REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković

Poslovni broj P-235/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja OK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po punomoćnicima Feđa Bone i Ivan Čizmić, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko – upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, dana 31. prosinca 2025.godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je OK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naspram Republike Hrvatske, vlasnik za cijelo, fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao:

- č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 248 m2, a koja je u skici lica mjesta izrađenoj od strane „GEO-POL d.o.o.“ Split od ovlaštenog inženjera stalnog sudskog vještaka geodeta KK, dipl.ing.geod označena brojevima 3-4-5-6-7-20-21- 22-1-2-23-24-25-26-27-3, od dana 09.kolovoza 2025.g. i kolovoza 2022.g. označena brojevima 7-8-9-10-11-12-13-19-20-7.

- č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 817 m2, a koja je u skici mjerenja s digitalnog katastra izrađenog od strane od ovlaštenog inženjera stalnog sudskog vještaka geodeta KK, dipl.ing. od dana 09.kolovoza 2025.g. i kolovoza 2022.g. označena brojevima 7-8-9-10-11-12-13-19-20-7.

II. Ovlašćuje se OK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove presude da provede parcelaciju:

- nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da se iz izvedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio nekretnine označen kao č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to baš u onom dijelu koji je skici lica mjesta izrađenoj od strane „GEO-POL d.o.o.“ Split od ovlaštenog inženjera KK, dipl.ing.geod od dana 09.kolovoza.2025.g. i kolovoza 2022.g.označena brojevima 3-4-5-6-7-20-21-22-1-2-23-24-25-26-27-3, u ukupnoj površini od 248 m2, a koja skica lica mjesta izrađena od strane „GEO-POL d.o.o se smatra sastavnim dijelom izreke ove presude te

- nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to baš u onom dijelu koji je u skici mjerenja s digitalnog katastra izrađenog od strane od ovlaštenog inženjera KK, dipl.ing. od dana 09.kolovoza.2025.g. i kolovoza 2022.g. označena brojevima 7-8-9-10-11-12-13-19-20-7, u ukupnoj površini od 817 m2, a koja skici mjerenja s digitalnog katastra izrađenog od strane od ovlaštenog inženjera KK, dipl.ing. od dana 09.kolovoza.2025.g i kolovoza 2022.g. se smatra sastavnim dijelom izreke ove presude.

III. Ovlašćuje se OK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelizacija nekretnina označenih kao č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] te č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama suda izvršiti upis uknjižbe prava vlasništva na navedenim novoformiranim nekretninama čestice zemlje nastaloj tim prijavnim listom, na ime tužitelja OK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo navedenih novoformiranih nekretnina.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 20.03.2023.g. podnio Zahtjev za mirno rješenje spora u odnosu na utvrđenje prava vlasništva nekretnina koje su označene kao č. zem. [katastarska čestica] površine 248 m2 te č. zem. [katastarska čestica] površine 972 m2, obje k. o. [katastarska općina], no o istome nije odlučeno. Naime, tužitelj je isključivi vlasnik i posjednik za cijelo nekretnina koje su opisane kao č. zem. [katastarska čestica] površine 248 m2 te č. zem. [katastarska čestica] a koje su prikazane na skici lica mjesta izrađenoj od strane „GEO-POL d.o.o.“ Split od ovlaštenog inženjera KK, dipl.ing.geod. i to č. zem. [katastarska čestica] površine 248 m2 označene brojevima 3-4-5-6-7-20-21-22-1-2-23-24-25-26-27-3 te č. zem. [katastarska čestica] površine 972 m2 označene na istoj skici 7-8-9-10-11-12-13-14-15- 1617-18-19-20-7, obje k. o. [katastarska općina] , što u naravi predstavlja čestice u isključivom posjedu i stvarnom vlasništvu tužitelja, i to za cijelo. Utoliko je upravo tužitelj stvarni isključivi vlasnik i posjednik predmetnog dijela opisanih nekretnina, za cijelo, a koje nekretnine je stekao nasljeđivanjem te dosjelošću. Naime, tužitelj je stvarni vlasnik nekretnina koje su opisane kao č. zem. [katastarska čestica] površine 248 m2 označene na skici lica mjesta izrađenoj od strane „GEO-POL d.o.o.“ Split od ovlaštenog inženjera KK, dipl.ing.geod. a koja je označena brojevima 3-4-5-6-7-20-21-22-1-2- 23-24-25-26-27-3 te č. zem. [katastarska čestica] površine 972 m2 označene na skici 7-8-9-10-11- 12-13-14-15-1617-18-19-20-7, obje k. o. [katastarska općina], a koje je stekao prvo NASLJEĐIVANJEM i to od pok. DK, pok. O, iz [adresa]. Nadalje, tužitelj je stekao pravo vlasništva i DOSJELOŠĆU obzirom je isti zajedno sa svojim pravnim prednicima u poštenom, mirnom, neometanom, zakonitom i istinitom posjedu predmetnih nekretnina, pa je i tako stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, jer je u posjedu istih već barem preko 50 godina. Utoliko je upravo tužitelj isključivi vlasnik predmetnih nekretnina kako je to naprijed navedeno, a koje nekretnine je stekao na opisani način, odnosno nasljeđivanjem i dosjelošću a obzirom da je u posjedu istih zajedno sa svojim prednicima već preko 50 godina, tako da je isti zajedno sa svojim univerzalnim i singularnim prednicima u isključivom mirnom i neprekidnom posjedu te im nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva i posjeda predmetnih nekretnina, niti prema njima postavljao bilo kakve obvezno pravne ili stvarno pravne zahtjeve u odnosu na opisane nekretnine. Utoliko tužitelj ovom tužbom predlaže da sud donese presudu.

2. Tužena u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Naime upitan je identitet predmetnog zahtjeva za mirno rješenje spora i predmetne tužbe što se može utvrditi i površnim pregledom istih. Nadalje, po mišljenju tužene, tužba i tužbeni zahtjev su u dijelu nedopušteni odnosno naslovni sud nije ovlašten o istima raspravljati i donositi odluku. Naime, dio tužbenog zahtjeva u kojemu tužitelj zahtijeva ovlaštenje na parcelaciju, provedbu parcelacije, izrade prijavnog lista u nadležnosti je upravnih tijela koja u tom dijelu donose odluke sukladno propisima koji predstavljaju lex specialis te odlučivanje o navedenom nije u nadležnosti suda. Pregledom petita tužbenog zahtjeva vidljivo je i kako je isti u suprotnosti sa ispravama na kojima se temelji, i to konkretno skici lica mjesta Geoo- Pol d.o.o. Split. Naime tužitelj u tužbi predmet spora označava i točkom „1617“ koja na naznačenoj skici ne postoji te se predlaže sudu pozvati tužitelja, radi svih istaknutih razloga, na uređenje tužbe i tužbenog zahtjeva na način da bude podoban za raspravljanje uz upozorenje na posljedice odredbi ZPP-a. Za istaknuti je i kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelje na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora. Navedenom prijedlogu podnositelj je udovoljio odnosno pismeno putem punomoćnika dostavio isprave te dokaz o pokretanju postupka osiguranja u kojemu do današnjeg dana sud nije poduzimao radnje. S obzirom na navedeno tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da bez krivnje tužene nisu izvođeni dokazi očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže se u ovom postupku te tužena shodno tomu nije dužna niti snositi troškove postupka neovisno o ishodu spora. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se poziva i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje nadležnog upravitelja prometnice koja graniči s predmetnim nekretninama, ŽUC Split i Grada Vrgorca. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968. godine te Hrvatsku osnovnu kartu (1954. - 2009.) za predmetni lokalitet. Predlaže se pribaviti potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. o eventualnoj pripadnosti predmeta spora šumskogospodarskoj osnovi te izvesti dokaz saslušanjem lugara nadležnog za gospodarsku jedinicu Šibenik na adresi, Vrgorac, 3. bojne 156. br. HV 8., Vrgorac. Predlaže se pribaviti i katastarske planove Habsburškog carstva te planove vojnih izmjera za predmetni lokalitet. Predlaže se također pozvati ŽUC Split, UL. Ruđera Boškovića 22, Split i Grad Vrgorac, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Tijekom postupka izvedeni su predloženi dokazi pregledom svih isprava u spisu, uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika, stranaka i svjedoka te njihovim saslušanjem.

3.1. Ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je i tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci, a takav svoj zaključak sud temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima i primjenjenom pravu.

4. Po prijedlogu tuženice pribavljena su očitovanja Grada Vrgorca, i Županijske uprave za ceste.

4.1. ŽUC Split (koji je nadležan za Splitsko-dalmatinsku županiju na kojoj se nesporno nekretnina nalazi) u svom dopisu ističu da se ne radi o cestama iz njene nadležnosti.

4.2. Grad Vrgorac je nakon svog dopisa, sudjelovao na uviđaju te u konačnici utvrdio da predmet spora uopće ne predstavlja cestu odnosno javno dobro, što je vidljivo i iz činjenice da nije obuhvaćen asfaltni put.

5. Iz Uvjerenja ispostave Katastar vidljivo je da je građevina koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] i čest. zgr [katastarska čestica] evidentirana kao sagrađena prije 15.02.1968.g., što ukazuje na postojanje životne aktivnosti sredinom 20.tog stoljeća na predmetu spora, jer građevina nije nastala sama od sebe, već ju je sačinila ljudska djelatnost.

6. Iz Ugovora o korištenju mreže proizlazi da na adresi [adresa], što je u naravi obuhvat predmeta spora, tužitelj ima strujni priključak

7. Iz Izvoda iz katastarskog plana proizlazi da je predmet spora smješten u zaseoku [adresa], dakle kao što tužitelj ima prezime DK, što ukazuje na dugotrajnost obitavanja obitelji DK na tom području, posebice u svjetlu činjenice da se i iz katastarske mape Hasburškog carstva iz 19.stoljeća jasno vidi da se predmet spora – lokacija također zvala „Vekichi“.

8. Iz rješenja O-119/11 iza umrlog DK pok. O rođ. 1928.g., umrlog 2010.g. proizlazi da je tužitelj naslijedio za cijelo kao unuk nekretnine koje su tamo popisane, a među kojima se navode i opisno navedene građevina i zemlje.

9. Iz rješenja O-401/2020 iza umrle GK rođ. 1931.g. proizlazi da su je naslijedili tužitelj za pola, a FK i JK za ¼ navedenih nekretnina.

10. Iz dopisa JK od 14.01.2021.g. proizlazi da je isti ustupio svoje nekretnine OK koje je naslijedio iza pok. majke GK.

11. Iz karte Habsburškog carstva iz 19.st. proizlazi da je područje [adresa] bilo naseljeno jer su vidljivi jasni obrisi čestica i građevina na predjelu gdje se nalazi spor.

12. Iz PL 382 k. o. [katastarska općina] proizlazi da su ZK i ZK GK upisani kao suposjednici za 1/2, a što je sve raspodjeljeno već ranije navedenim rješenjima o nasljeđivanju i ustupima.

13. Iz dopisa Hrvatskih šuma od 16.01.2025.g. proizlazi da dio predmeta spora ulazi u šumu i šumsko zemljište, odnosno da je dio šumskogospodarske osnove međutim uviđajem na licu mjesta i saslušanjem svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da kroz povijest posjedovanja, praktički od 19.st. nije bilo šume, odnsono čak ni lugari nisu dolazili na taj predio već na udaljeni predio iznad ceste. Utvrđeno je dakle da u stvarnosti šuma nije postojala na predmetu spora, a niti je logično da to bude obzirom se u naravi radilo o širem dvorištu tužiteljevih predaka koje su oni koristili sukladno iskazima svjedoka, neometano od bilo koga. Posebice je svjedok AK tu bio izričit, a i IK je iskazivala da bi se tu slagala drva usječena na drugim mjestima (dakle ne na predmetu spora) te da su tu napasala i živina, a živina bi se teško mogla napasati da je tu šuma koja stvara hlad i time sprječavala rast trave. Ujedno ne proizlazi iz raspravne građe (pa ni iz citiranog sopisa Hrvatskih šuma) da bi prijem, ili na dan 16. listopada 1990. gopdine (dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90), šuma bila na predmetu spora. Ovom sudu nije sporno da je po čl. 49.st.2. Zakonu o šumama SRH, ("Narodne novine" broj: 20/77.) koji je stupio na snagu 31. svibnja 1977. izričito bilo propisano: „Na šumama i šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću”, međutim tužena nije dokazala da bi u to vrijeme, pa ni uopće u razdoblju 1901-2022, bila šuma na predmetu spora, pa u ovoj pravnoj stvarni ne postoji zabrana stjecanja vlasništva dosjelošću po toj osnovi u razdoblju 1977-2022 (godina za koju H.šrume tvrde da je dio predmeta spora obuhvaćen Onovnom gospodarenja).

14. Iz vještva dipl.ing. KK proizlazi da je isti identificirao predmet spora i na licu mjesta tijekom uviđaja i ranije, a primjedbi na vještvo nije bilo pa ga i sud prihvaća kao stručno, jasno i upotrebljivo.

15. Sud je odlučio svjedoke saslušati baš na licu mjesta kako bi mogao detaljno ispitati okolnosti podjedovanja nekretnine. Na licu mjesta saslušani svjedoci su iskazivali s dobrim znanjem povijesti posjedovanja i obiteljskih odnosa tužitelja.

16. Saslušana svjedokinja ČK, rođ. 1952.g., tužiteljeva tetka u svom iskazu navodi da je generacijama predmet spora u posjedu njihove obitelji, da se na predmetu spora živjelo i da je tu nekada živio OK otac K, a ranije njegov djed DK, od kojeg je i naslijedio nekretninu. Navodi da FK (stric tužitelja) ne polaže nikakvo pravo na nekretninu jer je on dobio na drugoj lokaciji nekretnine. Navodi da je kamena kuća koju okružuje predmet spora bila stara i kad je ona bila dijete, a da su nadogradnje građene kasnije od strane OK, te da šumar nikada nije tu dolazio, a niti branio , a to zna jer je tu čuvala i ovce.

17. Svjedokinja IK r. 1955.g u svom iskazu navodi da od kada zna za sebe da je to posjed tužitelja odnosno ranije njegovog djeda DK, te da joj je to poznato jer je tu dolazila često kod tužiteljeve bake GK. Navodi da ih nikada nitko u posjedu nije opmetao te da šumar nikada nije dolkazio na tu lokaciju, i uvijek se smatralo da je to starina FK. Navodi da na istočnom dijelu postoji stablo oraha i košćele, a da bi se tu odlagala i drva za loženje koja bi se usjekla na drugim mjestima, a i da bi se tu znala napasti i živina.

18. Svjedok AK je istakao da je kao dijete stalno prolazio na tim lokacijama jer je imao svoje zemlje u blizini i da je svatko znao da je predmet spora vlasništvo tužiteljeva djeda DK. Navodi da im nitko to nije osporavao, pa ni lugar, te ih nikada nitko nije ometao u posjedovanju. Kuća koju okružuje predmet spora je bila i u njegovom djetinjstvu, ali kasnije su tužitelj i njegov otac nešto dograđivali. Navodi da se u zaseocima nije branilo ubiranje drva i raslinja, a da je u brdima lugar branio, ali dalje od predmeta spora i to iznad ceste. Istočni dio predmeta spora su posjedovali D, te su ga čistili i želi vrisak, te su ga samo [adresa] i brali i nosili na otkup. Navodi da je na predjelu [adresa] stanje zemljišnih knjiga katastrofalno loše.

19. Saslušani svjedok SK, ističe da mu je osobno a i iz obiteljskih priča poznato da je predmet spora u posjedu tužiteljeva djeda i oca, a sada tužitelja. Istočni dio spora je bio održavan od SK, ali i okolno dvorište je također bilo uredno u posjedu SK , te su to svi znali i poštivali kao njihovo. Navodi da je on tu dolazio od djetinjstva, te da su gabariti objekata ostali isti, a i znali su u selu da je djed tužitečlja ili njegov predak radi staru kamenu kuću, a onda djed i otac po pričama gradili dodatke, a OK samo renovirao. Lugar nikada nije dolazio u zaseok [adresa], a ni branio im ništa, već samo daleko od predmeta spora. Kao i prethodno saslušanio svjedok navodi da je na predjelu [adresa] stanje zemljišnih knjiga loše.

20. Sud je poklonio vjeru dobro informiranim svjedocima. Iz njihovih iskaza u bitnom proizlazi da su nasljednici iza smrti pok. DK uredno podijeljeni, da nema sporova među njima glede predmeta spora, da se radi o jako davnoj starini pok. DK koaj seže u 19. stoljeće (svjedoci govore o starini tužiteljeva djeda koji je rođen 1928., pa je izraz starina u narodu prihvaćen kao „djedovina“ od te osobe – djeda tužitelja), a da su nasljednici nastavili pošteni posjed pa su se mogli i podijeliti, pa da je tužitelj u podjeli mogao steći samostalno vlasništvo nastavkom svog poštenog posjedovanja. Ti iskazi su i logični jer je na licu mjesta bilo uočljivo da je predmet spora pod dugotrajnom ljudskom djelatnošću, pa i onom dijelu gdje su predaci tužitelja odlagali svoj otpad. Drugim riječima, tužiteljev prednik DK je zajedno sa svojim prednikom poštenim posjeedvoanje stekao vlasništvo u razdoblu 1901-1941.g.), te je time ispunio uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću sukladno čl. 1473. Općeg građanskog zakonika. Međutim, sve da i nije do 1941.g. (a jest) onda bi bili potpuno jasno ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću u razdoblju 1959.do 1999.godine od strane tužiteljeva djeda kojeg je on naslijedio.

21. Na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

22. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

23. U velikom broju odluka (sada u zadnje vrijeme beziznimno) viših sudova je utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. No ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina.

24. To jer je pomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. je pak, posebice pod utjecajem presuda pred Europskim sudom za ljudska prava, jasno istaknuto: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

25. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske, kao potpuno pravilno, prihvaća i primjenjuje i ovaj sud.

26. U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor. Pritom se kod nevrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

27. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 31. prosinca 2025.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnik Feđa Bone

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću