Poslovni broj: XXXII P-2803/2018
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE iz Zagreba, Margaretska 3, Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1, OIB 02958272670, protiv tuženice NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, dana 31. prosinca 2025. godine,
r i j e š i o j e
O d b a c u j e s e tužba u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 20. studenog 2018. godine podnio ovome sudu tužbu kojom zahtijeva isplatu 2.217,69 EUR / 16.709,20 kn sa zateznom kamatom na ovaj iznos tekućom od 3. rujna 2018. godine pa do isplate, a zahtijeva i naknadu troškova parničnog postupka.
2. Sud je pokušao dostaviti tužbu s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu tuženici na adresu njezinog prebivališta u [adresa], no ta je dostava u dva vraćena s naznakom da je primateljica s navedene adrese odselila. Nakon što je sud uvidom u evidencije redarstvenih vlasti utvrdio da je adresa prebivališta tuženice od 25. kolovoza 2020. godine u Bosni i Hercegovini, u mjestu [adresa], na adresi [adresa], pokušao je izvršiti dostavu na tu adresu, no i ona je vraćena neuručena s naznakom da je tuženica nepoznata. Stoga, rješenjem od 9. studenog 2021. godine sud je vratio tužbu tužitelju na ispravak, pozvavši ga ispraviti tužbu u roku od 60 dana od dana dostave prijepisa rješenja, tako da naznači točnu adresu tuženice NF na kojoj će joj biti moguća dostava tužbe s prilozima (ili alternativno adresu njezinog poslodavca kako bi joj se dostava izvršila na taj način), na što je tužitelj u podnesku od 21. prosinca 2021. odgovorio da ne raspolaže adresom zaposlenja tuženice, nego mu je poznata jedino adresa tuženice u Bosni i
Poslovni broj: XXXII P-2803/2018
Hercegovini, na adresi [adresa], pa je predložio ponovno pokušati provesti dostavu na tu adresu, a u slučaju neuspjeha dostaviti tužbu tuženici putem oglasne ploče suda ili joj postaviti privremenog zastupnika. Sud je prihvatio prijedlog tužitelja te je odredio ponovnu dostavu tužbe s prilozima tuženici na adresu stanovanja u [adresa], Bosna i Hercegovina, no i ta je dostava upućena međunarodnom poštanskom pošiljkom, vraćena neuručena s naznakom da je primateljica nepoznata, zbog čega se sud obratio zamolnicom za međunarodnu pravnu pomoć sudovima Bosne i Hercegovine, koji su dopisom od 20. lipnja 2022. godine izvijestili sud da je tuženica prema utvrđenju sudskog dostavljača odselila s te adrese u Rijeku kod djece, gdje i boravi.
3. Stoga je ponovno, rješenjem od 3. studenog 2022. godine tužitelj pozvan izjasniti se o daljnjim radnjama koje predlaže provesti u ovom postupku ili adresi tuženice, no kako je u međuvremenu sud samostalnim provjerama utvrdio da je tuženica od 10. svibnja 2022. godine do 10. svibnja 2023. godine prijavila boravište na adresi u [adresa], to je odmah tuženici otpremio tužbu i poziv za davanje odgovora na tužbu na tu adresu i to putem sudskog dostavljača. Tužitelj je u međuvremenu, 11. studenog 2022. godine naznačio kao adresu trenutnog boravišta tužiteljice upravo adresu u [adresa], predloživši pokušaj dostave, a podredno u slučaju neuspjeha, dostavu putem oglasne ploče suda ili postavljanje tuženici privremenog zastupnika. Međutim, sudski dostavljač je izvijestio sud da je dostava pismena tuženici i s adrese u [adresa] bila neuspješna jer tuženica na adresi nije pronađena, niti se njezino prezime nalazi na popisu stanara. Sud je zatim naložio terensku provjeru adrese stanovanja tuženice, a djelatnici redarstvenih vlasti u razgovoru sa stanarima zgrade utvrdili su da tuženica tu ne živi niti je ikada stanovala.
4. Smatrajući da su sve mogućnosti dostave iscrpljene, sud je rješenjem od 21. veljače 2023. godine pozvao tužitelja na uplatu predujma od 400,00 EUR radi postavljanja privremenog zastupnika tuženici, što je tužitelj odbio podneskom od 8. ožujka 2023. godine, predloživši produljenje roka za daljnjih 60 dana jer je i sam od redarstvenih vlasti zatražio provjeru adrese stanovanja tuženice, predlažući ponovno dostavu putem oglasne ploče jer tuženica zloupotrebljava zakonodavstvo glede prijave boravka u Republici Hrvatskoj, i predloživši ponovnu dostavu na adresu gdje žive njezina djeca i rođaci u [adresa] ili u Bosni i Hercegovini, [adresa]. U podnesku od 17. prosinca 2024. godine tužitelj ističe da postavljanje privremenog zastupnika nije ekonomično ni svrsishodno jer se time povećava tražbina tužitelja koju će i ovako teško naplatiti, predlažući iznova dostavu putem oglasne ploče ili kod prelaska granice, ponovnu provjeru adrese stanovanja tuženice na adresi u [adresa] ili dostavu na tu adresu.
5. Konačno, kako nakon podneska od 17. prosinca 2024. godine tužitelj više nije komunicirao sa sudom, a sud nije držao potrebnim i u trećem navratu ponavljati dostave na adrese za koje je već utvrđeno da tuženica tamo ne živi ([adresa], Bosna i Hercegovina i [adresa]), niti je dostava prilikom prelaska granice tuženici izgledno uspješna i uopće moguća s obzirom da se radi o parničnom, a ne kaznenom postupku, to je rješenjem od 3. listopada 2025. pozvao tužitelja u roku od 45 dana od dostave prijepisa rješenja, radi postavljanja privremenog zastupnika tuženici, na depozitni račun suda uplatiti iznos od 500,00
Poslovni broj: XXXII P-2803/2018
EUR na ime predujma za plaćanje troškova privremenog zastupnika, s time što je tužitelj upozoren da ukoliko ne predujmi sredstva za rad privremenog zastupnika u ostavljenom roku, sud će tužbu odbaciti.
6. Rješenje suda od 3. listopada 2025. kojim je pozvan uplatiti predujam za postavljanje privremenog zastupnika, tužitelj je primio 6. listopada 2025. godine, no u vremenu duljem od dva mjeseca nije uplatio predujam troškova rada privremenog zastupnika, a nije niti izvijestio sud o drugoj adresi stanovanja tuženice ili njezinom poslodavcu, putem kojeg bi bilo moguće tuženici uručiti tužbu s prilozima.
7. Tužbu u ovom postupku potrebno je dakle, odbaciti.
8. Naime, sud je dostavom tužbe putem pošte i sudskog dostavljača Općinskog suda u Rijeci te Općinskog suda u Velikoj Kladuši u Bosni i Hercegovini, te terenskim provjerama, utvrdio da tuženica ne živi na prijavljenim adresama stanovanja u [adresa], te Bosni i Hercegovini, u mjestu [adresa], a ne živi niti na adresi tada privremenog boravišta u [adresa], već očito boravi na nepoznatoj adresi, ne prijavljujući stvarna mjesta boravka i izbjegavajući kontakt sa državnim tijelima. Tuženica dakle, boravi očito na nepoznatoj adresi i svoja prava mjesta stanovanja skriva od redarstvenih vlasti, a nema ni zaposlenja niti drugih okolnosti koji bi je stalno vezali uz istu lokaciju.
9. Stoga je očito da je tuženica odsutna i nepoznatog boravišta pa joj je u smislu članka 84. stavka 2. točka 4. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), potrebno postaviti privremenog zastupnika jer je njezino boravište nepoznato, a nema punomoćnika. Sukladno članku 85. stavku 3. ZPP, sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan je predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavka 2. točka 4. i 5. ZPP, na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, a ukoliko tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.
10. Stoga, u situaciji kada tužitelj konstantno odbija postupiti po traženju suda i predujmiti sredstva za postavljanje i rad privremenog zastupnika tuženici kao odsutnoj i nepoznata boravišta, na što ga je sud pozivao u tri navrata u vremenu od gotovo tri godine, prvi puta još rješenjem od 21. veljače 2023. godine, a potom i rješenjima od 5. prosinca 2024. i 3. listopada 2025. godine, sve iz razloga što je u vremenu duljem od sedam godina koliko je proteklo od podnošenja tužbe iscrpio sve mogućnosti pronalaska tuženice radi dostave tužbe, to je primjenom članka 85. stavka 3. i 5. ZPP tužba odbačena i riješeno je kao u izreci (jednako i Županijski sud u Šibeniku u rješenju posl. br. Gž-480/2023 od 9. listopada 2023. godine).
11. Pritom, treba ukazati i da u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dostavom tužbe tuženici putem oglasne ploče suda. Naime, u procesnoj situaciji gdje tuženica očito ne živi na prijavljenoj adresi stanovanja što je utvrđeno i provedenim terenskim provjerama i provjerama sudskih dostavljača, već se skriva i boravi na nepoznatim adresama koje ne prijavljuje redarstvenim tijelima, u cilju osiguranja zaštite prava stranaka na pravični postupak iz članka 6. stavka 1.
Poslovni broj: XXXII P-2803/2018
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ovaj sud cijeni da bi dostava putem oglasne ploče suda narušila ovo pravo tuženice, odnosno predstavljala bi neopravdano zadiranje u pravo stranke sudjelovati u postupku, koje iako utemeljeno na zakonu (članku 143. Zakona o parničnom postupku) i iako u svrhu ostvarenja legitimnog cilja (osiguranja efikasnosti pravosudnog sustava i zaštite prava tužitelja na ostvarenje tražbine u razumnom roku), nije razmjerno s obzirom da će izvjesno dovesti do isteka roka za davanje odgovora na tužbu, bez da će tuženica o dostavi tužbe u naravi biti obaviještena, a potom i do donošenja presude zbog ogluhe. Težnja tužitelja za dovršetkom ove parnice i ostvarenjem utužene tražbine, stoga je i po ocjeni ovoga suda pravilno uravnotežena upravo primjenom članka 84. i 85. Zakona o parničnom postupku kojim je tužitelj pozvan na predujam troškova postavljanja privremenog zastupnika, koje troškove u slučaju uspjeha u sporu može potraživati od tuženice kao dio parničnog troška. Postavljanjem privremenog zastupnika tuženici koja o postupku nije osobno obaviještena, prava tuženice se po stavu ovoga suda štite u dovoljnoj i razmjernoj mjeri, jer će privremeni zastupnik u ime tuženice voditi postupak te će se na taj način tuženici omogućiti aktivno sudjelovanje u njemu. Odbijanje tužitelja da predujmi troškove rada privremenog zastupnika čije postavljanje je prethodno sam predložio u podnesku od 21. prosinca 2021. godine, rezultira pak odbacivanjem tužbe, s time što sud cijeni da očekivani troškovi rada privremenog zastupnika od 500,00 EUR, imajući u vidu predviđeni broj radnji i visinu naknade, kao i visinu tražbine tužitelja koja se ostvaruje u ovoj parnici od 2.217,69 EUR, nisu prohibitivnog karaktera niti predstavljaju nerazmjerno opterećenje tužitelja. Naime, predujam troškova privremenog zastupnika iznosi svega oko 22 % glavnice potraživanja tužitelja, a tužitelj ima mogućnost ove troškove u slučaju uspjeha u parnici, prisilno naplatiti od tuženice.
12. Iz iznesenih je razloga riješeno kao u izreci.
U Rijeci, 31. prosinca 2025.
S u t k i n j a :
Martina Maršić Lukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (slovima: petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XXXII P-2803/2018
