P-3613/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužiteljice AB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po punomoćniku Andrei Cvitanović Vrzić, odvjetnici u [adresa] protiv tužene OB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po odvjetnicima u OD Jeličić &partneri d.o.o., Split radi isplate, nakon provedene usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 21.studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice i njene punomoćnice te zamjenice punomoćnika tužene, na ročištu za objavu dana 31.prosinca 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

1.Nalaže se tuženoj da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 1.666,66 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03.travnja 2023.godine pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2.Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.353,23 EUR uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok se zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 250,41 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 02.kolovoza 2023. pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužiteljice AB sa zahtjevom radi isplate iznosa od 1.666,66 EUR. Tvrdi da se radi o dijelu kapare koji je tužena primila po osnovi Predugovora o prodaji nekretnine od 03.travnja 2023. Naime, tužiteljica kao i ostale suvlasnice ovlastile su tuženu kao jednu od suvlasnica da proda nekretninu koja u naravi predstavlja konobu u stambenoj zgradi. Tvrdi da ju tužena nije obavijestila da je zaključila predugovor niti da je primila iznos od 5.000,00 EUR na ime kapare. Jednako tako da je tužena raspolagala preko ovlasti specijalne punomoći jer je predugovorom obuhvaćen i dvor, ne samo konoba radi čega joj je otkazala specijalnu punomoć, odustala od kupoprodaje te kupcu platila dvostruku kaparu. Tvrdi da joj dio kapare koju je tužena primila nikad nije predala niti je tuženu zapravo fizički vidjela od kada je ispustila punomoć radi čega ustaje predmetnom tužbom.

2.U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva ne sporeći da je temeljem specijalne punomoći suvlasnika sklopila predugovor po kojem je primila ugovorenu kaparu navodeći da je o sadržaju predugovora obavijestila sve suvlasnice time i tužiteljicu. Jednako tako navodi da je svim suvlasnicama, tako i tužiteljici isplatila odgovarajući dio kapare. Navela je i to da je tužiteljica, nakon što ju je izvijestila da će se zaključiti glavni ugovor izvijestila da odustaje od prodaje te opozvala punomoć. Zaključuje da je zbog neopravdanog odustanka od ispunjenja obveze iz Predugovora tužiteljica u dijelu koji se odnosi na njen suvlasnički udio skrivila raskid predugovora i time osobno preuzela posljedice takve odluke.

3.1.U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile : predugovor o kupoprodaji nekretnina, Specijalna punomoć, Poziv na isplatu dijela kapare od 12.lipnja 2023., Potvrda OTP banke od 26.srpnja 2023., Izvod prometa po računu tužiteljice od 1.siječnja 2023.-24.srpnja 2024.godine. Saslušane su parnične stranke te svjedoci CB, ĆB i UB.

3.2.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ( NN 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 1.666,66 EUR na ime dijela kapare koju je tužena kao punomoćnica tužiteljice i ostalih suvlasnika kao prodavatelja nekretnine primila po Predugovoru o kupoprodaji nekretnine od 03.travnja 2023. Upravo navedeno je sporno među strankama, dakle je li tužena predala navedeni dio kapare tužiteljici.

5.Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO) koje uređuju institut stjecanja bez osnove.

6.Iz dopisa od 12.lipnja 2023. proizlazi da je tužiteljica uputila putem odvjetnice Andree Cvitanović Vrzić poziv tuženoj, ZB i FB na isplatu dijela kapare navodeći da traži isplatu dijela kapare koji otpada na njen suvlasnički udio nekretnine u odnosu na koju je tužena, a temeljem specijalne punomoći svih suvlasnica sklopila Predugovor i primila od kupca kaparu u iznosu od 5.000,00 EUR.

7.Iz isprave '' Specijalna punomoć'' od 09.ožujka 2023. broj OV-1108/23 proizlazi da su suvlasnice ZB, AB i FB opunomoćile suvlasnicu OB da ih zastupa u procesu prodaje nekretnine koja je u prizemlju zgrade (ex konoba) kao posebni dio zgrade povezan sa suvlasničkim dijelom od 40/302 dijela čestica oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Navedenom punomoći dano je ovlaštenje sklopiti predugovor/ugovor ili aneks ugovor o kupoprodaji nekretnine, odrediti uvjete prodaje, uključujući prodajnu cijenu i primitak isplate te omogućavanje kupcu svih potrebnih isprava za upis u zemljišne knjige te poduzimati sve ostale pravne radnje neophodne za realizaciju opisane kupoprodaje.

8.Iz isprave '' Predugovor o kupoprodaji nekretnine'' od 03.travnja 2023. proizlazi da je OB temeljem specijalne punomoći od 09.ožujka 2023. sklopila sa kupcem UB zastupanom po punomoćniku odvjetniku Goranu Katuri predugovor čiji je predmet konoba i obližnje dvorište.

9.Iz Potvrde o izvršenoj transakciji putem Interneta OTP banke proizlazi da je dana 26.srpnja 2023. na račun UB uplaćen iznos od 3.333,33 EUR.

10.Tužiteljica AB u svom iskazu navela je da živi na II.katu obiteljske kuće, ispod njenog stana se nalazi konoba u suvlasništvu rodica tužene i njene sestre IB , tete ZB za 1/3 te tužiteljice za 1/3 koju su koristile tužiteljica i njena sestra i to najčešće za vino. Teta i rodice došle su na ideju da se konoba proda, na što je na koncu pristala. Prodaja je oglašena preko agencije za prodaju te je cijeli proces od oglašavanja do momenta kada se pojavio zainteresirani kupac trajao negdje par mjeseci, a radi pojednostavljenja svi su dali punomoć tuženoj da ih zastupa. Zainteresirani kupac koji se javio je bio UB s kojim se sklopljen predugovor osnovom kojeg je kupac isplatio tuženoj dogovorenu kaparu, ali dio kapare koji otpada na tužiteljicu, tužena da joj nikad nije dala niti isplatila. Obavijest da je kapara isplaćena dobila je od ĆB, kćerke tete ZB s kojom jedino zapravo i bila u kontaktu u cijelom ovom procesu dok se sa tuženom za vrijeme proces prodaje nije ni vidjela niti sastajala nakon što je ispuštena punomoć. Tako joj je ĆB saopćila da je kupac OB isplatio kaparu. U međuvremenu se jepredomislila te odustala od prodaje svog dijela dok su ostale suvlasnice prodaju svog dijela definitivno i konačno realizirale. Radi odustanka kupcu je isplatila dvostruki iznos kapare uplatom na njegov bankovni račun. Prije pokretanja parnice obratila se tuženoj pisano tražeći povrat kapare na što se tužena oglušila.

11.Tužena OB opisala je da su teta, sestra i ona odlučile prodati svoj suvlasnički udio konobe u [adresa] u [adresa] koji su prvo ponudili tužiteljici, njenoj sestri i rodici koja živi kat iznad konobe, ali nisu bile zainteresirane. Nakon toga su sve zajedno odlučile da staviti konobu na prodaju. ĆB, kćer tete ZB javila je kad je naišao zainteresirani kupac, kako njoj tako je javila i tužiteljici. Nakon što su se sve suglasile o prodaji, radi tehničkih razloga odlučile su postaviti nju kao punomoćnika. Sastavljen je predugovor te je uglavljena odredba o obvezi polaganja kapare. 12.Nakon što je zainteresirani kupac UB njoj kao punomoćniku svih dao na ruke kaparu u iznosu od 5.000,00 Eura, istu je podijelila ostalim suvlasnicama pa tako i tužiteljici. Pojasnila je da je tužiteljici njen dio kapare u iznosu od oko 1.600,00 EUR predala na ruke u četvrtom mjesecu 2023., predaji nije nazočio nitko treći, a nikakvu potvrdu nisu potpisivale jer to nije učinila ni sa ostalim suvlasnicama kojima je predala njihov dio smatrajući isto nepotrebnim jer se radilo o rodbinskim relacijama te je držala da će sve biti u redu sa realizacijom prodaje. Nije mogla pojasniti točno kada i gdje su se našle radi predaje kapara naznačivši da su se u tom periodu znale nalaziti i radi drugih stvari, kao npr. plaćanja računa i slično. Jednako tako nije se mogla sjetiti kada je zadnji put vidjela tužiteljicu i s njom razgovarala.

13.Nadalje, iskazala je da je tužiteljica bila obaviještena da je zaključen predugovor te da je dana kapara, ali se nedugo nakon toga počela predomišljati te izrazila želju kako bi ona otkupila njihov dio. Međutim, kako su već bile preuzele kaparu, odlučile su nastaviti i realizirati dogovor sa UB. Nakon toga je tužiteljica otkazala punomoć, a oni su svoje suvlasničke dijelove prodali UB. U lipnju 2023. dobila je pisani poziv tužiteljice koji je upućen preko odvjetnice na isplatu dijela kapare.

14.Svjedokinja ĆB pojasnila je da je njena majka ZB sestra majke tužiteljice te majke tužene te je, zajedno sa tužiteljicom, tuženom i njenom sestrom suvlasnica konobe u Split. U određenom trenutku, a budući je predmetna konoba generirala više troškova nego li koristi, odlučile su sve zajedno prodati tu konobu. Pojašnjava da su računi za struju su dolazili na njenu majku, bile su pukle zajedničke cijevi u zgradi i slično. Ona je u ime svoje majke bila u kontaktu sa svojim rodicama. Prvotno su bile ponudile svoj suvlasnički dio rodici AB, zatim njenoj sestri, ali iste nisu bila zainteresirane tada za otkup. Potom su ponudile drugoj rodici koja je živjela u istoj zgradi gdje se nalazi konoba, no ni ona nije bila zainteresirana. Nakon toga se je svjedokinja angažirala preko agencije radi pronalaska kupca te se nakon stanovitog vremena javio kao zainteresiran UB o čemu je sve ostale suvlasnice obavijestila. Radi pojednostavljenja procedure prodaje sve su dale specijalnu punomoć OB. Sklopljen je predugovor te je UB isplatio tuženoj kaparu koja je dio kapare predala njenoj majci, kako joj je majka posvjedočila. Majka je novac primila na ruke bez pisane potvrde primitka jer je sve rađeno u dobroj vjeri. Svjedokinja je navela da joj je tužena iskazala da je dio kapare koji otpada na tužiteljicu istoj također dala, ali ne precizirajući kada, gdje i na koji način joj je predala odgovarajući dio kapare. Nakon toga tužiteljica se počela premišljati, otkazala je tuženoj punomoć, a ujedno dala ponudu da bi otkupila njihov suvlasnički dio navodeći da odustaje od prodaje svog suvlasničkog dijela. S tim u vezi, a po pozivu tužiteljice, susrela se sa tužiteljicom u uredu njene odvjetnice kojem sastanku su nazočili i sestra tužiteljice te njena kćerka, dok je svjedokinja bila u pratnji supruga. Kako je ponuda tužiteljice bila relativno neodređena, a druge strane kupac je još uvijek bio zainteresiran za kupnju to su one odlučile prodati svoj suvlasnički udio. Na koncu, navela je da je sa tužiteljicom i njenom sestrom prije bila u dobrim odnosima, ali nakon što se sve skupa izdogađalo da su tužiteljica i njena sestra zahladile odnose prema njoj.

15.Svjedokinja CB, sestra tužiteljice navela je da je njena sestra bila zainteresirana da otkupi preostale suvlasničke dijelove, ali u tom momentu nije imala dovoljno sredstava te su se sve suvlasnice na koncu suglasile na zajedničku prodaju, a kao zajedničkog predstavnika ovlastile su tuženu. Ona i sestra su saznale za potpisani predugovor i danu kaparu tek nakon realizacije istog. Po tom saznanju zatražile su jedan zajednički sastanak te su se našli u uredu punomoćnice tužiteljice, tužiteljica, ona, ĆB sa suprugom, tužena nije bila. Tom prilikom su ĆB dale ponudu da bi otkupile njihov suvlasnički dio jednako kao da bi i platile svu odustatninu po predugovoru ali su je zamolile da ih sačekaju mjesec dana jer se tada njen suprug vraćao sa broda i bio bi primio plaću. ĆB im je povratno rekla da bi o ovome trebala razgovarati sa mamom, ali da ne vjeruje da bi trebalo biti problema. U svega par dana nakon ona i sestra su doznale da su teta i rodice ipak prodale svoj suvlasnički dio. Njena sestra svoj suvlasnički dio ipak nije na koncu prodala radi čega je UB platila odustatninu odnosno dupli iznos dijela kapare koji na nju otpada . Međutim, njena sestra da nije nikada primila dio kapare koji je kupac po predugovoru bio dao tuženoj. Navela je i to da sa tuženom te ĆB, jednako kao i njena sestra nije ni u kakvim odnosima nakon svega ovog.

16.Svjedok UB opisao je da je preko Agencije vidio da se prodaje konoba u Splitu te iskazao interes za kupnju. U tom procesu glavnina komunikacije odvijala se sa gospođo ĆB mada mu je bili poznato da je konoba u suvlasništvu više osoba. Sklopili su predugovor te je bila ugovorena kapara, kao i dvostruka kapara na ime odustatnine. Kaparu je dao na ruke, pri čemu je naveo da se ne može sa sigurnošću zbog proteka vremena sjetiti, gospođi ĆB ili odvjetniku Goranu Katuri da je preda. Nakon kraćeg perioda ga je obavijestila da suvlasnica 1/3 konobe želi odustati od prodaje, ali je na koncu se ipak odlučio kupiti 2/3 suvlasnica koje su željele prodati te je s njima sklopljen glavni kupoprodajni ugovor i isplaćena im je na ruke cijena umanjena za danu kaparu. Nakon navedenog tužiteljica ponudila mu otkupi njegov udio. Također, a s obzirom da je tužiteljica odustala od prodaje, uplatila je na njegov račun u ugovorenom roku iznos dvostruke kapare.Što se tiče razloga zašto je tužiteljica odustala naveo je da je nešto bio načuo da ista na koncu nije bila za konačnu prodaju, da je nešto bilo sporno u vezi punomoći kao i da ista nije bila upoznata sa predugovorom te da je istim obuhvaćena i dodatna čestica, naglasivši da je o tome tako bio načuo.

17.Nakon provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje sljedeće činjenice:

- da su suvlasnice nekretnine ( konoba u [adresa]) AB, ZB, OB i IB donijele odluku o prodaji nekretnine

- da su prethodno suvlasnice ponudile suvlasnici AB da otkupi njihov udio, ali ista nije iskazala zainteresiranost

- da su radi realizacije prodaje ovlastile specijalnom punomoći od **.**.2023. OB da ih zastupa u procesu prodaje

- da je OB kao punomoćnik svih suvlasnica dana 03.travnja 2023.sklopila predugovor sa kupcem UB

- da je predugovorom obuhvaćena i čestica koja nije navedena u specijalnoj punomoći

- da je predugovorom ugovorena kapara kao odustatnina te je plaćena na ruke OB s danom sklapanja predugovora u iznosu od 5.000,00 EUR

- da je predugovorom preuzeta obveza sklapanja glavnog ugovora najkasnije do 01.lipnja 2023.

- da je AB opozvala specijalnu punomoć te odustala od sklapanja glavnog ugovora

- da je AB nakon sklapanja predugovora ponudila otkup suvlasničkih dijelova ostalih suvlasnica na sastanku koji je održan kod punomoćnice AB na kojem je nazočila ĆB te CB

- da ostale suvlasnice nisu prihvatile tu ponudu te su sklopile glavni ugovor sa UB

- da je AB putem punomoćnice odvjetnice Andree Cvitanović Vrzić dopisom od 12.lipnja 2023. uputila suvlasnicama pisani poziv na isplatu njenog dijela kapare

- da je AB dana 26.srpnja 2023.isplatila na račun kupca UB iznos od 3.333.33 EUR na ime dvostruke kapare radi odustanka od prodaje.

18.Iz iskaza svjedoka UB proizlazi da je komunikacija u vezi prodaje bila sa ĆB, kćerkom suvlasnice ZB. Isto proizlazi i iz iskaza tužene koja je navela da ju je upravo ĆB obavijestila da postoji zainteresirani kupac, kao i da je ĆB o tome obavijestila tužiteljicu. Utoliko sud cijeni vjerodostojnom tvrdnju tužiteljice da ju je upravo ĆB izvijestila da je kapara isplaćena te da je u procesu prodaje zapravo jedino s njom bila u kontaktu.

19.S druge strane, u odnosu na razlog odustanka tužiteljice od konačne prodaje postoji nesuglasje između onog što se u vezi toga navodi u tužbi iu pisanom pozivu u tužbi, te u samom iskazu tužiteljice. Naime, kao razlog odustanka prvotno se navodi prekoračenje punomoći na način da je tužena kao punomoćnik sklapanjem predugovora raspolagala i dvorom za što nije bila ovlaštena, da bi tužiteljica, jednako kao i njena sestra svjedokinja CB , iskazala da se je predomislila te nije željela prodati svoj dio. U tom dijelu prigovori tužene su opravdani te sud zaključuje da je tužiteljica zapravo odustala od prodaje jer je procijenila da joj konoba ipak treba jer ju je i ranije koristila, kako je i sama navela. Međutim, razlog odustanka od prodaje ne kontaminira činjenicu je li došlo do predaje kapare ili ne.

20.Suštinsko pravno relevantno činjenično pitanje u ovoj parnici jest je li dio kapare predan tužiteljici. Tužiteljica tvrdi da kaparu nije primila dok tužena navodi da joj je dio kapare koji otpada na njen suvlasnički dio predala. Svjedokinja CB tvrdi da tužiteljica nije primila kaparu, dok svjedokinja ĆB tvrdi suprotno, međutim nijedna od njih nema neposrednog saznanja već o navedenoj činjenici posvjedočuju onako kako su im to prenijele tužiteljica i tužena. Materijalnih dokaza o navedenoj činjenici nema.

21.Sukladno čl.211.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22.U procesnoj situaciji kad tužitelj u tužbi istakne i izričito navede (negativnu) činjeničnu tvrdnju da određeno plaćanje tuženika nije izvršeno, time je teret dokaza (pozitivne) činjenice provedbe navedenog plaćanja prešao na tuženika, jer negativne činjenice (neplaćanje) se ne dokazuju.

23.Utoliko teret dokaza činjenice da je tužena dio kapare primljene po predugovoru od 03.travnja 2023. isplatila tužiteljici leži na tuženoj.

24.Osim iskaza svjedokinje ĆB koja je navela da je tužena isplatila tužiteljici njen dio kapare, a što da joj je rekla sama tužena, nema drugih dokaza o navedenom osim tvrdnje same tužene. Međutim dio iskaza tužene u tom dijelu sud cijeni nevjerodostojnim i neuvjerljivim. Naime, tužena se nije mogla sjetiti nikakvih detalja vezanih uz navodnu isplatu što je nelogično i neživotno usprkos obrazloženju da se sastajala više puta sa tužiteljicom u vezi plaćanja računa u vezi nekretnine. Ukoliko je kaparu isplatila za očekivati je, s obzirom da se ne radi o beznačajnom iznosu i da se ne radi o svakidašnjem događaju, da se sjeća detalja predaje kao na primjer je li predala baš točan iznos od 1.666.66 EUR ili je zaokruženo na više ili manje, jesu li se našle na nekom javnom mjestu, primjerice kafiću ili na nekom drugom mjestu...jedino je navela da je to bilo u travnju 2023. te da predaji nije nitko nazočio. Jednako tako, ukoliko je uistinu predala kaparu tužiteljici bilo bi logično da je osporila osnovanost poziva za plaćanje nakon što ga je zaprimila budući da ne spori da joj je dostavljen, a što nije učinila.

25.Slijedom navedenog, a primjenom pravila o teretu dokazivanja sud zaključuje da tužena nije dokazala da je predala tužiteljici njen dio kapare koji je primila po predugovoru na koji je bila ovlaštena specijalnom punomoći od strane, između ostalih, i tužiteljice.

26.Odredbom članka 1111.ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga.

27.Dakle, kako je tužena primila iznos dijela kapare koji joj ne pripada i koji je bila dužna predati odnosno isplatiti tužiteljici time je došlo do stjecanja bez osnove na strani tužene na teret tužiteljice pa je slijedom odredbe čl.1111.st.1.ZOO-a dužna tužiteljici isplatiti iznos od 1.666,66 EUR koji predstavlja dio zadržane kapare koji se odnosi na suvlasnički dio tužiteljice.

28.Dan kad se imovina tužene povećala u smislu odredbe čl.1111.st.1.ZOO-a jest dan kad je primila kaparu u dijelu koji se odnosi na suvlasnički dio tužiteljice. Prema predugovoru tužena je kaparu primila dan sklapanja predugovora dana 03.travnja 2023. pa od tog dana teku zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115.ZOO-a budući tužena nesumnjivo ima svijest da se radi o iznosu koji njoj ne pripada i utoliko se ima smatrati nepoštenim stjecateljem u smislu odredbe čl.1115.ZOO-a.

29.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.izreke.

30.Parnične stranke pravodobno su istaknule zahtjev za naknadu parničnog troška. Za istaknuti je da je tužiteljica u tužbi naznačila kao vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.000,00 EUR, međutim, s obzirom da se radi o novčanom potraživanju u iznosu od 1.666, 66 EUR koji iznos se uzima kao vrijednost predmeta spora to je bez utjecaja naznaka navedenog iznosa kao vrijednost predmeta spora. Kako je tužiteljica uspjela u sporu to joj temeljem odredbe čl.154.st.1.ZPP-a pripada pravo na naknadu troška. Visina troška odmjerena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 38/23, 107/25, dalje OT) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ( Narodne novine broj 37/23) i to za

– sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR (100b*2,00EUR uvećano za 25%PDV)

– sastav podneska od 27.06.2025. u iznosu od 250,00 EUR(100b*2,00EUR uvećano za 25%PDV)

– sastav podneska od 21.10.2025. u iznosu od 250,00 EUR (100b*2,00EUR uvećano za 25%PDV)

– pristup na ročište od 08.07.2025. u iznosu od 250,00 EUR (100b*2,00EUR uvećano za 25%PDV)

– pristup na ročište od 12.09.2025. u iznosu od 250,00 EUR (100b*2,00EUR uvećano za 25%PDV)

– pristup na ročište od 06.10.2025. u iznosu od 250,00 EUR(100b*2,00EUR uvećano za 25%PDV)

– pristup na ročište od 16.10.2025. u iznosu od 250,00 EUR(100b*2,00EUR uvećano za 25%PDV)

– pristup na ročište od 21.11.2025. u iznosu od 250,00 EUR(100b*2,00EUR uvećano za 25%PDV)

– plaćenu pristojbe na tužbu u iznosu od 33,23 EUR te pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 EUR.

31.Time sveukupno priznati trošak tužiteljici iznosi 2.099,59 EUR dok se za više zatraženo u iznosu od 250,41 EUR zahtjev odbija kao neosnovan. Naime, trošak sastava podneska od 18.siječnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR nije priznat jer se radi o požurnici pa ga sud ne cijeni potrebnim za svrhovito vođenje postupka niti je priznat puni iznos od 70,00 EUR na ime sudske pristojbe na presudu.

U Splitu, 31.prosinca 2025.g.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužiteljica

- punomoćniku tuženika