Poslovni broj P.1191/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
Dr. Ante Starčevića 23.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jadranki Klečak, u parničnom predmetu tužitelja ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Hrvoju Škaliću , odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koje zastupa punomoćnik Sanja Porobija, odvjetnica u Zagrebu, radi ništetnosti i naplate, temeljem glavne rasprave zaključene dana 25.studenoga 2025.g. u nazočnosti zamjenika pun tužitelja LU i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 31.prosinca 2025 javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se ništetnim dio članka 2. Ugovora o kreditu broj 7103683313 od 31.5.2007. sklopljenog između tužitelja ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 kao banke u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi „…i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.…..“.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa od 851,64 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos:
7,76 EUR od 15.11.2007
7,72 EUR od 15.12.2007
7,66 EUR od 15.01.2008
7,61 EUR od 17.02.2008
7,56 EUR od 21.03.2008
7,52 EUR od 17.04.2008
7,47 EUR od 16.05.2008
7,42 EUR od 15.06.2008
7,37 EUR od 16.07.2008
7,31 EUR od 15.08.2008
7,25 EUR od 15.09.2008
7,21 EUR od 15.10.2008
7,15 EUR od 15.11.2008
7,10 EUR od 15.12.2008
7,04 EUR od 15.01.2009
6,98 EUR od 15.02.2009
6,92 EUR od 15.03.2009
6,86 EUR od 15.04.2009
6,79 EUR od 21.05.2009
6,74 EUR od 15.06.2009
6,67 EUR od 15.07.2009
19,89 EUR od 15.08.2009
19,68 EUR od 15.09.2009
19,49 EUR od 16.10.2009
19,29 EUR od 15.11.2009
19,10 EUR od 17.12.2009
18,88 EUR od 15.01.2010
18,68 EUR od 15.02.2010
18,46 EUR od 15.03.2010
18,24 EUR od 15.04.2010
18,01 EUR od 15.05.2010
17,79 EUR od 15.06.2010
17,56 EUR od 15.07.2010
17,32 EUR od 20.08.2010
17,09 EUR od 15.09.2010
16,85 EUR od 15.10.2010
16,60 EUR od 15.11.2010
16,35 EUR od 15.12.2010
16,09 EUR od 15.01.2011
15,83 EUR od 15.02.2011
15,56 EUR od 16.03.2011
15,29 EUR od 15.04.2011
15,02 EUR od 19.05.2011
14,74 EUR od 17.06.2011
14,46 EUR od 15.07.2011
14,16 EUR od 16.08.2011
13,88 EUR od 15.09.2011
13,58 EUR od 15.10.2011
13,27 EUR od 15.11.2011
12,96 EUR od 15.12.2011
12,65 EUR od 15.01.2012
12,33 EUR od 15.02.2012
12,01 EUR od 15.03.2012
11,68 EUR od 15.04.2012
11,34 EUR od 15.05.2012
11,01 EUR od 15.06.2012
10,65 EUR od 15.07.2012
10,30 EUR od 15.08.2012
9,95 EUR od 15.09.2012
9,59 EUR od 15.10.2012
9,21 EUR od 15.11.2012
8,84 EUR od 15.12.2012
8,46 EUR od 15.01.2013
8,07 EUR od 15.02.2013
7,68 EUR od 15.03.2013
7,28 EUR od 15.04.2013
6,88 EUR od 15.05.2013
6,47 EUR od 15.06.2013
6,04 EUR od 15.07.2013
5,41 EUR od 15.08.2013
4,99 EUR od 15.09.2013
4,57 EUR od 15.10.2013
4,14 EUR od 15.11.2013
3,71 EUR od 15.12.2013
3,28 EUR od 15.01.2014
2,50 EUR od 15.02.2014
2,10 EUR od 15.03.2014
1,70 EUR od 15.04.2014
1,28 EUR od 15.05.2014
0,86 EUR od 15.06.2014
0,43 EUR od 15.07.2014
do isplate po stopi koja se određuje do 30. lipnja 2013. prema čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema čl.12a. st.2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate prema članku čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 naknaditi tužitelju ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.664,82€ sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 31.prosinca 2025 do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.U tužbi od 22. studenoga 2023. tužitelj navodi da su stranke dana 31. svibnja 2007 sklopile Ugovor o kreditu br. 7103683313, temeljem kojeg je tužitelju odobren kredit u iznosu od 19.998,41 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a. Ugovorom o kreditu tužitelj se obvezao otplaćivati ga u jednakim mjesečnim anuitetima, u roku otplate od 84 mjeseca i ugovrena je kamatna stopa od 9,50 godišnje, a koja je redovna kamata promjenljiva sukladno Odluci banke o kreditiranju. Ugovor o kreditu je tipski ugovor te se o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.Tvrdi se da u ovom Ugovoru o kreditu tuženica je koristila ništetnu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, a koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama tuženice, a da tuženica prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelja , kao potrošača, u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje, Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa je tuženica, koristeći navedenu ugovornu odredbu, postupala jednostrano i nepošteno protivno načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Tuženica nije pregovarala sa tužiteljem o promjeni visine kamatne stope, čime su povrijeđena prava i interesi tužitelja kao potrošača, a s druge strane Ugovor o kreditu ne sadrži precizna način utvrđivanja promjene kamatne stope, niti su tužitelju na transparentan način bili objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora o kreditu, čime bi njemu bilo omogućeno da na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz njega proizlaze. Pa se zaključuje da su time takve odredbe ovog Ugovora o kreditu - ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženice nepoštene, suprotne načelu savjesnosti i poštenja, odnosno ništetne. Poziva se na odredbe Zakona o zaštiti potrošača/03 (čl.81). Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev sadržajno naveden u izreci odluke s tim da je iznos za isplatu konačno uredio nakon provedenog vještačenja podneskom od 23.studenoga 2025. (list spisa 153-155).
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Dalje ističe prigovor zastare i prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja i svojstvu potrošaća kod tužitelja jer nije vidljivo tko je otplačivao anuitete kredita. Osporava tijek zatezne kamate. Tvrdi da pravna utvrđenja iz kolektivne presude nisu dala subjektivna prava tužitelju jer pružaju apstraktnu zaštitu, osporena odredba ugovora o kreditu nije nepoštena odnosno ništetna, o istoj se prethodno pregovaralo, te je jasna, uočljiva i lako razumljiva. Osporava visinu tužbenog zahtjeva.
3. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravno relevantnu dokumentaciju priloženu spisu i to: Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka broj ugovora br. 7103683313 od 31.svibnja 2007.g. (list spisa 11-14), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list spisa 16), promet po kreditu (list 17-26), proveden je dokaz financijskim vještaćenjem po stalnom sudskom vještaku Stefani Gardašanić, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka dio odredbe čl.2.Ugovora o kreditu od 31.svibnja 2007.g. te isplata razlike kamata koje je tužitelj platio po ugovoru o kreditu u odnosu na kamate koje bi platio da tuženik nije jednostrano mijenjao stopu kamatnih stopa tijekom otplate kredita.
5. Nesporno je među strankama
- da su 31. svibnja 2007. sklopili ugovor o kreditu,
- da su ovim ugovorom glavnicu kredita vezali za valutu Eur,
- da je ugovorena promjenjivu kamatnu stopu,
- da je ugovoreno pravo tuženika da jednostrano odlukom mijenja visinu kamatne stope,
- da je tuženik jednostrana mijenjao i to povećavao kamatnu stopu.
5.1. Sporno je među strankama:
-primjenjivost odluke u postupku kolektivne zaštite potrošača na odnos stranaka,
-je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu ništetna, odnosno da li su ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope u Ugovoru bile razumljive tužitelju i da li je odredba bila predmetom pojedinačnih pregovora između stranaka
-visina tužbenog zahtjeva
-zastara potraživanja tužitelja
-aktivna legitimacija i potrošačko svojstvo tužitelja
6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 7103683313 od 31.svibnja 2007.g. sud je utvrdio da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, te da se istim Ugovorom banka obvezala tužitelju na raspolaganje staviti iznos od 19.998,41 Eur, protuvrijednost u kunama obračunato po srednjem tečaju HNB, a koji je tužitelju i isplatila s osnove navedenog Ugovora. Tužitelj je bio dužan vraćati navedeni iznos u anuitetima uz redovnu kamatnu stopu, a koja je prema ugovoru o kreditu promjenjiva, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 9,50% godišnje, uz rok otplate od 84 mjeseci. Člankom 2.Ugovora pod nazivom KAMATE I NAKNADE je ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši temeljem Odluke o kamatama Banke. U nazivu ugovora kao namjena kredita je utvrđeno da je riječ o gotovinskom nenamjenskom kreditu.
7.Saslušani tužitelj iskazuje da je bio klijent Zagrebačke banke pa je zato uzeo kredit u toj banci, jer mu je trebala gotovina za osobne potrebe kako bi pokrio nastale minusa po karticama. Koliko se sjeća za odobrenje kredita u banci su tražili platne liste, dok se drugih detalja ne sjeća. Ja sam u banku pošao po novce tako da nisam posebno imao u vidu valutu u kojoj ću uzeti kredit, tako da nisam posebno tražio kredit u EUR, a ne sjećam se kad sam saznao da mi je upravo u EUR-ima banka odobrila kredit. Za kredit nije bio potreban zalog, možda polica osiguranja. Nakon što sam dobio dokumentaciju koju su tražili, kredit je odobren. Što se tiče detalja oko kamatne stope, ja se toga ne sjećam. Nisam postavljao posebnu pitanja u banci, obzirom da mi je bilo bitno da dobijem novac. Banka je pripremila ugovor koji sam vjerojatno u njihovom uredu pročitao. Niti nakon što sam pročitao ugovor nisam ništa posebno pitao, a niti su mi u banci išta posebni objasnili. Prije ovog kredita sam imao jedna kredit u kunama. Nisam znao što znači pojam valutna klauzule. Kredit je bio na iznos od 25-30.000,00 €, rata je otprilike iznosila 300-400€. Na momente sam imao problema s otplatom, obzirom da je otplata kredita ovisila o mome trenutnom zaposlenju, koje nije bilo stalno. Sjećam se da je rata kredita i rasla, ne znam točno koliko. U banci sam se raspitivao zašto je veća rata, a rekli su da su takva pravila. Ja prilikom uzimanja kredita u banci nisam sa bankom želio pregovarati o bilo kojoj odredbi ugovora, jer nisam znao da se bankom može pregovarati. Ovaj kredit je otplaćen. Ja u banci nisam imao nikakvih posebnih pitanja vezanih za ugovor i za uvjete ugovora. Pismene obavijesti o promjeni kamatne stope nisam primao. Sam sam otplaćivao kredit. Nikakav obrt niti trgovačko društvo nisam imao u svom vlasništvu.
8.Iako iz citiranog sadržaja ovog ugovora, vremena sklapanja i činjenice da je istim ugovoreno pravo tuženika- banke da jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu proizlazi da se u bitnom radi o istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na ovdje tuženika kao trgovca, ukazuje se da navedena zaštita nije pružena u odnosu na istovjetnu činjeničnu i pravnu osnovu jer se ista odnosi na ugovore o kreditu koji su vezani uz valutu CHF, pa ista nema izravni učinak na prava ovdje tužitelja.
8.1.Navedeno ne pretpostavlja da je tužbeni zahtjev tužitelja već time neosnovan, no tužitelj mora u ovom postupku dokazati da je određena odredba ugovora o kreditu ništetna jer da je kao nejasna i nerazumljiva uzrokovala očitu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka jer je protivna načelu savjesnosti i poštenja.
8.2.Tužitelj tvrdi da je ništetna jednostrana promjena ugovorene promjenjive kamatne stope, a ocjena je ovog suda da je odredba čl. 2.ugovora kojom je ugovoreno da se promjena kamatne stope vrši u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i temeljem Odluke o kamatnim stopama Banke, kao takva nejasna, neodređena i nerazumljiva, jer ovlašćuje banku, time trgovca, da samoinicijativno mijenja cijenu dane usluge kako on to odluči.
8.3.Činjenica je da, a isto proizlazi iz iskaza tužitelja da stranke nisu individualno pregovarale u smislu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, uz potpuno informiranje potrošača o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, dapače stranke su očito ugovorile promjenjivu kamatnu stopu no tužitelj temeljem predmetnog ugovora nije mogao znati koji je to raspon promjene na koji on pristaje, kako će isto konkretno utjecati na njegova prava i obveze i kako će to tuženik odrediti, dapače po ovom tipskom ugovoru, isti je bezuvjetno pristalo na sve odluke tuženika u vezi kamate, time i prije nego što su iste donesene ili sazna za njih. Činjenica je da niti jedan prosječan čovjek ne bi pristao na neodređenu cijenu usluge na način da ista ovisi o odlukama trgovca koji je može mijenjati po svom nahođenju tijeku vremena, pa je očito da je tuženik ovakvom odredbom iskoristio činjenicu da se radi o tipskom ugovoru koji je on unaprijed formulirao i da je on kao profesionalac koji se profesionalno bavi pruženom uslugom iskoristio činjenicu da je ¨jača¨ ugovorna strana i da nudi ovakav ugovor bez pregovaranja o pojedinim tipskim odredbama, a što je odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope bez navođenja ijednog mjerila za promjenu iste.
8.4.Okolnost da je tuženik obavještavao tužitelja o promjenama kamatne stope te nakon sklapanja ugovora donosio politiku o istoj, ne mijena položaj tužitelja u njihovom ugovornom odnosu niti činjenicu da je tuženik sve odluke donosio jednostrano i bez valjanog, informiranog pristanka tužitelja, dapače Opći uvjeti tuženika nisu sastavni dio predmetnog ugovora o kreditu, dok stranke osim navedenog ugovora nisu sklopile niti jedan drugi sporazum kojim bi uredile pitanje promjene kamatne stope kao dvostranobvezujućeg odnosa. Ista tako nije bez značaja i činjenica da je člankom 17. regulirano da tužitelj kao korisnik kredita pristaje da se na ugovorni odnos primjene i sve buduće izmjene i dopune općih uvjeta poslovanja Banke, dakle i prije nego su iste donesene i javno objavljene, a što opet govori u prilog činjenici kako je riječ o tipskom ugovoru o čijim odredbama stranke ni na koji način nisu pregovarale kao ravnopravni partneri u obveznom odnosu.
8.5. Tuženik nije dokazao da je Općim uvjetima na koje se poziva određena referentna stopa koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti je preciziran način utvrđivanja promjene kamatne stope.
8.6.Posebno se pojašnjava da sama promjenjivost kamate stope nije ništetna i da je zakonom bila dopuštena, no ono što je predmet spora i što nije zakonito jest jednostrana promjena kamatne stope na štetu suprotne ugovorne strane bez valjanog pristanka tužitelja kao potrošača. Uz to je potrebno istaknuti da je tuženik i nakon 01.siječnja 2013.g. naplatom redovne kamate po stopi višoj od ugovorene, u smislu ZID ZPK/12, kada su definirani objektivni parametri promjene kamatne stope nije na jasan način odredio od čega se u tom trenutku sastoji zatečena kamatna stopa, pa na nejasnim temeljima nije bilo moguće na transparentan način, utvrditi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope nakon 01.siječnja 2013.g.
8.7.Prema odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007.g., a koji se primjenjuje na ovaj slučaj, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni, ako su iste jasne, lako razumljive, lako uočljive.
8.8.U samom Ugovoru o kreditu, osim odredbi čl.2, drugih obrazloženja u odnosu na promjenjivost kamatne stope nema, a što znači da u samom Ugovoru nisu određeno navedeni oni parametri o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, osim što je bilo jasno da će se ove kamatne stope mijenjati sukladno odlukama kreditora, odnosno Banke, a u slučaju promjene tržišnih uvjeta.
8.9.Vrhovni sud RH je u svojoj Odluci Revt-249/14-2., od 09. travnja 2015.g., a povodom revizije na odluku Visokog Trgovačkog suda, br. Pž-7129/13., a u predmetu Udruge "Potrošač-Hrvatski savez Udruga za zaštitu potrošača protiv banaka", radi zaštite kolektivnih interesa, naveo da u svojim odlukama, a uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i njezin obračun Banke, koriste "visoko stručnu terminologiju", koja je kao takva razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu, te se bave bankarskim poslovanjem, a za prosječnog potrošača da je ovakva terminologija apsolutno nerazumljiva, a osim toga da se razlozi koje Banke navode u svojim odlukama, ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču, provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom trajanja kredita, te da je unošenje tako neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope u Ugovore o kreditu, suprotno načelima obveznog prava, jer da je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravan položaj u odnosu na Banku kao trgovca, te da je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovorima o kreditu, bila takva da je na temelju njih tužiteljska strana jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, a da se nije moglo ocijeniti zašto, te kako će se i u kojem smjeru kretati kamatna stopa u budućem kreditnom razdoblju.
8.10.Razmatrajući konkretni Ugovor o kreditu, sud je već prethodno utvrdio u kojim odredbama tog Ugovora je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te je utvrdio da će se kamatna stopa koja je ugovorena u postotku od 9,50% godišnje, kretati ovisno o odluci Banke. Apsolutno ni jedan parametar te promjenjivosti u Ugovoru nije određeno naveden, a na način da bi tužitelju kao ugovornoj strani bilo jasno kako će se mijenjati u budućnosti te kamatne stope, na koji način će se one formirati, osim što mu je bilo poznato da će se formirati na temelju jednostrane odluke Banke, odnosno tuženika, a što se i dogodilo, jer sam tužitelj nije sudjelovao u donošenju odluka o kamatnim stopama kreditora, odnosno o promjeni kamatnih stopa, već je o istima bio obaviješten nakon što su te odluke bile donesene.
8.11.O parametrima promjenjivosti u odnosu na buduću kamatnu stopu ugovorenu kao promjenjivu, tužitelj je trebao biti upoznat na dan sklapanja Ugovora i u samom Ugovoru upravo svi oni parametri koji su doveli do promjene kamatne stope, trebali su biti navedeni, a da bi tužitelj mogao određeno znati kako će se i u kojem smjeru kretati kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja Ugovora. Činjenica je, a na koju upućuje Vrhovni sud RH u svojoj Odluci, da su Banke kasnije izmijenile, odnosno otklonile svoje postupanje u odnosu na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a sukladno čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09. i 112/12.), a prema kojoj odredbi je vjerovnik dužan definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja toga parametra i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, odrediti razdoblje u kojem je razmotreno donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, a što znači bazno razdoblje, te referentna razdoblja, zatim promjenjivu kamatnu stopu definirati kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže Banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom, a dužniku, odnosno korisniku kredita, jasno i nedvojbeno prije sklapanja Ugovora predočiti sve elemente promjenjivosti kamatne stope i upozoriti ga na sve rizike promjenjivosti, a sve elemente ove promjenjivosti, određeno navesti u samom Ugovoru.
8.12.Prema odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11.-dalje: ZOO-a), ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva. Ovakvo stajalište iznijeto je i u direktivi 93/13/EEZ i to u odredbi čl. 5., a u kojoj je navedeno da sve odredbe Ugovora potrošaču moraju biti jasne i razumljive i na taj način sročene, a kao nepoštene odredbe da se mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga. Članak 101. st.1.Zakona o zaštiti potrošaća/07 propisuje kako se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.
9.Obzirom da je sud utvrdio da je u konkretnom slučaju upravo riječ o takvim nerazumljivim ugovornim odredbama u odnosu na promjenjivost kamatnih stopa, kojima tuženik nije poštovao odredbe važećeg Zakona o potrošačima iz 2007.g., Zakona o obveznim odnosima i kako su ove ugovorne odredbe suprotne načelima koja su određeno propisana u odredbama navedenih zakona i to odredbi čl. 4. ZOO-a (načelo savjesnosti i poštenja), čl. 3. ZOO-a (ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu), čl. 6. ZOO-a (zabrani zlouporabe prava), čl. 7. ZOO-a, (načelo jednake vrijednosti činidaba), čl. 8. ZOO-a (zabrani prouzročenja štete), čl. 10. ZOO-a (ponašanju i ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava), čl. 12. ZOO-a (primjeni običaja i prakse).
Sve su to bili razlozi što je sud utvrdio ništetnim odredbe sadržane u čl. 2.Ugovora o kreditu od 31. svibnja 2007.g. i naložio tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., isplatiti tužitelju prema njegovom zahtjevu iznos s osnove razlike koju je tuženiku isplatio na temelju takovih ništetnih dijela ovog Ugovora, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2 ZOO-a.
10.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Stefani Gardašanić utvrđeno je da je ukupna visina preplaćenih ili više plaćenih kamata zbog promjene kamatne stope za razdoblje otplate kredita, iznosi 873,66 €. Ukupna visina preplaćenih mjesečnih anuiteta izračunata je kao razlika između kamata koje su stvarno plaćene po promijenjenoj kamatnoj stopi i kamate koje su bile izračunate po kamatnoj stopi od 9,50%.
10.1.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno –financijskog vještaka, a to iz razloga što je isti izrađen u skladu s pravilima struke, jasno i sistematično te nije ostavilo nikakvih dvojbi u pravilnost izračuna i danog nalaza i mišljenja.
10.2.Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenja vještakinje, a prema nalazu i mišljenju je tužitelj dostavio precizirani tužbeni zahtjev, dana 23.studenoga 2025. (list spisa 153-155).
11. U odnosu na tijek zateznih kamata odredbom 1115. ZOO-a je propisano kada se vraća stečeno bez osnove moraju se platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja,a inače od dana podnošenja zahtjeva.
12. Prigovor zastare potraživanja tužitelja je neosnovan jer tužitelj svoje potraživanje temelji na ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, pa kako sukladno općim načelima obveznog prava pravo na isticanje ništetnosti sukladno čl. 328. ZOO-a nikada ne prestaje, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, očito je pravo tužiteljA na isplatu predmetnog potraživanja nije zastarjelo.
13. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer nije vidljivo tko je plaćao anuitete kredita za istaknuti je da je obveza banke bila dokazati da tužitelj nije platitelj kredita budući iz iskaza tužitelja te dostavljenih isprava takvo što ne proizlazi. Osim toga pored nesporne činjenice da je ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika, da je tužitelj obveznik plaćanja rata te da bi u slučaju neplaćanja banka teretila isključivo tužitelja, a ne neku drugu osobu potpuno je nebitno da li je tužitelj osobno otplatio kredit ili je to činio netko drugi u njegovo ime jer je obveza isplate i odgovornosti za isplatu isključivo na tužitelju. Isto tako tužitelj je tvrdio da je kredit koristio za svoje osobne potrebe, da nije koristio u poslovne svrhe pa kako tužitelj ne može dokazivati negativnu činjenicu teret dokaza da je kredit korišten u svrhe koje ovaj kredit ne bi činile potrošačkim bila je na tuženiku, a tuženik to u ovom postupku nije dokazao.
14. Sud je raspravnim rješenjem 25.11.2025 omaškom dopustio preinaku međutim podneskom od 23.11.2025 tužitelj nije povećao tužbeni zahtjev, već ga je smanjio pa budući nije bila riječ o preinaci,o istoj nije bilo potrebno ni odlučivati.
15. Tužitelj je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, pa mu sukladno čl. 154. st.1. ZPP- a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, pripada pravo na nadoknadu troška nastalog uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno vrijednosti predmeta spora i to kako slijedi: sastav tužbe u iznosu od 150,00€ (75 bod, Tbr.7.1.), zastupanja na ročištu 27.05.2024,
04.07.2024, 25.11.2025 svako u iznosu od 150,00€ (Tbr.9.1. OT-75 bod), sastav podneska 22.05.2024 i 23.11.2025, po 150,00€ (Tbr.8.1.-75 bod), ukupno 900,00€, uvećano za PDV od 25%, ukupno 1.125,00€. Trošak vještačenja je iznosio 500,00€ te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 39,82€, sveukupno trošak iznosi 1.664,82€.
16.O osnovi i visini zatezne kamate na dosuđeni trošak je odlučeno primjenom čl. 29. ZOO-a, u vezi s čl. 151.st.3. Zakona o parničnom postupku.
U Dubrovniku,31. prosinca 2025.
SUTKINJA
Jadranka Klečak
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istih. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
