REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4677/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AD iz [adresa], A [adresa], koju zastupa opunomoćenica Željka Janjanin, odvjetnica u Zagrebu, Trg Nikole Šubića Zrinskog 2, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon objave presude, 31. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-224-02/21-01/5763, URBROJ: 511-01-203-24-7 od 6. rujna 2024.
II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/I-224-02/21-01/5763, URBROJ: 511-01- 203-24-7 od 6. rujna 2024., odbio zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.
2. Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je upis nacionalne pripadnosti u maticu rođenih trajan te da se isti ne može izmijeniti kada je jednom upiše. Napominje kako mogućnost upisa nacionalne pripadnosti u maticu rođenih za osobe kojima te pripadnost nije bila od početka upisivana u Republici Srbiji je omogućena tek 2019., godine kada je to pravo i iskoristila. Smatra nadalje kako činjenica na kojem je jeziku upisano djetetovo rođenje nema nikakve veze s nacionalnom pripadnošću majke. Ističe kako nije osobno vršila upis rođenja kćeri te da nije mogla dati izjašnjenje o pripadnosti hrvatskom narodu. Navodi kako prilikom podnošenja zahtjeva za upis u poseban birački spisak, od stranaka nisu tražene nikakve isprave temeljem kojih bi ih nadležno tijelo upisalo u takav popis te smatra da se propust tijela lokalne samouprave ne bi trebao stavljati njoj na teret. Također navodi kako se činjenica da joj oba roditelja nisu pripadnici hrvatskog naroda, već samo majka ne može tumačiti na njenu štetu, jer zakonodavac nije odredbu precizno formulirao da je obvezna pripadnost oba roditelja. Navodi kako je u spis dostavila dokaz o tome da se prilikom prijave na evidenciju nezaposlenih izjasnila kao P te da taj dokaz tuženik nije uzeo u obzir prilikom rješavanja zahtjeva.
3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika te potražuje troškove upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Poziva se na odredbu članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Ističe da u provedenom postupku ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno da tužiteljica nije dokazala svoju osobnu pripadnost hrvatskom narodu, kao niti pripadnost hrvatskom narodu za svoja oba roditelja, već samo za majku. Ponavlja navode iznesene u obrazloženju osporenoga rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev .
5. Sud je 12. prosinca 2025., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz obrazloženja osporavanoga rješenja proizlazi da je tuženik utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.) uz obrazloženje da tužiteljica u svrhu dokazivanja pripadnosti hrvatskom narodu prilaže izvadak iz matične knjige rođenih izdan **.**.2021., u [adresa] u kojem je u rubrici nacionalnost upisan podatak hrvatska, ali da se radi o ispravi izdanoj neposredno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva u kojoj je podatak o narodnosti upisan radi mogućeg pribavljanja isprave kao dokaza u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem. Tuženik je nadalje utvrdio da prijavu rođenja niti jednog djeteta tužiteljica nije vršila osobno te da je osobno vršila prijavu određivanja osobnog imena kćeri T kada je tražila da se upis djetetovog imena izvrši na srpskom jeziku čime prema ocijeni tuženika nije iskazala pripadnost hrvatskom narodu. Tuženik je nadalje uvidom u raniji spis u kojem je tužiteljica podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo, utvrdio da se u tom postupku tužiteljica prilikom rođenja kćeri M nije nacionalno izjasnila te je uvidom u matičnu knjigu učenika utvrđeno da je tužiteljici u rubrici narodnost upisan podatak N, ocu U, a majci P. Upis tužiteljice u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine u Srbiji tuženik je ocijenio kako isti ne može biti osnova za primitak u hrvatsko državljanstvo jer je člankom 47. stavkom 2. Zakona o nacionalnim savjetima nacionalnih manjina (Sl. glasnik RS br. 72/09.), propisano da se pripadnici nacionalnih manjina upisuju u poseban birački popis dobrovoljno. Činjenica članstva u Kulturno-prosvjetnu zajednicu Hrvata "Šokadija" prema ocjeni tuženika nije od utjecaja na drugačije rješenje upravne stvari obzirom da tužiteljica navedenom ispravom samo dokazuje članstvo, a ne svoju pripadnost hrvatskom narodu obrazlažući da je općepoznato da su članovi hrvatskih udruga pripadnici i drugih naroda.
8. Prema članku 16. stavku 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa] može steći hrvatsko državljanstvo, ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona. Člankom 16. stavkom 2. Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
9. Odredba članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu omogućuje pripadniku hrvatskog naroda stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima, a odredbom stavka 2. istog članka propisano je koga se može smatrati pripadnikom hrvatskog naroda, odnosno načini dokazivanja navedene pripadnosti.
9.1. Na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu u hrvatsko državljanstvo mogu se primati samo osobe koje udovoljavaju, uz ostalo, pretpostavci da jesu pripadnici hrvatskog naroda. Je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod ranijim deklariranjem treba smatrati kontinuirano i neproturječno osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama je jedan od vidova deklariranja pripadnosti u pravnom prometu (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.). Nadalje, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi, već aktivno sudjelovanje. Pojam „aktivno sudjelovanje“ treba tumačiti u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da se na temelju te činjenice utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.).
9.2. Prilikom ocjenjivanja pretpostavki iz članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, osim ranijeg nacionalnog izjašnjavanja podnositelja zahtjeva, sukladno svrsi i smislu odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koji propisuje privilegirane uvjete naturalizacije upravo za pripadnike hrvatskog naroda u inozemstvu, treba uzeti u obzir i etničko podrijetlo podnositelja zahtjeva. Zbog toga je uz osobno izjašnjavanje pripadnikom hrvatskog naroda u pravnom prometu kroz određeno vremensko razdoblje, a ne samo u trenutku podnošenja zahtjeva, od značaja dokazati i pripadnost hrvatskom narodu podrijetlom (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-43/23-3 od 15. veljače 2023.). Relevantnost etničke pripadnosti roditelja podnositelja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu potvrđuje zakonodavac Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 102/19.) kojim je u članku 16. Zakona dodan stavak 3., prema kojem iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.
9.3. Uvjerenje javnopravnog tijela o pripadnosti hrvatskom narodu mora biti takvo da isključuje svaku sumnju u njegovu istinitost (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.), kako bi se onemogućilo stjecanje državljanstva pod povoljnijim uvjetima na temelju nevjerodostojnog nacionalnog izjašnjavanja.
10. Primjenjujući navedena pravna shvaćanja u okolnostima konkretnog slučaja ovaj Sud prihvaća obrazloženje tuženika koji je naveo uvjerljive i logične razloge za svoje uvjerenje da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem na temelju odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
11. Nadalje, nedvojbeno je u upravnom postupku utvrđeno da otac tužiteljice nije pripadnik hrvatskog naroda, jer je iz prijave rođenja tužiteljice u rubrici narodnost za njega upisan podatak, a u dopuni prijave rođenja, U, a i sama tužiteljica je u obrascu zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva u rubrici narodnost za oca navela podatak: R. Srbije, a i isto je utvrđeno uvidom u matičnu knjigu učenika tužiteljice. Isto tako činjenica tužiteljičina članstva u Kulturno-prosvjetnoj zajednici Hrvata "Šokadija" nije dokaz pripadnosti hrvatskom narodu, jer prema ocjeni ovog suda „aktivno sudjelovanje“ ne podrazumijeva bilo kakav angažman u udruzi, već pokretački, osnivački, organizacijski, voditeljski, upravljački i sl. angažman u hrvatskoj udruzi u inozemstvu iz kojeg se može utvrditi pripadnost hrvatskom narodu.
12. Kako, tužiteljica u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava, Sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.
13. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.
14. Točkom II izreke odbijen je zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 31. prosinca 2025.
Sutkinja
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Željka Janjanin, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 2,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,
3. U spis