Poslovni broj: Us I-3601/2023-14
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sandri Ćoraš Gega te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika: Grad Solin, Gradonačelnik, Ulica Stjepana Radića 42, Solin, OIB: 40642464411, uz sudjelovanje zainteresirane osobe:
Komunalno društvo Grada Solina d.o.o., Solin, Stjepana Radića 42, OIB: 19526025847, zastupano po opunomoćeniku Damiru Primorcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu „Primorac i partneri“ d.o.o. Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 2b, radi prestanka službe, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 21. studenog 2025. u nazočnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja ČM, odvjetničke vježbenice kod odvjetnice Martine Radić Šunjić i opunomoćenika zainteresirane osobe Tonija Mandića odvjetnika u Odvjetničkom društvu „Primorac i partneri“ d.o.o. Split, dana 31. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Grada Solina, Gradonačelnika, KLASA: UP/I-112-01/23-04/14, URBROJ: 2181-9-01-23-1 od dana 13. studenog 2023.
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
III. Nalaže se tužitelju u roku od 60 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti zainteresiranoj osobi iznos od 3.750,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora, dok se za više traženo od dosuđenog odbija zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-112-01/23-04/14, URBROJ: 2181-9-01-23-1 od dana 13. studenog 2023. namješteniku ŠM, ovdje tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu grobarski djelatnik za sprovodne obrede u Vlastitom pogonu za obavljanje komunalne djelatnosti u gradu Solinu prestaje služba na neodređeno vrijeme zaključno s danom 9. studenog 2023. po sili zakona.
2. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da osporeno rješenje nije doneseno od ovlaštene osobe, da je nezakonito, manjkavo te neprovedivo. Osporeno rješenje donio je i potpisao gradonačelnik Grada Solina. Tužitelj je bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu grobara u Vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu, dakle u upravnom tijelu. Citira i poziva se na odredbu članka 5. stavka 1. i 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/2008, 61/2011, 4/2018, 96/2018, 112/2019), te odredbe čl.207. st.1. i članka 209. st.2. ZUP-a. Tužitelj ističe da u obrazloženju osporenog rješenja nije jasno koje je činjenično stanje utvrđeno, koji su razlozi koji su odlučni u ocjeni dokaza, pravni propisi i razlozi koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na onakvo rješenje kako je dano u dispozitivu, niti je jasno iz čega proizlazi nadležnost Gradonačelnika za odlučivanje. Kod ovakvog rješenja, upravni akt se ne može ispitati pa je počinjena daljnja bitna povreda odredaba postupka. Dakle, osporeno rješenje o prestanku službe na neodređeno vrijeme doneseno je od neovlaštene osobe. Obrazloženjem osporenog rješenja nisu utvrđena osnovna materijalna prava tužitelja. U obrazloženju istoga je navedeno je kako je dana 24.10.2024. (op.a. datum pro futuro) Gradsko vijeće Solina donijelo Odluku o ukidanju Vlastitog pogona KLASA: 024-02/23-01/6; URBROJ: 2181-9-02-01-23-5 i Odluku o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti Komunalnom društvu grada Solina d.o.o., Stjepana Radića 42, OIB:19526025847, KLASA: 024-02/23-01/6; URBROJ:2181-9-02-01-23-7, ispunili su se uvjeti za prestanak službe zbog ukidanja Upravnog tijela u kojem je službenik bio zaposlen ( op.a. Službenik). Navedenim Rješenjem uređen je prestanak statusa namještenika, navedenom Odlukom o ukidanju Vlastitog pogona određuje se kako svi službenici i namještenici prelaze u novoosnovano trgovačko društvu i to društvo s ograničenom odgovornošću u kojem postaju radnici, na koje se sukladno pozitivnim zakonskim propisima primjenjuje Zakon o radu. Sukladno navedenom, u osporenom rješenju da je trebalo utvrditi stečena materijalna prava ostvarena temeljem prethodnog Rješenja kojim je namještenik i primljen u službu, poput otpremnine, jubilarne nagrade, isplate naknade za godišnji odmor, ovo sve jer se ne radi o prelasku na novo radno mjesto unutar ustrojstvene jedinice ili drugog upravnog tijela već se radi o prelasku u trgovačko društvo koje nije dio lokalne i područne (regionalne) samouprave. Dakle, u postupku da su počinjene apsolutno bitne povrede odredaba postupka, rješenje ne sadrži sve elemente koje mora sadržavati, a razlozi u obrazloženju ne opravdavaju izreku rješenja. Obzirom da je pobijano Rješenje doneseno od strane Gradonačelnika Grada Solina, tužitelj je onemogućen podnijeti žalbu protiv navedenog Rješenja, već je protiv istog prisiljen pokrenuti upravni spor. Člankom 6. st.1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano je da o žalbi na Rješenja odlučuje općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan. Samim postupkom donošenja Rješenja o prestanku službe, povrijeđeno je tužiteljevo legitimno pravo na žalbu, te se suprotno zakonu i neutemeljenom samovoljom prisiljava tužitelja pristupiti sudskom sporu pred Upravnim sudom. Sukladno odredbi čl.135. ZUP-a, prije donošenja rješenja moraju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje, a stranci se mora omogućiti da ostvari i zaštiti svoja prava i interes. Povrijeđeno je i načelo zakonitosti iz čl. 4. ZUP-a jer činjenice utvrđene u postupku ne upućuju na primjenu materijalno- pravnog propisa na kojeg se pobijani akt poziva. Poglavito u osporenom aktu postoji povreda načela materijalne istine iz čl.7. ZUP-a. Dakle, navedenim postupanjem povrijeđena su sva temeljna načela Zakona o upravnom postupku. Dužnost je svih tijela državne vlasti, pa time i nadležnih tijela lokalne i područne (regionalne samouprave) u ovom slučaju, tumačiti odredbe Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi u skladu s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske, propisanim čl. 3. Ustava. Najviše vrednote ustavnog poretka RH su vladavina prava i poštivanje prava čovjeka, a prava iz radnog odnosa su temeljna prava svih građana RH. One su temelj za tumačenje ustava. Obveza poštivanja navedenih ustavnih vrednota nužno dovodi i do obveze tumačenja mjerodavnih zakona i dugih propisa u skladu s dva važna načela koja su sastavnice navedenih ustavnih vrednota. To su načelo pravne sigurnosti (izvjesnosti) i s njim povezano načelo zaštite legitimnih očekivanja stranaka u postupcima u kojima se odlučuje o njihovim pravima i obvezama. U pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava zakoni moraju biti opći i jednaki za sve, a zakonske posljedice trebaju biti izvjesne za one na koje će se zakon primijeniti. Zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju u kojem se zakon na njih neposredno primjenjuje. Ovo su stajališta Ustavnog suda RH izražena kroz odluke U-I-659/1994 i dr. od 15.ožujka 2000 (NN 31/00) i broj U-IIIB-4366/2005 (NN 53/06). Kada stranci nije osigurano procesno jamstvo koje joj omogućuje Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (pravo na izjavljivanje žalbe), kada upravno tijelo nije činjenice utvrdilo na zakonom dopušten način, kada se stranci nije omogućilo da se o činjenicama izjasni, kada stranci nije omogućeno predlaganje dokaza, kada joj nisu osigurana procesna jamstava koja postupak čini pravičnim u smislu čl.6. st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jasno je da je došlo do kršenja osnovnih načela pravnog poretka, pa bi izvršenje takvog rješenja također bilo protivno osnovnim načelima pravnog poretka. U konkretnom slučaju da su povrijeđene sve materijalno pravne norme iz Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike na štetu tužitelja. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava, poništava osporeno rješenje tuženika i nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.
2.1. Tužitelj je u tužbi podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe navodeći da je pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pokrenut postupak dana 16. studenog 2023. od ukupno 29 podnositelja i to: Zahtjev za ocjenu zakonitosti Odluke o ukidanju Vlastitog pogona Grada [adresa] i Prijedlog za donošenjem rješenja o obustavi izvršenja navedene Odluke do donošenja Presude. Navedenim postupkom zatražena je zaštita za preko 80 zaposlenih u Vlastitom pogonu Grada Solina kojima su grubo prekršena prava iz službeničkog i namješteničkog odnosa. Pored tužbi Upravnom sudu tužitelj i brojne njegove kolege svoja materijalna prava biti će prisiljeni zatražiti putem Općinskog suda u Splitu u sporovima za isplatu. Dakle, samim Zahtjevom za ocjenu zakonitosti Odluke o ukidanju Vlastitog pogona Grada [adresa] i Prijedlogom za donošenjem rješenja o obustavi izvršenja navedene Odluke do donošenja Presude, tužitelj kao podnositelj očekuje rješavanje pitanja važnog za ovu pravnu stvar, pa su i tim dokazane i potvrđene pretpostavke da sud uvaži prijedlog za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe. Slijedom navedenog predlaže donošenje rješenja kojim tužba podnesena dana 28. prosinca 2023. predstavlja odgodu osporenog rješenja tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode iz tužbe te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Prigovara da uz tužbi nije priložena odgovarajuća punomoć izdana od strane tužitelja opunomoćeniku temeljem koje bi isti bio ovlašten pokrenuti upravni spor, a koju je isti u skladu s odredbom članka 21. stavak 1. ZUS-a bio dužan podnijeti pri prvoj radnji u sporu. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu grobar u Vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu. Navedena tvrdnja da nije točna obzirom da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu pomoćnog radnika sukladno rješenju od 25. listopada 2002. kojim je namještenik primljen u službu na neodređeno vrijeme, te iz samog osporenog rješenja u kojem je također navedeno ispravno radno mjesto tužitelja. Iz navedene činjenične pogreške da jasno prolazi da predmetna tužba, kao i ostale istovrsne tužbe podnesene naslovnom sudu vezane za pobijanje rješenja donesenih tijekom procesa ukidanja Vlastitog pogona tuženika, podnesena tipski, paušalno te bez provjere i izmjene osnovnih činjeničnih okolnosti kao što je radno mjesto tužitelja. Tužitelj međutim u tužbi ne navodi da je i dalje zaposlen na radnom mjestu rukovoditelj službe za upravljanje i održavanje objekata i infrastrukture površine u Komunalnom društvu grada Solina d.o.o. Naime, namještenik je dana 8. studenoga 2023. sklopio Ugovor o radu s Komunalnim društvom Grada Solina d.o.o. s danom početka rada 10. studenog 2023. Predmetnim Ugovorom o radu, namješteniku su priznata sva radnička prava koja je imao temeljem Pravilnika o pravima i obvezama iz rada i po osnovi rada zaposlenika u Gradskoj upravi Solin obzirom da su sve odredbe iz navedenog Pravilnika u potpunosti uvrštene u Pravilnik o radu Komunalnog društva Grada [adresa]. Ističe i da je dana 24. 10. 2023. (očiglednom omaškom u pisanju broja u rješenju navedeno je 2024.) Gradsko vijeća Solina donijelo Odluku o ukidanju Vlastitog pogona: KLASA: 024-02/23-01/6; URBROJ: 2181-9-02-01-23-5 i Odluku o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti Komunalnom društvu grada Solina d.o.o., Stjepana Radića 42, OIB: 19526025847, KLASA: 024-02/23-01/6; URBROJ: 2181-9-02-01-23-7. U navedenoj odluci o ukidanju Vlastitog pogona u članku 2. st. 1. propisano je da ukidanjem vlastitog pogona svi službenici i namještenici mogu prijeći u novoosnovano trgovačko društvo. Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. obvezno je preuzeti sve radnike koji su bili u ukinutom Vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti, na način da istima ponudi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, temeljem kojih će prilikom prelaska, ostvariti minimalno sva prava koja su imali temeljem dosadašnjih rješenja o prijemu. O tome da je ova odredba u potpunosti ispoštovana svjedoče platne liste radnika, podaci o korištenju godišnjeg odmora. Otpremnine ili jubilarne nagrade prava su koja radniku pripadaju ovisno o ispunjenju određenog uvjeta (godine staža, činjenica odlaska u mirovinu i sl.) te radniku pripadaju u potpuno istom obimu sukladno navedenim pravilnicima. Citira i poziva se na odredbu članka 111. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 04/18, 112/19 – u daljnjem tekstu: ZSNLPS), te navodi da obzirom da je okolnost za prestanak službe bilo sklapanje ugovora o radu s drugim poslodavcem, razvidno je da je tuženik postupio u skladu s navedenom odredbom, te da je zasnivanje radnog odnosa s drugim poslodavcem nesporno razlog za prestanak službe po sili zakona. Suprotno tužbenim navodima, osporavano rješenje da sadrži sve bitne elemente propisane odredbama čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21 – u daljnjem tekstu: ZUP), kako u kratkoj i određenoj izreci koja sadržava odluku, tako i u obrazloženju u kojem je jasno utvrđeno činjenično stanje te navedeni svi razlozi donošenja rješenja, uz citiranje propisa temeljem kojih je riješena predmetna upravna stvar. Odredbama članka 115. ZSNLPS propisani su razlozi za prestanak službe službeniku po sili zakona, što se, sukladno odredbama čl. 116. ZSNLPS-a, odnosi i na namještenike. Tako ZSNLPS propisuje da služba prestaje po sili zakona, pored taksativno pobrojanih razloga, i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom, u koje slučajeve zasigurno spada i notorno mora spadati ukidanje upravnog tijela (u konkretnom slučaju – Vlastitog pogona tuženika) u kojem je službenik, odnosno, namještenik bio zaposlen te, nastavno na to, njihovo sklapanje ugovora o radu s novim poslodavcem (u konkretnom slučaju – Komunalno društvo Grada Solina d.o.o.). Naprosto je jasno, logično i jedino moguće da službeniku, odnosno, namješteniku koji se zaposlio kod novog poslodavca, a prethodno je upravni odjel u kojem je bio zaposlen ukinut, prestane služba kod tuženika po sili zakona upravo iz istaknutih razloga koji su jasno navedeni, objašnjeni te potkrijepljeni citiranjem i pozivanjem na relevantne činjenične okolnosti te zakonske odredbe u obrazloženju pobijanog rješenja.
3.1. U odnosu na istaknute tužbene navode da je pobijano rješenje donijela neovlaštena osoba, odnosno, u konkretnom slučaju, Gradonačelnik tuženika, tuženik ističe da je odredbama čl. 5. st. 1. i 2. ZSNLPS-a određeno je da rješenje o prijmu u službu, rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika, kao i o prestanku službe, donosi pročelnik ili službena osoba kojoj je rješavanje o tome utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, sukladno pravilniku o unutarnjem redu. Isto tako, odredbom čl. 5. st. 3. ZSNLPS-a propisano je da o imenovanju i razrješenju pročelnika upravnog tijela te o drugim pravima i obvezama pročelnika odlučuje rješenjem općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan. U konkretnoj situaciji nije sporno da je Vlastiti pogon tuženika ukinut Odlukom Gradskog vijeća tuženika 24. listopada 2023., kojom Odlukom je određeno da „svi službenici i namještenici prelaze u novoosnovano trgovačko društvo“, koje je „obvezno preuzeti sve radnike koji su bili u ukinutom Vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti, na način da istima ponudi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, temeljem kojih će, prilikom prelaska, ostvariti minimalno sva prava koja su imali temeljem dosadašnjih rješenja o prijmu“. Ukidanjem Vlastitog pogona tuženika te stavljanjem na raspolaganje dotadašnjeg upravitelja tog pogona, nije bilo moguće imenovanje osobe koja bi redovno bila ovlaštena donositi rješenja o prestanku službe službenika, odnosno, namještenika, kao što je predmetno pobijano rješenje. Upravo iz tog razloga, u nedostatku nižerangirane ovlaštene osobe u vidu upravitelja pogona, odnosno, pročelnika ili druge službene osobe kojoj je rješavanje o tome utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, pobijano rješenje je donio Gradonačelnik tuženika, kao za to jedina odgovorna i ovlaštena osoba kod tuženika. Naime, mjerodavnim odredbama čl. 41., 42. i 43. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20), koje uređuju vlastiti pogon kao organizacijski oblik obavljanja komunalnih djelatnosti, određeno je da vlastitim pogonom upravlja upravitelj pogona ili pročelnik jedinstvenog upravnog odjela ako je pogon osnovan kao organizacijska jedinica jedinstvenog upravnog odjela, a istoga imenuje i razrješava gradonačelnik. Propisano je da upravitelj pogona organizira i vodi rad vlastitog pogona te odgovara gradonačelniku za materijalno i financijsko poslovanje i za zakonitost rada vlastitog pogona, a tek na temelju ovlasti gradonačelnika sklapa ugovore s drugim fizičkim ili pravnim osobama. Na prava, obveze i odgovornosti, kao i druga pitanja u vezi s radom upravitelja vlastitog pogona te ostalih zaposlenih u vlastitom pogonu, a koja nisu uređena Zakonom o komunalnom gospodarstvu, primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuju radni odnosi službenika i namještenika u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno, odredbe ZSNLPS-a. Odgovarajuće primjenjujući sve citirane mjerodavne zakonske odredbe, kao i odredbe iz Odluke o ukidanju Vlastitog pogona tuženika, na konkretnu situaciju koja je vrlo specifična, tuženik je, u nedostatku redovite ovlaštene osobe u vidu upravitelja pogona, odnosno, pročelnika, donošenje pobijanog rješenja, kao i svih ostalih istovrsnih rješenja, prepustio čelniku i odgovornoj osobi tuženika, odnosno, Gradonačelniku, iz razloga što je isti redovito ovlašten odlučivati o statusu upravitelja pogona, odnosno, pročelnika, koji Gradonačelniku redovito odgovara za poslovanje i zakonitost rada pogona te temeljem njegove ovlasti sklapa ugovore s drugim osobama. U situaciji nedostatka pročelnika i nepostojanja druge osobe kojoj bi rješavanje o prestanku službe službenika bilo utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, kao i nemogućnosti eventualnog postavljanja vršitelja dužnosti upravitelja pogona jer je Vlastiti pogon tuženika u trenutku donošenja pobijanog rješenja već ukinut, jedina odgovorna i osoba ovlaštena za donošenje pobijanog rješenja bio je upravo Gradonačelnik tuženika.
3.2. Što se tiče tvrdnji tužitelja da je samim postupkom donošenja osporenog rješenja o prestanku službe povrijeđeno njegovo pravo na žalbu, još jednom se upućuje na prethodno istaknute obrazložene navode o donošenju osporenog rješenja od strane Gradonačelnika tuženika, kao osobe koja je nedvojbeno temeljem zakona bila ovlaštena donijeti osporeno rješenje. Eventualno pogrešna uputa o pravnom lijeku sadržana u rješenju sama za sebe ne može biti razlog za poništavanje rješenja. Tužitelju je omogućeno ostvarivanje pravne zaštite neovisno o danoj uputi o pravnom lijeku i za istog nisu nastupile štetne posljedice, kako on neosnovano pokušava istaknuti u svojoj tužbi. Naime, čak i kad bi sud našao da je u pobijanom rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, sukladno odredbama čl. 111. ZUP-a, na tužitelju je bio izbor hoće li postupiti po uputi ili će pak izjaviti drugi pravni lijek kojeg je cijenio dopuštenim, u ovom slučaju, eventualno žalbu kao remonstrativni pravni lijek o kojem bi odlučio Gradonačelnik kao odgovorna osoba tuženika. Nadalje, tužbeni navodi tužitelja o navodno počinjenim apsolutno bitnim povredama odredaba postupka iz razloga što pobijano rješenje ne sadrži sve elemente koje mora sadržavati, konkretno, utvrđenja osnovnih materijalnih prava tužitelja u obrazloženju pobijanog rješenja, u potpunosti su neosnovani iz sljedećih razloga. Kao što je i prethodno navedeno, Odlukom o ukidanju Vlastitog pogona tuženika jasno je određeno da „svi službenici i namještenici prelaze u novoosnovano trgovačko društvo“ gdje će se istima ponuditi „sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, temeljem kojih će, prilikom prelaska, ostvariti minimalno sva prava koja su imali temeljem dosadašnjih rješenja o prijmu“. Dakle, tužitelju, koji je i sklopio ugovor o radu s novoosnovanim trgovačkim društvom, i dalje pripadaju sva materijalna prava koja je stekao radom u Vlastitom pogonu tuženika, što je nesporno utvrđeno citiranom Odlukom, ali i novim ugovorom o radu između tužitelja i novoosnovanog trgovačkog društva, u kojem je još jednom utvrđeno i potvrđeno zadržavanje i ostvarivanje svih prava tužitelja koja mu pripadaju temeljem prethodnog rada u Vlastitom pogonu tuženika, koja materijalna prava svi radnici trgovačkog društva i stvarno trenutno u cijelosti konzumiraju. Dakle, odluka o materijalnim pravima tužitelja ne predstavlja obvezni sadržaj osporenog rješenja jer ne postoje nikakvi zakonski ili drugi razlozi koji bi sprječavali da se o tim pravima odluči posebnim rješenjem. Stoga, izostanak odluke o materijalnim pravima tužitelja u pobijanom rješenju nikako nije niti može biti razlog nezakonitosti, odnosno, razlog za poništavanje pobijanog rješenja, jer je takvu odluku moguće donijeti naknadno, u bilo kojem trenutku, po eventualnom zahtjevu tužitelja. Tvrdnje tužitelja da se radi „o prelasku u trgovačko društvo koje nije dio lokalne i područne (regionalne) samouprave“, paušalno su navedene i neosnovane jer upravo Zakon o komunalnom gospodarstvu u odredbama čl. 33., 34. i 35. predviđa trgovačko društvo kao organizacijski oblik obavljanja komunalnih djelatnosti, uz uvjet da u tom trgovačkom društvu jedinica lokalne samouprave ima sve dionice, odnosno, udjele, na koji način se osigurava zaštita javnog interesa, ali i pravni kontinuitet svih organizacijskih oblika koji služe za obavljanje jedne od najbitnijih javnih djelatnosti i službi, kao što je komunalna djelatnost.
3.3. U odnosu na tužiteljevo pozivanje na osnovna pravna načela, najviše vrednote Ustava Republike Hrvatske te njegove opće odredbe i odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i navodno relevantnu praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, tuženik ističe da su iznesene tvrdnje očito iznesene u ovoj tužbi, kao i u svim drugim istovrsnim tužbama vezanim za pobijanje rješenja donesenih tijekom procesa ukidanja Vlastitog pogona tuženika, sa isključivom svrhom pokušaja osiguravanja povoljne materijalnopravne i procesne pozicije u navedenim postupcima te sugeriranja sudu navodne povrede osnovnih ljudskih prava tužitelja i drugih službenika, odnosno, namještenika, u tom procesu, što je apsolutno netočno i, nažalost, očito maliciozno istaknuto samo za potrebe navedenih sudskih postupaka. Tuženik je, kao i Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. u svim svojim postupanjima naglasak stavljao primarno na zadržavanje, a u nekim segmentima i povećanje prava svih uključenih službenika, odnosno, namještenika (u novim ugovorima o radu radnicima je koeficijent složenosti poslova povećan za 15 % u odnosu na raniji koji su imali u Vlastitom pogonu tuženika, čime su im osnovna primanja povećana za 15 %), zbog čijih je interesa, u situaciji značajnog širenja i povećanja broja stanovnika tuženika tijekom proteklih godina te, samim time, potrebe pružanja većeg opsega komunalnih djelatnosti, i pokrenut predmetni postupak osnivanja trgovačkog društva za obavljanje komunalnih djelatnosti u kojem će biti jasno definirana prava i obveze svih radnika, na način da im bude pružena maksimalna zaštita u ostvarivanju svih njihovih pripadajućih prava. Slijedom svega navedenog, predlaže se sudu u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te istome naložiti naknadu troškova ovog upravnog spora zainteresiranoj osobi.
3.4. Zaključno, što se tiče prijedloga tužitelja da predmetna tužba ima odgodni učinak izvršenja osporenog rješenja, takav prijedlog da je u cijelosti neosnovan i nezakonit. Podnošenje zahtjeva za ocjenu zakonitosti Odluke o ukidanju Vlastitog pogona tuženika Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske te prijedloga za donošenje rješenja o obustavi izvršenja navedene Odluke do donošenja presude, kao niti najavljivanje nekakvih budućih sporova za isplatu pred redovnim sudom, ne predstavljaju razloge kojima bi se potkrijepila potreba odgodnog učinka predmetne tužbe, a kakve imaju u vidu odredbe čl. 26. st. 2. ZUS-a. Posebno se naglašava da je netočno da je Vlastiti pogon tuženika imao preko 80 zaposlenih, već je istih bilo 65 (od kojih je njih 60 dobrovoljno prihvatilo prelazak kod zainteresirane osobe, gdje trenutačno rade), a navedeni broj je očito istaknut i preuveličan kako bi se pokušao naglasiti negativni položaj zaposlenih te nepoštivanje njihovih prava, što apsolutno nije slučaj. Ponovno tuženik ističe da je tužitelj dana 10. studenoga 2023. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa Komunalnim društvom Grada Solina d.o.o., kao i većina drugih namještenika prethodno zaposlenih u Vlastitom pogonu tuženika, nakon čega je započeo s radom i ispunjavanjem preuzetih ugovornih obveza kod Komunalnog društva Grada Solina d.o.o., koje stanje uredno egzistira i u vrijeme podnošenja odgovora na tužbu. Stoga je sasvim jasno da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke propisane ZUS-om za odgodni učinak tužbe, odnosno, izvršenjem osporenog rješenja tužitelju ne nastaje nikakva šteta (isti je prethodno sklopio ugovor o radu s novim poslodavcem za kojeg uredno radi), posebno ne takva koja bi se teško mogla popraviti, naročito iz razloga što je osporeno rješenje deklaratorne naravi te se istim samo utvrđuje prestanak službe tužitelja, čiji su učinci počeli djelovati već samim ukidanjem Vlastitog pogona tuženika te sklapanjem ugovora o radu između tužitelja i Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. Iz navedenih razloga se sudu predlaže navedeni prijedlog tužitelja radi odgodnog učinka tužbe u cijelosti odbiti kao neosnovan.
4. Sud je rješenjem u smislu odredbe članka 20. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/2024, dalje: ZUS) pozvao Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. [adresa] da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu.
5. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba u bitnom iznosi navode identične navodima tuženika u odgovoru na tužbu dodatno ističući da tužitelj u periodu od podnošenja tužbe pa do dostave odgovora na tužbu ne samo da je zadržao ista prava iz radnog odnosa kao što je imao u vlastitom pogonu tuženika, nego je štoviše u tom periodu tužitelju više puta porasla plaća zbog činjenica da je zainteresirana osoba više puta povećavala osnovicu za obračun plaća djelatnika i koeficijente složenosti poslova radnih mjesta, kao i dodatke na plaću. Pored toga, tužitelj je primio i prigodne godišnje nagrade-božićnicu, uskrsnicu, naknadu za korištenje godišnjeg odmora.
6. U sporu je održana rasprava dana 21. studenog 2025., a čime je, kao i dostavom podneska strankama, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a, strankama dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
11. Među strankama nije sporno da je Gradsko vijeće Grada Solina donijelo Odluku o ukidanju Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu, KLASA: 024-02/23-01/6, URBROJ: 2181-9-02-01-23-5 od dana 24. listopada 2023. i Odluku o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti Komunalnom društvu grada [adresa] do.o., Stjepana Radića 42, OIB: 19526025847, KLASA: 024- 02/23-01/6, URBROJ: 2181-9-02-01-23-7 od dana 24. listopada 2023.
12. Među strankama je sporno je li osporenim rješenjem kojim je tužitelju prestala služba s danom 9. studenog 2023. povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13. U članku 2. stavku 1. navedene Odluke o ukidanju Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu od 24. listopada 2023. propisano je da ukidanjem vlastitog pogona svi službenici i namještenici mogu prijeći u novoosnovano trgovačko društvo. Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. obvezno je preuzeti sve radnike koji su bili u ukinutom Vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti, na način da istima ponudi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, temeljem kojih će prilikom prelaska, ostvariti minimalno sva prava koja su imali temeljem dosadašnjih rješenja o prijemu.
14. Spisu predmeta ovog upravnog spora prileži presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Usoz-311/2023-8 od dana 29. travnja 2025. kojim je odbijen zahtjev HM iz [adresa] i dr. za ocjenu zakonitosti Odluke o ukidanju Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu [adresa], KLASA: 024-02/23-01/6, URBROJ: 2181-9-02-01-23-5 od dana 24. listopada 2023., odnosno ocijenjeno je da navedena Odluka nije u nesuglasju sa zakonom.
15. Nadalje, iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja osporenog rješenja tuženika razvidno je da je tužitelj na temelju rješenja KLASA: 112-02/05-02/1, URBROJ: 2180-01-01-05-1 od dana 28. lipnja 2005. primljen u službu na neodređeno vrijeme.
16. Spisu predmeta prileži i ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. [adresa], ovdje zainteresirane osobe, kao poslodavca i ŠM, ovdje tužitelja, kao radnika, sklopljen dana 6. studenog 2023. kojim se zasniva radni odnos radnika kod poslodavca te uređuju njihovi međusobni odnosi, prava i obveze koje proizlaze iz rada radnika kod poslodavca s početkom rada dana 10. studenog 2023., te će isti obavljati poslove radnog mjesta grobarskog djelatnika zaduženog za sprovodne obrede.
17. Osporeno rješenje tuženika doneseno je pozivom na odredbu članka 115. i 116. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", br. 86/08, 61/11, 04/18, 112/19 – u daljnjem tekstu: ZSNLPS).
18. Odredbama članka 115. ZSNLPS propisani su razlozi za prestanak službe službeniku po sili zakona, što se, sukladno odredbi članka 116. ZSNLPS-a, odnosi i na namještenike. Tako ZSNLPS propisuje da služba prestaje po sili zakona, pored taksativno pobrojanih razloga, i u drugim slučajevima utvrđenim Zakonom (točka n) stavka 1.).
19. S obzirom na podatke spisa predmeta, među strankama nesporne činjenice, te imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
20. Prije svega, u odnosu na prigovor tužitelja da je osporeno rješenje doneseno od strane neovlaštene osobe, odnosno u konkretnom slučaju Gradonačelnika tuženika, za navesti je da isti ovaj Sud ne nalazi osnovanim.
20.1. Ovo stoga, jer je odredbom članka 5. stavka 1. i 2. ZSNLPS-a određeno da rješenje o prijmu u službu, rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika, kao i o prestanku službe, donosi pročelnik ili službena osoba kojoj je rješavanje o tome utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, sukladno pravilniku o unutarnjem redu. Nadalje, odredbom članka 5. stavka 3. ZSNLPS-a propisano je da o imenovanju i razrješenju pročelnika upravnog tijela te o drugim pravima i obvezama pročelnika odlučuje rješenjem općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan.
20.2. U konkretnom slučaju nije sporno da je Vlastiti pogon tuženika ukinut Odlukom Gradskog vijeća tuženika 24. listopada 2023., kojom Odlukom je određeno da „svi službenici i namještenici prelaze u novoosnovano trgovačko društvo“. Ukidanjem Vlastitog pogona tuženika te stavljanjem na raspolaganje dotadašnjeg upravitelja tog pogona (rješenje tuženika Klasa: UP/I-112-02/23-01/1, Urbroj: 2181-9-01-23-1 od dana 10. studenog 2023. prileži spisu), nije bilo moguće imenovanje osobe koja bi redovno bila ovlaštena donositi rješenja o prestanku službe službenika, odnosno, namještenika, kao što je predmetno pobijano rješenje. Stoga, u situaciji nedostatka pročelnika i nepostojanja druge osobe kojoj bi rješavanje o prestanku službe službenika bilo utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, kao i nemogućnosti eventualnog postavljanja vršitelja dužnosti upravitelja pogona jer je Vlastiti pogon tuženika u trenutku donošenja osporenog rješenja već ukinut, jedina odgovorna i osoba ovlaštena za donošenje osporenog rješenja je upravo Gradonačelnik tuženika u skladu s odredbom članka 23. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) kojom je propisano da ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari rješenje donosi čelnik tijela, dakle, u konkretnom slučaju Gradonačelnik tuženika.
21. Nadalje, ne stoji prigovor tuženika da uz tužbu nije priložena odgovarajuća punomoć izdana od strane tužitelja opunomoćeniku temeljem koje bi isti bio ovlašten pokrenuti upravni spor, iz razloga jer spisu predmeta prileži uredna punomoć tužitelja izdana opunomoćenici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu za zastupanje pred ovim Sudom, a koje je priložena uz tužbu (list spisa 6).
22. Kako je iz podataka spisa predmeta razvidno, a kako je to već prethodno navedeno da je Gradsko vijeće Grada Solina dana 24. listopada 2023. donijelo Odluku o ukidanju Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu, i Odluku o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti Komunalnom društvu Grada Solina d.o.o., Stjepana Radića 42, ovdje zainteresiranoj osobi, dakle, da je ukinuto upravno tijelo u kojem je tužitelj bio raspoređen, te da je tužitelj dana 6. studenog 2023. sklopio ugovor o radu s ovdje zainteresiranom osobom s početkom rada 10. studenog 2023., to je, po ocjeni ovog Suda, pravilno i zakonito doneseno osporeno rješenje tuženika pozivom na naprijed navedene zakonske odredbe. Osporeno rješenje je deklaratorne naravi, dakle, istim se samo utvrđuje činjenica prestanka službe tužitelja, čiji su učinci počeli djelovati već samim ukidanje Vlastitog pogona tuženika i sklapanjem ugovora o radu između tužitelja i ovdje zainteresirane osobe.
23. Nadalje, ne stoje prigovori tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o prelasku tužitelja u trgovačko društvo koje nije dio lokalne i područne (regionalne) samouprave iz razloga jer je Komunalno društvo Grada Solina d.o.o., ovdje zainteresirana osoba, kojem su Odlukom o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti povjereni navedeni poslovi, u 100% vlasništvu Grada Solina, a koje trgovačko društvo je osnovano u skladu s odredbama članka 33., 34. i 35. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 68/18, 110/18 i 32/20; dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu). Kao što je već prethodno navedeno, Odlukom o ukidanju Vlastitog pogona tuženika jasno je određeno da „svi službenici i namještenici prelaze u novoosnovano trgovačko društvo“ gdje će se istima ponuditi „sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, temeljem kojih će, prilikom prelaska, ostvariti minimalno sva prava koja su imali temeljem dosadašnjih rješenja o prijmu“. Dakle, tužitelju, koji je i sklopio ugovor o radu s novoosnovanim trgovačkim društvom, ovdje zainteresiranom osobom, i dalje pripadaju sva materijalna prava koja je stekao radom u Vlastitom pogonu tuženika, što je nesporno utvrđeno citiranom Odlukom, ali i novim ugovorom o radu između tužitelja i novoosnovanog trgovačkog društva, ovdje zainteresiranom osobom, u kojem je još jednom utvrđeno i potvrđeno zadržavanje i ostvarivanje svih prava tužitelja koja mu pripadaju temeljem prethodnog rada u Vlastitom pogonu tuženika. Dakle, odluka o materijalnim pravima tužitelja, a kako to pravilno ističe i tuženik, ne predstavlja obvezni sadržaj osporenog rješenja jer se kao što je već navedeno radi o rješenje deklaratorne naravi, te ne postoje nikakvi zakonski ili drugi razlozi koji bi sprječavali da se o tim pravima odluči posebnim rješenjem.
24. Glede prigovora tužitelja da se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je Gradsko vijeće Grada Solina Odluku o ukidanju Vlastitog pogona i Odluku o povjeravanju poslova komunalnih djelatnosti Komunalnom društvu Grada Solina d.o.o. donijelo 24. listopada 2024., odnosno pro futuro, te da se u obrazloženju navodi da su se ispunili uvjeti za prestanak službe zbog ukidanja upravnog tijela u kojem je službenik bio zaposlen, za navesti je da se prema ocjeni ovog Suda, radi o očitoj omašci u pisanju, koje tuženik može ispraviti u skladu s odredbom čl. 104. ZUP-a.
25. Ne stoji niti prigovor tužitelja da osporeno rješenje tuženika nije valjano obrazloženo, već upravo suprotno, prema ocjeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika dostatno je obrazloženo u skladu s odredbom čl. 98. ZUP-a.
26. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
27. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci presude.
28. Naposljetku, u okolnostima kada ovaj Sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, te kada je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-311/2023-8 od dana 29. travnja 2025. odbijen zahtjev HM iz [adresa] i dr. za ocjenu zakonitosti Odluke o ukidanju Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu [adresa], KLASA: 024-02/23-01/6, URBROJ: 2181-9- 02-01-23-5 od dana 24. listopada 2023. odnosno ocjenjeno da navedena Odluka nije u nesuglasju sa zakonom, na koji postupak ocjene zakonitosti se tužitelj poziva kao razlog za odgodni učinak predmetne tužbe, to je valjalo odbiti prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja osporenog rješenja u smislu odredbe čl. 42. ZUS-a, pa je stoga riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
29. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio (točka II. izreke rješenja).
30. S obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava odgovora na tužbu te trošak zastupanja na ročištu od dana 28. kolovoza 2025. i 21. studenog 2025. i, svaka radnja po 500 bodova, odnosno ukupno 3.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV (25%), što iznosi ukupno 3.750,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23).
30.1. Sud nije našao opravdanim troškom u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a zatraženi i popisani trošak sastava podneska od dana 27. kolovoza 2025. jer je sve navedeno u podnesku zainteresirana osoba mogla iznijeti i na ročištu održanom pred ovim Sudom dana 28. kolovoza 2025., pri kojim navodima je na ročištu i ostala, a koji trošak je zainteresiranoj osobi obistinjen, radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.
U Splitu, 31. prosinca 2025.
S U T K I NJ A
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćenici tužitelja Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 37/II
- tuženiku Gradu Solinu, Gradonačelniku, Ulica Stjepana Radića 42, Solin
- opunomoćeniku zainteresirane osobe Damiru Primorcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu „Primorac i partneri“ d.o.o. Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 2b
- u spis
