REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P Ob-2/2023-5

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru u građanskopravnoj stvari tužitelja ČA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Ivan Delipetar, odvjetnik iz Imotskog, protiv tužene HA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa pun. Armando Morović, odvjetnik iz Makarske, radi utvrđenja i diobe, nakon što je dana 27. studenog 2025. god. zaključio glavnu raspravu, dana 31. prosinca 2025. god.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužitelj ČA s osnova bračne stečevine suvlasnik za 1/2 dijela automobila "Mustang fastback", broj šasije 9T02F184239, godina proizvodnje 1969., koji je upisan na imenu tužene DA (sada: HA) i nosi registarsku oznaku [registarska oznaka], pa je temeljem ove presude ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na predmetnom automobilu za 1/2 dijela u svim javnim evidencijama i očevidnicima, uz istodoban upis brisanja tog prava u srazmjernom dijelu s imena tužene DA (sada: HA) , što je tužena dužna trpjeti.

II Razvrgava se suvlasnička zajednica ČA i SA (sada: HA) na osobnom automobilu "Mustang fastback", broj šasije 9T02F184239, godina proizvodnje 1969., registarsku oznaku [registarska oznaka] prodajom, usmenom javnom dražbom ili neposredno pogodbom, a dobiveni iznos nakon podmirenja troškova postupka podijeliti će se među strankama na način da će svakoj od stranaka pripasti polovina iznosa sukladno njihovim suvlasničkim omjerima."

III Dužan je tužitelj, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tuženoj 1.800,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom, koja po stopi obračunatoj u skladu s određenjima čl. 29. Zakona o obveznim odnosima /NN 35/05-155/23/, teče počev od dana presuđenja (31.12.2025. god.) pa do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da su stranke u tijeku trajanja njihovog, naposljetku razvedenog, braka, među inim stvarima, stekle i su/vlasništvo vozila opisanog u izreci, a da to vozilo, protivno pravima stranaka na i u pogledu istog, isključivo posjeduje i koristi ovopostupna tužena.

1.1.Kroz tijek postupka – valja to posebice naglasiti – višeputno je mijenjao tužbeni supstrat i postavljao različite zahtjeve te naposljetku zahtijevao da sud deklarira postojanje suvlasničkih prava stranaka na promatranoj stvari /st. I. zahtjeva/ i da – u okolnostima kada koji drugi način diobe te stvari nije moguć – razvrgne suvlasništvo i odredi diobu te stvari na način opisan pod II izreke ove odluke.

2.Tužena je u cijelosti osporila pravnu osnovanost tužiteljevih zahtijevanja.

2.1.Navela je – u bitnome – da promatrana stvar jeste bila predmet stranačkog suvlasništva, no da to više nije i da je isključivo njena /tuženičina/ stvar, sve zato jer da su stranke učinile diobu njihovih pokretnina u suvlasništvu, diobu u kojoj da je ta stvar, kao ekvivalent tužitelju pripalim ostalim u braku stečenim pokretninama (vozilu "Plymouth", dvama motociklima te opremi i namještaju u stanu u kojem je tužitelj nastavio živjeti) isključivo njoj /tuženoj/ pripala.

3.U dokaznom postupku pročitane su isprave sastavnice ovosudnog spisa P Ob-328/2015, pročitana je i pregledana tuženičina osobna iskaznica, pročitana je Prometna dozvola uparničenog vozila, pročitane su isprave – Nalozi tužene Privrednoj banci Zagreb d.d. za činjenje plaćanja u inozemstvu, pročitana je isprava neprevedenog naziva i sadržaja – list 18 spisa, pročitane su isprave OTP banke – list 19 – 20 spisa, pročitani su zapisnici o saslušanju svjedoka FA i PA, pročitani su zapisnici o saslušanjima parničnih stranaka te su izvedeni dokazi saslušanjima parničnih stranaka.

4.Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u parnici – zbog niže izloženih razloga – ovaj sud /sudac koji je uredovao u stranačkoj pravnoj stvari samo na posljednje održanom ročištu u ovoj parnici/ je zauzeo stajalište da zahtjevi koje je tužitelj postavio u ovoj parnici nemaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

5. S obzirom na sadržaje činjeničnih raspolaganja stranaka u ovoj parnici – valja to uvodno kazati – među strankama nije postojao spor u pogledu toga da je uparničena stvar stečena u okviru stranačkog braka i da su u skladu s tim na toj stvari zasnovana i postojala stranačka suvlasnička prava.

6. Pak, bilo je sporno – a za odlučivanje u ovoj parnici i odlučno – jesu li opisana suvlasnička prava na promatranoj stvari opstala i je li postoje i u trenutku zaključenja raspravljanja u ovoj parnici /kako je u parnici tvrdio tužitelj/ ili je promatrano suvlasništvo prestalo razvrgnućem i diobom promatrane stvari, diobom u kojoj bi stvar pripala u isključivo vlasništvo tuženoj /kako je to tužena tvrdila u tijeku ove parnice/.

7. Čitanjem isprava sastavnica ovosudnog spisa P Ob-328/2015 utvrđeno je da u toj parnici nije bilo ni spomena o razvrgnuću suvlasništva i diobe imovine parničnih stranaka, pa utoliko sadržaj isprava tog spisa ne sadržava ma kakvu dokaznu snagu na okolnost utvrđenja u ovom postupku sporne okolnosti.

8.Isprave koje su stranke dostavile u spis /te isprave su posebice označene u uvodu/, istina, svjedoče o raspolaganjima stranaka novčanim dijelovima njihovih imovina /moguće i suvlasničke imovine/, no istodobno i ne svjedoče na okolnost koju posebice promatramo u ovoj parnici. Utoliko niti literarna dokazna sredstava koja su stranke u dokazne svrhe priložile spisu ne pružaju ma kakvu osnovu za donošenje zaključka o istaknutoj okolnosti ne/postojanje koje je odlučno za pravilno i zakonito presuđenje u ovoj parnici.

9. Posvjedočile su u ovoj parnici svjedokinje BA i PA – među inim – o stjecanju i uporabi imovine koju su te svjedokinje sagledavale kao suvlasničku imovinu stranaka, napokon – prvenstveno svjedokinja PA – posvjedočile su na općenitoj razini i o postojanju stranačke diobe, no, izostala su njihova eksplicitna, pa i implicitna, posvjedočenja o tome jesu li stranke razvrgle suvlasničku zajednicu i izvršile diobu pokretnina, takvu diobu u kojoj bi kojoj od stranaka u isključivo vlasništvo pripala uparničena stvar/vozilo "Mustang".

10. Dakle, dokazna sredstva koja su stranke predložile koristiti u svrhu donošenja zaključka o istinitosti njihovih tvrdnji stranaka vezanih za spornu okolnost ove parnice nisu pružila sudu gotovo pa nikakve argumente za donošenje traženog zaključka.

11. No, ako su, a kazali smo da jesu, argumenti proizlazeći iz "klasičnih" dokaznih sredstava korištenih u ovoj parnici izostali u mjeri potrebitoj za donošenje traženog zaključka, dokazni postupak ove parnice nije ostao bez traženih rezultata. Naime, same stranke su pružile jasnu i dostatnu argumentaciju na osnovi koje je moguće donijeti zaključak koja je stranka istinito tvrdila vezano za ne/ostvarenje razvrgnuća njihovog suvlasništva i diobe uparničene stvari.

12. Tužena je, naime, već u očitovanju stranačke volje /odgovoru na tužbu/ jasno iskazala da su stranke razvrgnule suvlasništvo u pogledu pokretnina i da je u tom razvrgnuću i diobi uparničena stvar /vozilo opisano u izreci/ baš njoj pripala u odijeljeni dio, a pri tom i takvom raspolaganju ostala je do zaključenja raspravljanja u ovoj parnici.

13. S druge strane pak na tužiteljevoj strani nije ostvarena konzistentnost relevantnog dijela tužbene naracije.

13.1.Naime, tužitelj je najprije/u tužbi tvrdio da je vozilo isključivo njegova imovina i zahtijevao deklariranje tog njegovog prava nad promatranim vozilom i obvezivanje tužene da mu vozilo preda u posjed.

13.2.Potom je, još prije otpočimanja parnice, a u vremenskom odmaku duljem od godine i pol dana od dana podnošenja tužbe, izmijenio stajalište o vlasništvu nad promatranim vozilom "Mustang" i iznio tvrdnju da nad tim vozilom postoji suvlasništvo stranaka za po jednu polovinu dijela.

13.3.Pak, u tijeku parnice i to u višegodišnjem odmaku od vremena podnošenja tužbe (vidjeti o tome, naročito, njegovo stajalište o promatranoj važnoj okolnosti izloženo u izjavi znanja na ročištu 27.11.2025. god. – listovi 82 i 83 spisa), u potpunosti je zapustio stajalište koje je o važnoj okolnosti izložio u početnom dijelu stranačke parnice, jer je iskazao da su stranke još u vrijeme prestanka zajednice življenja zbiljno postigle dogovor o diobi pokretnina na način na koji je to u odgovoru na tužbu izložila tužena, no da je taj dogovor postignut uvjetno, baš uz uvjet da mu tužena u razumnom roku isplati 7.500,00 eura, a pak kako da ona to nije učinila da su stranke i nadalje suvlasnici u braku stečenih pokretnina, dakle i promatranog vozila "Mustang".

14. Proizlazi dakle da je tužena već na početku ove parnice iznijela jasno očitovanje na važnu/e okolnost/i ove parnice i pri takvom očitovanju čvrsto ostala kroz parnični tijek, dok je s druge strane tužitelj, mijenjajući na prethodno opisani način njegova očitovanja na važnu/e okolnost/i kroz tijek parnice, ako ništa drugo, proizveo stanje suspektnosti u pogledu istinitosti njegovog iskazivanja.

14.1.Utoliko – kada se netom iznijeto ima/lo na umu i ima/lo na umu da su stranke zbiljno stupile u posjede pokretnina o kojima se izravno i neizravno raspravlja u ovoj parnici i da te pokretnine posjeduju baš u onom modalitetu koji je kao modalitet označila tužena, a u izjavi znanja potvrdio tužitelj te da tužitelj nije ni kušao, a kamoli prikladnim dokaznim sredstvom/ima (koje izravno ili neizravno svjedoči o okolnosti koju ćemo u nastavku iznijeti) dokazao da ti više nego desetljetni, isključivi i neprekinuti, posjedi stranaka imaju osnovu različitu od one osnove koju je tužena označila kao osnovu stranačkih posjedovanja promatranih pokretnina – naprosto nije bilo moguće tužiteljeve relevantne tvrdnje prihvatiti kao istinite tvrdnje podariti vjeru, nego je vjera podarena baš tvrdnjama tužene.

15. Da bi ishodio odluku suda kojom bi bilo deklarirano njegovo suvlasničko pravo nad nekom stvari i drugi suvlasnički participant na toj stvari bio obvezan na stvarnu ili pravnu predaju suposjeda te stvari u njegov suposjed, u smislu određenja čl. 46. u vezi čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17, dalje; ZV), suvlasnik neposjednik/neupisani ovlaštenik ima dokazati postojanje njegovog suvlasničkog prava na toj stvari.

15.1.Istovjetan "teret", u smislu čl. 47. ZV, ima i suvlasnik koji smjera postići razvrgnuće suvlasništva.

15.2.Pak, u ovoj parnici tužitelj nije dokazao postojanje suvlasničko pravo na posrednom predmetu ovoparničnog spora.

15.3.Stoga je naprosto morala uslijediti odluka koja je donijeta u glavnoj stvari ove parnice i utoliko je, u skladu s netom označenim zakonskim određenjima (inverzivno tumačenim određenjima), o tužiteljevim zahtijevanjima odlučeno kao pod I i II izreke ove odluke.

16. Budući je tužena u cijelosti uspjela u ovoj parnici, u skladu s određenjima čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku /NN 53/91-155/23/, tužitelja je valjalo obvezati da tuženoj naknadi izdatke koje je ona razložno učinila u tijeku ove parnice.

17. Tužena je u parnici poduzela devet radnji po punomoćniku u osobi odvjetnika vrijednosno honoriranih sa po 100 bodova /sastav odgovora na tužbu te zastupanja na ročištima 22.2., 19.4. i 19.9. sve 2018. god., 22.1., 30.7.2019. god., 1.12.2022. te 10.11. i 27.11.2025. god./, pa je utoliko, s obzirom na broj bodova odvjetničkog honorara (900) i vrijednost boda (2 eura), radi zastupanja u parnici učinila ukupan izdatak u iznosu 1.800,00 eura.

17.1.Netom opisani izdatak predstavlja jedini izdatak koji je tužena učinila u tijeku ove parnice.

18. Kako je tužena – kazali smo – u potpunosti uspjela u parnici, a u parnici razložno učinila izdatak u iznosu 1.800,00 eura, u skladu s određenjima zakonske norme označene u odjeljku 16. ovog obrazloženja, o dosudi/snošenju ovoparničnih troškova, odlučeno je kao pod III izreke.

U Imotskom 31. prosinca 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.