Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-111/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Račkom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Vlaška 50A/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 13. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja NN, odvjetničkog vježbenika u OD Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, te zz. tuženika JN, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 31. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 08. svibnja 2014. do 01. lipnja 2016. iznos od 269,43 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za lipanj 2014. na iznos od 61,50 EUR počev od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

- za srpanj 2014. na iznos od 5,62 EUR počev od 16. kolovoza 2014. pa do isplate,

- za prosinac 2014. na iznos od 34,92 EUR počev od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- za siječanj 2015. na iznos od 6,08 EUR počev od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- za kolovoz 2015. na iznos od 95,61 EUR počev od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- za siječanj 2016. na iznos od 59,40 EUR počev od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- za svibanj 2016. na iznos od 6,30 EUR počev od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.167,66 eur-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima naknade razlike plaće iz točke I izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno podnio tužbu radi isplate neisplaćene razlike plaće za prekovremeni rad s dodacima te razlike naknade plaće za godišnji odmor, s time da je u odnosu na razliku plaće za prekovremeni rad s dodacima već donesena pravomoćna odluka kao i za naknadu plaće za godišnji odmor u razdoblju do 08.svibnja 2014. U odnosu preostalu izračunatu razliku plaće za godišnji odmor u razdoblju od 08.svibnja 2014. do 01.lipnja 2016. te za troškove ukinuta je odluka donesena u postupku pred prvostupanjskim sudom, te predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

1.1. Tužitelj je u tužbi naveo da je zaposlenik kod tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Zagreb, Trg kralja P. Krešimira IV br.1, kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, na poslovima djelatne vojne osobe, na dužnosti manipulatora, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Našicama. Također je naveo da je u vremenskom razdoblju od 1. rujna 2011. do 01. lipnja 2016. kontinuirano obavljao službene poslove i zadaće prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, također na terenu; pripreme za misije, vojne vježbe, građevinske radove na terenu, obuku, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav drugi rad na terenu. Pored toga je obavljao stražarske dužnosti i dužnosti požarstva, a da mu tuženik nije plaćao dodatke na plaću, ni naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini koja je propisana. Uz to je tvrdio da mu nije isplaćena ni jubilarna nagradu i da je uskraćen u svojim materijalnim pravima s osnova vojne službe u Oružanim snagama RH za mjesečni iznos od 300,00 kn bruto, ili sveukupno za 57 mjeseci u vremenskom razdoblju od 2011. – 2016. u iznosu od 17.100,00 kn bruto. Napomenuo je da je 03.lipnja 2016. podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku, ali je isti odbijen kao neosnovan, te je predlagao nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti da mu isplati na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću, te na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor naprijed navedeni iznos, sve uz troškove parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na glavno potraživanje i troškove postupka. U podnesku od 12.lipnja 2017. (list 103-105 spisa) tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu i povukao tužbeni zahtjev u dijelu isplate jubilarne nagrade, a u odnosu na ostalo potraživanje precizirao je tužbeni zahtjev te na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, kao i za rad na terenu kako je već pobliže naveo u id. podnesku, te za dežurstvo, stražarenje i požarnu dužnost potraživao ukupno iznos od 9.100,00 kn bruto. Na ime razlike plaće za godišnji odmor potraživao je ukupno 8.000,00 kn bruto, sve navedeno uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos mjesečne razlike plaće, te je u id. podnesku i ranije potraživao troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Nakon izrade Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka tužitelj je u podnesku od 01.veljače 2023. precizirao tužbeni zahtjev i potraživao isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr. prema drugoj varijanti izračuna iz Nalaza i mišljenja vještaka od 23.studenog 2020. u ukupnom iznosu od 11,86 eur / 89,33 kn bruto, a na ime razlike plaće za godišnji odmor potraživao je isplatu razlike naknade plaće u ukupnom iznosu od 295,29 eur / 2.225,00 kn bruto, sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće te uz troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

1.2. U ponovljenom postupku tužitelj ostaje kod potraživanja preostalog nedosuđenog iznosa razlike plaće za godišnji odmor u razdoblju od 08.svibnja 2014. do kraja utuženog vremena, koja mu dakle nije dosuđena po ranijoj presudi, sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini dospjeli iznos mjesečne razlike plaće. Uz to i dalje potražuje isplatu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom na troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužbu, te predlagao vratiti tužbu na ispravak navodeći da je tužbeni zahtjev neodređen i paušalan. Po tuženiku nije vidljivo koje je razdoblje tužitelj utužio i na temelju kojih osnova te za koje točno razdoblje smatra da je oštećen postupanjem tuženika. Ukoliko je tužitelj sudjelovao u mirovnim misijama i pripremama za misije, po tuženiku bi trebao barem približno navesti kada je sudjelovao, a u odnosu na jubilarnu nagradu prigovarao je da tužitelj ne navodi za koji broj godina službe mu ista nije isplaćena, te obzirom se ne radi o redovnom primanju prigovarao je da nije jasno potražuje li isplatu razlike jubilarne nagrade ili jubilarnu nagradu u cijelosti. U odnosu na godišnji odmor prigovarao je da tužitelj ne navodi iz kojeg razloga smatra da mu pripada naknada za neiskorišteni godišnji odmor. Osobito je isticao da posjeduje rješenja o određivanju godišnjeg odmora i isplatne liste, koje je i tužitelj primio, ali nije priložio uz tužbu, pa je predlagao da ih dostavi a ukoliko istima ne raspolaže da će to učiniti tuženik. Nadalje je isticao da su se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu primjenjivali posebni propisi predviđeni Zakonom o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09), te Zakonom o službi u Oružanim snagama RH (NN 73/13, 75/15). Tvrdio je da citirani posebni propisi, koji su se primjenjivali na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore, upućujući da je to u skladu sa sudskom praksom Vrhovnog suda RH. U tom smislu tuženik je upućivao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 1845/12, Revr- 1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da se u pitanjima iste činjenične i pravne osnove imaju primijeniti propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, jer isti imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima. Tuženik je također obrazlagao da se u razdoblju od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i 118/12, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, te da su oba propisa stupila na snagu 01.listopada 2009.god. Navedena Odluka propisivala je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu, dok je Pravilnik regulirao pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu na koje djelatne vojne osobe, uključujući i tužitelja, imaju pravo. Pobliže se pozivao i na sadržaj odredbi iz Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Odluke 09, Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, odnosno dr kako već navodi, te je sukladno opetovao kako su spomenuta Odluka i Pravilnik doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, te u pogledu pitanja koja uređuju Zakon i propisi da imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu i kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, a koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba.

2.1. U odnosu na naknadu plaće za godišnji odmor tuženik je pobliže obrazlagao da je Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 140/02, NN 68/11, donesenim na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, propisano člankom 4. da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na naknadu plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25.lipnja 2011.god. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđene neradne dane, pripada naknada plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Ujedno je isticao kako je novim Zakonom o službi u oružanim snagama, koji je stupio na snagu 26.lipnja 2013.g., u čl. 142. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem tog zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, kojim je također propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radi u redovnom radnom vremenu, s time da se redovnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl. 4. st. 2 i 3). Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, 118/12, i Odlukom o rasporedu radnog vremena NN 66/14, 23/15, 84/15, propisano je da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati, koji su raspoređeni u pet radnih dana, od ponedjeljka do petka u vremenu od 08,00 do 16,00 sati. Dakle, po tuženiku spomenuti podzakonski propis koji uređuje uvjete i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba imaju sukladno stavu tuženika, prednost u odnosu na opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njim, a što potvrđuje stav izražen u sudskoj praksi Vrhovnog suda RH, napose u odluci Revr - Revr - 1902/12. Tuženik stoga tvrdi da je u cijelosti postupao u skladu s posebnim propisima, te je tužbeni zahtjev smatrao u cijelosti neosnovanim i predlagao isti odbiti uz naknadu prouzročenog parničnog postupka troška tuženiku.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Odluku o rasporedu MORH-a, Oružane snage Republike Hrvatske, HKoV-a, Gardijska oklopno-mehanizirana brigada od 23.svibnja 2014., uvid u zahtjev za mirno rješenje spora upućen Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, uvid u podnesak vještaka na listu 114 spisa i podnesak tužitelja na listu 209, 323 spisa,,,, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu s odlukama iz sudske prakse u privitku, podnesak tužitelja od 30.03.2019. s dokumentacijom o radnoj angažiranosti tužitelja u privitku, podnesak tužitelja od 12.06.2017. i podnesak id. stranke od 12.07.2017. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma, podnesak tuženika od 07.06.2018., 27.06.2019., 19.08.2019. i 11.11.2019. s dokumentacijom u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D & S d.o.o. od 23.112.2020., podnesak tužitelja od 06.05.2021., podnesak tuženika od 07.01.2022. s prilozima u privitku. te podnesak tužitelja od 01.02.2023. i podnesak tužitelja od 30.09.2025.godine.

4. Obzirom se tuženik protivio tužbi i osporavao potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva, bilo je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, te je isto provedeno po stalnom sudskom vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac, Kralja Tomislava 10a, radi utvrđenja postojanja predmetne razlike plaće i napose visine potraživanja iz postavljenog tužbenog zahtjeva.

5. Prethodno je izvršen uvid u Odluku o rasporedu izdanu od strane MORH-a, OSRH-a, HKoV-a, Gardijsko oklopno mehanizirana brigada od 23.05.2014. kao na listu 4 spisa, koju je tužitelj pridonio uz tužbu, a iz koje je bilo razvidno kako je to i ranije utvrđeno u djelomično ukinutoj presudi, da je tužitelj u razdoblju od 01.06.2014. do 31.05.2016. bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu HKoV-a, Gardijsko oklopno mehanizirane brigade, 1. mehanizirana bojna „Sokolovi“, Logistička satnija, Vod za opskrbu, Desetina za opskrbu klasama V, VII i IX na ustrojbeno mjesto manipulanta, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Našicama. Id. Odluka sadržava i sastavnice za plaću tužitelja pa je tako određeno da će mu se plaća isplaćivati prema osobnom i ustrojbenom činu vojnika, uz dodatak A, A03 15 %, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Uz to je navedeno da radni staž tužitelja na dan 01.06.2014. iznosi 6-7-7, što znači 6 godina 7 mjeseci i 7 dana, a iz navedene Odluke je također bilo razvidno da je tužitelj i vremenu do tada bio raspoređen u istu ustrojbenu jedinicu i na isto ustrojbeno mjesto, a raspored i radni angažman tužitelja bio je vidljiv i iz drugih pridonesenih dokaza u spisu.

6. U ovom ponovljenom postupku kao predmet postupka postoji dakle potraživanje preostale razlike naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 08.svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja, koji dio nije dosuđen tužitelju u postupku provedenom do djelomično ukidne odluke.

7. U Nalazu i mišljenju od 23. studenog 2020. sudski je vještak D & S d.o.o. najprije dao pregled zadatka i navoda stranaka, a u odnosu na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 01.rujna 2011.god. do 07.svibnja 2014.god. vještak je naveo da je izračun neplaćene razlike plaće računao u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, (prema prethodnim obračunima) i to u dvije varijante. Pri tom je koristio kako je navedeno podatke o godišnjem odmoru iz obračunskih lista tužitelja, primjenjujući odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 140/02, NN 68/11, čl. 4. st. 2 i st. 3. Satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, vještak je utvrdio na način da je prosječnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, ili mu je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor, podijelio s fondom sati tog mjeseca.

7.1. Obračun neisplaćene razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 08.svibnja 2014. do 02.listopada 2017. računao je na temelju satnice koja je utvrđena na način da se plaća ostvarena u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi), podijelio je s fondom sati tog istog mjeseca. Ukoliko je tužitelj u mjesecu u kojem je bio na godišnjem odmoru, bio i na bolovanju, sate rada provedene na bolovanju a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunao je na redovan rad po satnici redovnog rada, uvećano za dodatke koje bi tužitelj primio da je radio redovno.

7.2.. Vještak je nastavno ukazao na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, objavljenog u NN 54/14 i stupio na snagu 08.05.2014.godine, a kojima je određeno da tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da radi u redovnom radnom vremenu. S tim u vezi vještak je istaknuo; ukoliko bi se takva odredba primjenjivala i tumačila na način da se naknada za godišnji odmor u navedenom periodu obračunava kao i redovan rad, dakle bez ikakvih dodataka (dodatka za vojnu službu), tada tužitelj ne bi ostvario razliku plaće za godišnji odmor u razdoblju od 08.svibnja 2014.g. nadalje, t.j. ne bi bilo neisplaćenih naknada.

7.3. Vještak je dodatno iznio kako tuženik za razdoblje od prosinca 2012. do studenog 2013., za razdoblje od 1. veljače 2014. do 16. veljače 2014. i za razdoblje od 22. veljače 2014. do 28. veljače 2014.godine nije dostavio dnevnu evidenciju nazočnosti tužitelja na poslu, te je iz tog razloga obračun razlike neisplaćene naknade plaće za prekovremeni rad napravio bez tih mjeseci. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora izradio je prema podacima iz obračunskih listi tužitelja, te u odnosu na prethodno navedeno istaknuo da može naknadno izvršiti dopunu nalaza i mišljenja ukoliko tuženik dostavi nedostajuću dokumentaciju. Naznačio je i da će u tom slučaju biti potrebno izvršiti korekciju razlika neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, zbog moguće promjene osnovice za izračun naknade za godišnji odmor. Tužitelj je međutim prihvatio ovakav nalaz vještaka i nije predlagao dopunu nalaza, a tuženik nije pridonio nedostajući dokumentaciju, pa je odluka u postupku donesena bez da je izvršena dopuna nalaza, što je za tužitelja moguće bilo štetno.

7.4. Izračun razlike naknade plaće za neplaćene sate rada vještak je prikazao u dvije varijante; u prvoj varijanti prekovremeni rad nije umanjivao za iskorištene slobodne dane, a u drugoj varijanti prekovremeni rad je umanjio za iskorištene slobodne dane, kako je već sadržano u djelomično ukinutoj presudi, te je u toj varijanti našao da je prekovremeni rad i rad noću tužitelj ostvario u razdoblju od 01.rujna 2011. do 30.studenog 2012.g., od 01.prosinca 2013. do 31.siječnja 2014.g., od 17.veljače 2014. do 21.veljače 2014.g. i od 01.ožujka 2014. do 01.lipnja 2016.godine, te da bi mu tuženik uz razliku naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 01.rujna 2011. do 01.lipnja 2016.godine trebao isplatiti dodatke na plaću u ukupnom iznosu od 5.804,16 kn, od čega 3.805,39 kn za godišnji odmor. Vještak je uz to našao da je tužitelju za utuženo razdoblje isplaćena razlika plaće za godišnji odmor u iznosu od 1.97(7),28 kn, pa kada taj iznos odbije od prethodno utvrđene razlike plaće, nalazi da bi tužitelju trebalo isplatiti preostali iznos od sveukupno 4.299,93 kn, odnosno da bi mu na ime razlike naknade za godišnji odmor trebao isplatiti iznos od ukupno 2.301,14 kn, a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću ukupni iznos od 1.998,78 kn. To je prikazao po mjesecima u rekapitulaciji varijante 1 na listu 10-11 nalaza, odnosno na listu 169-170 spisa.

7.5. Prema izračunu u drugoj varijanti našao je da bi tužitelju ČN za prekovremeni rad s dodacima za rad noću u razdoblju od 01.rujna 2011. do 30.studenog 2012.g., od 01.prosinca 2013. do 31.siječnja 2014.g., od 17.veljače 2014. do 21.veljače 2014.g. i od 01.ožujka 2014. do 01.lipnja 2016.g., te za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 01.rujna 2011. do 01.lipnja 2016.g. trebalo sveukupno isplatiti dodatke na plaću u visini od 3.687,81 kn, od čega 3.598,50 kn za godišnji odmor. Kako je tuženik isplatio tužitelju za utuženo razdoblje razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 1.977,28 kn, kada taj iznos odbije od utvrđenih razlika nalazi da bi mu tuženik trebao isplatiti sveukupni iznos razliku plaće u visini od 2.314,33 kn, od čega od 2.225,00 kn za godišnji odmor i 89,33 kn za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, što je prikazao po mjesecima u rekapitulaciji utvrđenih razlika varijante 2 na listu 11-12 vještva t.j. nalaza odnosno na listu 170-171 spisa. U ovoj varijanti vještak je utvrdio da su svi prekovremeni sati „pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima“.

8. Tužitelj je prema takvom izračunu precizirao tužbeni zahtjev i ranije do djelomično ukidne odluke potraživao neisplaćenu naknadu plaće za prekovremeni rad s dodacima u iznosu od 1.189,33 kn bruto, a na ime neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor ukupni iznos od 2.225,00 kn bruto, odnosno ukupno sveukupno iznos od 2.314,33 kn bruto t.j. iznos u eurima kako je naznačio u podnesku od 01.veljače 2023., sve sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka sa zakonskom zateznom kamatom, a u ponovljenom postupku potraživao je dakle preostali neisplaćeni iznos od 08.svibnja 2014. nadalje do kraja utuženog razdoblja u visini od 269, 43 eur također s p.p.

9. Navedeno potraživanje prihvaćeno je kao osnovano, obzirom je provedeno vještačenje pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini. Pri tom se u pogledu uvažavanja ili neuvažavanja iskorištenih slobodnih dana utvrđuje osnovanih prihvatiti izračun koji umanjuje izračunatu naknadu za iskorištene slobodne dane, jer iz dostavljene dokumentacije i nalaza vještaka neosporno proizlazi da je tužitelj koristio slobodne dana. Dakle, vještak nesumnjivo nalazi da su određeni slobodni dani korišteni izvan onih slobodnih dana koji su ostvareni i korišteni po osnovi stražarskog osiguranja i dežurstva, bilo da eksplicitno navedeni razlozi korištenja ili ne, za utvrditi je da je tužitelj ne samo nakon straže ili dežurstava, već i nakon prekovremenog rada koristio slobodne dane. Uostalom, ukoliko tome ne bi bilo tako tužitelj bi tijekom postupka bio u obvezi dostaviti dokaze da je određene slobodne dane koristio po drugim osnovama iz opravdanih razloga, a za što nije bila eksplicitno potrebna vjerodostojna evidencija poslodavca o radnom vremenu (i izostancima tužitelja) u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17. Naime, korištenje slobodnih dana proizlazi dakle iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka, te je utvrđeno da je tužitelj koristio određene slobodne dane ne samo nakon straže i dežurstva, već i općenito nakon rada na terenu, a da osobno nije dokazao da bi određene slobodne dane koristio primjerice za preseljenje ili kao dobrovoljni davatelj krvi odnosno iz dr. opravdanih razloga za koje je trebao posjedovati i priložiti vjerodostojne dokaze. Primjera radi kao dobrovoljni davatelj krvi tužitelj je trebao pridonijeti knjižicu koju posjeduje svaki dobrovoljni davatelj krvi, iz koje je bi bilo razvidno kada je sve davao krv kako bi se mogli izuzeti oni slobodni dani koje je koristio s te osnove. Također je za druge slučajeve mogao pridonijeti rješenje ili dr. dokaz o korištenju slobodnih dana po drugom osnovu različitom od naprijed spomenutih, pa nepridonošenje takvih dokaza nije razlog da se ne umanji izračunata naknada razlike plaće. Stoga je teret dokaza o korištenju slobodnih dana mimo straže, dežurstva ili prekovremenog rada, upravo na tužitelju koji je dakle mogao i morao dokazati da je izvjesne slobodne dane koristio po drugoj osnovi, izvan straže i dežurstva, kako se naknada za ostvareni prekovremeni rad ili rad po dr. osnovama ne bi umanjivala za iskorištene slobodne dane. Uz to treba tijekom postupka nije negirano korištenje slobodnih dana, već je naprotiv tužitelj precizirao svoje potraživanje prema izračunu koji umanjuje pronađenu razliku plaće za iskorištene slobodne dane.

10. S tim u vezi treba reći da i u situaciji kada tuženik ne dostavi precizne podatke odnosno evidencije o korištenju slobodnih dana za utuženo razdoblje, a u smislu preraspodijele radnog vremena, takva okolnost ne bi mogla otkloniti činjenicu korištenja slobodnih dana i ne bi se moglo s uspjehom prigovarati utvrđenoj činjenici korištenja slobodnih dana nakon izvršenog prekovremenog rada, pored onih slobodnih dana korištenih nakon odrađenih straža i dežurstava. U konkretnoj situaciji takvo pravo tužitelja proizlazi iz navedenih propisa koje napose spominje tuženik u odgovoru na tužbu, a koje je poslodavac morao poštivati i evidentno poštivao kada je tužitelju davao određene slobodne dane nakon ostvarenog prekovremenog rada. Svako drugačije tumačenje značilo bi ujedno neopravdano presuđenje u korist tužitelja i stjecanju dvostruke zarade odnosno isplate dvostruke plaće za isti rad. Napominje se da je Županijski sud u Karlovcu u presudi broj Gž-772/12-2 od 30 svibnja 2012.godine, koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1520/12-2 od 03.studenog 2016., naveo kako je u slučaju kad su u tabeli o korištenju radnog vremena navedeni slobodni dani koje je tužitelj iskoristio, na tužitelju dužnost da pruži dokaze da su mu ti slobodni dani dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi prekovremenog rada. Slijedom toga je dakle kao ispravna prihvaćena varijanta izračuna iz nalaza vještaka koja dakle umanjuje ostvarenu razliku naknade plaće za iskorištene slobodne dane, sve to prema propisima kako slijedi.

11. Vezano za dosudu potraživanja naknade plaće za godišnji odmor za napomenuti je da je člankom 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. 88/08. i 124/09., dalje: ZOSOS, koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002.godine, bilo određeno da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, a prema članku 170. stavak 4 ZOSOS-a iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđivao je ministar obrane posebnim propisom.

12. Temeljem ovlasti iz odredbe članka 200. u vezi članka 96. st. 1 i članka 170. stavak 4 ZSOSRH-a Ministarstvo obrane donijelo je Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine br. 118/09., te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 140/02. i 68/11.

13. Članak 4. stavak 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 140/02., propisivao je da se djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 68/11, bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

14. Prema čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13., 75/15., 27/16 i 50/16., koji je na snazi od 26. lipnja 2013.godine, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da radi u redovnom radnom vremenu. Naime, nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/2014 koji je stupio na snagu 8.5.2014.god., naknada plaće za godišnji odmor ima se vojnom djelatniku obračunati kao da radi u redovnom radnom vremenu. Redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno sukladno Odluci kojom se određuje raspored radnog vremena – Odluka o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14., koja je stupila na snagu 1. 6. 2014., te Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine 23/15. i 84/15.

15. Naime, kod izračuna naknade za godišnji odmor i nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14.) uračunava se dodatak na plaću za vojnu službu, jer taj dodatak ulazi u redovan rad sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14), čl. 139. st. 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13., 75/15., 50/16.), te čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 15/14.). Prema čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika („Narodne novine“ broj 54/14.) koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., jednako kao i u čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a prema čl. 4. st. 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

16. Točkom V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14.) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

17. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe pri čemu dodatak za vojnu službu ostvaruju djelatne vojne sobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

18. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuju za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose dodatka, sukladno čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba iz 2014.

19. Za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske vezano uz pitanje naknade plaće za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014. - ulazi li dodatak za vojnu službu koji je propisan odlukom o rasporedu u opseg naknade za redovan rad djelatne vojne osobe i treba li djelatnoj vojnoj osobi prilikom isplate naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora uračunati i dodatak za vojnu službu obzirom da članak 4. Pravilnika propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, iskazao shvaćanje da djelatnoj vojnoj osobi nakon 8. svibnja 2014. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu (Rev-989/2022 od 22. svibnja 2024., Rev-347/2023 od 24. travnja 2022. Rev- 1134/2024-2 od 24. rujna 2024.).

20. Prema tome, kako je financijskim vještačenjem utvrđeno da su tužitelju za razdoblje od 8. svibnja 2014. do zaključno s listopadom 2016. isplaćene manje naknade plaće za godišnji odmor od pripadajućih, to je i u tom dijelu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev te tuženika obvezati da tužitelju isplati daljnji iznos od 269,43 EUR koji potražuje u ponovljenom postupku, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini manje plaćeni iznos bruto naknade plaće od 15. -tog t.j. u ovom slučaju 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 92. st.4. ZR, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće.

21. Dakle, zatezna kamata dosuđena je prema čl. 92. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i dr., izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće, što je tužitelj propustio pravilno naznačiti u preciziranom tužbenom zahtjevu u ponovljenom postupku. To je naime ispravno jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14, 136/15, pročišćeni tekst 115/16 i 106/18, 121/19, 32/20, te članku 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, pročišćeni tekst 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće, pa je u tom dijelu odbijen tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata i donesena je odluka kao u dijelu točki III izreke presude.

22. Tužitelj je imajući u vidu osnov i visinu glavnog potraživanja uspio u cijelosti, a nije uspio samo u manjem i neznatnom dijelu potraživanja kamate kako što je navedeno u točki III Izreke presude. No, radi se dakle o sporednom i manjem dijelu potraživanja pa nije umanjen njegov trošak koji je potraživao u Troškovniku predanom na zaključnom ročištu. Tužitelj je naime potraživao trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podneska te za zastupanje kako već precizira u Troškovniku i to na bazi od po 200,00 eur-a za pojedinu radnju. No, navedeni trošak može se priznati s obzirom na dosuđenu vrijednost potraživanja, što znači na razini od po 25 bodova t.j. 50,00 eur-a za svaku radnju uz pripadajući pdv, pa je isti dosuđen za navedene radnje i to za sastav tužbe, zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav podnesaka od 01.02.2023., 06.06.2017. i 30.09.2025. te za zastupanje na ročištu od 20.09.2023. i 13.11.2025. Za zastupanje na ročištu od 13.06.2017. priznata je 50%-tna naknada jer se na istom samo procesno raspravljalo o predloženim dokazima, te je ista naknada priznata i za ročite za objavu odluke održano 08.12.2023. Za sastav podneska od 06.05.2021. i 12.07.2017. priznata je 25%-tna naknada te je tužitelju pored toga još priznat trošak za sastav žalbe u iznosu od 62,50 eur-a. Ukupno je tužitelju za navedene radnje priznat iznos od 562,50 eur- a, odnosno računajući PDV iznos od 703,13 eur-a, a tom trošku je pridodan trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eur-a, pa je sveukupno tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.167,66 eur-a kao u točki II izreke ove odluke.

U Karlovcu 31. prosinca 2025.

Sudac;

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po punom. OD Rački i Kolege iz Zagreba.

2.Tuženiku po zz. ODO-u u Karlovcu na br. P-DO-101/2017.