REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković

Poslovni broj P-196/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja: FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],kojeg zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, protiv tuženika: Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva, dana 31. prosinca 2025.godine

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 83 m2, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:200, izrađenoj 13. veljače 2025. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: J, K, L, M, J, površine 12 m2, pa je na temelju ove presude ovlašten odmah zatražiti parcelaciju navedene katastarske čestice, na način da se od opisanog dijela te katastarske čestice formira nova katastarska čestica, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo.

2. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 28936 m2, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:200, izrađenoj 13. veljače 2025. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: M, N, O, Z, I, J, M, površine 37 m2, pa je na temelju ove presude ovlašten odmah zatražiti parcelaciju navedene katastarske čestice, na način da se od opisanog dijela te katastarske čestice formira nova katastarska čestica, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je isključivi izvanknjižni vlasnik i, računajući i vrijeme posjedovanja njegovih prednika, više od 130 godina neprekidno pošten, miran i istinit posjednik dijela nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina] (317144) i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisanih: - u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 83 m2, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz [adresa], dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:200, izrađenoj 13. veljače 2025. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: J, K, L, M, J, površine 12 m2, - u zemljišnoknjižnom ulošku broj:

456 kao kat. čest. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 28936 m2, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz [adresa], dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:200, izrađenoj 13. veljače 2025. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: M, N, O, Z, I, J, M, površine 37 m2. Temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-551/23, UPP/OS-2/24, od 9. veljače 2024. godine, koje je donio Joško Pandža, javni bilježnik u [adresa], kao sudski povjerenik Općinskog suda u Metkoviću, tužitelj je opisane dijelove označenih katastarskih čestica naslijedio iza smrti svoje majke RU pok. F, rođ. R, iz [adresa], rođene **.**.1937., a umrle **.**.2023.. Navedene dijelove označenih katastarskih čestica, u naravi dijelovi gospodarskih objekata s okućnicom, tužiteljeva majka RU naslijedila je iza smrti svoga supruga OU, koji je umro **.**.1998., a koji je te dijelove nekretnina, temeljem kupoprodajnog ugovora od 12. rujna 1968. godine, kupio od ŠU pok. O iz [adresa]. Ni tužitelja, a ni njegove prednike nikada nitko nije smetao u mirnom posjedovanju opisanih dijelova navedenih katastarskih čestica, a niti im osporavao pravo vlasništva. U zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] kao vlasnica kat. čest. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 83 m2, i kat. čest. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 28936 m2, upisana je Republika Hrvatska. U DGU, Područnom uredu za katastar Dubrovnik, Ispostavi za katastar nekretnina Metković, kao posjednik kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vodi se Republika Hrvatska, a kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vodi se kao javno dobro - putevi i vode. Za predmetne nekretnine nije podnesen zahtjev bivših vlasnika za povrat, sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Iz lokacijske informacije klasa: 350-05/25-10/000372, urbroj: 2117-23-4/9-25-0003, od 2. travnja 2025. godine, koju je izdala Dubrovačko-neretvanska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Metković, proizlazi da se kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalazi unutar područja označenog kao izgrađeni dio građevinskog područja naselja, dok se kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalazi dijelom unutar građevinskog područja naselja, a dijelom izvan građevinskog područja naselja. Dana 24. travnja 2025. godine tužitelj se Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko- upravnom odjelu, obratio zahtjevom za mirno rješenje spora, kojim je tom državnom odvjetništvu predložio da s njim sklopi nagodbu, kojom će mu Republika Hrvatska priznati pravo vlasništva na opisanim dijelovima kat. čest. br. [katastarska čestica], i kat. čest. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], i kojom će ga ovlastiti da u pogledu tih dijelova označenih katastarskih čestica zatraži osnivanje novih katastarskih čestica, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na tim novoosnovanim katastarskim česticama s tuženičina imena, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko-upravni odjel, do dana podnošenja ove tužbe po tom zahtjevu nije donijelo državnoodvjetničku odluku, već je dopisom broj: N-DO- 28/2025 od 23. svibnja 2025. godine pozvalo tužitelja da u roku od 15 dana pred Općinskim sudom u Metkoviću, sukladno pravilima za osiguranje dokaza, pokrene postupak radi izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika koji bi trebao identificirati predmetno zemljište, te radi saslušanja svjedoka. Tužitelj nije postupio po navedenom zahtjevu Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću, Građansko-upravnog odjela, a niti je to bio dužan. To iz razloga što je taj zahtjev fakultativan, a ne obvezan. Povrh toga, tužitelj smatra, s obzirom na stilizaciju odredaba članka 186.a stavka 10. ZPP-a, da je taj zahtjev mogao podnijeti samo zajedno s Republikom Hrvatskom, a ne samostalno. Naime, odredbama članka 186.a stavka 10. ZPP-a propisano je: „Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora zatražiti od suda da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe ovog Zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora. Te dokaze može izvesti i sudski savjetnik, a imaju isto značenje kao dokazi izvedeni u postupku osiguranja dokaza.“ O tom pitanju je i sudska praksa zauzela stajalište, pa tako i Županijski sud u Rijeci u presudi poslovni broj: Gž-2202/2018 od 22. kolovoza 2019. godine. Slijedom navedenoga, kao izvanknjižni vlasnik predmetnog zemljišta, tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže sudu da donese presudu.

2. Tužena u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Među strankama je nesporno kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelje na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio, odnosno dopisom od 10.01.2025. izrijekom odbio postupanje. Sukladno odredbama čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku i čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozoren nije pokrenuo odgovarajući postupak sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. ZPP-a. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da su ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi ima pravo potraživati troškove postupka s obzirom da su vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori. Nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je prvenstveno dopuniti priloženu skicu lica mjesta koordinatama ili prepoznatljivim referentnim točkama na način da bude pogodna za raspravljanje u sudskom postupku. Predlaže se zatim skicu lica mjesta dopuniti fotografijama lica mjesta. Nakon što predmet spora bude nedvojbeno identificiran, potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Općine Zažablje kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine u slojevima od 1968. godine preko Hrvatske osnovne karte (1954. - 2009.) do danas. Predlaže se pribaviti i katastarske planove Habsburškog carstva te planove vojnih izmjera za predmetni lokalitet. Predlaže se također pozvati Općinu Zažablje, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. Tužena se obvezuje pribaviti sve predložene isprave i potvrde u primjerenom roku određenom od strane suda ali tek nakon nedvojbene mogućnosti identifikacije predmeta spora i samim time izdavanja potvrda u vezi istog. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP- ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Među strankama je sporno da li je tužitelj vlasnik/stekao vlasništvo nasljeđivanjem od svoje majke RU, odnosno njegovi prednici dosjelošću.

3.1. Tijekom postupka su radi utvrđenja spornih činjenica izvedeni predloženi dokazi pregledom svih isprava u spisu, uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika, te saslušanjem stranaka i svjedoka.

4. Ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je i tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci, a takav svoj zaključak sud temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima i primjenjenom pravu.

5. Iz Rješenja o nasljeđivanju O-551/23 iz smrti RU proizlazi da su je naslijedili sinovi FU i KU te se uredno podijelili glede imovine, a o čemu je i svjedočio sam KU kao svjedok.

6. Iz kupoprodajnog ugovora od 12.09.1968. proizlazi da je ŠU pok O prodao OU, ocu tužitelja svoju nekretninu uz kuću tog JU uz prisustvo svjedoka. Dakle, prodana je nekretnina odmah uz kuću OU.

7. Iz presude ovog suda P-125/2025 od 2. srpnja 2025. kao i skice lica mjesta od 13.02.2025. (list 9 spisa) proizlazi da se tužitelj upisao kao vlasnik susjednih nekretnina, a iz istih isprava te uviđaja proizlazi da je predmet spora u naravi dijelom garaža te stubište koje vodi do tužiteljeve kuće, što sve ukazuje da se radi o jednistvenoj cijelini.

8. Iz zk izvadaka i posjedovnih listova glede predmeta spora proizlazi da su isti upisani kao vlasništvo i posjed RH, dok je k. č. [katastarska čestica] upisana kao "javno dobro- putevi i vode Metković".

9. Međutim na licu mjesta je utvrđeno da predmet spora nema nikakve veze u naravi s javnim dobrom, odnosno niti se radi o putu, niti o vodama, niti o bilo kojem drugom obliku javne površine, već je vidljivo da se radi o privatnom posjedu koji seže u daleke godine, a što je bilo vidljivo po starijoj gradnji jer je garaža vidno starije građe, građena od betona i neretvanskog žala, a opće poznata činjenica je da je već desetljećima gradnja takvim materijalom (neretvanskim žalom) nemoguća jer je vađenje takvog materijala prestalo zabranom prije više desetljeća.

10. Vještak Marko Vukša koji je sačinio skicu lica mjesta priloženo uz tužbu je tijekom uviđaja potvrdio istu te prikazao predmet spora te je posve jasno da vlada ne usklađenost katastarskih i zk podataka sa stvarnim stanjem na terenu, pa je i logičan interes tužitelja da uskladi stvarno stanje u ovom postupku. Kako bi utvrdio detaljne stvarne činjenice sud je saslušao i predložene svjedoke koji su bili dobro upoznati s predmetom spora i povijesti korištenja.

11. Svjedoci su u svemu bitnom suglasno iskazivali da je otac tužitelja naslijedio predmet spora od pok majke RU i oca OU koji je to kupio od ŠU čija je to bila starina. Obzirom da iz ranije citiranog ugovora proizlazi da je OU Kupio tu nekretninu 1968. držeći ŠU vlasnikom, te obzirom da su svi svjedoci svjedočili o tome da je to bila Perina starina, sud smatra utvrđenim da je ŠU mogao prodati 1968. nekretninu OU jer se opće smatra da starina podrazumijeva "djedovinu", odnosno nešto što je generacijama u obitelji, što ukazuje da posjed ŠU zasigurno seže daleko prije 2. svjetskog rata, pa je OU zajedno s ŠU u najnepovoljnijem slučaju stekao vlasništvo dosjelošću kroz pošteno posjedovanje od 1959. do 1999. kada je dosjelost dovršena.

12. Sud je obavijestio po prijedlogu tužene i Općinu Zažablje na čijem se području nalazi nekretnina, ali isti nisu pokazali interes, što također ukazuje da nekretnina nema karakter nikakog javnog dobra, a što je sud i utvrdio i na licu mjesta te iz iskaza svjedoka.

13. Svjedoci su jasno iskazivali da nitko nikad nije ometao tužitelja, njegova oca OU te ŠU, što upućuje na neometani posjed, a i činjenica je i vidljiva tijekom očevida, te iz iskaza svjedoka da je pok OU izgradio garažu, što ne bi mogao da ga je netko ometao. U konačnici nikakvo tijelo očito nije spriječilo gradnju, pa je posve jasno iz dokazne građe da je tužitelj s prednicima imao miran i pošten posjed kroz zakonom potrebno vrijeme, odnosno da je mogao steći osnov za upis vlasništva nasljeđivanjem od majke koja je to naslijedila od svog supruga OU, a njen suprug OU je to stekao dosjelošću odnoso kupoprodajom 1968. g. kod tumačenja da je kupio starinu ŠU koja bi očito sezala u 19. stoljeće kao djedovinu ŠU.

14. Iz digitalne otrofoto karte za 1968. g. također nije vidljivo da bi se radilo o javnoj površini a niti po hrvatskoj osnovnoj karti iz 2021.-2022. g. kao niti iz drugih isprava priloženih u spisu ( lokacijaska informacija). U konačnici tužitelj je dostavio i obavijest da se ne vodi postupak za povrat odnosno naknadu za oduzetu imovinu sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine.

15. Na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

16 Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

17. 1. siječnja 1997. stupio je na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina.

18. Navedena odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. je pak, posebice pod utjecajem presuda pred Europskim sudom za ljudska prava, jasno istaknuto: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

19. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske, kao potpuno pravilno, prihvaća i primjenjuje i ovaj sud.

20. U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor. Pritom se kod nevrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) te dopisa tijela koje vodi postupke povrata, ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

21. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 31. prosinca 2025.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnik Tonći Milić

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću