Poslovni broj: 13. P Ob-78/2022-18

 

         

   Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

   Europske avenije 7

     31000 OSIJEK

 

Poslovni broj: 13. P Ob-78/2022-18

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A    

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Dalmoslavi Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. P., OIB: ..., iz O., zastupane po punomoćniku K. M., odvjetniku iz O., protiv tuženika M. L., OIB: ..., iz T., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. rujna 2023., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika, objavljene dana 26. listopada 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o  j  e

 

 

I/ Utvrđuje se da je iznos 3.218,48 eura / 24.249,62 kn koji se u trenutku prestanka bračne zajednice nalazio na računu tuženika koji se vodi kod A. b. d.d. bračna stečevina tužiteljice R. P. i tuženika M. L. u jednakim dijelovima, te se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos 1.609,24 eura / 12.124,81 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 16. ožujka 2021., pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana, dok se s preostalim zahtjevom preko dosuđenog, a do traženih 2.654,46 eura/20.000,00 kn tužiteljica odbija kao neosnovanim.

 

II/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 908,47 eura/6.844,92 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 26. listopada 2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana, a s preostalim zahtjevom preko dosuđenog, a traženih 1.514,13 eura/11.408,21 kn tužiteljica odbija kao neosnovanim.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom živjela od 2017. godine,a brak da su sklopili 12. svibnja 2018. godine koji je razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u O. R1 Ob-80/2021-3 od 16. ožujka 2021. Za vrijeme braka radom su stekli iznos od 40.000,00 kn koji se u trenutku razvoda braka nalazio na računu tuženika koji se vodi kod A. b- d.d. i koje je tuženik zadržao samo za sebe. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je iznos od 40.000,00 kn koji se u trenutku prestanka bračne zajednice nalazio na računu tuženika kod A. b. d.d. bračna stečevina ovdje stranaka u jednakim dijelovima i da se naloži tuženiku isplata iznosa od 20.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2021. pa do isplate. Potražuje parnični trošak u iznosu od 1.514,13 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja, pa do isplate. Uz tužbu i tijekom postupka prilaže rješenje Općinskog suda u O. R1 Ob-80/2021-3 od 16. ožujka 2021., Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 18. lipnja 2018., ispis po tekućem računu tužiteljice, obavijest Z. banke-M., račun F. d.o.o. broj 1856-034-1 od 29. siječnja 2018., predlaže saslušanje stranaka, pribavu podataka od A. banke o prometu po računu tuženika od 1. siječnja 2017. do 16. ožujka 2021. godine, po potrebi financijsko-knjigovodstveno vještačenje i građevinsko i gospodarsko vještačenje.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica nije u pravu i da je tužiteljica isplaćena sa iznosom od 10.000,00 kn po dogovoru nakon razvoda braka. Prilaže potvrdu ovjerenu po javnom bilježniku od 29. siječnja 2021. godine.

 

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao rješenje Općinskog suda u O. R1 Ob-80/2021-3 od 16. ožujka 2021., Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 18. lipnja 2018., ispis po tekućem računu tužiteljice, obavijest Z. banke-M., račun F. d.o.o. broj 1856-034-1 od 29. siječnja 2018., potvrdu ovjerenu po javnom bilježniku od 29. siječnja 2021., izvješće A. banke od 9. veljače 2023. i Z. banke od 3. ožujka 2023. godine, saslušao stranke. Sud nije našao za potrebnim provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje, građevinsko i gospodarsko vještačenje, nalazeći da ima dovoljno elemenata za donošenje odluke.

 

4. Stranke nisu imale primjedbi na ovako provedeni dokazni postupak niti daljnjih dokaznih prijedloga.

 

5. Iz rješenja Općinskog suda u O. broj R1 Ob-80/2021-3 razvidno je da je brak ovdje stranaka sklopljen ...., a razveden 16. ožujka 2021. godine.

 

6. Iz potvrde ovjerene kod javnog bilježnika 29. siječnja 2021. razvidno je da ovdje tuženik daje 10.000,00 kn gospođi R. P. što je ona dala za tri godine braka. Predmetnu izjavu potpisale su obje stranke i svoje potpise ovjerili.

 

7.  Iz Ugovora o kupoprodaji vozila razvidno je isti zaključen 18. lipnja 2018., da je kupac ovdje tužiteljica, a kupoprodajna cijena 10.000,00 kn.

 

8. Iz izlistanja računa tužiteljice razvidni su njezini troškovi plaćanja, M., kupovine u J. i sl., da je imala uplate na ime mirovine u visini 1.972,73 kn, kasnije i nešto više, da je imala uplata po osnovi najamnine u visini 1.600,00 kn, otplatu kredita, razvidna je i jedna isplata na 8.000,00 kn 18. lipnja 2018. godine za što je ista naznačila da je za kupnju auta što se podudara s danom zaključenja Ugovora o kupoprodaji motornog vozila.

 

9. Iz M. izlistanja vidljiva je potrošnja u visini 383,44 kn s danom 29. prosinca 2018. za P..

 

10. Iz računa F.d.o.o. 1856-034-1 od 29. siječnja 2018. godine vidljivo je da je istim kupljen bojler 50 litarski, cijevi i rozeta, te vijak za isti za iznos od 915,21 kn.

 

11. Iz izvješća A. b. d.d. od 9. veljače 2023. za ovdje tuženika, a glede stanja na njegovom računu s danom 1. travnja 2017. pa do 16. ožujka 2021. razvidno je kako je njegovo početno stanje 12. travnja 2017. bilo 7.230,62 kn, a s danom 6. travnja 2021. taj iznos je bio 31.480,24 kn.

 

12. Iz izvješća Z. banke od 3. ožujka 2023. razvidno je da je ovdje tužiteljica na dan 1. travnja 2017. bila u minusu 2.282,11 kn, a da je s danom 16. ožujka 2021. na računu imala 20.008,19 kn.

 

13. U svom iskazu tužiteljica R. P. navela je da je s tuženikom počela živjeti i prije zaključenja bračne zajednice tijekom 2017. godine, a u brak su ušli u svibnju 2018. godine. Nikakav dogovor glede njihovih primanja nisu sačinili u vidu predbračnog ugovora niti posebnog dogovora. Ona je bila u mirovini koja joj sada iznosi oko 3.000,00 kn dok je tuženikova plaća bila oko 3.000,00 kn. Uz svoja primanja bavili su se uzgojom peradi kojih je kada je došla kod tuženika bilo oko 50, kasnije i 100, pa i 200, pataka, fazana, gica. Radila je na imanju i po 12 sati dnevno, a i tuženik je radio kada je došao s posla. Prodavala je jaja na tržnici kao i meso, tuženik je sva svoja primanja ostavljao na svom računu ili je pak kupovao devize i ne zna koliko je imao računa i koliko je na računima imao. No otvarala je njegova izvješća koja je dobivao od A. banke. Ona je oko 50% svojih primanja ostavljala na svojem računu, a s preostalim je ulagala u poboljšanje uvjeta nekretnine u kojoj su živjeli jer je bila u lošem stanju, pa je kupila namještaj, sredila kupaonu, krovište, ulazna vrata, karnišne, stolariju. Nije imala punomoć na njegovim računima niti zna koliko ih ima, a nije imao niti on na njenom računu. Prvotno je utržak od prodaje jaja ostavljala na jedno mjesto u kući, on je to uzeo i stavio na svoju štednu knjižicu, a nije ga o tome ni pitala. Režije i potrebe kućanstva plaćali su od dobiti koje su imali od uzgoja peradi i ostalog blaga. Dok nije živjela s tuženikom pomagala mu je njegova sestra. S tuženikom je počela živjeti u proljeće 2017. godine. U vlasništvu ima stan koji je povremeno davala u najam i od tog novca pomagala kćerkama i ulagala u namještaj u kući u kojoj je živjela s tuženikom. Stan je bio njezino vlasništvo i prije sklapanja braka sa tuženikom. Na svom računu prilikom početka života s tuženikom nije imala ušteđevine, a za tuženika zna da je kod A. banke prije njenog odlaska iz zajedničkog kućanstva s tuženikom bilo oko 40.000,00 kn, a kada je počela s njim živjeti on na tom računu nije imao znatnijih iznosa. Obzirom je za vrijeme braka s tuženikom naslijeđenu kuću iza pok. roditelja prodala i kupovnu cijenu podijelila sa dvije sestre na računu je imala značajan iznos sredstava. Nakon što sud poziva tužiteljicu da razjasni kako to da je tuženik imao na računu svega 40.000,00 kn, a po njenom iskazu je cijelu svoju plaću ostavljao na računu, pa bi za godine braka to iznosilo više novca, tužiteljica navodi da ne zna. Nakon što je tužiteljici prezentiran list na str. 11. spisa navodi da je to njezin potpis na predmetnom papiru i da je to pisao tuženik, te smatra da je to dio koji je uložila za vrijeme trajanja braka. Nakon što sud tužiteljici pokazuje da piše da je to za 3 godine braka, te da je svoj potpis i ovjerila kod javnog bilježnika ista navodi da je bila pod stresom i da tu nije nigdje specificirano da je to bračna stečevina. Na daljnji upit suda da li je isti papir pokušala sačiniti ona i dati na potpis tuženiku u vidu bračne stečevine, navodi da je pokušala ali je odbijao pomisao na to, a predmetni papir kao na str. 11. spisa potpisala je kako bi dobila bar dio jer se osjećala izmanipuliranom. Navodi kako je tuženik na svoje ime kupio tijekom 2017. godine osobni automobil marke C. koji je bio star i kupljen je za 10.000,00 kn s tim da je ona tada podigla 8.000,00 kn i dala tuženiku, a uz to tuženik je dao i svoj drugi automobil. Zna da nekretnina u koju je ulagala nije samovlasništvo tuženika, ili možda je, ali se vodi sudski spor, tj. tuženik sa djecom svoje druge supruge koja je pokojna. Taj spor je pokrenut pri kraju braka 2020. godine. Ništa od namještaja koji je kupila nije odnesen iz predmetne nekretnine, no nije ni htjela nositi jer ga nema gdje staviti.

 

14. U svom iskazu tuženik je naveo da je s tužiteljicom počeo živjeti u travnju 2017. a vjenčali su se u svibnju 2018. godine. Nisu imali nikakav dogovor kako će upravljati s njihovim financijama. Tužiteljica je bila u mirovini i ne zna kolika je bila, zna da je dizala mirovinu. On je radio za minimalac i on je sam svoju plaću dizao, s tim da kada su počeli živjeti zajedno tužiteljica je bila u minusu i on joj je dao 1.000,00 kn da pokrije svoj minus, dok je on na računu imao 22.500,00 kn i imao je samo jedan račun kod A. banke, nije nikada gledao tužiteljičine bankarske izvode. Kuća u kojoj su živjeli bila je renovirana jer su pok. supruga i on prije toga radili u E. dvije godine i predmetni novac uložili u nekretninu. Peradarstvom se bavio prije tužiteljice, a s time su se bavili i njegov otac i djed. Imao je 200 kokoša, tužiteljica je pomagala prvenstveno prodavajući jaja, no kako se time nije bavila veći dio poslova oko koka je obavljao on po povratku s posla. Dobit od prodaje jaja i koka stavljana je u jednu posudu u kući i koristila je za kupnju svakodnevnih potreba. Režije za kuću je plaćao isključivo on. Samo u jednom navratu imao je jednu krmaču i sedam prasaca. Tužiteljica ga je dva puta napuštala i drugi puta kada ga je napustila dao joj je 2.000,00 kn kako bi kupila vrata na svom stanu. A jednom je sama uzela 2.000,00 kn i otišla kod svoje majke. Prilikom zadnjeg odlaska nožem je izrezala trosjed i dvosjed koji je kupila i koji se nalazi u kući, o čemu je izvijestio policiju. Ista je kupila i peć. Tužiteljica nije ni tražila da odnese stvari u vidu namještaja koji je bila kupila. Ništa tužiteljica osim kupnje strujnog bojlera za kupaonu nije kupila niti renovirala nekretninu. Kada su djeca pok. bivše supruge došla u posjet njega nije bilo doma, a tužiteljica ih je istjerala iz kuće. Moguće je da mu je tužiteljica dala 4.000,00 kn za kupnju automobila 2018. godine, a on je dao daljnjih 4.000,00 kn i svoj stari automobil pod račun. Dokument kao na str. 11 napisao je po zahtjevu tužiteljice da ju isplati i napisao iznos koji je tražila. Dokument na str. 11. spisa je sam pisao kod javnog bilježnika jer je ona rekla da on to napiše, a možda bi dao više da je tražila više, no nije. Misli da je prilikom razvoda braka od tužiteljice na računu imao oko 30.000,00 kn.

 

15. Materijalni dokazni prihvaćeni od strane ovog suda.

 

16. Iskaz tužiteljice sud smatra iskrenim, no djelomično konfuznim i nedorečenim jer niti jednom nije naznačila koliki su bili prihodi od prodaje jaja na tržnici, kao i mesa. Nelogičan je dio njezina iskaza prema kojem ista navodi da je tuženik ostavljao na svom računu cijelu plaću jer bi tada iznos na njegovom računu bio znatno viši, obzirom je razvidno iz izvješća A. banke da su njegova mjesečna primanja bila u prosjeku nešto oko 3.300,00 kn, pa kako su u braku bili skoro tri godine taj iznos bi znatno premašivao iznos koji je u konačnici tuženik imao s danom razvoda (nešto preko 30.000,00 kn). Neuvjerljiv je dio njezina iskaza da je potvrda koju je svojevoljno potpisala pod stresom kao i da smatra da je to samo dio koji je uložila za vrijeme trajanja braka jer je mogla barem na toj potvrdi precizirati što se odnosi na tih 10.000,00 kn.

 

17. Iskaz tuženika sud smatra iskrenim, no nedorečenim glede dogovora oko upravljanja financijama jer sam navodi kako je režije plaćao isključivo on, a dobit od prodaje jaja i koka da je stavljan u jednu posudu u kući i korišten za kupnju svakodnevnih potreba, a o čemu govori i tužiteljica, što upućuje na zaključak da je dobit od zajedničkog rada oko prodaje jaja i koka na čemu su oboje radili bila zajednička i trošila se na zajedničke potrebe.

 

18. Ocjenjujući svaki dokaz posebno i međusobnoj svezi ovaj sud nalazi da su ovdje stranke bile u braku nepune tri godine, da iako nisu imale formalni i pisani dogovor da je svako sa svojim primanjima u vidu plaće i mirovine slobodno raspolagao, a da je dobit odnosno prihod od zajedničkog rada, uzgoja koka i prodaje jaja išla na podmirenje zajedničkih potreba kućanstva kako režija, tako i prehrane. Obzirom stranke nisu imale dogovor oko raspolaganja imovinom stečenom u braku, isto se smatra bračnom stečevinom. Činjenica je da je tužiteljica došla živjeti u kuću tuženika koja je bila namještena, a da je tijekom te nepune tri godine braka kupila dio namještaja i bojler, da je namještaj koji je kupila oštetila prilikom odlaska i da joj nitko nije branio da isti odnese već naprosto nije imala kuda s njim što upućuje na zaključak da je mogla slobodno raspolagati i odnijeti ono što je i uložila ili pak donijela. Tužiteljica je slobodno raspolagala sa svojom posebnom imovinom što je i logično i zakonito jer je prihod koji je dobila od svog stana kao i nasljedstva upotrijebila na način kako je smatrala da treba. Za vrijeme njihove zajednice ista je dala 8.000,00 kn za kupnju automobila što sud nalazi potkrepljenim materijalnom dokumentacijom i izvatkom iz banke kao i datumom kupoprodaje vozila koje vozilo glasi na ime tuženika i s istim se koristi kao i dio namještaja i bojler koji je ostao tuženiku, a tužiteljica kupila. Činjenica je da je tuženik u početku njihove zajednice imao na svom računu 7.230,62 kn, po završetku 31.480,24 kn, odnosno da je razlika 24.249,62 kn, pa je polovina od tog iznosa 12.124,81 kn koju čini bračna stečevina i u tom dijelu je tužbeni zahtjev za navedeni iznos osnovan utvrđen kao bračna stečevina i tužiteljici dosuđen s pripadajućim kamatama od dana prestanka bračne zajednice 16. ožujka 2021. dok je s preostalim zahtjevom do 20.000,00 kn odbijena kao neosnovanim, s tim da je sada valuta u RH euro, pa su kune konvertirane u eure prema važećem tečaju konverzije. Potvrda koju je tuženik priložio na iznos od 10.000,00 kn je potvrda koju sud tumači na način da je tužiteljica taj iznos dala tijekom zajedničkog života s tuženikom što za automobil ili pak ugradnju bojlera i sl. a što tuženik i ne spori navodeći kako bi joj dao još i više da je tražila. Tuženik prema tužiteljici nije istakao nikakva potraživanja stoga sud o njima nije niti odlučivao.

 

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 29., čl. 160., Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), te  čl. 34. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19).

 

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na visini vrijednosti predmeta spora, uspjehu u postupku i važećoj Odvjetničkoj tarifi. Po toj osnovi tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova, obrazložnog podneska od 2. rujna 2022. od 100 bodova, zastupanje na ročištima od 20. rujna 2022., 1. veljače i 12. rujna 2023. za svako po 100 bodova, za ročište za objavu 50 bodova, ukupno 550 bodova, pa kako je jedan bod 1,99 eura, to iznosi 1.094,50 eura, pripadajući PDV u iznosu 273,63 eura, za tužbu 73,00 eura i isto toliko na presudu ukupno 1.514,13 eura. Kako je tužiteljica uspjela sa 60 % u tom omjeru dosuđen joj je i parnični trošak tj. 908,47 eura, a s preostalim zahtjevom do traženih 1.514,13 eura ista je odbijena kao neosnovanim.

 

U Osijeku, 26. listopada 2023.

 

                                                                                                                Sudac

                                                                                                                Dalmoslava Grgić

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.                             

 

Dostaviti:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku

Fiksni tečaj konverzije 7,53450