužitelj nije pojavio, oni su angažirali drugog izvođača i to tvrtku INFINITUM. Tuženica je osporila da je tužitelj izveo radove na postavljanju stiropora prije fasade, već je on stiropor odnio sa sobom s gradilišta, a njima je kompletne radove na izvođenju fasade izvršio novi izvođač. Oni su na balkone bili prisiljeni postaviti skupu izolaciju kako bi spriječili daljnji prodor vode u prizemni stan te tužitelj na te balkone nije postavio izolaciju. Poznato joj je da je nadzorna inženjerka tražila građevinski dnevnik od BJ jer je on bio šef gradilišta, ali da taj građevinski dnevnik ni njoj nije bio predočen niti joj ga je dao. Statičarka je rekla tuženičinoj obitelji da tužiteljevi radnici nisu u stanju izvesti krov sa lameliranim gredama, a zz tužitelja i statičarka su se složili da cijena izvođenja radova za betonski krov odnosno za lamelirani krov ne bi bila bitno drugačija, dok se o rokovima izvođenja krova nije tom prilikom razgovaralo. Oni su odlučili biti strpljivi kad su se već odlučili na izvođenje tih radova. Imali su primjedbe na neke radove tužitelja pa su primjerice oni i nadzorna inženjerka stavili primjedbu na rijetki beton koji je bio postavljen na veliku terasu. Te primjedbe bile su predočene radniku E. Nakon ispostavljanja prve privremene situacije oni nisu naručivali nikakve druge radove od tužitelja jer on nije izveo ni ugovorene radove. I nadzorna inženjerka se također složila da je cijena izvedbe krova s lameliranim gredama odnosno betonskog krova "tu negdje" jer da su te lamelirane grede jako skupe. Nadzorna inženjerka im je rekla da izvođač može podići cijenu za eventualno 5 %, ali ne toliko koliko je podigao u ovom konkretnom slučaju. Tuženica ne razumije što tužitelj obračunava u iznosu od 249.951,20 kuna kojeg potražuje od nje jer kao što je rekla, oni su isplatama koje su mu izvršili, i preplatili radove koje je izveo i to za 20.000,00 kuna. S obzirom na to da je tužitelj kasnio s izvođenjem radova, ona potražuje da joj on isplati penale po zakonu jer je s radovima kasnio 52 dana.

24. Tužitelj-protutuženik i svjedok BJ, njegov zaposlenik, s jedne strane te tuženica-protutužiteljica te svjedoci EJV i NJ, tuženičina djeca, s druge strane, očekivano su iskazivali u skladu s procesnim pozicijama koje u parnici zauzimaju te ciljem postizanja uspjeha. Međutim, sud je njihove iskaze ocijenio svaki zasebno ali i zajedno sa svim ostalim izvedenim dokazima. Pri tome je iskaze svjedoka EJV i NJ te tuženice-protutužiteljice ocijenio istinitim jer su u skladu s iskazima "neutralnih" svjedoka HJ, GJV, ĆJ i IJ, koje sud također ocjenjuje istinitim.

24. 1. Iskaze svjedoka BJ i tužitelja-protutuženika sud ne prihvaća u onom dijelu koji su u suprotnosti s iskazima svjedoka koje je sud ocijenio istinitim i iskazom tuženice-protutužiteljice.

25. U ovom postupku su provedena dva uviđaja na mjestu događaja i dva građevinska vještačenja. Prvo građevinsko vještačenje je provedeno po sudskom vještaku ZJ ali s obzirom da primjedbe na njegov nalaz i mišljenje nisu bile otklonjene niti nakon saslušanja, sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz novim građevinskim vještačenjem i ponovnim uviđajem na mjestu događaja.

26. Drugo građevinsko vještačenje povjereno je sudskom vještaku RJ koji je nakon uviđaja na mjestu događaja 9. svibnja 2024., a na kojem je bio prisutan i BJ, voditelj gradilišta uz zakonskog zastupnika tužitelja te tuženica i nakon njihova kazivanja koje radove je sačinio tužitelj, sačinio pisani nalaz i mišljenje od 24. studenog 2024. U nalazu i mišljenju vještak je u skladu s dokumentacijom u spisu i podacima prikupljenim prilikom pregleda nekretnine, naveo radove koje je tužitelj izveo na nekretnini tuženice, vrstu radova te količinu i vrijednost izvršenih radova (str. 711-722).

26. 1. S obzirom na to da je tuženica-protutužiteljica iznijela primjedbe na njegov nalaz i mišljenje, vještak je saslušan na ročištu održanom 21. siječnja 2025. U iskazu je vještak ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Pojasnio je, u odnosu na prigovor da je prilikom vještačenja koristio građevinsku knjigu i građevinski dnevnik koji nisu potpisani od nadzornog inženjera, da je on na temelju zaprimljene projektne dokumentacije i građevinske knjige koja je bila sastavljena od strane voditelja građenja, ali ne prekontrolirana od strane nadzornog inženjera, izvršio sam kontrolu cijele građevinske knjige te je usporedio s tehničkom dokumentacijom i izvedenim radovima i izvršio korekcije koje je prikazao u troškovniku izvedenih radova koji je priložen nalazu. Smatra da je na taj način revidirao građevinsku knjigu prema radovima koje je vidio i projektnoj dokumentaciji. Ipak se ogradio jer on nije sudjelovao u gradnji te pratio izvedene radove, ali smatra da bi i ta građevinska knjiga i da je potpisana od strane nadzornog inženjera vjerojatno pretrpjela određene korekcije. Jedini drugi način osim ovog je da je išao osobno vršiti mjerenje svake stavke izvedenih radova za što bi trebalo puno više vremena, a ima i dosta izvedenih skrivenih radova koje on ne bi mogao utvrditi. Te bi trebao napraviti svoju građevinsku knjigu. Što se tiče prigovora da je u nalazu trebao prikazati zasebno nesporno izvedene radove od onih koji su između stranaka sporni, naveo je da je to moguće odvojiti, ali to nije učinio jer se na uviđaju konstatiralo da je tuženica rekla da je tužitelj obavio grube građevinske radove i žbukanje parapetnih zidova, ali kako nije bio siguran da li su to jedini izvedeni radovi od strane tužitelja, da se odlučio ne razdvajati nesporno od spornog. Istakao je da se u završnom mišljenju nalaza moguće nespretno izrazio kada je rekao da je velika vjerojatnost da je tužitelj izveo sve radove koje je analizirao, jer to ne može sa sigurnošću tvrditi jer nije sudjelovao prilikom izvođenja radova. Istaknuo je i da je prilikom vještačenja u dostavljenoj dokumentaciji na stranici 39 spisa naišao na ponudu drugog izvođača INFINITUM d.o.o., koji je vjerojatno naknadno vršio radove, a u kojoj se daje ponuda za neku drugu vrstu radova, koju on nije analizirao, pa kako ovih radova koje je on analizirao nema u ponudi drugog izvođača, zaključio je da je iste izvršio tužitelj. Jedino se u obje ponude odnosno ponude oba izvođača analiziraju fasaderski radovi, tako da zaključuje da su i tužitelj i drugi izvođač izvodili svaki po dio fasaderskih radova, jer u ponudi koju nudi drugi izvođač piše " postavljanje stiropora na nedovršenim zidovima ". Njegovo mišljenje je da je vjerojatno nešto od fasaderskih radova bilo napravljeno pa je drugi izvođač dao ponudu za dovršetak fasaderskih radova. U svom vještačkom nalazu spominje iznos I. privremene situacije, koji ne odgovara njegovom izračunu, a to je stoga što je on izračun radio na temelju svog viđenja projekta te istakao i da dođe neki drugi vještak da bi vjerojatno izvršio drugačiji izračun, jer se radi o kompleksnom projektu sa puno stavaka te može doći do odstupanja, pogotovo što on nije pratio gradnju ili neki drugi vještak koji bi vještačio, a nije sudjelovao u građenju. U odnosu na prigovore tuženica da su cijene koje se navode u I. privremenoj situaciji na koju se on poziva znatno veće od ugovorenih, vještak je istakao da je u svom izračunu koristio cijene iz ugovornog troškovnika koji se nalazi na stranicama 18-27 spisa. Nadalje, vještak se očitovao na svaku pojedinu osporavanu točku troškovnika građevinsko obrtničkih radova koji su sastavni dio njegovog nalaza i mišljenja (str. 737-739).

26. 2. Tuženica-protutužiteljica je predložila da vještak sačini i pisanu dopunu nalaza u kojoj će odvojeno prikazati nesporno izvedene radove od strane tužitelja od onih koji su između stranaka sporne.

27. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 1. travnja 2025. (str. 744-749) građevinski vještak je razdvojeno prikazao nesporne i sporne radove prema prethodno sačinjenom troškovniku.

28. Budući da je tuženica-protutužiteljica smatrala da vještak nije postupio po traženju suda, vještak je pozvan da ponovno sačini dopunu nalaza i mišljenja te da se očituje o svim dodatnim primjedbama tuženice.

29. U II. dopuni nalaza i mišljenja od 17. lipnja 2025. (str. 753-755) građevinski vještak RJ se dodatno očitovao. Iz II. dopune njegova nalaza proizlazi da je vrijednost nespornih radova 37.414,57 eura / 281.900,06 kuna, a da vrijednost spornih radova iznosi 6.431,93 eura / 48.461,35 kuna. Dio nespornih radova u iznosu od 6.223,35 eura / 46.889,83 kuna odnosi se na neugovorene, a izvedene radove. Vještak je mišljenja da građevinski dnevnik i građevinska knjiga nisu uredno vođeni pa ne može utvrditi jesu li ili nisu opravdani razlozi kašnjenja s radovima i to 52 kalendarska dana prema analiziranom primopredajnom zapisniku.

30. Tužitelj-protutuženik nije imao bitnih primjedbe na sačinjene dopune nalaza i mišljenja vještaka. Ustrajao je kod prijedloga da građevinski vještak provede postupak tzv. otkrivanja skrivenih radova.

30. 1. Tuženica-protutužiteljica je i nakon izvršene II. dopune nalaza i mišljenja vještaka, osporavala visinu utvrđene vrijednosti i spornih i nespornih radova kao i samu činjenicu izvođenja spornih radova od strane tužitelja-protutuženika. Tuženica je usprotivila prijedlogu tužitelja se provede postupak tzv. otkrivanja skrivenih radova navodeći da na takav način nije moguće utvrditi tko je izveo koje radove.

30. 2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka RJ jer je isti nakon izvršene dvije pisane dopune nalaza te u iskazu, na stručan i jasan način odgovorio na sve prigovore tuženice te ih otklonio.

31. Na temelju materijalnih dokaza u spisu (str. 28-29) te iskaza svjedokinje EJV, svjedoka NJ i tuženice-protutužiteljice utvrđeno je da je tuženica-protutužiteljica, odnosno njena kći EJV koja je suvlasnica predmetne kuće i koja je brinula o financijskom dijelu izvođenih radova, tužitelju, odnosno zakonskom zastupniku tužitelja na ime izvedenih predmetnih građevinskih radova isplatila ukupan iznos od 31.495,12 eura / 237.300,00 kuna i to dana: 7. listopada 2014. na račun tužitelja iznos od 50.000,00 kuna / 6.636,14 eura, 7. listopada 2014. na račun tužitelja iznos od 49.300,00 kuna / 6.543,24 eura, 11. studenog 2014. na ruke GJ kao zakonskom zastupniku tužitelja iznos od 100.000,00 kuna / 13.272,10 eura i 6. veljače 2015. na račun tužitelja iznos 38.000,00 kuna / 5.043,46 eura. Dakle, u sveukupnom iznosu od 237.300,00 kuna / 31.495,12 eura. Navedene uplate tužitelj, a niti njegov zakonski zastupnik GJ nisu osporili, već je GJ u svom iskazu samo naveo da on ne zna napamet koji iznos mu je tuženica isplatila. Navedeno nije životno ni logično u situaciji kada se parnica vodi zbog nepodmirenog iznosa izvedenih građevinskih radova.

31. 1. Treba istaći da neovisno što tužitelj tijekom postupka ističe da se tužiteljica obvezala isplatiti mu stvarno nastale troškove izvedenih radova, a koje iznose tih radova je stalno mijenjao i povisivao, da tužitelj tužbom zahtijeva isplatu iznosa od 33.174,23 eura / 249.951,20 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2015. do isplate.

32. S obzirom na to da je utvrđeno da je tuženica isplatila tužitelju ukupan iznos od 31.495,12 eura / 237.300,00 kuna, to proizlazi da bi ona bila u obvezi isplatiti mu razliku do utuženog iznosa, i to iznos od 1.679,11 eura. Pogotovo što bi tužitelju prema nalazu vještaka na ime nesporno izvedenih radova pripadao iznos od 37.414,57 eura, ali on je utužio manji iznos pa razlika nije razmatrana.

33. Međutim, na temelju dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj, osim što je prekoračio rok izvođenja radova (rok dovršetka 15. prosinca 2014.) te neke radove nije ni dovršio već je napustio gradilište 13. veljače 2015., te bez objašnjenja povisio vrijednost izvedenih radova, zbog čega je tuženica raskinula Ugovor o izvođenju radova, određene radove učinio nepravilno te protivno pravilima struke što je utvrđeno iz primopredajnog zapisnika nadzornog inženjera te iskaza nadzornog inženjera i projektanta predmetnog objekta. Tuženica prigovorila je tužitelju (njegovim radnicima) glede utvrđenih nedostataka na izvedenim radovima, a koji su se pokazali kada joj je voda prodrla u objekt i to u vrijeme dok je tužitelj obustavio radove zbog korištenja godišnjeg odmora (od Božića do Sv. Tri kralja), unatoč tome što je već kasnio s izvođenjem radova. Nije sporno da je tuženica po sugestiji statičara promijenila vrstu krova koju je tužitelj trebao izvesti tako da je umjesto krova s lameliranim gredama izrađen betonski krov za koji je prethodno trebalo izraditi novi projekt pa se određeno kraće vrijeme čekalo na njegovu izradu da bi tužitelj uopće mogao nastaviti radove.

33. 1. Iako je tužitelj tvrdio da je do znatnog povećanja vrijednosti izvedenih radova došlo upravo zbog izvođenja drugačijeg krova nego što je bilo ugovoreno te nekih drugih radova koji nisu bili ugovoreni, a bilo ih je potrebno izvesti, to nije utvrđeno iz iskaza stručnih osoba saslušanih u svojstvu svjedoka, koji su iskazali da je cijena krova s lameliranim gredama i betonskog krova otprilike podjednaka. Nadalje, tužitelj nije dokazao da je izveo druge radove koji su doveli do povećanja vrijednosti izvedenih radova, i to uz pisanu suglasnost tuženice. Naime, u skladu s odredbom čl. 623. ZOO- a, za svako odstupanje od projekta građenja, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja te ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti.

34. S obzirom na citiranu zakonsku odredbu, te gore prethodno citirane odredbe čl. 604. st. 1. te čl. 590. i čl. 597. st. 1. ZOO-a, iz rezultata dokaznog postupka, kao relevantno, utvrđeno da je između stranaka sklopljen pisani ugovor o djelu za izvođenje građevinskih radova na objektu tuženice, da je tužitelj izvodio građevinske radove od kraja rujna 2014. do 13. veljače 2015. (s prekidom za vrijeme korištenja godišnjeg odmora) i da je uslijed čekanja na novi projekt za izgradnju betonskog zida došlo do kašnjenja, ali i zbog razloga na strani samog tužitelja te da je određene radove izveo nepravilno i protivno pravilima struke, kao i da sve ugovorene radove nije dovršio zbog čega je tuženica raskinula Ugovor, te da mu je tuženica na ime izvedenih radova isplatila ukupan iznos od 31.495,12 eura / 237.300,00 kuna.

34. 1. S obzirom na to da je tuženica ukazala tužitelju na nedostatke izvedenih radova čim je za njih saznala (prilikom prodora vode) te da tužitelj za određene radove koji bi predstavljali odstupanje od projekta građenja, odnosno ugovorenih radova kao izvođač nije imao pisanu suglasnost tuženice kao naručitelja, to tužitelju ne pripada iznos od 1.679,11 eura na ime razlike između utuženog iznosa i isplaćenog iznosa.

35. Slijedom navedenog, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim pa je u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP), u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Nazarević posl. br. Ovrv-86/2017-4 od 27. listopada 2017., te odbio tužbeni zahtjev (t. I. izreke).

36. S obzirom na navedeno sud dalje nije obrazlagao glede spornih izvedenih radova.

37. Budući da je građevinski vještak naveo da se zbog neurednog vođenja građevinske knjige i građevinskog dnevnika ne može očitovati je li kašnjenje u izvođenju radova od 52 kalendarska dana bilo opravdano ili ne, a da je utvrđeno da je do određenog kašnjenja došlo i zbog čekanja na novi projekt za izradu betonskog krova koji nije bio ugovoren, što nije krivica tužitelja, to je sud ocijenio neosnovanim i protutužbeni zahtjev tuženice kojim je zahtijevala isplatu penala (ugovorne kazne) za 52 kalendarska dana kašnjenja u izvođenju radova od strane tužitelja.

37. 1. Stoga je i protutužbeni zahtjev tuženice odbijen kao neosnovan (t. II. izreke).

38. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

38. 1. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelj u sporu nije uspio pa mu ne pripada ni zatražena naknada troškova postupka (ni ovršnog ni parničnog). Stoga je (budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka) ukinut platni u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka te je odbijen njegov zahtjev u pogledu ukupnih troškova, sve kao u t. I. izreke.

39. Budući da je i tuženica izgubila parnicu jer je i njezin protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, sud je ocijenio da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka u skladu s čl. 154. st. 4. ZPP-a (t. III. izreke).

U Bujama 31. prosinca 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelju-protutuženiku p.p.

2. tuženici-protutužiteljici p.p.