REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. Povrv-24/2025-99

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRAD DUBROVNIK, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719, zastupan po odvjetniku Dubravku Luetić, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Stečajna masa iza AGROKOR d.d. Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Stjepana Babonića 95, OIB: 26461279054, zastupan po punomoćniku Zoranu Krajinoviću odvjetniku u odvjetničkom društvu Krajinović & partneri d.o.o., Zagreb radi utvrđenja osnovanosti tražbine drugog višeg isplatnog reda na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 9. listopada 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Antuna Missoni odvjetnika u Dubrovniku i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 31. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja GRAD DUBROVNIK, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719 prema tuženiku Stečajna masa iza AGROKOR d.d. Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Stjepana Babonića 95, OIB: 26461279054 u iznosu od 219.216,59 EUR kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika, Vukovarska 17, posl.br. Ovrv-3924/16 od 22. prosinca 2016. godine obvezan je tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od tada 1.423.400,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor (l.s.72-73) navodeći da osporava vjerodostojnost isprave (podataka sadržanih u ispravi) na temelju koje je izdano pobijano rješenje, da ne postoji obvezno pravni odnos temeljem kojeg bi ovrhovoditelj mogao osnovano tražiti od ovršenika isplatu zahtijevanog iznosa, a da obveza plaćanja zahtijevanog iznosa nije utemeljena na zakonu, ni na nekom drugom propisu koji je donesen u skladu sa zakonom. Nadalje navodi da u razdoblju za koje ga se neutemeljeno tereti za isplatu zahtijevanog iznosa tuženik nije parkirao svoja vozila na području Grada Dubrovnika. Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 10/14) da nije suglasna sa zakonom. Prostori (Pile/Ploče) na kojima se prema toj odluci dopušta parkiranje turističkih autobusa radi ulaska ili izlaska putnika, u smislu odredbi čl. 98. i 100. Zakona o cestama, da čine nerazvrstanu cestu koju svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima predviđenim tim Zakonom i drugim propisima. Spomenutoj Odluci da nije prethodila suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove pa da je riječ o nezakonitom aktu. Pozivajući se na odredbu čl. 82. st.1. toč.1. i čl. 83 ZSPC navodi da bi zaustavljanje turističkih autobusa na lokaciji Ploče bilo u suprotnosti s navedenim odredbama jer da je predviđeno mjesto za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na toj lokaciji udaljeno manje od 5 metara od obilježenog pješačkog prijelaza, a mjesto koje je predviđeno za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na lokaciji Pile i Ploče da je udaljeno znatno manje od 15 metara iza znaka kojim je obilježeno stajalište za vozila javnog prijevoza putnika. Tuženik nadalje pozivajući se na odredbu čl. 2. st.1. al. 27. Zakona o cestama i čl.1. al.2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji definira pojam stajališta autobusa, pa da lokacije na kojima je predviđeno zaustavljanje autobusa ne udovoljavaju ni minimumu pretpostavki za siguran ulazak, odnosno izlazak putnika iz autobusa. Nadalje pozivajući se na odredbe čl. 54. i 109. st.2. Zakona o cestama kao i odredbu čl. 12. st.2. Pravilnika o autobusnim stajalištima kojim su propisani uvjeti za utvrđivanje lokacije i uređenje autobusnih stajališta, a da je razmak između autobusnih stajališta namijenjenih vozilima javnog gradskog prijevoza i lokacijama na kojima je tom Odlukom predviđeno parkiranje turističkih autobusa znatno manji od onog predviđenog navedenim odredbama, niti da na predviđenim lokacijama postoji zaklon od atmosferskih utjecaja. U nastavku pozivajući se na odredbe čl. 37. st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i čl. 83 st.2. Zakona o upravnim sporovima predlaže sudu primijeniti institut ekscepcije ilegalnosti. Završavajući s navodom da Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima nije suglasna sa zakonom, a da ni zakonom nije predviđeno određivanje i ubiranje naknade za parkiranje vozila (autobusa) na mjestima koja ne ispunjavaju uvjete za to.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl. br. Povrv-82/2017 od 23. veljače 2017. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 24. svibnja 2017. godine u ovoj pravnoj stvari utvrdio prekid postupka i to rješenjem posl. br. Povrv-82/2017 iz razloga otvaranja postupka izvanredne uprave nad dužnikom AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, OIB: 05937759187, Zagreb, M. Čavića 1.

5. Podneskom tužitelja predanog na poštu 4. lipnja 2018. godine kao preporučenu pošiljku (l.s. 85) isti predlaže nastavak predmetnog postupka

6. Podneskom od 15. lipnja 2018. (l.s.86) tužitelj je iznova predložio nastavak postupka pojašnjavajući da nakon što je tužitelj u postupku izvanredne uprave prijavio tražbinu spram tuženika ista da je osporena od strane izvanrednog povjerenika, što da proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St- 1138/17 od 15. siječnja 2018. na koje rješenje da je tužitelj izjavio žalbu koja da je odbijena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 1834/2018 od 26. travnja 2018., a koje drugostupanjsko rješenje Grad Dubrovnik da je zaprimio dana 29. svibnja 2018. navedenim podneskom tužitelj je ujedno uredio svoj tužbeni zahtjev na način da isti glasi na utvrđenje osnovanosti tražbine tužitelja prema tuženiku.

7. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 29. siječnja 2020. godine u ovoj pravnoj stvari nastavio postupak i to rješenjem posl. br. Povrv-512/2019. i istom odlukom naložio tužitelju u roku od 8 dana pozivom na gornji poslovni broj dostaviti Rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1834/2018 od 26. travnja 2018.g. i dokaz kada je tužitelj istoga zaprimio, u suprotnom pod prijetnjom odbačaja tužbe zbog nedostatka pravnog interesa.

8. Podneskom tužitelja predanog ovom sudu 6.veljače 2020. tužitelj navodi da dostavlja presliku VTS RH posl.br. Pž-1834/2018 od 26.travnja 2018. uz prijemni štambilj kao dokaz primitka istog.

9. Uvidom u presliku rješenja VTS RH posl.br. Pž-1834/2018 od 26.travnja 2018. razvidno je da je na istome otisnut prijemni štambilj tužitelja iz kojeg proizlazi da je tužitelj navedeno rješenje zaprimio 29. svibnja 2018.

10. U smislu odredbe čl. 34. st.1. i čl. 35. st.1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku ("Narodne novine" b 32/17; dalje: ZPIUTD) ako je izvanredni povjerenik osporio tražbinu sud će vjerovnika u roku osam dana od dana pravomoćnosti rješenja uputiti na parnični postupak protiv dužnika ili ovisnog ili povezanog društva radi utvrđivanja osporene tražbine, a ako osoba koja je upućena na parnični postupak ne pokrene parnični postupak u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanje u parnični postupak smatrat će se da je odustala od prava na vođenje parničnog postupka.

11. Budući je tužitelj podneskom predanog na poštu 4. lipnja 2018. godine kao preporučenu pošiljku predložio nastavak predmetnog postupka, a spomenuto rješenje VTS RH posl.br. Pž-1834/2018 od 26.travnja 2018 je zaprimio 29. svibnja 2018. to je isti pravodobno zatražio nastavak predmetnog postupka. Stoga se ima smatrati ispunjenom procesno pravna pretpostavka dopuštenosti predmetne tužbe.

12. Tužitelj tijekom postupka ističe (podnesak predan u predmetni spis 7.lipnja 2021.) kako između tužitelja i tuženika postoji obvezno pravni odnos, a tužitelj svoje potraživanje da temelji na Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 10/14,naknadno izmijenjena i dopunjena 5/2016 i 8/2016), da tuženik kao putnička agencija već dugi niz godina koristi parkirališta u zoni posebnog režima za iskrcaj svojih klijenata, te za isto podmiruje naknadu. Odnosno da je tuženik putnička agencija koja izravno ili neizravno koristi parkirališna mjesta za iskrcaj svojih klijenata pa time da je pasivno legitimiran u predmetnom postupku. Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima da je određena zona posebnog prometnog režima koja da je uređena u skladu s prometnim elaboratom koji je izradio fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u srpnju 2014. godine. predmetnoj odluci da je prethodila suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove navodeći kako u prilogu dostavlja MUP-a od 25. kolovoza 2014. nadalje navodi da u odnosu na tuženikov istaknuti prigovor ne postojanja ugovornog odnosa da je isti neosnovan s obzirom da tuženik u biti ne osporava postojanje odnosa

13. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 22. rujna 2021. godine u ovoj pravnoj stvari utvrdio prekid postupka i to rješenjem posl. br. Povrv-512/2019 iz razloga što je utvrđeno da je društvo Atlas d.d., Dubrovnik pripojeno društvu AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, OIB: 05937759187, Zagreb, M. Čavića 1.

14. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 14. srpnja 2022. godine u ovoj pravnoj stvari nastavio postupak i to rješenjem posl. br. Povrv-77/2022.

15. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 25. listopada 2022. godine u ovoj pravnoj stvari utvrdio prekid postupka i to rješenjem posl. br. Povrv-77/2022 iz razloga što je društvo tuženika brisano iz sudskog registra, te je određeno da će se postupak nastaviti kada pravni slijednik tuženika preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini. Navedeno rješenje pobijano žalbom tužitelja potvrđeno je rješenjem VTS RH posl.br. Pž-4975/2022 od 12. prosinca 2022.

16. Podneskom od 22. ožujka 2023. (l.s.1304-1305) tužitelj je predložio nastavak postupka.

17. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 27. travnja 2023. godine u ovoj pravnoj stvari nastavio postupak i to rješenjem posl. br. Povrv-77/2022. Na pripremnom ročištu održanom 1. srpnja 2021. godine zaključen je prethodni postupak.

18. Podnesak tuženika predan ovome sudu 13. prosinca 2024. godine u prilogu s ispravama (l.s.1324-1384) ovaj sud nije uzeo u obzir jer isti nije dostavljen u predmetni spis sukladno članku 299.a st 3. ZPP. Isto tako sud nije u dokaznom postupku čitao i pregledao isprave priložene spisu nakon zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 1. srpnja 2021., kako su stranke upozorene u pozivu za pripremno ročište na l.s. 262-263.

19. U smislu čl. 299. st.1. ZPP stranke su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

20. Tako je ovaj sud u pozivu za pripremno ročište od 29. travnja 2021.koje pripremno ročište je zakazano i održano na dan 1. srpnja 2021.(l.s.264-265) upozorio parnične stranke da iste mogu do zaključenja prethodnog postupka iznostiti nove činjenice i predlagati nove dokaze.

21. Podneskom zaprimljenim u ovom sudu 18. lipnja 2018., nakon što je tužitelj u postupku izvanredne uprave prijavio tražbinu spram tuženika, tužitelj je uredio tuženo traženje na utvrđenje osnovanom svoje tražbine prvotno utužene u ovom postupku u iznosu od 1.423.400,00 kuna, a sada na utvrđenje navedene tražbine u iznosu od 1.651.687,42 kuna koji iznos čine utuženi računi s kamatama na dan 10.travnja 2017. godine kao dana otvaranja postupka izvanredne uprave. U prilogu dostavljajući obračun kamata od dospijeća utužene tražbine do 10. travnja 2017. godine kao dana otvaranja postupka izvanredne uprave (l.s. 87-95). Podneskom zaprimljenim u ovom sudu 16. svibnja 2025. tužitelj je sukladno pravilima za preračunavanje kuna u eure propisanim Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022, 88/2022) uredio svoj tužbeni zahtjev na utvrđenje tako što je izvršio preračunavanje istoga u eure (219.216,59 eur). Podneskom zaprimljenim u ovom sudu 19. srpnja 2025. tužitelj je pored zahtjeva na utvrđenje osnovanosti tražbine alternativno istaknuo zahtjev na isplatu osnovane tražbine tužitelja, koju preinaku je ovaj sud dopustio na ročištu glavne rasprave održanom 9. listopada 2025. radi svrsishodnosti rješavanja odnos među strankama.

22. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 27. prosinca 2024. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl. br. Povrv- 109/2024-63 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i rješenje posl. br. Povrv- 109/2024-64 od 7. siječnja 2025. kojim je odlučio o zahtjevu tuženika za naknadom parničnog troška.

23. Na navedenu presudu i rješenje tužitelj je izjavio žalbu.

24. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-835/2025- 2 od 11. ožujka 2025. godine taj sud je prihvatio tužiteljeve žalbe i ukinuo spomenutu prvostupanjsku presudu ovog suda posl. br. Povrv- 109/2024-63 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i rješenje posl. br. Povrv- 109/2024-64 od 13. siječnja 2025. i predmet vratio ovom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

25. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu, te saslušanjem svjedoka.

26. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

27. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za utvrđenje osnovanosti osporene tražbine odnosno isplatu osnovane tražbine tužitelja koja predstavlja neplaćene naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u području oko povijesne jezgre Grada Dubrovnika, sukladno tužiteljevoj Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. objavljenoj u "Službenom glasniku" tužitelja broj 10/14 koja naknada se odnosi na razdoblje od 22. listopada 2014. do 15. studenog 2015 (utuženi računi s evidencijama zaustavljanja na l.s. 272-400) kao i zakonska zatezna kamata na dospjelu tražbinu za razdoblje od dospijeća utužene tražbine do 10. travnja 2017. godine kao dana otvaranja postupka izvanredne uprave.

28. Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je činjenica, prije svega, postojanja valjane pravne osnove temeljem koje bi tužitelj bio ovlašten naplatiti od tuženika predmetnu naknadu, te da li je i pored valjane pravne osnove tuženik taj koji je obveznik plaćanja naknade za zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima.

29. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj provodio naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima i to u utuženom razdoblju temeljem spomenute Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima, te da nadzor nad zaustavljanjem i parkiranjem turističkih autobusa i osobnih automobila u navedenoj zoni obavljaju djelatnici trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o., prometni redari i/ili komunalni redari.

30. Također je nesporno među parničnim strankama; da tužitelj utuženu tražbinu temelji na tužiteljevom upravnom aktu: Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. objavljenoj u "Službenom glasniku" tužitelja broj 10/14.

31. Imajući u vidu u tuženikovom prigovoru neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne samouprave koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava (u daljnjem tekstu; tuženikov prigovor nezakonitosti općeg akta) iznesene razloge do zaključenja prethodnog postupka u predmetnoj pravnoj stvari sud je u odnosu na osporavani upravni akt ispitivao prije svega da li je isti na snazi, a potom da li je tuženikov prigovor nezakonitosti općeg akta dostatno osnovan ili to nije.

32. U odnosu na prigovore tuženika da lokacija na kojoj je temeljem Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima Klasa: 363-01/14-09/02, Urbroj: 2117/01-09-14-16 dopušteno zaustavljanje autobusa i iskrcavanje putnika ne udovoljava uvjetima propisanima odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te odredbama Pravilnika o autobusnim stajalištima kojim su propisani uvjeti za utvrđivanje lokacije i uređenje autobusnih stajališta za istaknuti je da je, suprotno navodima tuženika, donošenju predmetne Odluke kojom je uređena zona posebnog prometnog režima prethodila zakonom propisana procedura (čl. 5. st. 1. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) ishođenja suglasnosti MUP-a, koja suglasnost MUP-a se odnosila i na Prometni elaborat za regulaciju zaustavljanja i parkiranja turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima izrađen od strane Fakulteta prometnih znanosti, Sveučilišta u Zagrebu (l.s.1192-1213) kao sastavni dio predmetne Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima. Tako je MUP-a, PU Dubrovačko-neretvanske dao suglasnost (Suglasnost broj 511-03-03/2-7/90-2-14 od 25. kolovoza 2014. na (što tuženik ne spori) na prijedlog predmetne Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima kojom se izmijenio prometni projekt Grada Dubrovnika u načinu zaustavljanja i parkiranja posebne skupine vozila na ulicama Zagrebačkoj, Ulici branitelja Dubrovnika, te na predjelima Pile, Ploče, Iza Grada, Zlatni potok i Sveti Jakov u Dubrovniku, a sukladno dostavljenom prometnom elaboratu izrađenog od Fakulteta prometnih znanosti, Zavod za prometno planiranje, iz Zagreba, Vukeličeva 4, broj FPZ-ZPP-51-2014 iz srpnja 2014. Time je predmetna Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima već u svom nacrtu zajedno s predmetnim prometnim elaboratom bila podvrgnuta stručnoj prosudbi i analizi i kao takva dobila potrebitu suglasnost.

33. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. opći akt (donesen je od strane Gradskog vijeća Grada Dubrovnika kao predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, odnosi se na neograničen broj adresata i objavljen je u javnim glasilima), te da je donesena u zakonom propisanoj proceduri: Također, iz zaglavlja iste proizlazi da je donesena uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-03- 03/2-7/90-2-14 od 25. kolovoza 2014. ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 10/14, 18/15).

34. Stoga je ovaj sud našao neosnovanim tuženikov prigovor neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. objavljenoj u "Službenom glasniku" tužitelja broj 10/14 kao općeg akta jedinice lokalne samouprave koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava.

35. Ostaje činjenica da je navedena odluka važila tijekom cijelog utuženog razdoblja, da nije ukinuta, te da nije ocijenjena nezakonitom, a ni ovaj sud nije našao razloge koji bi predmetnu Odluku činili neustavnom ili nezakonitom u okvirima ovlaštenja ovoga suda za takvu procjenu prilikom ocjene dostatne osnovanosti tuženikovog prigovora nezakonitosti toga općeg akta, koji prigovor je utvrđen neosnovanim.

36. Pravnu osnovu tužbenog zahtjeva predstavlja članak 6. Odluke u kojem je propisano da za parkiranje ili zaustavljanje turističkih autobusa radi iskrcaja putnika u zoni posebnog prometnog režima, turistička agencija ili vlasnik vozila moraju platiti naknadu. Iz tužbe i izlaganja tužitelja do zaključenja prethodnog postupka je vidljivo da tužitelj smatra da je tuženik pasivno legitimiran kao turistička agencija, organizator putovanja, te predlaže dokaze na tu okolnost. Između ostalog tužitelj predlaže da se utvrdi tko je sve vlasnik vozila s registarskim oznakama iz evidencije zaustavljanje, te da se potom putem vještačenje utvrdi poslovna povezanost između vlasnika vozila i tuženika. Posljednje navedenim dokaznim prijedlozima nije bilo izgledno da će tužitelj s uspjehom dokazati pasivnu legitimaciju tuženika.

37. Na okolnost utvrđivanja poslovne veze vlasnika autobusa s ovdje tuženikom tužitelj je predložio izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga koji dokaz nije izveden budući se za utvrđivanje ove činjenice nije tražilo znanje neke konkretne struke (stručno znanje konkretno financijsko knjigovodstvene struke), kako to za dokaz vještačenja propisuje čl. 250. ZPP.

38. Iz isprava u spisu proizlazi utvrđenje u ovom postupku pravno relevantne činjenice da su se u utuženom razdoblju autobusi tuženika, kao turističke agencije, zaustavljali u zoni posebnog režima u području oko povijesne jezgre Grada Dubrovnika.

39. Naime, tijekom postupka tužitelj je u spis dostavio dokaze poglavito isprave a radi se o fotografijama i podacima iz Informacijskog sustava za naplatu naknade za autobuse (l.s.401-874 i 895-1166), evidencijama zaustavljanja (l.s. 272-384). Sada u ovom ponovljenom suđenju pravilnom ocjenom tih dokaza proizašlo je da je tuženik pasivno legitimiran u smislu čl. 6. Odluke i da je kao turistička agencija organizirao iskrcaj putnika u zoni posebnog režima prometa.

40. Uvidom u spis predmeta vidljivo je da na stranicama (l.s. 272-384) prileži isprava evidencije zaustavljanja vozila s utuženim računima dok na stranicama (l.s. 401- 874 i 895-1166), prileže fotografije i podaci iz Informacijskog sustava za naplatu naknade za autobuse. Pojedinačno, nijedan od tih dokaza sam za sebe ne dokazuje da je tuženik pasivno legitimiran to jest da je upravo on organizirao kao turistička agencija iskrcaj putnika u zoni posebnog režima prometa, ali zbog svoje međusobne povezanosti kada se sve te dokaze ocjenjuje zajedno kao cjelinu neosporno proizlazi činjenično stanje da je upravo tuženik turistička agencija koja je iskrcavala putnika i da je zato tuženik pasivno legitimiran u smislu čl. 6. Odluke na plaćanje naknade.

41. Uvidom u evidenciju zaustavljanja vozila vidljivo je da je za svako pojedino zaustavljanje u posebnom režimu prometa upisano slijedeće: oznaka to jest evidencijski broj zaustavljanja, datum i sat zaustavljanja, vrsta vozila, registracija vozila i broj računa na kojem je naknada za zaustavljanje obračunata. Ovu ispravu i njezin sadržaj ovaj sud smatra ključnim dokazom i drži je vjerodostojnim jer je istinitost njezinog sadržaja utvrđena i potvrđena ocjenom rezultata ostalih izvedenih dokaza.

42. Vjerodostojnost evidencije zaustavljanja prvenstveno potvrđuju iskazi u ovom postupku saslušanih svjedoka, kontrolora zaustavljanja.

43. Iz iskaza svih svjedoka kontrolora zaustavljanja saslušanih u ovom postupku (ĐL, UL i ČL) proizlazi da je tuženik zaustavljao svoje autobuse na području posebnog prometnog režima.

44. Iz iskaza svjedoka ĆL, proizlazi da je isti bio zaposlenik na radnom mjestu kontrolora društva Sanitat d.o.o. Dubrovnik i to u utuženom razdoblju od listopada mjeseca 2014. do studenoga mjeseca 2015., a i nakon tog razdoblja. Iskazuje da se sjeća da je u utuženom razdoblju trgovačko društvo Atlas d.d. parkiralo odnosno zaustavljalo svoje autobuse na Pilama odnosno na Pločama. Zaustavljanje da je bilo svaki dan, a nakon što mu se predočavaju isprave na l.s. 407-1167 svjedok je iskazao kako je on bio kontrolor tih zaustavljanja jer je istome navedeno ime na ispravama koje mu se predočavaju. Ukazuje na ispravu l.s.432 i 434 da je na autobusima odnosno automobilu i to na vrhu šofer šajbe automobila naziv društva Atlas. Zamjećuje na fotografiji na l.s. 628 da je evidentirano zaustavljanje autobusa 18+1 i da se radi o srednjem autobusu, a bilo je zaustavljanja i velikih autobusa i malih kombija, a tako da je bilo i za autobuse Atlasa. Iskazuje da je vezano za Atlas oznaka Atlasa bila na samom autobusu na karoseriji autobusa kako je to primjerice na fotografiji na l.s 648 i 649, a kada takve oznake ne bi bilo tada bi bila oznaka naziva Atlas na tabli koja je bila s unutarnje strane šofer šajbe autobusa. Podatak koji bi dao vozač o tome za koga vozi kontrolori da bi unijeli u aparat i slikali autobus i sve to da bi putem tog aparata slali firmi Sanitat na server.

45. Iz iskaza svjedoka UL proizlazi da je već 20 godina zaposlen u društvu Sanitat d.o.o. Dubrovnik i to na mjestu kontrolora tako da može posvjedočiti za razdoblje koje je ovdje utuženo i to od listopada 2014. do studenog 2015. godine. Iskazuje kako su se u tom razdoblju autobusa Atlasa zaustavljali na Pilama i Pločama i to više na Pilama. Većinom da su autobusi Atlasa imali na samom autobusu napisano "Atlas", a kontrolori da bi pitali ujedno i vozače za koga voze kad bi došao takav autobus jer je postojala mogućnost da taj autobus vozi i za nekoga drugog. Nakon predočene mu isprave na l.s. 401-1167 iskazuje da vidi svoje ime ispod fotografije autobusa l.s. 402. Iskazuje kako primjerice na fotografiji na l,s, 411 je vidljiva mala plava tabla na autobusu koja je sad nečitljiva ali na njoj da bi pisalo ime vozača i da vozi za Atlas. Vezano za Atlas da su to su bili uglavnom autobusi koji su pristali u luci i to su uglavnom bili isti autobusi pa da su ih zapamtili. Prisjeća se da su oni kontrolori imali dnevno po 80 autobusa i to je veliki broj. Prepoznaje na l.s. 468 da su autobusi Atlasa imali table s brojevima i to da su bili brojevi od vodiča s naznakom grupe gostiju, a preko vodiča da bi također znali da se radi o Atlasu.

46. Iz iskaza svjedoka JL proizlazi da je isti bio kontrolor zaustavljanja autobusa i zaposlenik u društvu Sanitat d.o.o. i zaposlenik toga društva u razdoblju od 2013. do 4.1.2016. godine. Iskazuje kako se prisjeća da su se autobusi Atalasa zaustavljali na predjelu Pile - Ploče gdje je kombinirano radio, a većinom na Pilama. Kada mu je predočena isprava na l.s. 401-1167 iskazuje da se radi o tablama Atlasa.

47. Preostalo predložene kontrolore nije bilo potrebno saslušati budući su predloženi na istu okolnost kao i saslušani svjedoci kontrolori.

48. Vjerodostojnost evidencije zaustavljanja prvenstveno potvrđuju fotografije zaustavljanja koje prileže spisu (l.s. 401-874 i 895-1166). Uz svaku fotografiju je jasno navedeno o kojem se zaustavljanu radi po broju zaustavljanja koje odgovara broju zaustavljanja koji je unesen u evidenciju, te je također naznačeno i vrijeme zaustavljanja koje također odgovara onome označenom u evidenciji. Također, sa samih fotografiji je vidljiva i registarska oznaka vozila i na vjetrobranskom staklu vozila ili na samom autobusu naznačen natpis i logo tuženika (navedeno je vidljivo iz fotografija iz informacijskog sustava na l.s.401, 402, 410, 411, 417, 418, 420, 431, 432, 475, 567, 517, 549, 553, 587, 598, 599, 606, 611, 615, 616, 618, 629, 643, 648, 649, 651, 652, 653, 676, 688, 691, 693, 694, 702, 714, 719, 730, 731, 732, 737, 734, 752, 762, 765, 768, 777, 785, 822, 836, 845, 899, 900, 901, 902, 906, 911, 914, 916, 917, 922, 933, 934, 936, 938, 940, 942, 944, 953, 954, 960, 964, 970, 976, 977, 981, 1006, 1012, 1022, 1024, 1058, 1107, 1108, 1111, 1118, 1135, 1140, 1162 i 1166). Iz navedenog proizlazi da je upravo tuženik turistička agencija koja organizira iskrcaj putnika. Potrebno je ukazati da natpis tuženika nije vidljiv na svim fotografijama, ali navedeno ne utječe na istinitost sadržaja evidencije zbog iskaza svjedoka danih tijekom postupka koje sud ocjenjuje kao vjerodostojnim.

49. Stoga, ovaj sud na temelju gore ocijenjenih dokaza iz kojih nesporno proizlazi činjenično stanje da je tuženik u utuženom razdoblju izvršio iskrcavanje putnika u posebnoj zoni režima prometa, te da je stoga pasivno legitimiran za plaćanje utužene naknade u ovome predmetu sukladno čl. 6. Odluke.

50. U odnosu na visinu tužbenog traženja tuženik istu nije osporio odnosno njegovo osporavanje visine tužbenog traženja na ročištu glavne rasprave 9. listopada 2025. je paušalno. Naime iz rješenja VTS RH Pž-1834/2018-7 od 26.4.2018. (l.s.106-258) razvidno je da je tužitelju osporena tražbina spram tuženika u ukupnom iznosu od 4.107.443,14 kn (l.s. 118) s obrazloženjem da je izvanredni povjerenik osporio tražbinu, a koje osporavanje da nije otklonjeno. Tužitelj kroz postupak pojašnjava i to podneskom kojim je uredio svoje tužbeno traženje na utvrđenje (podnesak od 18. lipnja 2018. na l.s. 86) da utuženi iznos predstavlja potraživanje koje je osporeno od strane izvanrednog povjerenika odnosno da se radi o nepodmirenoj glavnici osnovom računa i kamatama na pojedine iznose iz računa koje obračune kamata je priložio spisu na l.s. 87-95. Prijedlogu za ovrhu tužitelj je priložio utužene račune s evidencijama zaustavljanja. Iako u prigovoru koji se smatra odgovorom na tužbu tuženik navodi kako osporava vjerodostojnost podataka sadržanih u tužbi tuženik takav prigovor usmjerava na to da se izdani računi ne odnose na vozila u vlasništvu tuženika niti na vozila koja bi bila u bilo kojem drugom pravnom odnosu na kojem bi odgovornost za plaćanje bila na tuženiku. Tuženik niti jednim navodom ne osporava visinu ispostavljenih računa niti visinu zakonski zateznih kamata koje obračune kamata je tužitelj priložio spisu na l.s. 87-95.

51. Stoga, iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog tijekom postupka izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) proizašla je dokazana činjenica da postoji utužena tražbina tužitelja spram tuženika.

52. Stoga je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude.

U Dubrovniku, 31. prosinca 2025.

Sudac:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana primitka prijepisa presude, pozivom na gornji poslovni broj spisa.

DN-a:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.