REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-12203/2021-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Markoviću, odvjetnici iz Sesveta, Varaždinska 77, protiv tuženika LASER-PRODAJA d.o.o., Slavonski Brod, Osječka 284, OIB: 00458191589, zastupanog po punomoćniku Goranu Dukovčiću, odvjetniku iz Zagreba, Taborska 31, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Daliborke Planinčević, odvjetnice, te punomoćnika tuženika Gorana Dukovčića, odvjetnika, dana 31. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 17.757,60 eur s pripadajućom zakonskom kamatom na navedeni iznos koja teče od dana 22. rujna 2020. pa do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.419,20 eur, što predstavlja razliku od dosuđenih 17.757,60 eur do zatraženih 27.176,80 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.682,03 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 31. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je dana 3. listopada 2018. zadobio ozljedu na radu, te u ovom postupku potražuje naknadu nastale štete, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu troškova, kako je to postavljeno konačnim tuženim zahtjevom od 28. svibnja 2024..

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se osporava visina i osnov postavljenog tužbenog zahtjeva, kojim slijedom se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva uz nadoknadu parničnih troškova, čemu se pridružio i umješač na strani tuženika, čije miješanje je bilo dopušteno raspravnim rješenjem od 8. studenog 2024..

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja K-119/2019 od 31. srpnja 2019. (str. 6-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 12-27 spisa), Odštetni zahtjev- prijedlog nagodbe od 16. rujna 2020., uz presliku povratnice (str. 28-30 spisa), Policu osiguranja imovine broj 11-7002561754 (str. 48 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 49-52 spisa), Zapisnik Inspektorata rada od 22. listopada 2018. (str. 53 spisa) i račun od 15. ožujka 2018. (str. 54 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj, zakonski zastupnik tuženika AA te svjedoci ŽA i SA, svi na ročištu održanom 16. prosinca 2024. (str. 122-127 spisa), a također je provedeno i medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (nalaz i mišljenje od 21. travnja 2024., str. 97-100 spisa, usmeno očitovanje od 8. studenog 2024., str. 115-117 spisa) te vještačenje zaštite na radu po vještaku ing. Marijanu Kamenjaševiću (nalaz i mišljenje od 26. veljače 2025., str. 143-158 spisa, pisano očitovanje od 12. svibnja 2025., str. 179-181 spisa, usmeno očitovanje od 6. studenog 2025., str. 191-193 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Kako je već ukazano, među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, međutim tuženik te umješač su iznosili prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, u kojem smislu je bilo predlagano i provođenje vještačenje po vještaku zaštite na radu, koje je i provedeno te je vještak Marijan Kamenjašević u zaključku svog nalaza i mišljenja naveo da je do štetnog događaja došlo dana 03.10.2018. godine oko 10:00 sati, kada se tužitelj DA, direktor i zaposlenik tvrtke ELEKTRO ARTIS d.o.o. iz Zagreba, ozlijedio se za vrijeme redovitog rada na lokaciji poslovne jedinice trgovačkog društva LASER-PRODAJA d.o.o. u Velikoj Gorici. Ozlijeđeni radnik DA, nakon što je završio s postavljanjem utičnica za viličare, trebao je postaviti dva reflektora na visini između 4 i 6 metara, međusobno udaljenih oko 1,5 m. S obzirom na to da nije imao odgovarajuću radnu opremu za postavljanje navedenih reflektora, DA je od radnika društva LASER- PRODAJA d.o.o. tražio da ga podignu na visinu montiranja reflektora i to uz pomoć viličara s priručno montiranom paletom. Pošto niti jedan od radnika to nije želio napraviti, za pomoć je zamolio ŽA koji je također radnik društva LASER- PRODAJA d.o.o., ali ujedno i njegov prijatelj i kum. ŽA je pristao te, iako nije osposobljeni rukovatelj viličara, podignuo DA kako bi mogao montirati reflektore.

6. Nakon što je montirao prvi reflektor, DA zatražio je da ga se odmah prebaci na lokaciju gdje je trebao montirati drugi reflektor, ali ŽA je rekao kako je sigurnije da ga prvo spusti. Tijekom spuštanja horizontalna prečka viličara prikliještila je desnu šaku DA. Nakon ozljede ŽA pružio je prvu pomoć DA, a ubrzo je došla i hitna pomoć koja je ozlijeđenog radnika odvezla u KBC Sestre milosrdnice, Kliniku za traumatologiju u Draškovićevoj 19, Zagreb. U klinici se provela klinička amputacija II-IV prsta desne šake u razini srednjeg članka.

7. Tijekom provođenja radnog zadatka nisu poštovana pravila zaštite na radu, s obzirom da ELEKTRO-ARTIS d.o.o. nije imao odgovarajuću dokumentaciju sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, i dr.) i podzakonskih akata. Ozlijeđeni radnik DA postupio je suprotno odredbama članka 68. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18), s tim da LASER-PRODAJA d.o.o. prije izvođenja radova nije provjerila status tvrtke ELEKTRO-ARTIS d.o.o. sukladno odredbama iz zaštite na radu, niti je nadzirala provođenje radova, čime je postupila u suprotnosti s odredbama članka 17. Zakona o zaštiti na radu.

8. Sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu samozaposlene osobe se izrijekom ne spominju, međutim, odredbom članka 76. Zakona, pod pojmom drugih osoba (izvođača) obuhvaćene su i samozaposlene osobe, odnosno pri radu u zajedničkim prostorima tada se i na njih odnose odredbe Zakona o zaštiti na radu i to zbog same činjenice da se u istom prostoru nalazi više osoba na radu. Posljedično, prema dokumentaciji u predmetnom spisu, utvrđeno je nepostojanje sljedeće dokumentacije:

• Procjena rizika za tvrtku ELEKTRO-ARTIS d.o.o.,

• Osposobljavanje ozlijeđenog radnika za rad na siguran način,

• Osposobljavanje ozlijeđenog radnika za rad na visini,

• Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti ozlijeđenog radnika za rad na visini.

9. Tužitelj, tj. ozlijeđeni radnik DA, nije bio osposobljen sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu i podzakonskih akata. U predmetnoj dokumentaciji radnik ŽA izjavio je kako za poslodavca LASER-PRODAJA d.o.o. u radi na administrativnim poslovima i nije bio osposobljen za rad s viličarem. ŽA nije bio osposobljen za obavljanje radnog zadatka tijekom kojeg je došlo do ozljede na radu.

10. Kao što je već više puta navedeno, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu samozaposlene osobe se izrijekom ne spominju. Međutim, odredbom članka 76. Zakona, pod pojmom drugih osoba (izvođača) obuhvaćene su i samozaposlene osobe, odnosno pri radu u zajedničkim prostorima tada se i na njih odnose odredbe Zakona o zaštiti na radu i to zbog same činjenice da se u istom prostoru nalazi više osoba na radu. Između pravnih osoba ELEKTRO-ARTIS d.o.o. i LASER-PRODAJA d.o.o. nije postojao ugovor koji bi definirao obveze iz područja zaštite na radu, tako da je tvrtka ELEKTRO-ARTIS d.o.o. bila dužna osigurati primjerene radne uvjete (odgovarajuće sredstvo rada za rad na visini ) u skladu s pravilima zaštite na radu. Tvrtka LASER- PRODAJA d.o.o. nije provjerila ima li tvrtka ELEKTRO-ARTIS d.o.o. odgovarajuću dokumentaciju i sredstva rada, a sukladno odredbama iz zaštite na radu niti je nadzirala provođenje radova, čime je postupila u suprotnosti s odredbama članka 17. Zakona o zaštiti na radu.

11. S obzirom na nepostojanje odgovarajućeg sredstva rada za obavljanje radnog zadatka (ljestve prilagođene za rad na takvim visinama, podizna platforma ili vozilo s podiznom košarom), može se zaključiti kako nisu osigurani primjereni radni uvjeti.

12. Nadalje, a nastavno na pisano očitovanje od 12. svibnja 2025., vještak se i usmeno očitovao, te je vezano za prigovore iz podneska tužitelja od 20. ožujka 2025. naveo, prvenstveno u odnosu na tvrdnje da bi do štetnog događaja došlo isključivo zbog nepropisnog postupanja radnika tuženika BA, odgovorio da prema izjavama samog ozlijeđenog radnika koji se nalaze u predmetnoj dokumentaciji, upravo je on bio inicijator korištenja viličara i sam je tražio da ga se podigne, što onda isključuje jedino krivnju spomenutog radnika tuženika.

13. Na tvrdnju da bilo kakva zaštitna oprema ne bi spriječila nastanak ozljeda, pri čemu se tvrdi da zaštitna oprema nije niti predviđena kod izvođenja elektro radova koje je tužitelj obavljao, odgovoreno je da u konkretnom slučaju nije bila korištena zaštitna oprema za rad na visini, a što je bilo potrebno s obzirom da se upravo radilo o takvoj vrsti radova. Korištenje osobne zaštitne opreme je sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu jedna od obveznih preventivnih mjera za zaštitu zdravlja i života radnika. Vezano za eventualno korištenje rukavica, ističe se da je u pisanom nalazu i mišljenju spomenuta standardnu zaštitu opremu, unutar koje su i rukavice, koje pružaju po prirodi stvari i zaštitu od mehaničkih rizika. U konkretnom slučaju korištenje zaštitnih rukavica ne bi spriječilo ozljeđivanje, s obzirom na prirodu istog, no vjerojatno bi umanjile razinu nastalih posljedica tj. umanjile bi težinu ozljeda.

14. Što se tiče upita da li je tužitelj bio dužan znati da konkretni djelatnik tuženika nije osposobljen za korištenje viličara, odgovoreno je da je ozlijeđeni radnik bio osoba s višegodišnjim iskustvom u radu sa elektroinstalacijama a isto tako i predstavnik pravne osobe i on je morao znati da je podizanje paletom na viličaru zabranjeno prema pravilima Zaštite na radu neovisno o osposobljenosti osobe koja je rukovala viličarem.

15. U tom smislu vještak je onda ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja te dodatnog pisanog očitovanja od 12. svibnja 2025..

16. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka, budući da je predmetno vještačenje provedeno od strane osobe koja raspolaže potrebnim znanjima za provođenje istog, dok je nalaz i mišljenje podudaran i s priloženom dokumentacijom, a također je sukladno i iskazima danim tijekom ovog postupka, koje u bitnome valja prihvatiti, iz kojih nesporno proizlazi da je upravo tužitelj inzistirao da se prilikom električarskih poslova koje je obavljao koristi i viličar na način da ga podigne na potrebnu visinu, i što je osobno zatražio od radnika tuženika BA, mada je znao odnosno morao znati da se takvim postupanjem krše pravila zaštite na radu. Također je vještačenjem utvrđena i povreda pravila zaštite na radu od strane tuženika, budući da su upravo njegovi radnici sudjelovali u opisanim aktivnostima kojima su se povrijedila pravila zaštite na radu, što potvrđuje i pravomoćna presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. K-119/19 od 31. srpnja 2019.

17. Tim slijedom, a u smislu odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, kojom je propisana objektivna odgovornost u odnosu na štete nastale na radu i u vezi rada, uz postojanje egzoneracijskih razloga, prvenstveno se ističe da je tuženik odgovoran za naknadu štete tužitelju mada nije njegov poslodavac, već se radi o podizvođaču, s obzirom da je tuženik bio naručitelj radova, te odgovoran za sigurno obavljanje istih, u kojem smislu se već ukazivalo i u rješenju ovog suda od 29. srpnja 2022. kojim je bio odbijen prigovor stvarne nenadležnosti.

18. S druge strane, iz izvedenih dokaza proizlazi i da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja, te se njegovi postupci kada je tražio od BA da ga podigne viljuškarom, imaju smatrati krajnjom nepažnjom tj. jednim od egzoneracijskih razloga iz čl. 25 Zakona o zaštiti na radu, kojim slijedom valja utvrditi da je tužitelj uslijed postupanja krajnjom nepažnjom doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 25%, dok je tuženik odgovoran u omjeru od 75%.

19. U tom smislu se u daljnjem tijeku postupka utvrđivala visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku dr. Božidaru Šebečiću, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 97-100 spisa) utvrdio da je tužitelj dana 3. listopada 2018. stradao na radnom mjestu, i to na način da je nakon mijenjanja reflektora, kod spuštanja viličarem došlo do uklještenja prstiju desne šake između čeličnog okvira jarbola viličara i nosača vilica, te je zadobio udarno-razderotne rane drugog do petog prsta, otvorene višeiverne prijelome srednjeg članka drugog do četvrtog prsta, otvoreni višeiverni prijelom krajnjeg članka petog prsta, defekt fleksornih i ekstenzornih tetiva drugog do četvrtog prsta. Odmah po ozljeđivanju učinjena je osteosinteza prijeloma drugog do četvrtog prsta K-žicama i kirurška obrada rana. Nakon osam dana zbog nekroze učinjena je amputacija kažiprsta desne šake i odstranjenje odumrlog tkiva na trećem prstu. Nakon šest dana učinjena je amputacija i trećeg prsta te odstranjenje odumrlog tkiva na četvrtom prstu. Prsti šake su imobilizirani longetom kao što je i proveo fizikalnu terapiju. Zbog zadobivene ozljede kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja.

20. Na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja utvrđeno je da je funkcija desne šake teško oštećena. Kažiprst šake je amputiran u razini baze srednjeg članka, treći prst u razini zgloba između prvog i srednjeg članka. Četvrti prst je u kontrakturi, krajnji članak je anguliran prema petom prstu, a peti prst je također u značajnoj kontrakturi, krajni članak je fiksiran u semifleksiji. Hvat šake je teško oštećen, ne može uhvatiti sitnije predmete, djelom je održan hvat palcem te četvrtim i petim prstom samo širih predmeta. Povremeno osjeća bolove u dijelovima prstiju kojih nema. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 30% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli.

21. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (operacije u tri navrata) trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta 25 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Zaostali povremeni bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti.

22. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno.

23. Stanje po amputaciji drugog i trećeg prsta i deformitet četvrtog i petog prsta uzrok su naruženja većeg stupnja koje je jasno vidljivo trećim osobama.

24. Zaključno, vještak je utvrdio da mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna nakon otpusta iz bolnice u opsegu od 6 sati dnevno 3 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 3 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 6 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 6 tjedna za pomoć kod održavanje osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za pomoć kod oblačenja i svlačenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl..

25. Vještak se i usmeno očitovao na iskazane prigovore, ukazujući da tuženik u svom podnesku prigovara ocjeni smanjenja životne aktivnosti, ocjeni pretrpljenih fizičkih bolova i ocjeni potrebe za tuđom pomoć i njegom.

26. U dijelu prigovora na ocjenu smanjena fizičke aktivnosti tuženik navodi da potpuna nepokretljivost osobe predstavlja smanjenje životne aktivnosti od 100% te da teško oštećena funkcija desne šake ne može smanjiti životnu aktivnost od 30%. Vezano za takve tvrdnje, vještak je istakao da je kod ocjene smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir težinu zadobivenih ozljeda i nalaz pri pregledu tužitelja. Tužitelju je amputiran drugi i treći prst a četvrti i peti prst su u jakoj kontrakturi. Funkcija šake odnos hvat šakom je teško oštećen i tužitelj teško hvata bilo kakve predmete a naročito ako se radi o sitnim predmetima. Pored toga tužitelj ima povremene odnosno fantomske bolove u amputiranim prstima. Tužitelj jede lijevom rukom, a otežano piše desnom rukom. Obzirom da se radi o dominantnoj ruci teško oštećena funkcija šake predstavlja smanjenje životne aktivnosti od 30%.

27. Tuženik u dijelu prigovora kada navodi da smanjenje funkcija jedne šake ne može iznositi 30% jer je nepokretnost organizma 100% odgovara se da u slučaju postojanja trajnih posljedica na više organa ne dolazi do matematičkog zbrajanja već se trajne posljedice drugog i trećeg organa progresivno umanjuje. Kao primjer je naveden slučaj kada bi se radilo o istovjetnoj ozljedi lijeve ruke, smanjenje životne aktivnosti ne bi bilo 60% nego bi bilo 50%.

28. Kod prigovora na ocjenu pretrpljenih fizičkih bolova navodi se da su fizički bolovi subjektivna kategorija i nije ih moguće objektivno izmjeriti. Kod ocjene je uzeto u obzir da se radi o izuzetno teškim ozljedama desne šake, i navedene ozljede su izrazito bolne zbog velikih broja osjetnih živaca u šaci a tužitelj je i u više navrata je podvrgnut operativnim zahvatima.

29. Liječenje tužitelja je trajalo dugotrajno sve do 07.10.2019.. Zbog svega toga ocjena fizičkih bolova jačeg intenziteta u trajanju od 8 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 25 dana, manjeg 3 mjeseca, a sve kumulativno i adekvatno težini zadobivenih ozljeda i duljini liječenja.

30. Na prigovor na ocjenu za potrebu za tuđom pomoći i njegom odgovara se da tužitelj po otpustu iz bolnice nije uopće mogao koristiti desnu šaku. Funkcija šake se postepeno vraćala a što je dovelo i do smanjenja potrebe za tuđu pomoć. Ocjene potrebe za tuđom pomoći i njegom je u skladu sa zadobivenim ozljedama i zaostalim posljedicama i u cijelosti je vještak ostao kod iste.

31. Na postavljeno pitanje za koje poslove mu je trebala tuđa pomoć u trajanju u opsegu od 6 sati dnevno prva 3 tjedna odgovoreno je da mu je tuđa pomoć trebala za svlačenje, oblačenje, održavanje osobne higijene, obavljanje svih kućnih poslova, nabavu i pripremu hrane i sl., jer je u tom periodu desna ruka bila neupotrebljiva. Ponovljeno je da dakle tužitelj u spornom razdoblju praktički ništa nije mogao obavljati sam, pri čemnu nije sporno da je tužitelj cijelo vrijeme bio pokretan budući da nije imao ozljedu noge.

32. Vezano za pretrpljene bolove jakog intenziteta, navodi se da su u iste uključeni i bolovi koje je tužitelj trpio za vrijeme boravka u bolnici, pri čemu na pitanje da li je u to vrijeme primao analgetike i kako je to utjecalo na ocjenu, odgovara se da analgetici koje je primao za vrijeme boravka u bolnici samo privremeno su smanjili intenzitet bolova a nisu mogli u potpunosti ukloniti bolove u šaci jer se radilo o izuzetno teškim ozljedama odnosno zgnječenim prstima, da su bile potrebne tri operacije, te da je tijekom vremena dolazilo do odumiranja prstiju. Ta ocjena je dana kumulativno, naime tužitelj je i nakon 8 dana povremeno trpio fizičke bolove jačeg intenziteta ali ne kontinuirano kroz 24 sata.

33. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka kao i usmenu dopunu, budući da je predmetno vještačenje provedeno od strane osobe koja raspolaže potrebnim znanjima za provođenje istog, dok je nalaz i mišljenje podudaran i s priloženom medicinskom dokumentacijom, kojim slijedom nije bilo moguće prihvatiti iskazane prigovore budući da je vještak detaljno obrazložio razloge za svoje ocjene, i koje ovaj sud i prihvaća.

34. Tim slijedom, u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), tužitelju bi pripadala odgovarajuća naknada zbog utvrđene povrede prava osobnosti, i to uzimajući u obzir pretrpljene fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti te naruženje, o čemu je sud vodio računa, te bi tužitelju s tog osnova ukupno pripadalo 22.400,00 eur (u smislu postojećih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine nematerijalne štete, i to za bol 3.950,00 eur, za strah 3.750,00 eur, za smanjenje životne aktivnosti 8.700,00 eur te za naruženje 6.000,00 eur /zatraženo 9.500,00 eur, kojim slijedom tužitelju ne bi pripadao iznos od 3.500,00 eur/).

35. Također tužitelju pripada i naknada za materijalnu nenovčanu štetu, uslijed primljene tuđe pomoći u naprijed naznačenom trajanju (ukupno 336 sati), za što mu pripada 1.276,80 eur, s tim da cijena jednog sata pružanja takve pomoći utvrđena uzimajući u obzir cijenu takve usluge (3,80 eur), sve i u smislu čl. 223. Zakona o parničnom postupku.

36. Uzimajući u obzir navedeno, proizlazilo bi da bi tužitelju ukupno pripadao iznos od 23.676,80 eur, s naslova naknade neimovinske štete te naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu.

37. Međutim, kako je utvrđena suodgovornost tužitelja u omjeru od 25% za nastanak štetnog događaja, to naprijed navedeni iznosi valja umanjiti u predmetnom omjeru tj. za 5.919,20 eur te dosuditi tužitelju ukupno 17.757,60 eur, dok je konačno postavljeni tužbeni zahtjev valjalo odbiti u iznosu od 9.419,20 eur, zajedno sa zatraženim zakonskim kamatama.

38. U tom smislu odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

39. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u vezi odredbe čl. 1103. istog zakona.

40. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

41. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 11. studenog 2021., 31. kolovoza 2022., 28. svibnja 2024. te 9. travnja 2025., za svaku radnju po 250 bodova, te za podnesak od 27. veljače 2024. nagrada od 25 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 9. svibnja 2022., 22. veljače 2024., 8. studenog 2024., 16. prosinca 2024. te 6. studenog 2025., za svako ročište po 250 bodova, što je ukupno 2.525 bodova, odnosno 5.050,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (1.262,50 eur) iznos od 6.3112,50 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova vještačenja od 369,53 eur, ukupno 6.682,03 eur (u preostalom zatraženom dijelu nije priznata naknada parničnih troškova), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u ovoj parnici uspio u pretežnom dijelu, uzimajući u obzir osnovu te visinu potraživanja, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

42. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 31. prosinca 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- umješaču