Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pr-121/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja NK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika KARAŠICA-VUČICA dioničko društvo, OIB 69701859287, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Klaudiju Čurinu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 2. prosinca 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika RK te punomoćnika tuženika, odlukom objavljenom 31. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova (poslovno uvjetovanom otkazu) od 4. lipnja 2025. godine, broj 01-363/1-2025., nezakonita i nedopuštena.

ll. Utvrđuje se da radni odnos između tužitelja NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao radnika i tuženika Karašica- Vučica d.d., OIB: 69701859287, [adresa], kao poslodavca, temeljem Ugovora o radu od 12. kolovoza 2015. je kontinuiran i nije prestao.

lll. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao, te mu ujedno prizna sva prava iz radnog odnosa, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom da tuženik izvrši naloge pobliže opisane u točki III. izreke ove presude u roku 8 dana, kao neosnovanim.

V. U cijelosti se odbija kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

„Određuje se sudski raskid Ugovora o radu od 12. kolovoza 2015. godine sklopljenog između tuženika-protutužitelja KARAŠICA-VUČICA dioničko društvo za vodno gospodarstvo i graditeljstvo Donji Miholjac, [adresa], OIB: 69701859287, OIB: 19680551758 kao poslodavca i tužitelja- protutuženika NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika za radno mjesto voditelj operative i zamjenik direktora, s danom 29. srpnja 2025."

Vl. Nalaže se tuženiku KARAŠICA-VUČICA dioničko društvo, OIB 69701859287, naknaditi tužitelju NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VIl. Odbija se tužitelj NK, OIB [osobni identifikacijski broj] s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad iznosa od 625,00 eura do iznosa od 2.500,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 17. srpnja 2025. podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu. U tužbi u bitnome navodi da je tužitelj kod tuženika u vremenskom razdoblju od 6. prosinca 2015. do 13. veljače 2020. obnašao funkciju člana uprave, odnosno direktora tuženika, te da je opozvan s te funkcije Odlukom Nadzornog odbora tuženika. Nakon opoziva s mjesta direktora tužitelj je vraćen na svoje radno mjesto voditelja odjela operative i zamjenika direktora, a sve sukladno Ugovoru o radu kojeg su tužitelj i tuženik zaključili 12. kolovoza 2015. Tuženik je organizirao nakon opoziva tužitelja s mjesta direktora referendum na kojem su se radnici tuženika trebali izjasniti žele li da tužitelj i dalje ostane zaposlenik tuženika ili ne žele te je nakon tog referenduma 6. ožujka 2020. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Tu Odluku o izvanrednom otkazu tužitelj je osporio u postupku pred ovim sudom u predmetu broj: Pr-124/2020 te je presudom ovog suda broj: Pr-124/2020-29 od 5. studenog 2021., koja je postala pravomoćna 25. siječnja 2022., utvrđeno da je nezakonita tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. ožujka 2020., da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao i da je tuženik dužan priznati tužitelju kontinuitet radnog odnosa i vratiti ga na rad. S obzirom da tuženik nije postupio po pravomoćnoj sudskoj odluci, tužitelj je pokrenuo kod ovog Suda ovršni postupak u predmetu broj: Ovr-1516/2022, radi povratka na posao. Nakon što je doneseno rješenje o ovrsi, tuženik je 22. travnja 2022. donio novu Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Tužitelj je i tu Odluku o otkazu uspio osporiti pred ovim Sudom u predmetu broj: Pr-103/2022 te je presudom ovog suda broj: Pr-103/2022-16 od 4. travnja 2023., koja je postala pravomoćna 6. studenog 2024., utvrđeno da je i ta druga Odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena, da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao i da je tuženik dužan tužitelju priznati kontinuitet radnog odnosa te vratiti tužitelja na posao i priznati mu sva prava iz radnog odnosa. Tuženik je nakon toga pozvao tužitelja da se vrati na posao te mu je isti dan kad se vratio na posao kod tuženika 4. lipnja 2025. uručio novu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova (poslovno uvjetovani otkaz). Protiv navedene Odluke o otkazu tužitelj je uputio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, koji zahtjev tuženik nije prihvatio, pa je stoga tužitelj radi zaštite svojih prava bio primoran podnijeti ovu tužbu. Dakle, isti tužbom osporava tuženikovu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe obavljanja poslova (poslovno uvjetovani otkaz) od 4. lipnja 2025.. Smatra da je ta Odluka u cijelosti neosnovana i da je ista posljedica zloupotrebe prava od strane tuženika i da je usmjerena isključivo na to da se tužitelju onemogući povratak na posao. Također smatra da je neosnovano tuženikovo pozivanje na zakonske odredbe i primjenu socijalnih kriterija prilikom otkazivanja predmetnog Ugovora, jer tuženik nije prilikom primjene socijalnih kriterija za poslovno uvjetovani otkaz u obzir uzeo sve zakonom propisane kriterije. Osim toga navodi da je usporedni radnik kod tuženika, zbog kojeg je tužitelj dobio poslovno uvjetovani otkaz, zaposlen na mjestu voditelja odjela operative i zamjenika direktora 1. studenog 2021. za vrijeme dok je trajao prvi radni spor između tužitelja i tuženika, i to isključivo s namjerom da tuženik onemogući tužitelju povratak na njegovo radno mjesto. Stoga, predlaže da sud utvrdi da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova od 4. lipnja 2025. nezakonita i nedopuštena, da utvrdi kontinuitet radnog odnosa i naloži tuženiku da vrati tužitelja na posao i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je učinio nespornim navode tužitelja vezane za ranije odluke o otkazu i radne sporove koji su vođeni pred ovim sudom između stranaka. Osporio je navode tužitelja da je Odluka o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 4. lipnja 2025. nezakonita i nedopuštena. Smatra da je prilikom donošenja te Odluke postupio sukladno pozitivnim propisima, jer kod tuženika ne postoji potreba za radom dvojice izvršitelja na poslovima radnog mjesta voditelja operative / zamjenika direktora. To stoga što je sistematizacijom radnih mjesta koje je donio tuženik, predviđeno jedno mjesto voditelja operative / zamjenika direktora te je tuženik na tome radnom mjestu ranije zaposlio GK pa je prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju isti uzet kao usporedni radnik te su primijenjeni socijalni kriteriji iz kojih je jasno utvrđeno da GK prema dva od tri socijalna kriterija ima prednost pred tužiteljem. Naime, isti je u dobi od 46 godina te ima obvezu uzdržavanja dvoje maloljetne djece, dok je tužitelj u dobi od 38 godina s obvezom uzdržavanja jednog maloljetnog djeteta. Jedini kriterij prema kojem je tužitelj u prednosti u odnosu na usporednog radnika GK jest duljina trajanja radnog odnosa kod tuženika, jer je tužitelj kod tuženika zaposlen od 6. prosinca 2010., a GK od 1. studenog 2021. Primjenjujući navedene kriterije, smatra da je zakonito otkazao ugovor o radu tužitelju. Opreza radi, istaknuo je protutužbeni zahtjev, u slučaju ako sud utvrdi da je Odluka o poslovnom uvjetovanom otkazu ipak nezakonita te protutužbom u tom slučaju potražuje da sud odredi sudski raskid ugovora o radu između tužitelja i tuženika s danom 29. srpnja 2025.. U obrazlaganju protutužbe u bitnome navodi da su odnosi između tužitelja i tuženika već duži niz godina izrazito poremećeni, da je tužitelj nepravomoćno osuđen za tri kaznena djela počinjena na štetu tuženika, da isti u ovom, kao i u ranijim postupcima, iznosi niz izrazito negativnih tvrdnji o tuženiku pa stoga smatra da zbog svega navedenog nije realno očekivati od tuženika da vrati tužitelja na radno mjesto koje je po sistematizaciji drugo najvažnije mjesto kod tuženika odmah iza mjesta direktora.

3. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda iz tužbe odnosno odgovora na tužbu. Tužitelj je na glavnoj raspravi održanoj 2. prosinca 2025. naglasio da je tuženik svojim Pravilnikom o radu, koje je dostavio na sudski spis, propisao proceduru odlučivanja koja prethodi poslovno uvjetovanom otkazu. Isti je odredbom čl. 54. st. 6. Pravilnika o radu propisao da će se prilikom takve vrste otkaza uz primjenu svih propisanih kriterija izvršiti i bodovanje te rangiranje radnika, a što je u konkretnom slučaju isti propustio učiniti pa i zbog tog razloga smatra Odluku o otkazu nezakonitom. Tuženik, očitujući se o tim navodima, ističe da navedena odredba nije bila primjenjiva u konkretnom slučaju, jer tuženik nije mogao primijeniti dodatne kriterije iz Pravilnika, s obzirom da tužitelj kod tuženika nije obavljao nikakav rad od veljače 2020. Uz to je tuženik spomenuo da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom Revd-3912/2025-2 od 19. studenog 2025. dopustio reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž R-123/2023-2 od 6. studenog 2024., a kojom je odlukom potvrđena presuda i rješenje ovog Suda broj: Pr-103/2022-16 od 4. travnja 2023., kojim je utvrđena nezakonitom Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju uvjetovana skrivljenim ponašanjem od 22. travnja 2022.. Stoga je sporadično, kao i ranije tijekom postupka, predložio da sud prekine postupak dok se ne odluči o reviziji.

4. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka saslušao GK, tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika RK na okolnosti postojanja socijalnih kriterija koje je tuženik primijenio i naznačio u Odluci o otkazu. Svjedok, tužitelj i zakonski zastupnik tuženika saslušani su i na okolnost odnosa između tužitelja i zaposlenika tuženika odnosno općenito na radnu atmosferu kod tuženika, s obzirom na dosadašnji rad tužitelja kod tuženika. Na kraju dokaznog postupka izvršen uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu, i to kako slijedi: Povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 7-24 spisa), ugovor o radu (str. 25-26), zapisnik sa referendumskim listićem i pitanjem (str. 27-29), odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str. 30-32), presuda Općinskog suda u Osijeku (str. 33-45), presuda Županijskog suda u Zagrebu (str. 46-53), rješenje o ovrsi (str. 54-57), odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovano skrivljenim ponašanjem radnika (str. 58-61), presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku (str. 62-77), presuda i rješenje Županijskog suda u Karlovcu (str. 77-84), Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova (str. 85-87), obrazac EM-1P (str. 88), zahtjev za zaštitu prava (str. 88-90), potvrda o uručenju (str. 92), odgovor na zahtjev za zaštitu prava (str. 93-95), poziv (str. 96), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici (str. 110-114), prijedlog za dopuštenje revizije (str. 115-130), rješenje Županijskog suda u Sisku (str. 131-141), Pravilnik o radu i Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika – pročišćeni tekst (str. 182-185), presuda Županijskog suda u Osijeku K-7/2022-47 (str. 186-212), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici (str. 254-257), ispis poruke e- pošte (str. 274), rješenje Vrhovnog suda RH kojim se dopušta revizija koje je predano na današnjoj glavnoj raspravi od strane punomoćnika tuženika.

Iz spisa ovog suda Pr-124/2020, čitaju se tužba s prilozima, potpisani listovi provedenog referenduma, zapisnik o referendumu, zahtjev za zaštitu prava i drugim pismenima (str. 1-20 spisa), knjiga poslovnih udjela (str. 35-44), zapisnik (str. 47-48), podnesak tuženika sa zapisnikom (str. 74-78), presuda (str. 84-95), drugostupanjska presuda (str. 110-116), revizija (str. 135-148) te presuda VSRH kojom se revizija odbija kao neosnovana (str. 163-167), rješenje o odbačaju ustavne tužbe (str. 177-180).

Iz spisa ovog suda Pr-103/2022 kroz koji se vrši uvid u pismena skenirana u predmetu otvaranjem spisa kroz aplikaciju e-Spis čitaju se tužba s pripadajućim prilozima (str. 1-52), prvostupanjska presuda (str. 203-218), drugostupanjska odluka (str. 265-271).

Iz spisa ovog suda Ovr-1516/2022 kroz koji se vrši uvid u pismena skenirana u predmetu otvaranjem spisa kroz aplikaciju e-Spis čitaju se prijedlog za ovrhu s pripadajućim prilozima (str. 1-17), rješenje o ovrsi (str. 18-19), zaključak o upućivanju u parnicu i rješenje o odbijenoj žalbi na rješenje o ovrsi.

5. Predmet spora je utvrđenje je li tuženik zakonito otkazao tužitelju Ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova (poslovno uvjetovani otkaz) od 4. lipnja 2025. Posljedično tome, ukoliko je Odluka o otkazu nezakonita, predmet spora je i utvrđenje da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao, da postoji kontinuitet istoga, uz nalog tuženiku da tužitelja vrati na posao i da mu prizna sva prava iz radnoga odnosa. Predmet spora je i utvrđenje jesu li ispunjene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu, s obzirom da tuženik to traži protutužbom.

6. Među strankama nije sporno kako slijedi:

- da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika bio neprekidno od 6. prosinca 2010.,

- da je tužitelj od 6. prosinca 2015. obnašao funkciju člana uprave/direktora društva tuženika, sve do 13. veljače 2020. kada je odlukom Nadzornog odbora tužitelj opozvan s mjesta funkcije člana uprave/direktora;

- da je nakon opoziva s mjesta funkcije direktora društva tužitelj vraćen na radno mjesto voditelja odjela operative i zamjenika direktora, temeljem ugovora o radu od 12. kolovoza 2015.;

- da je nedugo nakon povratka tužitelja na navedeno radno mjesto tuženik dana 9. ožujka 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. Pr-124/2020 od 5. studenog 2021., odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrđena ništetnom i nedopuštenom;

– da tuženik nije postupio po pravomoćnoj presudi Pr-124/2020 pa je zbog toga tužitelj pokrenuo ovršni postupak pred ovim sudom radi vraćanja na posao u predmetu Ovr-1516/2022,

– da je 22. travnja 2022. tuženik donio novu Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika;

- da je tu drugu Odluku o otkazu ugovora o radu tuženik utemeljio na optužnici Županijskog državnog odvjetništva br. KO-DO-8/2022, navodeći kako se radi o tužiteljevoj izrazito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa te da je povodom te optužnice u međuvremenu proveden kazneni postupak protiv tužitelja u kojemu je isti presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-7/2022-47 od 7. srpnja 2023. proglašen krivim za počinjenje tri kaznena djela na štetu tuženika, s tim da ta presuda još uvijek nije stekla svojstvo pravomoćnosti, jer je u tijeku postupak povodom žalbe pred

Visokim kaznenim sudom Republike Hrvatske,

- da je presudom i rješenjem ovog suda broj Pr-103/2022-16 od 4. travnja 2023., koji su potvrđeni presudom i rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R- 123/2023-2 od 6. studenog 2024., utvrđeno da je i ta druga Odluka o otkazu tužitelju ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem nezakonita i nedopuštena te je utvrđen kontinuitet radnog odnosa uz nalog tuženiku da tužitelja vrati na rad u roku 15 dana,

- da je tuženik protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, br. Gž R-123/2023- 2 od 6. studenog 2024., podnio prijedlog za dopuštene revizije te da je Vrhovni sud RH dopustio reviziju svojom odlukom Revd-3912/2025-2 od 19. studenog 2025., u odnosu na dva pravna pitanja, i to može li poslodavac valjano otkazati ugovor o radu otkazan zbog skrivljenog ponašanja radnika koje je radnik počinio na ranijem radnom mjestu kod istog poslodavca te može li poslodavac bivšem direktoru koji je razriješen s dužnosti direktora i raspoređen na druge poslove, valjano otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja zbog povreda obveza iz radnog odnosa počinjenih za vrijeme obavljanja dužnosti direktora,

-da je po pravomoćnosti presude i rješenja ovog suda broj Pr-103/2022-16 tuženik pozvao tužitelja da pristupi u radne prostorije tuženika, što je tužitelj i učinio 4. lipnja 2025. te mu je tuženik odmah po dolasku u poslovne prostorije uručio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova (poslovno uvjetovani otkaz),

- da tužitelj kod tuženika od prve Odluke o izvanrednom otkazu 9. ožujka 2020. pa nadalje i dan danas nije faktični obavljao poslove svog radnog mjesta voditelja operative/zamjenika direktora kod tuženika, jer mu to tuženik onemogućava donošenjem naprijed navedenih Odluka o otkazu.

7. Među strankama je sporno jesu li bili ispunjeni uvjeti za otkaz ugovora o radu tužitelju 4. lipnja 2025. Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu. Sporna je također jesu li ostvareni uvjeti za sudski raskid ugovora o radu.

8. Iz materijalnih dokaza koji su pročitani u dokaznom postupku, proizlaze u cijelosti činjenice koje su među strankama nesporne, a koje su opisane u točki 6 obrazloženja ove presude. Od spornih činjenica uvidom o Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova (poslovno uvjetovani otkaz) od 4. lipnja 2025. (str. 85-87 spisa), utvrđeno je kako slijedi:

-da tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika istekom otkaznog roka koji je određen u trajanju od 2 mjeseca i 2 tjedna, a koji počinje teći od dana dostave predmetne Odluke tužitelju, s tim da tužitelj za vrijeme trajanja otkaznog roka ostvaruje sva prava vezana uz rad, uključujući i pravo na neiskorišteni godišnji odmor koji će koristiti za vrijeme trajanja otkaznog roka, stoga se isti oslobađa obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka,

-da je u obrazloženju Odluke tuženik naveo da tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika zbog organizacijskih razloga, jer je na istome radnom mjestu kod tuženika već zaposlen drugi radnik te da je sistematizacijom radnih mjesta kod tuženika za predmetna radna mjesta voditelja operative/zamjenika direktora predviđen samo jedan izvršitelj,

- da je tuženik svoju Odluku obrazložio primjenom socijalnih kriterija prema kojima usporedni radnik koji je zaposlen na istom radnom mjestu za koje tužitelj ima ugovor o radu, zadovoljava dva socijalna kriterija, odnosno isti je napunio 46 godina života, dok je tužitelj napunio 38 te je isti dužan uzdržavati dvoje maloljetne djece, a tužitelj uzdržava jedno maloljetno dijete, kao i da tužitelj zadovoljava samo jedan socijalni kriterij, i to da je duže zaposlen kod tuženika, odnosno od 6. prosinca 2010., dok je usporedni radnik zaposlen kod tuženika od 1. studenog 2021.

9. Iz iskaza saslušanog svjedoka GK, utvrđeno je da je kod tuženika zaposlen od 2. studenog 2021. na mjestu voditelja operative/zamjenik direktora, da je prije toga bio zaposlen kod pravne osobe Kombel d.o.o. Belišće na mjestu rukovoditelja gospodarenja otpadom i građevinskim poslovima, da uzdržava dvoje djece, sina N koji ima 10 godina i kćer R koja studira na prvoj godini studija, da je kod prijašnjeg poslodavca radio 16 godina i da je poslodavca promijenio zbog loše radne atmosfere, te da ne pozna tužitelja i da je po zanimanju građevinski inženjer s odgovarajućim stručnim ispitom i ovlaštenjem za obavljanje poslova u građevinarstvu koje je dobio od Hrvatske komore inženjera građevinarstva.

9.1. Iskaz svjedoka u naprijed navedenom dijelu sud u cijelosti smatra istinitim, jer je isti dan jasno i životno, sam početak radnog odnosa svjedoka kod tuženika proizlazi iz materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu, dok podaci o njegovoj stručnoj spremi, osobnom i obiteljskom statusu te obvezi uzdržavanja djece, nisu niti bili sporni tijekom postupka među strankama. Stoga, ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg sud tako dani iskaz ne bi smatrao istinitim.

10. Iz iskaza tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika zaposlen od 2010., da je bio prvo voditelj gradilišta, zatim voditelj odjela, pa voditelj građevine, potom voditelj operative i zamjenik direktora, prema ugovoru o radu iz 2015., s tim da je u razdoblju od prosinca do ožujka 2020. bio i direktor tuženika, te je kao direktor po Statutu zastupao tuženika samostalno, da je sadašnji zakonski zastupnik tuženika RK postao direktorom tuženika nakon razrješenja tužitelja. Također iz iskaza proizlazi da tužitelj i tuženik unazad 5 godina vode više radnih sudskih sporova, s obzirom da je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu i prije ove Odluke o otkazu tužitelju dvjema odlukama o otkazu koje su u sudskim postupcima proglašene ništetnim i nezakonitim. Također je utvrđeno da sadašnji zakonski zastupnik tuženika kao opravdanje za sve otkaze smatra činjenicu što je tužitelj nanio štetu tuženiku, a za što je tužitelj nepravomoćno i kazneno osuđen.

10.1. U navedenom dijelu sud cijeni istinitim iskaze tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, jer su isti u skladu s materijalnom dokumentacijom i nespornim činjenicama. Sud ne može prihvatiti iskaz zakonskog zastupnika tuženika u dijelu u kojem isti navodi da je za vrijeme trajanja sudskih postupaka između tužitelja i tuženika bio primoran zaposliti na mjestu voditelja operative/zamjenik direktora usporednog radnika GK, jer bez tog radnog mjesta tuženik nije mogao funkcionirati. Naime, zakonskom zastupniku tuženika, ujedno osobi koja je na funkciji direktora tuženika naslijedila tužitelja bilo je poznato da je ishod ranijih postupaka neizvjestan, pa samim tim, a s obzirom na sve okolnosti, po ocjeni ovog suda isti nije trebao zaposliti usporednog radnika na neodređeno vrijeme. Ako je zapošljavanje usporednog radnika bilo potrebno tad je isti trebao biti zaposlen na određeno vrijeme do okončanja ranijih sudskih postupaka. Da je tako postupljeno, ne bi niti došlo do situacije da tuženik na mjestu voditelja operative / zamjenika direktora ima zaposlena dva izvršitelja. Da je tuženik mogao postupiti na opisani način proizlazi iz dijela iskaza zakonskog zastupnika tuženika koji je naglasio da tuženik nije obveznik provođenja javnih natječaja pa samim tim i u tehničkom smislu nisu postojale nikakve prepreke za zapošljavanje usporednog radnika na određeno vrijeme.

11. Prema čl. 115. st. 1.t.1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; dalje ZR) poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla, zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Nadalje, iz čl. 115. st. 2. ZR-a proizlazi da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, čl. 125. st. 1. ZR-a. Odluku o sudskom raskidu ugovora o radu sud može donijeti i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć, čl. 125. st. 2. ZR-a.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, odnosno da je protutužbeni zahtjev neosnovan.

13. Prije svega treba naglasiti da prema citiranoj odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. ZR- a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Gospodarski razlozi predstavljaju okolnosti koje su uglavnom nastale neovisno o poslovnim potezima poslodavca, primjerice smanjenje opsega posla, gubitak dijela tržišta, neprofitabilnost određene djelatnosti, pa i pojedinog radnog mjesta, uslijed čega više nije moguće zadržati punu zaposlenost te nastaje potreba za smanjenjem broja radnika. Tehnički razlozi nastaju kao posljedica aktivnosti samog poslodavca usmjerenih prema unapređenju dotadašnjeg načina poslovanja i rada, npr. uvođenjem nove tehnologije, veće informatizacije i automatizacije poslovanja, uslijed čega dolazi do viška radnika. Organizacijski razlozi isključivo su posljedica djelovanja poslodavca jer uslijed promjene odnosno organizacije poslovanja dolazi do viška radnika, npr. objedinjavanjem više radnih mjesta u jedno odnosno ukidanjem pojedinih radnih mjesta, ukidanjem cijele organizacijske jedinice, službe ili odjela, povjeravanjem pojedinih poslova drugom trgovačkom društvu. U konkretnom slučaju nije se ostvario niti jedan od navedenih razloga. Potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta voditelja operative/zamjenika direktora nije prestala zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Tuženik je potrebu za obavljanjem tih poslova imao cijelo vrijeme od prve Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. ožujka 2020. pa do donošenja zadnje u nizu, ovdje osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu od 4. lipnja 2025. Zato je i prije donošenja potonje Odluke popunio to radno mjesto drugom osobom (GK), dana 1. studenog 2021. Stoga, tužitelj nije mogao postupiti niti po prvoj pravomoćnoj sudskoj Odluci kojom je proglašena u cijelosti ništetnom i nezakonitom Odluka o izvanrednom otkazu od 9. ožujka 2020., jer je radno mjesto tužitelja već bilo popunjeno pa je kod tuženika nastao višak radnika.

14. U takvim okolnostima, kod tuženika nije došlo do promjene u organizaciji rada, u smislu da je ranije imao sistematizacijom radnih mjesta predviđen i zaposlen većih broj izvršitelja na mjestu voditelja operative / zamjenika direktora, već je cijelo vrijeme sistematizacijom imao predviđeno samo jednog izvršitelja. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o prestanku potrebe za obavljanjem rada tužitelja kod tuženika zbog organizacijskih, a niti zbog tehničkim ili gospodarskih razloga, pa po ocjeni ovog suda, tuženik problem viška radnika na radnom mjestu voditelja operative / zamjenika direktora, nije bio ovlašten rješavati putem poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju. Tuženik je u konkretnom slučaju bio dužan postupiti po prvoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi ovog suda broj Pr-124/2020-13 od 5. studenog 2021., pa zatim i po drugoj pravomoćnoj presudi i rješenju ovog suda broj Pr-103/2022-16 od 4. travnja 2023. To stoga što su citiranim odluka obje prethodne odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju bile utvrđene ništetnima i nezakonitima pa je tužitelja trebalo vratiti na rad na radno mjesto na kojem je radio prije otkaza, a ne nalaziti nove razloge za otkaz, u ovom slučaju je donio treću u nizu odluka o otkazu. Autonomno je pravo tuženika da organizira rad i odlučuje o izboru radnika za čijim radom ima ili nema potrebe. Međutim ta autonomija ne obuhvaća i slobodu da se poslovno uvjetovanim otkazom služi kako bi se riješio radnika čije vraćanje na rad mu je naloženo pravomoćnom presudom. U opisanoj situaciji tuženik je trebao otkazati ugovor o radu GK kojeg u svojoj odluci o otkaz navodi kao usporednog radnika, jer istog nije niti mogao, prema mišljenju ovog suda, zaposliti na neodređeno vrijeme, za vrijeme trajanja sudskih postupaka između tužitelja i tuženika. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da nisu ispunjeni razlozi za poslovno uvjetovani otkaz, koji su propisani naprijed citiranim odredbama, sud je utvrdio da je predmetna odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena, pa je odlučio kao u izreci pod točkom I.

15. Odluka pod točkom II. i III. u skladu je s čl. 124. ZR-a. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno vraćanja na posao i priznavanja svih prava iz radnog odnosa mjerodavna je odredba čl. 328. st. 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je čl. 436. ZPP-a, kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom čl. 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 70/19, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

16. Sud je odbio protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu iz razloga što tuženik nije dokazao da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć. Naime, iz svih ranijih sudskih odluka kojima su proglašene nezakonitim ranije dvije odluke o otkazu ugovora o radu, kao i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika, proizlazi da je u konkretnome slučaju izražen subjektivni odnos nepovjerenja i animoziteta sadašnjeg zakonskog zastupnika tuženika koji predstavlja upravu društva prema tužitelju kao ranijem zakonskom zastupniku i direktoru tuženika, a koji se upravo manifestira kroz neprestano donošenje nezakonitih odluka o otkazu, a sve kako bi se tužitelju onemogućio daljnji rad kod tuženika. U takvim okolnostima, po stavu ovog suda, ne postoje izražene okolnosti koje upućuju na to da radni odnos tužitelja kod tuženika nije moguć. Sama činjenica što je donesena nepravomoćna kaznena presuda kojom je tužitelj nepravomoćno proglašen krivim za tri kaznena djela koja je počinio na štetu tuženika, po ocjeni ovog suda, okolnost je koja bi se trebala vrednovati kod neke druge vrste otkaza (npr. otkaza skrivljenog ponašanjem radnika), a ne u konkretnom slučaju, jer je tuženik, postupajući isključivo po subjektivnom nahođenju sadašnjeg direktora, očito smišljeno, zapošljavanjem GK na neodređeno vrijeme, pokušao prividno stvoriti uvjete za otkaz ugovora o radu tužitelju.

17. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa). Tužitelju, koji je u uspio u ovoj parnici priznati su troškovi jednokratne nagrade u visini od 250 bodova, koji obuhvaćaju 4 radnje i to podnošenje tužbe, zastupanje na ročištima od 21. listopada 2025. i 2. prosinca 2025., te sastav obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 4. rujna 2025., kojim se tužitelj očitovao na tuženikov odgovor na tužbu te na protutužbu, a što je u skladu s Tbr. 7. točka 2. podtočka 4. Tarife. S obzirom da prema Tarifi vrijednost boda iznosi 2 eura, proizlazi da tužitelj za 250 bodova ostvaruje pravo na troškove u visino od 500,00 eura, na koji je iznos pridodan zatraženi PDV po stopi od 25 %, tako da troškovi ukupno iznose 625,00 eura. Činjenica što je tužitelj odbijen pod točkom IV. Izreke ove presude sa zahtjevom za ispunjenje roka činidbe od 8 dana te je činidba određena u zakonom propisanom roku od 15 dana po ocijeni ovog suda nije od posebnog značaja za konačni ishod postupka jer je riječ samo o pogrešno naznačenom roku u kojem treba ispuniti glavni zahtjev tužitelja, a s kojim je zahtjevom tužitelj u cijelosti uspio.

18. Tužitelj je odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad iznosa od 625,00 eura, do iznosa od 2.500,00 eura, jer je za 4 radnje za koje su mu priznati troškovi u prethodnoj točki obrazloženja, zatražio naknadu troškova u previsokom iznosu, suprotno odredbama Tarife, smatrajući pogrešno da ima pravo obračunati trošak za svaku pojedinu radnju. Sama činjenica što je tuženik postavio pravovremeno protutužbeni zahtjev kojim traži sudski raskid Ugovora o radu, po ocijeni ovog suda, nije opravdani razlog zbog kojeg bi tužitelj imao pravo tražiti troškove postupka za svaku poduzetu radnju. To stoga što u odnosu na protutužbeni zahtjev nisu izvođeni nikakvi dodatni dokazi već je sud na temelju dokaza koje su stranke predložile u samoj tužbi i odgovoru na tužbu donio predmetnu odluku.

19. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 31. prosinca 2025.

Sudac

Goran Jokić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku