Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava Fašizma 7
Poslovni broj: P-944/2024-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja POA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao zak. nasljednica iza PO, zastupana po punomoćniku Ani Srok Lopar, odvj. iz [adresa], protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupana po punomoćniku Hrvoje Matiću, odvj. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave 19. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, zaključene uz primjenu odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 31. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 306-445/2007 koji je sklopljen dana 13. rujna 2007. godine između tužitelja PO iz [adresa] (ranije na adresi u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranijeg naziva HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), kao kreditora, solemniziran kod Javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva pod brojem OV-24174/2007 dana 25. rujna 2007.
sadržane u čl. 6. st. 2. u dijelu koji glasi: "(...) sukladno Odluci o kamatnim stopama HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. ili drugog akta Banke."
-sadržane u čl. 6. st. 3. koji glasi: "Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promjenjenom kamatnom stopom." pa kao takve ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.700,43 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi :
na iznos od 50,17 eura počevši od 2.2.2008
do isplate
na iznos od 50,05 eura počevši od 1.3.2008
do isplate
na iznos od 11,54 eura počevši od 1.4.2008
do isplate
na iznos od 111,29 eura počevši od 1.5.2008
do isplate
na iznos od 111,03 eura počevši od 3.6.2008
do isplate
na iznos od 110,77 eura počevši od 1.7.2008
do isplate
na iznos od 110,26 eura počevši od 2.9.2008
do isplate
na iznos od 109,99 eura počevši od 2.10.2008
do isplate
na iznos od 56,88 eura počevši od 1.1.2008
do isplate
na iznos od 64,93 eura počevši od 3.1.2009.
do isplate
na iznos od 121,52 eura počevši od 3.2.2009
do isplate
na iznos od 121,21 eura počevši od 3.3.2009.
do isplate
na iznos od 120,90 eura počevši od 1.4.2009.
do isplate
na iznos od 120,58 eura počevši od 1.5.2009.
do isplate
na iznos od 120,27 eura počevši od 2.6.2009.
do isplate
na iznos od 119,95 eura počevši od 1.7.2009.
do isplate
na iznos od 119,63 eura počevši od 1.8.2009.
do isplate
na iznos od 26,00 eura počevši od 1.9.2009.
do isplate
na iznos od 93,30 eura počevši od 2.9.2009.
do isplate
na iznos od 118,97 eura počevši od 1.10.2009
do isplate
na iznos od 118,63 eura počevši od 3.11.2009
do isplate
na iznos od 118,30 eura počevši od 2.12.2009.
do isplate
na iznos od 117,95 eura počevši od 1.1.2010.
do isplate
na iznos od 117,61 eura počevši od 2.2.2010.
do isplate
na iznos od 117,27 eura počevši od 2.3.2010.
do isplate
na iznos od 116,91 eura počevši od 2.4.2010.
do isplate
na iznos od 116,55 eura počevši od 4.5.2010.
do isplate
na iznos od 116,19 eura počevši od 2.6.2010
do isplate
na iznos od 115,84 eura počevši od 2.7.2010
do isplate
na iznos od 115,46 eura počevši od 3.8.2010
do isplate
na iznos od 115,09 eura počevši od 2.9.2010
do isplate
na iznos od 114,71 eura počevši od 2.10.2010.
do isplate
na iznos od 114,34 eura počevši od 3.11.2010
do isplate
na iznos od 113,95 eura počevši od 1.12.2010
do isplate
na iznos od 99,97 eura počevši od 1.1.2011
do isplate
na iznos od 99,61 eura počevši od 2.2.2011
do isplate
na iznos od 99,26 eura počevši od 2.3.2011
do isplate
na iznos od 98,91 eura počevši od 2.4.2011
do isplate
na iznos od 98,53 eura počevši od 3.5.2011
do isplate
na iznos od 98,18 eura počevši od 2.6.2011
do isplate
na iznos od 97,80 eura počevši od 2.7.2011
do isplate
na iznos od 97,43 eura počevši od 2.8.2011
do isplate
na iznos od 97,05 eura počevši od 2.9.2011
do isplate
na iznos od 96,67 eura počevši od 4.10.2011
do isplate
na iznos od 70,43 eura počevši od 3.11.2011
do isplate
na iznos od 70,13 eura počevši od 2.12.2011
do isplate
na iznos od 69,83 eura počevši od 3.1.2012
do isplate
na iznos od 69,53 eura počevši od 2.2.2012
do isplate
na iznos od 69,23 eura počevši od 2.3.2012
do isplate
na iznos od 68,92 eura počevši od 3.4.2012
do isplate
na iznos od 68,61 eura počevši od 3.5.2012
do isplate
na iznos od 68,29 eura počevši od 2.6.2012
do isplate
na iznos od 67,98 eura počevši od 3.7.2012
do isplate
na iznos od 67,66 počevši od 2.8.2012
do isplate
na iznos od 67,34 eura počevši od 4.9.2012.
do isplate
na iznos od 67,01 eura počevši od 2.10.2012
do isplate
na iznos od 66,68 eura počevši od 3.11.2012
do isplate
na iznos od 66,36 eura počevši od 4.12.2012
do isplate
na iznos od 66,02 eura počevši od 3.1.2013.
do isplate
na iznos od 65,69 eura počevši od 2.2.2013
do isplate
na iznos od 65,35 eura počevši od 2.3.2013
do isplate
na iznos od 65,00 eura počevši od 3.4.2013
do isplate
na iznos od 64,67 eura počevši od 3.5.2013
do isplate
na iznos od 64,32 eura počevši od 4.6.2013.
do isplate
na iznos od 63,97 eura počevši od 2.7.2013
do isplate
na iznos od 63,61 eura počevši od 2.8.2013
do isplate
na iznos od 63,25 eura počevši od 3.9.2013
do isplate
na iznos od 62,90 eura počevši od 2.10.2013
do isplate
na iznos od 62,54 eura počevši od 5.11.2013
do isplate
na iznos od 62,17 počevši od 3.12. 2013
do isplate
na iznos od 61,80 eura počevši od 3.1.2014.
do isplate
III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 306-445/2007 koji je sklopljen dana 13. rujna 2007. godine između tužitelja PO iz [adresa] (ranije na adresi u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranijeg naziva HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), kao kreditora, solemniziran kod Javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva pod brojem OV-24174/2007 dana 25. rujna 2007. godine kojima se otplata kredita vezuje uz valutu švicarski franak,
-sadržane u čl. 3. st. 2. u dijelu koji glasi: "(...) Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. važeće na dan plaćanja. (...)"
- sadržane u čl. 4. st. 3. u dijelu kojim se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja pa kao takve ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 17.492,74 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:
na iznos od 4,81 eura počevši od 1.12.2007
do isplate
na iznos od 3,41 eura počevši od 4.12.2007
do isplate
na iznos od 8,51 eura počevši od 3.1.2008.
do isplate
na iznos od 20,47 eura počevši od 2.2.2008.
do isplate
na iznos od 24,82 eura počevši od 1.3.2008
do isplate
na iznos od 37,50 eura počevši od 1.4.2008
do isplate
na iznos od 20,85 eura počevši od 1.5.2008
do isplate
na iznos od 14,27 eura počevši od 3.6.2008
do isplate
na iznos od 22,38 eura počevši od 1.7.2008
do isplate
na iznos od 10,47 eura počevši od 1.8.2008
do isplate
na iznos od 11,05 eura počevši od 2.9.2008
do isplate
na iznos od 19,98 eura počevši od 2.10.2008
do isplate
na iznos od 71,59 eura počevši od 1.11.2008
do isplate
na iznos od 44,64 eura počevši od 3.12. 2008
do isplate
na iznos od 39,25 eura počevši od 1.1.2009
do isplate
na iznos od 44,29 eura počevši od 3.1.2009
do isplate
na iznos od 89,42 eura počevši od 3.2.2009
do isplate
na iznos od 92,62 eura počevši od 3.3.2009
do isplate
na iznos od 83,79 eura počevši od 1.4.2009
do isplate
na iznos od 81,46 eura počevši od 1.5.2009
do isplate
na iznos od 3,93 eura počevši od 5.5.2009
do isplate
na iznos od 71,98 eura počevši od 2.6.2009
do isplate
na iznos od 49,93 eura počevši od 1.7.2009
do isplate
na iznos od 12.07 eura počevši od 3.7.2009
do isplate
na iznos od 64,69 eura počevši od 1.8.2009
do isplate
na iznos od 29,02 eura počevši od 1.9.2009
do isplate
na iznos od 42,35 eura počevši od 2.9.2009
do isplate
na iznos od 69,47 eura počevši od 1.10.2009
do isplate
na iznos od 64,17 eura počevši od 3.11.2009
do isplate
na iznos od 9,16 eura počevši od 1.12.2009
do isplate
na iznos od 42,44 eura počevši od 2.12.2009
do isplate
na iznos od 14,52 eura počevši od 10.12.2009
do isplate
na iznos od 6,40 eura počevši od 22.12.2009
do isplate
na iznos od 82,08 eura počevši od 1.1.2010
do isplate
na iznos od 93,41 eura počevši od 2.2.2010
do isplate
na iznos od 90,81 eura počevši od 2.3.2010
do isplate
na iznos od 12,51 eura počevši od 1.4.2010
do isplate
na iznos od 96,23 eura počevši od 2.4.2010
do isplate
na iznos od 103,45 eura počevši od 4.5.2010
do isplate
na iznos od 3,37 eura počevši od 1.6.2010
do isplate
na iznos od 107,86 eura počevši od 2.6.2010
do isplate
na iznos od 15,02 eura počevši od 1.7.2010
do isplate
na iznos od 144,33 eura počevši od 2.7.2010
do isplate
na iznos od 148,05 eura počevši od 3.8.2010
do isplate
na iznos od 9,33 eura počevši od 1.9.2010
do isplate
na iznos od 177,84 eura počevši od 2.9.2010
do isplate
na iznos od 166,88 eura počevši od 2.10.2010
do isplate
na iznos od 151,11 eura počevši od 3.11.2010
do isplate
na iznos od 187,41 eura počevši od 1.12.2010
do isplate
na iznos od 135,62 eura počevši od 1.1.2011
do isplate
na iznos od 93,22 eura počevši od 4.1.2011
do isplate
na iznos od 19,95 eura počevši od 1.2.2011
do isplate
na iznos od 183,65 eura počevši od 2.2. 2011
do isplate
na iznos od 34,13 eura počevši od 1.3.2011
do isplate
na iznos od 173,57 eura počevši od 2.3.2011
do isplate
na iznos od 0,09 eura počevši od 1.4.2011
do isplate
na iznos od 195,33 eura počevši od 2.4.2011
do isplate
na iznos od 198,90 eura počevši od 3.5.2011
do isplate
na iznos od 9,68 eura počevši od 1.6.2011
do isplate
na iznos od 240,95 eura počevši od 2.6.2011
do isplate
na iznos od 42,32 eura počevši od 1.7.2011
do isplate
na iznos od 216,62 eura počevši od 2.7.2011
do isplate
na iznos od 316,79 eura počevši od 2.8.2011
do isplate
na iznos od 299,01 eura počevši od 1.9.2011
do isplate
na iznos od 261,78 eura počevši od 4.10.2011
do isplate
na iznos od 254,50 eura počevši od 3.11.2011
do isplate
na iznos od 251,00 eura počevši od 2.12.2011
do isplate
na iznos od 2,66 eura počevši od 1.1.2012
do isplate
na iznos od 261,03 eura počevši od 3.1.2012
do isplate
na iznos od 275,44 eura počevši od 2.2.2012
do isplate
na iznos od 275,82 eura počevši od 2.3.2012
do isplate
na iznos od 2,36 eura počevši od 1.4.2012
do isplate
na iznos od 266,47 eura počevši od 3.4.2012
do isplate
na iznos od 271,04 eura počevši od 3.5. 2012
do isplate
na iznos od 8,16 eura počevši od 1.6.2012
do isplate
na iznos od 267,74 eura počevši od 2.6.2012
do isplate
na iznos od 271,72 eura počevši od 3.7.2012
do isplate
na iznos od 271,11 eura počevši od 2.8.2012
do isplate
na iznos od 266,33 eura počevši od 4.9.2012
do isplate
na iznos od 258,70 eura počevši od 2.10.2012
do isplate
na iznos od 267,84 eura počevši od 3.11.2012
do isplate
na iznos od 272,18 eura počevši od 4.12. 2012
do isplate
na iznos od 270,62 eura počevši od 3.1.2013.
do isplate
na iznos od 254,46 eura počevši od 2.2.2013
do isplate
na iznos od 136,13 eura počevši od 2.3.2013
do isplate
na iznos od 125,74 eura počevši od 8.3.2013
do isplate
na iznos od 6,82 eura počevši od 1.4.2013
do isplate
na iznos od 262,53 eura počevši od 3.4.2013
do isplate
na iznos od 263,39 eura počevši od 3.5.2013
do isplate
na iznos od 248,90 eura počevši od 4.6.2013
do isplate
na iznos od 240,95 eura počevši od 2.7.2013
do isplate
na iznos od 247,87 eura počevši od 2.8.2013
do isplate
na iznos od 254,43 eura počevši od 3.9.2013.
do isplate
na iznos od 267,41 eura počevši od 2.10.2013
do isplate
na iznos od 61,81 eura počevši od 1.11.2013
do isplate
na iznos od 197,95 eura počevši od 5.11.2013
do isplate
na iznos od 0,12 eura počevši od 1.12.2013
do isplate
na iznos od 264,08 eura počevši od 3.12.2013
do isplate
na iznos od 0,86 eura počevši od 1.1.2014
do isplate
na iznos od 265,12 eura počevši od 3.1.2014
do isplate
na iznos od 4,03 eura počevši od 1.2.2014
do isplate
na iznos od 243,39 eura počevši od 4.2.2014
do isplate
na iznos od 2,07 eura počevši od 1.3.2014
do isplate
na iznos od 250,12 eura počevši od 4.3.2014
do isplate
na iznos od 1,16 eura počevši od 1.4.2014.
do isplate
na iznos od 248,77 eura počevši od 2.4.2014
do isplate
na iznos od 3,12 eura počevši od 1.5.2014
do isplate
na iznos od 241,28 eura počevši od 3.5.2014
do isplate
na iznos od 0,04 eura počevši od 1.6.2014
do isplate
na iznos od 243,37 eura počevši od 3.6.2014
do isplate
na iznos od 7,29 eura počevši od 1.7.2014
do isplate
na iznos od 236,21 eura počevši od 2.7.2014
do isplate
na iznos od 3,85 eura počevši od 1.8.2014
do isplate
na iznos od 246,12 eura počevši od 2.8.2014
do isplate
na iznos od 257,53 eura počevši od 2.9.2014
do isplate
na iznos od 256,28 eura počevši od 1.10.2014
do isplate
na iznos od 85,71 eura počevši od 1.11.2014
do isplate
na iznos od 174,31 eura počevši od 4.11.2014
do isplate
na iznos od 265,04 eura počevši od 1.10.2014
do isplate
na iznos od 85,71 eura počevši od 1.11.2014
do isplate
na iznos od 174,31 eura počevši od 4.11. 2014
do isplate
na iznos od 265,04 eura počevši od 2.12.2014
do isplate
na iznos od 6,29 eura počevši od 1.1.2015
do isplate
na iznos od 257,88 eura počevši od 9.1.2015
do isplate
na iznos od 263,54 eura počevši od 3.2.2015
do isplate
na iznos od 263,54 eura počevši od 3.3.2015
do isplate
na iznos od 157,45 eura počevši od 2.4.2015
do isplate
na iznos od 106,08 eura počevši od 3.4.2015
do isplate
na iznos od 8,83 eura počevši od 1.5.2015
do isplate
na iznos od 254,71 eura počevši od 5.5.2015
do isplate
na iznos od 263,54 eura počevši od 2.6.2015
do isplate
na iznos od 263,54 eura počevši od 2.7.2015
do isplate
na iznos od 263,54 eura počevši od 4.8.2015
do isplate
na iznos od 0,15 eura počevši od 1.9.2015
do isplate
na iznos od 263,39 eura počevši od 2.9.2015
do isplate
sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.799,74 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke., sve u roku od 15 dana.
VI. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. navodi da je 13. rujna 2007. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu br. 306-445/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sa valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom solemniziran po javnom bilježniku Mariji Grozdanić Dekleva iz Rijeke, broj ovjere OV – 24174/07. Visina odobrenog kredita iznosila je 130.980,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, ugovorena kamatna stopa 4,20 %, u 180 mjesečnih anuiteta. Također, dana 10. veljače 2016. zaključen je Aneks br. 1 ugovora o kreditu br. 306- 445/2007 kojim je proveden postupak konverzije. Ugovor o kreditu da je sklopljen kao tipski ugovor, o odredbama da se uopće nije pregovaralo, a potrošači nisu informirani o riziku vezanom uz valutnu klauzulu prije potpisa ugovora, pa tužitelj kao prosječni potrošači nisu mogli sagledati ekonomske posljedice koje proizlaze iz takve klauzule. Isto tako da nije razvidan niti objektivan kriterij promjene kamatne stope odlukom banke, podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a što sve čini takve ugovorne odredbe ništetnim sukladno čl. 270 ZOO-a, te su odredbe nepoštene i ništetne. Izvršena konverzija sklapanjem dodatka ugovora o kreditu da je izvršena, ali tužitelj nije obeštećen za izvršenu pretplatu temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora, pa traži isplatu razlike kamatne stope i valutne klauzule. Predlaže da sud utvrdi ništetnom ugovorne odredbe pobliže opisano kao u točki I., III. izreke presude , a zbog ništetnosti promjenjive kamatne stope obveže tuženika isplatiti tužitelju novčani iznos od 63.565,61 kn te zbog ništetnosti valutne klauzule iznos od 108.482,71 kn, sve kao u točki II. i IV. Izreke presude. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva sve uz nadoknadu tužitelju parnični trošak postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe prigovor zastare. Tužitelj da mora dokazati status potrošača. Valutna klauzula da je zakonom dopuštena klauzula. Ističe da je ugovor o kreditu solemniziran a tužitelj bio upoznat sa rizikom rasta tečaja chf u odnosu na kunu ali je takav rizik prihvatio. Potpisom ugovora stranke da su nedvojbeno izrazile volju u pogledu promjenjive kamatne stope, a ne može se zahtijevati isto kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa. Građani koji su se odlučili na kreditno zaduživanje svjesno su ušli u rizik promjene kamatne stope. Tuženik nije imao zakonske obveze definirati parametre promjenjivosti kamatne stope do izmjene ZPK iz 2013. Svi elementi koji su utjecali na cijenu kredita javno su dostupni i nisu proizvoljni već se stopa mijenja sukladno tržišnim kriterijima koji su izvan nadzora tuženika. Tužitelj nije imao pitanja niti ušao u pregovore ukoliko je imao dvojbi i nejasnoća. Sud Europske Unije da je u skladu sa Direktivom 93/13 EEZ koja predstavlja krovni akt Europske Unije na području zaštite potrošača (presuda CAMINO posl.br. C618/10) zauzeo stav da nacionalni sudovi nisu ovlašteni na intervenciju u sadržaj ugovornog odnosa već da je na nacionalnim zakonodavstvima da otklone obvezujući učinak nepoštenih odredbi za potrošače. Tužitelj da je skladu s praksom suda EU kao potrošač definiran kao dobro informirana, razumna, pažljiva i oprezna osoba, te se ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće nametnuti ugovor određenog sadržaja. U suprotnom ukoliko nije propitivao odredbe ugovora kao potrošač tužitelj da više ne uživa pravnu zaštitu sukl. odredba ZPK i ZZP jer proizlazilo bi da nije želio pregovarati o pojedinim odredbama. Tužitelj nije imao pitanja niti ušao u pregovore ukoliko je imao dvojbi i nejasnoća. Na tužitelju da je teret dokaza da su ugovorne odredbe ništetne kao i da se nije pregovaralo o svakom pojedinom ugovoru o kreditu. Ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzula jasna, uočljiva i razumljiva te je primio otplatni plan gdje je naznačeno da se anuiteti plaćaju po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Javni bilježnik da je dužan objasniti strankama smisao i posljedice posla, a i ispitati je nužno da li se tužitelj informirao o posljedicama valutne klauzule. Niti tuženik nije mogao znati osnove promjena valute a tužitelj da je imao utjecaj na sadržaj ugovora i stranke su pregovarale o navedenom jer tuženik uvijek nudi više opcija te se prema kreditnoj sposobnosti i zahtjevima korisnika odabere jedna od mogućih opcija. Nije se moglo predvidjeti povećanje vrijednosti chf. Osporava tijek zakonske zatezne kamate jer tuženik nije nepošten. Ako sud utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli i to svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, kao i kada je kamata bila niža od početno ugovorene, jer postoje razdoblja u kojima je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, predlaže da sud umanji tražbinu tužitelja. Obzirom na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) kojim je detaljno regulirano provođenje konverzije s njenim neupitnim učinkom na razrješenje parničnih postupaka u tijeku, u konkretnoj situaciji na tužitelju je teret dokaza na okolnost koje „preplaćene“ iznose tuženik i dalje duguje tužitelju i nakon sklopljene konverzije sukladno kogentnim odredbama zakona, obzirom da tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope i kasnije izmijenjenih kamatnih stopa, kao i uslijed promjene tečaja, a koji su tužitelju uračunati prilikom konverzije, nedvojbeno ne može opstati niti biti osnovan. Tužitelj da neosnovano svojim tužbenim zahtjevima traže još povoljnije uvjete (bez valjanog pravnog temelja) od onih koji su im zakonski dopušteni odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015, dalje u tekstu ZID ZPK/15), ali i povoljnije od onih po kojima kredite vraćaju potrošači koji su od samog početka imali sklopljene isključivo kredite s valutnom klauzulom u EUR. Ističe kako je ZID ZPK/15 izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera zakonodavca koja predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu u kojem se drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, te je na taj način stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovora. U konverziji su sve preplate po osnovi tečajnih razlika i preplaćenih kamata (kao posljedicu djelomične ništetnosti osnovnog ugovora) retroaktivno iskorištene za namirenje kredita u EUR. Kako je restitucija izvršena po sili zakona, postavljanjem ovakvog tužbenog zahtjeva tužitelj ide za tim da dva puta naplati jedan te isti iznos (jednom po osnovi konverzijskog obračuna, a drugi puta po osnovi predmetne tužbe). Pravila o konverziji i načinu njezina izračuna uspostavila su ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama. Od odlučnog je značenja i da je potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. Za odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu tužitelj nakon zaključenog Dodatka nije vezan, jer se smatra da te odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka s retroaktivnim učinkom kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Obveza tuženika da tužitelju ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, određena je prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču sklapanje Dodatka ostavljeno na izbor. Zaključno, usvajanje tužbenog zahtjeva u smislu bilo kakve naknade po pravovaljanom Dodatku ugovora koji je sklopljen temeljem ZID ZPK/15, bilo bi protivno namjeri zakonodavca, svrsi konverzije i prisilnoj naravi zakonskih odredaba ZID ZPK/15, protivno volji korisnika kredita kojim pristaje na konverziju, protivno stajalištu Vrhovnog suda RH, protivno stajalištu Ustavnog suda RH, protivno europskom zakonodavstvu te stajalištu i praksi EU suda. Tuženik ističe kako ZID ZPK/15 vrlo jasno određuje na koji se način provodi konverzija te bilo kakvo novo „obeštećenje“ odnosno potraživanje potrošača koji su prihvatili konverziju dovodi do situacije da bi takvi potrošači bili dovedeni u situaciju da ostvare dvostruku korist i to protivno samom ZID ZPK. Budući da je Dodatak/Aneks o konverziji izuzet od ispitivanja nepoštenosti, a restitucija po osnovnom ugovoru ugrađena u mehanizam konverzije, pri čemu je do sklapanja aneksa došlo na temelju informiranog pristanka korisnika kredita, u slučaju konvertiranih kredita ne postoje više nikakva daljnja prava na restituciju s naslova djelomične ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu. Osporava tužitelju status potrošača, te predlaže izračun razlike umanjiti za pretplatu. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.
3. Podneskom od 6. studeni 2025. tužitelj je uredio tužbu i tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke dipl.oec. Dijane Tomljanović Butković, sve pobliže opisano kao u točkama II. i IV. izreke ove presude.
4. Imajući u vidu da je na sastanku građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VS RH pod brojem Su-IV-162/21 odlučeno među ostalim da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u chf dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, te da je tužitelj tužbeni zahtjev konačno uredio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je dopustio preinaku tužbe.
5. Odredbom čl. 190 st. 2 ZPP-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a st. 2 da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je sud dopustio takvu preinaku tužbe i riješio kao u izreci rješenja, sukladno čl. 190. st. 3 ZPP-a.
6. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to Ugovor o kreditu , Aneks Ugovora o kreditu, otplatna tablica, pregled uplata po kreditu, nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, kao i dopunu nalaza i mišljenja, te saslušanje tužiteljice kao stranke.
7 Na temelju spisu priležeće dokumentacije i to ugovora o kreditu broj 306- 445/2007 koji je sklopljen dana 13. rujna 2007. između prednika tužitelja kao korisnika kredita i tuženika (ranijeg naziva HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), kao kreditora, solemniziran kod Javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva pod brojem OV- 24174/2007 od 25. rujna 2007 utvrđeno je:
-
kako je tuženik odobrio predniku tužiteljice potrošački kredit u iznosu od 130.980,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika, rok vraćanja 180 mjeseci, a kamatna stopa ugovorena je kao promjenjiva i iznosila je 4,20 % godišnje, a ugovorena je i valutna klauzula, a što među strankama nije ni sporno,
- da je 10. veljače 2016. zaključen Aneks br. 1 ugovora o kreditu radi usklađenja sa ZID ZPK kojim se utvrđuje nedospjela glavnica kredita u iznosu od 46.317,57 eura, a koja će se podmirivati sukladno otplatnom planu iz čl. 9 tog Aneksa
- da ugovor jest konvertiran prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju u euro s danom 30. rujan 2015.
- radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem, na koji matematički izračun, po izvršenim pisanim očitovanjima i dopuni nalaza i mišljenja, niti tužitelj niti tuženik nisu imali primjedbi te ovaj sud isti prihvaća kao objektivan i u skladu s pravilima struke,
- da u nalazu i mišljenju vještak utvrđuje da je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujan 2015.,
- da preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 17.492,47 EUR (tab. 4, st. 9 i 10), negativnih tečajnih razlika nema.
- da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 6.700,43 EUR (tab. 3, st. 7 do 9). Manje plaćena kamata iznosi 1.396,42 CHF, ili 6.093,99 HRK, odnosno 808,81 EUR.Neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, iznosi 10.172,00 CHF, odnosno 44.390,59 HRK, ili 5.891,62 EUR.
- da je konverzijom utvrđena preplata od 103.907,97 HRK, odnosno 13.790,96 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 8).
- zatezna kamata na preplatu kamate (više plaćenu kamatu) do konverzije 30. rujna 2015. iznosi 4.160,30 EUR (tab. 6 st. 3). Zatezna kamata na preplatu tečaja (pozitivne tečajne razlike) do konverzije 30.09.2015. iznosi 6.151,29 EUR (tab. 7 st. 3).
Prijeboj potraživanja: Preplata u konverziji veća je od zatezne kamate na pozitivne preplate kamate i tečaja do 30. rujna 2015., te nakon njihovog prijeboja preostaje 3.479,37 EUR preplate u konverziji (tab.9). Kada se taj iznos prebije s preplatom kamate i tečaja preostaje 20.713,53 EUR preplate kamate i tečaja.
- da iako se preplata u konverziji ne temelji na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, može se tvrditi da su preplate kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir. U konverziji se kredit u CHF zamjenjuje kreditom u EUR, pri čemu se ne utvrđuje ništetnost ugovornih obveza po kamati i tečaju. Jedina veza sa CHF kreditom su iste uplate u kunama, na temelju kojih se utvrđuje preplata, odnosno manjak.
- da provedbom konverzije tužiteljeva obveza nije svedena na iznos prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi,
- da je čl. 9 Aneksa br. 1 ugovoreno da se početno utvrđen otplatni plan osnovnog ugovora u CHF zamjenjuje novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli EUR, a koji otplatni plan potpisnici prihvaćaju potpisom Aneksa br. 1
8. Nije sporno da je
- u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se je vodio pod posl.br. P-1401/12 presudom od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita. zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tužena postupila suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 te suprotno odredbama);
- u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH u odluci Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. te je u navedenom postupku pravomoćno utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 ) u razdoblju do 6.08.2007. da od 7.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.).
9. Iz nalaza i mišljenja vještaka u ovom postupku, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan, objektivan i u skladu s pravilima struke, utvrđeno je
- da iako se preplata u konverziji ne temelji na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, može se tvrditi da su preplate kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir. U konverziji se kredit u CHF zamjenjuje kreditom u EUR, pri čemu se ne utvrđuje ništetnost ugovornih obveza po kamati i tečaju. Jedina veza sa CHF kreditom su iste uplate u kunama, na temelju kojih se utvrđuje preplata, odnosno manjak
- da provedbom konverzije tužiteljeva obveza nije svedena na iznos prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi.
10. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke iz osnovnog ugovora o kreditu u točki I., III., odnosno zahtjev za isplatu razlike više plaćene kamate i tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu do dana zaključenja Aneksa br. 1, sve pobliže opisano kao u točki II. i IV. izreke presude.
11. Neosnovano tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.
12. Iako je u konkretnom slučaju između stranka sklopljen Aneks kojim je izvršena konverzija tužiteljevog kredita iz CHF u kredit vezan uz valutu EUR, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013), tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu više plaćenih iznosa na ime ništetnih odredaba osnovnog ugovora o kreditu (kamata i valuta).
13. Ovo iz razloga jer je kogentnom odredbom čl. 327 ZOO-a izričito propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba time da je odredbom čl. 328 ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi dok je prema odredbi čl. 323 st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora time da ništetnost neke odredbe ugovora kako je to propisano odredbom čl. 324 st. 1 ZOO-a ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
14. Kako se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi te kako ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora, to tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu pretplate, i utvrđenje ništetnosti među strankama sklopljenog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope te u dijelu odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF unatoč činjenici što je sklopljen Aneks br. 1 ugovora o kreditu.
15. Iako je u konkretnom slučaju sporazumom stranaka izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR nakon stupanja na snagu ZIDZPK-a, isto nije od odlučnog značenja za tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari u dijelu kojem zahtjeva isplatu. Ovo iz razloga jer tužitelj po ocjeni ovoga suda time nije izgubio pravo zahtijevati utvrđenje bilo ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u ovom postupku, niti je izgubio pravo na potpunu restituciju u situaciji kao što je konkretna kada su dijelovi ugovora o kreditu sklopljenog između stranka ništetni, te kada sklopljenim Dodatkom potpuna restitucija nije provedena a pravo na koju restituciju tužitelju pripada temeljem odredi ZOO-a a sve kao posljedicu ništetnosti predmetnog Ugovora.
16. Ovo osobito kada se ima u vidu utvrđenje vještaka u ovom postupku da prilikom zaključenja Aneksa br. 1 ugovora o kreditu, provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu nije svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi (ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), Međutim, stav je ovog suda da tužitelju kao potrošaču pripada pravo na potpunu restituciju , kao posljedicu zaključenja ugovora o kreditu s ništetnim ugovornim odredbama.
17. Pored toga, niti odredbe sklopljenog Aneksa br. 1 po oba ugovora o kreditu ne spominju način rješavanja ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom CHF nepošteno te ništetno ugovarala promjenjivost kamatne stope te nepošteno i ništetno ugovarala valutna klauzule vezano uz valutu chf , kao što se ne spominje na koji način bi se trebala riješiti ništetnost tih odredbi, a sve kao posljedicu nepoštenog postupanja tužene banke prilikom ugovaranja istih.
18. Stoga, unatoč tako provedenoj konverziji kojom je tužitelj samo izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u euro, tužitelj samo takvim izjednačavanjem po ocjeni ovoga suda nije izgubio pravo na potpunu restituciju tj. zahtijevati naknadu iznosa koji su više naplaćeni od strane tužene banke temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu, unatoč tome što je tužitelj sklopljenim Aneksom br. 1 ugovora o kreditu ( po oba ugovora) izjednačen s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Unatoč zaključenju Aneksa br. 1 ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog ugovora iz chf u euro, po stavu ovog suda tužitelj ima pravo te pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora, te ima pravo do dana konverzije zahtijevati od tuženika povrat onih iznosa koje je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe ugovora.
19. Naime, stav je ovog suda da tužitelj kao potrošač ima pravo na potpunu restituciju u situaciji kada je, kao u ovom slučaju, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi ugovora o kreditu , valuti i promjenjivoj kamatnoj stopi odlukama banke, neovisno od toga što je dobrovoljno pristupio zaključenju Aneksa br. 1 ugovora o kreditu Ovaj sud je stava da bi tužitelj kao potrošač bio u nepovoljnijem položaju u odnosu na potrošače koji nisu izvršili konverziju ugovora sukladno ZID ZPK, a u kojem slučaju je utvrđena ništetnost takvih ugovornih odredbi ugovora o kreditu i potrošači ostvarili pravo na povrat preplaćenih iznosa.
20. Opisani stav po mišljenju ovog suda, potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, kada utvrđuje da prilikom provođenja i promjene konverzije u Aneksu br. 1 ugovora o kreditu ( po oba ugovora) se pretplata u konverziji računa na sasvim drugi način, i nema veze s pretplatom kamate i tečaja po osnovi kredita u chf u odnosu na početne uvjete, odnosno jer ocjenom nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud utvrđuje da provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu nije svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi (ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), jer konverzija po ZIDZPK/15 ne polazi od ništetnosti kamate i tečaja po kreditu u CHF, nego se u konverziji kredit u CHF zamjenjuje kreditom u EUR.
21. Odredbom čl. 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023, dalje ZPK) propisano je načelo konverzije kredita te je tom odredbom propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, dok odredba čl. 19.c ZPK-a propisuje način izračuna konverzije kredita.
22. Unatoč tako provedenoj konverziji kojim je tužitelj sukladno odredbama ZPK-a samo izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR tužitelj samo takvim izjednačavanjem po ocjeni ovoga suda nije izgubio pravo na potpunu restituciji tj. zahtijevati naknadu iznosa koji su više naplaćeni od strane tužene banke temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu. unatoč tome što je tužitelj s tuženikom sklopio Dodatak Ugovora kojim je tuženik izjednačen s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR.
23. Činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije po ocjeni ovoga suda isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu vezanog uz valutu CHF sklopljenog između stranaka, već u situaciji kada je provedena konverzija u skladu sa odredbama ZID ZPK-a te s tim u vezi između stranaka sklopljen Dodatak ugovora o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR valja cijeniti je li provedenom konverzijom u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama sadržanim u Ugovoru o kreditu , te je li provedena potpuna restitucija, jer ukoliko nije, tužitelj kao potrošač po ocjeni ovoga suda ima pravo ostvarivanja pune zaštite kako bi se njegov položaj u materijalnom smislu doveo u situaciju kao da iz ništetnih ugovornih odredbi nije bilo te konverzija ne može tužitelju po ocjeni ovoga suda smanjiti stupanj zaštite koji mu pripada.
24. Ovo iz razloga jer niti odredbe ZID ZPK-a niti odredbe sklopljenog Dodatka Ugovora izrijekom ne spominju način rješavanja ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom CHF kao što je Ugovor sklopljen između stranka nepošteno te ništetno ugovarala promjenjivost kamatne stope te nepošteno i ništetno ugovarala valutna klauzule vezano uz valutu CHF kao što se ne spominje na koji način bi se trebala riješiti ništetnost tih odredbi a sve kao posljedicu nepoštenog postupanja tužene banke prilikom ugovaranja istih napose uzimajući okolnost da je ZID ZPK/15 stupio na snagu prije nego što je presuda u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna, već je glavni motiv navedenog Zakona bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR te je konverzija u tom pravcu i provedena. Stoga unatoč tako provedenoj konverziji kojim je tužitelj sukladno odredbama ZID ZPK-a samo izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR tužitelj samo takvim izjednačavanjem po ocjeni ovoga suda nije izgubio pravo na potpunu restituciji tj. zahtijevati naknadu iznosa koji su više naplaćeni od strane tužene banke temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, unatoč tome što je tužitelj sklopljenim Dodatkom Ugovora kojim je tuženik izjednačen s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR.
25. Ocjena je ovog suda da tražbinu tužitelja ne treba umanjiti za iznos pretplate koji je tuženik kao banka priznao tužitelju prilikom zaključenja Aneksa ugovoru o kreditu, dakle za iznos od 13.790,96 EUR preplate, jer se, kako to vještak u nalazu i mišljenju navodi, preplata bazira na odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. , na način da se obveza po kreditu iz osnovnog ugovora u chf vezuje uz valutnu klauzulu u EUR, odnosno preplata u konverziji ne bazira se na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata kamate i glavnice u kunama po CHF kreditu.
26. U takvoj situaciji, navodno utvrđena pretplata u Aneksu, koja se prema pravilima ZID ZPK računa na temelju simuliranog otplatnog plana kredita u EUR, a ne osnovnog ugovora o kreditu u valuti chf, ( i njegovih ništetnih odredbi valute i promjenjive kamatne stope), te s obzirom da tužitelju kao potrošaču pripada pravo na potpunu restituciju, po stavu ovog suda neosnovano tuženik smatra da bi za taj iznos valjalo umanjiti tražbinu tužitelja kao potrošača.
27. Odredbom članka 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano je da pojam potrošač znači svaku fizičku osobu koja u ugovorima nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća ili profesije.
28. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/2022, 59/2023) u st 4. st. 1. točka 21. ZZP/22) propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Čl. 3 Zakona o zaštiti potrošača ( Nn 96/03 , dalje ZZP/03-a) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
29. Iz iskaza tužiteljica ovaj sud utvrđuje da su joj sredstva bila potrebna za rješavanje stambenog pitanja, za kupnju kuće i uređenje kuće i to sa terasom i dvorištem, jer je suprug bio bolestan na noge. U banci im je rečeno da je to najpovoljniji kredit i da neće rasti rata. Suprug je u to vrijeme bio zaposlen u Eko plus, nije bio vlasnik ni obrta ni pravne osobe, i kredit se otplaćivao trajnim nalogom. U ovoj nekretnini koja im služi za stanovanje živi i danas, i nikada se nije iznajmljivala, a niti je bila prijavljena obrt niti pravna osoba na adresi kuće. Njima je banka prilikom zaključenja ugovora rekla da je najpovoljnija kam. stopa i da je ovo najpovoljniji kredit. Zatražili su jer im je bilo otegotno kada su počele rasti rate izvršiti konverziju i to kunski kredit. Ne sjeća se da bi bio utvrđen višak ili manjak prilikom zaključenja aneksa a kredit je u konačnici otplaćen. Nitko im nije objasnio parametre kako se mijenja kam. stopa, niti kod zaključenja u toj valuti chf.
30. Na upit pun. tužitelja je li osobni bankar objasnio da HNB ne štiti valutu chf u odnosu na euro, odg. da nije. A objašnjeno je od strane djelatnika banke da je valuta chf stabilna te su tako zaključili ug. o kreditu. Ne sjeća se da je dobila brošure prilikom zaključenja ugovora. Banka je pripremila tekst ugovora i aneks, misli kako nije mogla mijenjati ugovorne odredbe kredita. Nije potpisala nikakvu izjavu banci da ima pravo na obeštećenje. Pristupila je konverziji jer više nije mogla plaćati rate kredita, bile su previsoke. Na upit pun. tuženika odg. da je suprug vjerojatno pročitao ugovor prilikom zaključenja, a ona nije. Suprug je vodio više i bio glavnim a ne zna jesu li mu bile jasne sve odredbe ugovora. Sigurno da je suprug tražio pojašnjenja ugovornih odredbi, ali ne zna koja pojašnjenja. Sve je tražio suprug i rješavao pa ne zna koje točno ugovorne odredbe tražio ili mu nisu bile jasne. Nije pročitala aneks ugovora o kreditu. A suprug je rješavao i vezano uz aneks. Nije imala prigovora vezano uz konverziju.
31. Odredbom članka 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano je da pojam potrošač znači svaku fizičku osobu koja u ugovorima nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća ili profesije.
32. Upravo iz iskaza tužitelja kao stranke u ovom postupku, ovaj sud utvrđuje da je ugovor o kreditu kupljen u svrhu rješavanja stambenog pitanja , odnosno radi adaptacije . Dakle, proizlazi iz iskaza tužitelja da je ugovor o kreditu sklopljen u svrhu rješavanja stambenog pitanja, a ne bavljenja zanimanjem i poslovnom aktivnosti tužitelja, radi obavljanja poslovne djelatnosti, već da u navedenoj nekretnini tužiteljica stanuje i danas, te ista nikada nije bila u iznajmljivana.
33. Kako iz iskaza tužitelja proizlazi da su nekretninu kupili i adaptirali radi stambenog zbrinjavanja svoje obitelji, proizlazi da je ugovor o kreditu prije svega potrošačke naravi, te se po ocjeni ovog suda, tužitelj može smatrati potrošačem u smislu odredbe ZZP/03-a. Stoga se može u ovom postupku pozivati na presude donesene u postupcima po kolektivnoj tužbi.
34. U odnosu na visinu zahtjeva izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke dipl. oecc. Dijani Tomljanović Butković, te je tužitelj uredio tužbu i tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka.
35. Na nalaz i mišljenja primjedbe je istaknuo tužitelj, a vještak je primjedbe otklonio u pisanom očitovanju, pa je sud nalaz prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan u skladu s pravilima struke..
36 . Navedeni ugovor o kreditu zaključen je u 11. rujna 2007 pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja jesu li neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.
37. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
38. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).
39. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).
40. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03). Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03). Nadalje odredbom čl. 87 st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).
41. Polazeći od stava izraženog u presudi Visokog trgovačkog suda RH od 16. srpnja 2014. pod posl.br. Pž-7129/2013-4 ovaj sud utvrđuje da se prije sklapanja ugovora o kreditu o spornoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke nije pregovaralo, s time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.
42. Kako se o toj odredbi nije pregovaralo prije potpisivanja istog, a iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o tipskom standardnom ugovoru o kreditu te da se o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom banke nije pregovaralo, to tuženik nije dokazao da je jasno i razumljivo predočio tužitelju sve parametre prije zaključenja Ugovora o kreditu iz kojih bi bila razvidna formula po kojoj se kamatna stopa mijenja. Kako je to utvrđeno na temelju sadržaja iskaza tužitelja kao stranke, tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaj na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjena kamatne stope sukladno odluci banke, niti je ista u situacijama kada su ugovori o kreditu bili vezani uz valutu CHF klijentima ukazivala na bilo kakve posebne rizike koje ta valuta nosi niti im je bilo što govorila po odnosu HNB a prema valuti CHF. Utvrđeno je i to da je među strankama zaključeni ugovor standardni, tipski ugovor sadržaj kojeg je unaprijed pripremljen od strane banke, kako to u konačnosti proizlazi iz iskaza tužitelja, a što je u konačnosti vidljivo i iz sadržaja Ugovora.
43. Okolnost što je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku ne predstavlja dokaz činjenice da se o spornim odredbama ugovora o kreditu pregovaralo te okolnosti zbog kojih bi naprijed navedene odredbe Ugovora bile valjane pri čemu se napominje da javni bilježnik, prilikom solemnizacije ugovora, nije osoba koja sa potrošačem pregovara o sadržaju ugovora te o pojedinim odredbama ugovora.
44. Valja napomenuti da tuženik kao banka u ovom postupku nije dokazao, a teret dokaza koje činjenice je ležao na istom, da su u pogledu sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu u pogledu ugovaranja valutne klauzule vezano uz valutu CHF okolnosti bile drugačije u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu, kako u pogledu pregovaranja, tako i u pogledu informiranosti u ovom postupku tužitelja kao potrošača u pogledu valutne klauzule vezano uz valutu CHF.
45. Okolnost je li u vrijeme sklapanja spornog ugovora eventualno postojala mogućnost s tuženom bankom sklapanja i ugovora o kreditu vezano uz valutu EUR sama po sebi ne predstavlja okolnost temeljem koje se može zaključiti i koja dokazuje da su stranke o valutnoj klauzuli vezano u valutu CHF sadržanoj u spornom Ugovoru o kreditu pregovarale.
46. Ovo iz razloga jer je među strankama sporni Ugovor o kreditu tipski ugovor koji je bio unaprijed sastavljen po tuženoj kao trgovcu te jačoj ugovornoj strani pri čemu ovaj sud u cijelosti prihvaća vjerodostojnim iskaz tužitelja obzirom da tuženik suprotno nije dokazao da tuženik vezano uz valutu CHF prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
47. Slijedom naprijed iznijetog tuženik nije dokazao da se je o odredbi među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je istim ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF pregovaralo te nije dokazao da je tuženik kao banka tj. kao trgovac te jača ugovorna strana, prije sklapanja Ugovora i u vrijeme sklapanja Ugovora kao trgovac, informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti teret kojih dokaza je ležao na istom.
48. Dakle, tuženik u ovom postupku, po ocjeni ovoga suda nije dokazao da su okolnosti glede sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu kako u pogledu pregovaranja tako i u pogledu informiranosti tužitelja kao potrošača bile drugačije od onih utvrđenih u kolektivnom sporu.
49. Načelo konverzije te načelo navedenog Zakona bio je da se položaj potrošača te korisnika kredita u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR. Činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije po ocjeni ovoga suda isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu vezanog uz valutu CHF sklopljenog između stranaka , već u situaciji kada je provedena konverzija u skladu sa odredbama ZID ZPK-a te s tim u vezi između stranaka sklopljen Dodatak ugovora o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, valja cijeniti je li provedenom konverzijom u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama sadržanim u Ugovoru o kreditu , te je li provedena potpuna restitucija, jer ukoliko nije tužitelj kao potrošač po ocjeni ovoga suda ima pravo ostvarivanja pune zaštite kako bi se njegov položaj u materijalnom smislu doveo u situaciju kao da iz Ugovora o kreditu ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, te konverzija ne može tužitelju po ocjeni ovoga suda smanjiti stupanj zaštite koji mu pripada.
50. Sklopljenim Dodatkom Ugovora tužitelj je izjednačen s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Kako iznosi razlike pretplaćene valute i kamate nisu nadoknađeni te nisu vraćeni tužitelju te mu nisu priznati u provedenom konverzijom u situaciji kao što je konkretna kada su ništetne odredbe u Ugovoru o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivosti kamatna stope te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, jer tužiteljeva obveza nije svedena na iznos prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi, to je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st.1. ZOO-a u obvezi tužitelju naknaditi iste, pa je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran te određen nakon provedenog financijskog vještačenja za isplatu predmetnih iznosa valjalo prihvatiti te utvrditi ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke, kao i zahtjev za isplatu , te odlučiti kao u toč. I., II., III. IV. izreke presude, sve pozivom na odredbu čl. 323.st.1. ZOO-a.
51. Pri tome se po ocjeni ovog suda, ne dira u pravo tužitelja kao potrošača da zahtijeva potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi iz potrošačkog ugovora (ništetna valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke u osnovnom ugovoru o kreditu). Naime, u odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je nakon zaključenja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne, pa stoga imaju pravo na potpuno obeštećenje, odnosno u ovom slučaju, razliku s osnove ništetne valutne klauzule i promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke.
52. Posljedica ništetnosti je upravo eliminacija negativnih učinaka nepoštenih ugovornih odredbi te primjena početno valjano ugovorenih uvjeta otplate kredita te naknada tužitelju svih iznosa koji mu unatoč provedenoj konverziji nisu priznati te naknađeni prema početno valjano ugovorenim uvjetima otplate kredita. Provedenim financijskim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da provedbom konverzije tužitelj nije ostvario ona prava koja potražuje ovom tužbom a to je povrat u onu činjeničnu i pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo i to kroz povrat te naknadu svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao temeljem istih.
53. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, kako je to propisano odredbom čl. 215 ZOO-a. Visoki trgovački sud RH donio je pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tuženika između ostalog i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu, kakav je bio predmetni Ugovor o kreditu, a koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2014. to se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma.
54. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda, a sve i s obzirom na činjenicu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača sukladno odredbi čl. 118 sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, to je ocjena ovoga suda da se u konkretnom slučaju početak tijeka zastare za isplatu tužitelju stečenog bez osnove u odnosima prema tuženoj ne vezuje uz sam trenutak kada je došlo do povećanja imovine na strani dužnika – banke već od trenutka pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu.
56. Kako je presuda u kolektivnom sporu vezano uz nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama postala pravomoćna 14. lipnja 2014. a vezano uz ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., a tužitelj zahtjev za isplatu prema tuženiku postavio u tužbi podnijetoj ovome sudu ovome sudu 12. lipnja 2019. to proizlazi da je njegov zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka od 5 godina.
57. Konačno, valja ukazati da je obveza restitucije u slučaju ništetnosti propisana odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, pa se obveza restitucije ne može promatrati odvojeno od ništetnost.
58. Valja ukazati na stav Županijskog suda u Rijeci izražen u odluci posl.br. Gž- 666/13, prema kojem zahtjev za povrat onoga što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništavosti koji je bezvremenski. Tako Županijski sud u Rijeci ističe da "utvrđenje (apsolutne) ništavosti ne podliježe zastari niti se samim protekom vremena ugovor može osnažiti, pa odluka suda ima samo deklaratoran značaj.
59. Utvrđenje ništavim ugovora poduzima se , bez obzira na to predlaže li to stranka ili to čini sud po službenoj dužnosti, radi zaštite općeg interesa i stoga bi ograničavanje njegovih učinaka zastarnim rokovima za restituciju njegovih učinaka obezvrijedilo taj institut. Ništavost je, osim toga, sredstvo pomoću kojeg se sprječava pravno djelovanje učinaka ugovora koji je u suprotnosti prinudnim propisima. Pravna posljedica ništavosti u ovom slučaju da je jednostrana restitucija u dvostrano obveznom ugovoru vraćanjem u prijašnje stanje i ona se ne može vezati uz institut zastare. Kako je ugovor ništav, ne može se zahtijevati ispunjenje ugovorenih prestacija jer se smatra da ugovor nije niti nastao, pa je onda takva posljedica posve razumljiva. U obzir dolazi samo jednostrana restitucija jer ugovor od samog početka ne proizvodi nikakav učinak i po njemu ne može doći do nikakvih davanja. Svaka ugovorna strana mora vratiti svojem sugovorniku ono što je od njega primila. Dakle, vrijedi pravilo o povratu u prijašnje stanje, koje se obzirom na prirodu restitucije kod ništavosti razlikuje od restitucije kod drugih obvezno pravnih instituta koji su ograničeni prekluzivnim i zastarnim rokovima. Ograničenje zastarom obezvrijedilo bi institut ništavosti koji je bezvremenski (na što upućuje i retroaktivno djelovanje kao jedno od bitnih obilježja). Ugovorne strane su znale (ili trebale znati) da su ugovorile nešto nedopušteno i da (vrijednost) prestacija ne može biti zadržana u njihovoj imovini, niti zbog digniteta druge ugovorne strane, niti zbog općeg interesa, koji je sastavnica ništavosti. Prihvaćanjem zastare za restituciju, s početkom tijeka od dana primitka stvari (novca), izostala bi faktična posljedica tog instituta koji upravo zbog sprječavanja nedopuštenih pojava sklapanja ništavih ugovora djeluje retroaktivno i bez vremenskog je ograničenja. Dakle, u slučaju ništavosti, koja djeluje (ex tunc) od trenutka zaključenja ugovora, restitucija je dio tog instituta, ne može se odvojeno od njega promatrati i ne može podlijegati zastari."
60. Činjenica je da je tužitelju u vrijeme sklapanja ugovora bilo poznato, a kako je to i naznačeno u ugovoru da će se povrat obveza iz ugovora vršiti po srednjem tečaju banke za CHF te je tužitelj kao korisnik kredita bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalih uslijed promjene tečaja, no ta činjenica sama po sebi ne predstavlja okolnost zbog kojih bi među strankama ugovorena valutna klauzula u CHF u konkretnom slučaju bila valjana. Ono što je odlučno u konkretnom slučaju je činjenica da je predmetni ugovor o kreditu za kupnju nekretnine sklopljen na duže vremensko razdoblje, a da tužena banka kako je to konačno i utvrđeno u postupku radi zaštite prava i interesa potrošača, prilikom sklapanja ugovora kao što je konkretni povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03 ) u razdoblju do 6.08.2007. da od 7.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.).
61. Ocjena je ovoga suda da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. minusa tj. za razdoblja otplate kredita, kada je tuženik obračunavao tužitelju kamatu po stopi nižoj od početno ugovorene.
62. Unatoč tome što je tužitelj u tom razdoblju vršio otplatu anuiteta kredita po nižoj kamatnoj stopi, tuženik nema pravo zahtijevati isplatu i naknadu predmetnog iznosa od tužitelja niti za taj iznos postoji tražbina tuženika prema tužitelju, jer za taj iznos ne egzistira novčano potraživanje tuženika prema tužitelju.
63. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama nakon sklapanja ugovora, anuitete kredita obračunavao po nižoj kamatnoj stopi od početno ugovorene, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, te odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranim odlukama banke, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po nižoj kamatnoj stopi.
64. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323 ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio isplatu kako je on od njega zatražio i obračunao, te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja i primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111 ZOO-a.
65. Osim toga, odredbom čl. 323 st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
66. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323 st. 2 ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora.
67. Po ocjeni ovog suda, ugovor o kreditu ne bi prerastao u ugovor sa fiksnom kamatom stopom, pa da tužitelj više ne uživa zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope koja važi za kredite sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Sud je usvojio zahtjev samo u dijelu u kojem je takva mogućnost jednostrane promjene kamatne stope prepuštena tuženiku (na štetu potrošača), jer se o tome nije pregovaralo, nema jasnih i razumljivih kriterija načina promjene stope, a osobito jer to uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Ovaj sud smatra da izračun visine tražbine tužitelja sukladno početno ugovorenoj kamatnoj stopi, ne znači da je kamata ugovorena kao fiksna, i da je sud intervenirao u ugovorni odnos stranaka. Kamatna stopa koja je ponuđena tužiteljici kao potrošaču od strane tuženika kao kreditora prilikom zaključenja ugovora o kreditu, je jasna i određena, prihvaćena od obije govorne strane. Sud u ovom postupku ocjenjuje ništetnim kasnije izmjene kamatne stope, i nije ovlašten intervenirati u ugovorni odnos stranaka na način da određuje kamatnu stopu u nekoj sasvim drugoj visini od one o kojoj stranke nisu međusobno pregovarale, i time zadire u sadržaj odredbi ugovora o kreditu. Stoga je stav suda, da je ispravno vještak utvrdio visinu tražbine u skladu s početno ugovorenom kamatnom stopom, te sud ne prihvaća prigovor tuženika u tom dijelu. Isto tako, u situaciji kada je vjerovnik samostalno ponudio potrošaču smanjenje kamatne stope, ocjena je ovog suda da time nije došlo do povrede interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu, pa da bi takva odluka o smanjenju kamatne stope bila ništetna.
68. Kako se po osnovi povrata stečenog bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, to je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisano kao u točki II. i IV. izreke ove presude sve pozivom na čl. 1115. ZOO-a.
69. Imajući u vidu da je tužitelj uspio u sporu sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog financijskog vještačenja, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 250), tužitelju je sukladno čl. 154. st 1 ZPP-a priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na tri ročišta u iznosu 500,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 6. studeni 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1 Tarife), uvećano za pdv 25% (625,00 eura), trošak predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 274,74 eura, odnosno ukupni parnični trošak u iznosu od 3.799,74 eura. Stoga je valjalo presuditi kao u točki V. izreke presude.
70. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao previsoko postavljenim i budući podnesci nisu bili nužni za vođenje postupka, sud je odbio previsoko postavljen zahtjev tužitelja. Stoga je valjalo presuditi kao u točki VI. izreke presude.
U Rijeci 31. prosinca 2025.
Sutkinja:
Danijela Mandekić Lerga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.
Dna:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
