Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
Sve baze
  • Sve baze
  • Zakoni
  • Podzakonski
  • Sudska praksa
  • EU propisi
  • Vijesti
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Republika Hrvatska

    Općinski sud u Rijeci

    Rijeka, Frana Kurelca 3

    37-Posl.br. P-1248/23

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Antunu Zanettiu, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Hanžeković& partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 22. rujna 2025., u prisutnosti pun. tužiteljice te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 31. prosinca 2025.,

    p r e s u d i o  j e

    I. Utvrđuju se ništetnim ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu br. 2402006-1031262160 kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tužena banka kao kreditor sklopili 23.12.2004. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i to u članku 2 koje glase: "u protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj", u članku 7 koje glas: "Povrat obveza iz predmetnog ugovora obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja" te u članku 8 koje glase: "Kamatna stopa je promjenjiva ", "za vrijeme trajanja ugovora o kreditu se mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke." pa stoga u tim dijelovima navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke između ugovornih strana.

    II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati novčani iznos od 7.076,81 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim do 31. prosinca 2007.godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008.godine do 31. srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:

    - na iznos od 0,01 eur od 01.01.2005. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.09.2005. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.03.2006. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.04.2006. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.08.2006. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.09.2006. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.01.2007. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.02.2007. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.03.2007. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.04.2007. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.05.2007. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.08.2007. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.11.2007. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 0,01 eur od 01.12.2007. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,22 eur od 01.02.2008. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,22 eur od 01.03.2008. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,22 eur od 01.04.2008. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,21 eur od 01.05.2008. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,21 eur od 01.06.2008. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,21 eur od 01.07.2008. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,21 eur od 01.08.2008. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,20 eur od 01.09.2008. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,20 eur od 01.10.2008. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,19 eur od 14.11.2008. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,19 eur od 01.12.2008. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,31 eur od 01.01.2009. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 3,76 eur od 01.02.2009. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 5,23 eur od 01.03.2009. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 2,18 eur od 01.04.2009. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 14,52 eur od 01.05.2009. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 14,58 eur od 01.06.2009. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 14,48 eur od 01.07.2009. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 14,46 eur od 01.08.2009. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 14,43 eur od 01.09.2009. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 14,40 eur od 01.10.2009. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 14,37 eur od 01.11.2009. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 14,35 eur od 01.12.2009. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 14,33 eur od 01.01.2010. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 17,79 eur od 01.02.2010. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 16,54 eur od 01.03.2010. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 25,22 eur od 01.04.2010. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 23,30 eur od 01.05.2010. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 25,80 eur od 01.06.2010. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 48,47 eur od 01.07.2010. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 43,33 eur od 01.08.2010. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 62,15 eur od 01.09.2010. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 52,77 eur od 01.10.2010. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 35,92 eur od 01.11.2010. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 59,63 eur od 01.12.2010. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 71,71 eur od 01.01.2011. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 62,65 eur od 01.02.2011. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 65,43 eur od 01.03.2011. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 57,82 eur od 01.04.2011. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 58,66 eur od 01.05.2011. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 75,65 eur od 01.06.2011. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 79,56 eur od 01.07.2011. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 106,45 eur od 01.08.2011. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 102,65 eur od 01.09.2011. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 81,53 eur od 01.10.2011. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 79,37 eur od 01.11.2011. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 77,93 eur od 01.12.2011. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 83,28 eur od 01.01.2012. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 89,25 eur od 01.02.2012. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 89,39 eur od 01.03.2012. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 85,66 eur od 01.04.2012. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 86,89 eur od 01.05.2012. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 89,19 eur od 01.06.2012. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,00 eur od 01.07.2012. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,17 eur od 01.08.2012. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 85,06 eur od 01.09.2012. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 80,90 eur od 01.10.2012. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 85,69 eur od 01.11.2012. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,06 eur od 01.12.2012. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,17 eur od 01.01.2013. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 80,23 eur od 01.02.2013. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 84,69 eur od 01.03.2013. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 85,90 eur od 01.04.2013. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 83,22 eur od 01.05.2013. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 75,70 eur od 01.06.2013. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 72,74 eur od 01.07.2013. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 76,44 eur od 01.08.2013. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 78,98 eur od 01.09.2013. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 85,49 eur od 01.10.2013. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 81,91 eur od 01.11.2013. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 83,51 eur od 01.12.2013. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 84,82 eur od 01.01.2014. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 79,77 eur od 01.02.2014. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 82,17 eur od 01.03.2014. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 80,94 eur od 01.04.2014. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 78,55 eur od 01.05.2014. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 77,47 eur od 01.06.2014. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 77,93 eur od 01.07.2014. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 80,95 eur od 01.08.2014. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 84,02 eur od 01.09.2014. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 83,75 eur od 01.10.2014. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 85,30 eur od 01.11.2014. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,51 eur od 01.12.2014. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 86,61 eur od 01.01.2015. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,87 eur od 01.02.2015. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,87 eur od 01.03.2015. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,87 eur od 01.04.2015. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,87 eur od 01.05.2015. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,87 eur od 01.06.2015. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,87 eur od 01.07.2015. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,87 eur od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 87,87 eur od 01.09.2015. godine pa do konačne isplate;

    - na iznos od 1.793,89 eur od 30.09.2015. godine pa do konačne isplate.

    III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužiteljice iznesen u prigovoru radi prijeboja s osnove manje plaćenih kamata i to u iznosu od 1.606,59 CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

    - € 4,01 od dana 02.06.2011. pa do isplate

    - € 4 od dana 02.07.2011. pa do isplate

    - € 4 od dana 02.08.2011. pa do isplate

    - € 3,98 od dana 02.09.2011. pa do isplate

    - € 3,98 od dana 02.10.2011. pa do isplate

    - € 15,02 od dana 02.11.2011. pa do isplate

    - € 14,98 od dana 02.12.2011. pa do isplate

    - € 14,94 od dana 02.01.2012. pa do isplate

    - € 14,9 od dana 02.02.2012. pa do isplate

    - € 14,86 od dana 02.03.2012. pa do isplate

    - € 14,81 od dana 02.04.2012. pa do isplate

    - € 14,77 od dana 02.05.2012. pa do isplate

    - € 14,73 od dana 02.06.2012. pa do isplate

    - € 14,69 od dana 02.07.2012. pa do isplate

    - € 14,65 od dana 02.08.2012. pa do isplate

    - € 14,6 od dana 02.09.2012. pa do isplate

    - € 14,56 od dana 02.10.2012. pa do isplate

    - € 14,51 od dana 02.11.2012. pa do isplate

    - € 14,46 od dana 02.12.2012. pa do isplate

    - € 14,42 od dana 02.01.2013. pa do isplate

    - € 14,37 od dana 02.02.2013. pa do isplate

    - € 14,33 od dana 02.03.2013. pa do isplate

    - € 14,27 od dana 02.04.2013. pa do isplate

    - € 14,23 od dana 02.05.2013. pa do isplate

    - € 14,18 od dana 02.06.2013. pa do isplate

    - € 14,13 od dana 02.07.2013. pa do isplate

    - € 14,08 od dana 02.08.2013. pa do isplate

    - € 14,03 od dana 02.09.2013. pa do isplate

    - € 13,98 od dana 02.10.2013. pa do isplate

    - € 13,93 od dana 02.11.2013. pa do isplate

    - € 13,87 od dana 02.12.2013. pa do isplate

    - € 13,82 od dana 02.01.2014. pa do isplate

    - € 62,59 od dana 02.02.2014. pa do isplate

    - € 62,31 od dana 02.03.2014. pa do isplate

    - € 62,03 od dana 02.04.2014. pa do isplate

    - € 61,75 od dana 02.05.2014. pa do isplate

    - € 61,47 od dana 02.06.2014. pa do isplate

    - € 61,18 od dana 02.07.2014. pa do isplate

    - € 60,89 od dana 02.08.2014. pa do isplate

    - € 60,59 od dana 02.09.2014. pa do isplate

    - € 60,31 od dana 02.10.2014. pa do isplate

    - € 60,01 od dana 02.11.2014. pa do isplate

    - € 59,72 od dana 02.12.2014. pa do isplate

    - € 59,42 od dana 02.01.2015. pa do isplate

    - € 59,11 od dana 02.02.2015. pa do isplate

    - € 58,81 od dana 02.03.2015. pa do isplate

    - € 58,5 od dana 02.04.2015. pa do isplate

    - € 58,19 od dana 02.05.2015. pa do isplate

    - € 57,88 od dana 02.06.2015. pa do isplate

    - € 57,56 od dana 02.07.2015. pa do isplate

    - € 57,25 od dana 02.08.2015. pa do isplate

    - € 56,93 od dana 02.09.2015. pa do isplate

    i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

    IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužiteljice te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužiteljici s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 1.154,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

    - € 6,95 od dana 02.02.2005. pa do isplate

    - € 4,58 od dana 02.03.2005. pa do isplate

    - € 12,19 od dana 02.04.2005. pa do isplate

    - € 11,42 od dana 02.05.2005. pa do isplate

    - € 12,24 od dana 02.06.2005. pa do isplate

    - € 17,59 od dana 02.07.2005. pa do isplate

    - € 18,88 od dana 02.08.2005. pa do isplate

    - € 11,09 od dana 02.09.2005. pa do isplate

    - € 12,51 od dana 02.10.2005. pa do isplate

    - € 12,99 od dana 02.11.2005. pa do isplate

    - € 13,29 od dana 02.12.2005. pa do isplate

    - € 13,02 od dana 02.01.2006. pa do isplate

    - € 15,43 od dana 02.02.2006. pa do isplate

    - € 19,51 od dana 02.03.2006. pa do isplate

    - € 21,56 od dana 02.04.2006. pa do isplate

    - € 20,78 od dana 02.05.2006. pa do isplate

    - € 20,03 od dana 02.06.2006. pa do isplate

    - € 21,52 od dana 02.07.2006. pa do isplate

    - € 21,99 od dana 02.08.2006. pa do isplate

    - € 19,36 od dana 02.09.2006. pa do isplate

    - € 20,22 od dana 02.10.2006. pa do isplate

    - € 20,07 od dana 02.11.2006. pa do isplate

    - € 21,29 od dana 02.12.2006. pa do isplate

    - € 24,74 od dana 02.01.2007. pa do isplate

    - € 27,07 od dana 02.02.2007. pa do isplate

    - € 25,99 od dana 02.03.2007. pa do isplate

    - € 26,62 od dana 02.04.2007. pa do isplate

    - € 32,51 od dana 02.05.2007. pa do isplate

    - € 33,95 od dana 02.06.2007. pa do isplate

    - € 35,86 od dana 02.07.2007. pa do isplate

    - € 35,85 od dana 02.08.2007. pa do isplate

    - € 33,24 od dana 02.09.2007. pa do isplate

    - € 37,13 od dana 02.10.2007. pa do isplate

    - € 37,22 od dana 02.11.2007. pa do isplate

    - € 34,49 od dana 02.12.2007. pa do isplate

    - € 34,79 od dana 02.01.2008. pa do isplate

    - € 29,07 od dana 02.02.2008. pa do isplate

    - € 25,17 od dana 02.03.2008. pa do isplate

    - € 21,33 od dana 02.04.2008. pa do isplate

    - € 30,35 od dana 02.05.2008. pa do isplate

    - € 32,86 od dana 02.06.2008. pa do isplate

    - € 30,12 od dana 02.07.2008. pa do isplate

    - € 35,58 od dana 02.08.2008. pa do isplate

    - € 34,35 od dana 02.09.2008. pa do isplate

    - € 28,96 od dana 02.10.2008. pa do isplate

    - € 10,83 od dana 15.11.2008. pa do isplate

    - € 22,86 od dana 02.12.2008. pa do isplate

    - € 1,34 od dana 02.04.2009. pa do isplate

    - € 1,68 od dana 02.05.2009. pa do isplate

    - € 6,58 od dana 02.06.2009. pa do isplate

    - € 12,34 od dana 02.07.2009. pa do isplate

    - € 9,97 od dana 02.08.2009. pa do isplate

    - € 5,8 od dana 02.09.2009. pa do isplate

    - € 9,86 od dana 02.10.2009. pa do isplate

    - € 10,26 od dana 02.11.2009. pa do isplate

    - € 5,43 od dana 02.12.2009. pa do isplate

    - € 1,56 od dana 02.01.2010. pa do isplate

    i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

    V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.349,67 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 31. prosinca 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

    Obrazloženje

    1. Tužiteljica u tužbi od 10. lipnja 2019. navodi da je kao korisnik kredita sklopila s tuženikom dana 23. prosinca 2004. Ugovor o kreditu broj 51400607-5102040222 potvrđen po javnom bilježniku Snježani Nazarević iz Buja poslovni broj OU-810/04. Namjena kredita da je bila stambeni kredit za kupovinu nekretnine u kojoj i danas živi. Navela je da je iznos kredita bio 74.427,86 CHF protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj dok da je člankom 8. određena kamatna stopa koja je promjenjiva u trenutku ugovaranja iznosi 5,49 %. Navela je da je uredno podmirivala sve dospjele rate kredita od koje se dio odnosi na glavnicu, a dio na kamatu s time da se je kamatna stopa tijekom otplate kredita mijenjala tako da je jednostranom odlukom banke kamatna stopa rasla. Navela je da je banka u konkretnom slučaju povrijedila prava i interese nje kao potrošača budući da predmetni ugovor o kreditu sadrži naprijed navedene nepoštene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te koje su ništetne. Predmetne ugovorne odredbe da su njoj kao potrošaču nerazumljive i da obveza nije odrediva niti određena s obzirom da ona kao potrošač prilikom sklapanja ugovora nije mogla niti predvidjeti kolika će biti kamatna stopa odnosno tečaj CHF. Navela je da navedene ugovorne odredbe sadržane u predmetnom ugovoru kreditu ne isključuju inicijativu tuženika kao banke kao sadržaj standardnog tipskog ugovora na koji ona kao potrošač nije ni na koji način mogla utjecati, a nesporno je da nije u ugovoru utvrđen egzaktan parametar za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tog parametra. Tužena banka kao trgovac da ju nije kao potrošača prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu uopće informirala o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke. O navedenim pravnim i činjeničnim pitanjima da se vodio parnični postupak u kolektivnom sporu tzv. predmetima „franak“ u kojem su donesene pravomoćne presude koje potvrđuju naprijed navedene stavove i to presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., zatim presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Predmetne nepoštene ugovorne odredbe koje sadrži predmetni ugovor o kreditu da su sadržane u članku 2., članku 7. i članku 8., a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su ništene. Predmetne ugovorne odredbe da su u potpunosti nerazumljive jer obveza nije određena niti odrediva s obzirom da predmetni ugovor o kreditu ne sadrži jasne i precizne odredbe o kamatnoj stopi, i ne sadrži jasne i precizne odredbe o načinu utvrđivanja promjene kamatne stope te da ne sadrži referentnu stopu. Navela je da joj kao potrošaču nisu objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma o promjeni kamatne stope kao i odnos o drugim odredbama koje se na to odnose kao niti sve u odnosu tako da ona kao potrošač nije mogla znati niti predvidjeti na temelju točnih i razumljivih kriterija ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze pa da je jasno da su predmetne ugovorne odredbe ništetne. Navela je da joj je banka poslala dopis s izračunom konverzije kredita nakon kojega je potpisan Aneks broj 1 dana 26. siječnja 2016. te da ona niti na koji način nije mogla utjecati na odredbe istoga, nije mogla pregovarati niti su joj odredbe istoga bile razumljive sve po principu kao za ugovor o kreditu pa da su i odredbe aneksa ništetne. Navela je da razlika glavnice u konverziji iznosi 9.630,16 kn, priznata preplata u konverziji da iznosi 3.139,84 kn pa da je konverzijom ukupno više konvertirano 6.490,32 kn te da je za taj iznos ona oštećena.

    1.1. Tužiteljica je podneskom od dana 11. lipnja 2025., a nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno precizirala tužbeni zahtjev u točki II. sadržaja kao u izreci presude.

    2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu te je naveo da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u ovom predmetu je ta da su tužitelj i tuženik 26. siječnja 2016. sklopili aneks ugovora o kreditu kojim da je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u eur sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim aneksom da su stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno položaj tužitelja da je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno aneksom da je primijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u eur od dana sklapanja osnovnog ugovora. Naveo je da je pravovremeno i u skladu s odredbama zakona dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Naveo je da je prilikom konverzije predmetnog kredita sukladno zakonu početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu CHF sa svim njegovim izmjenama i zamijenio sa novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u eur sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta odnosno da je nesporno da je tuženik prilikom izrade izračuna konverzije obuhvatio glavnicu i kamate koje su sastavio dio otplatnog plana kredita. Naveo je da je on bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje aneksa a tužitelj da je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj da je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Naveo je da ističe prigovor zastare iz razloga što da je eventualno potraživanje tužiteljice po ugovoru o kreditu u zastari te da treba primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a. Naveo je da u odnosu na tužiteljičine navode iznesene u tužbi vezano za valutnu klauzulu da ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužiteljice o korištenju valutne klauzule protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovane. Naveo je da je on sve svoje potrošače informirao te im dao sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Naveo je da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužiteljica mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF odnosno po njegovom stajalištu da je tužiteljica itekako bila obaviještena o riziku intervalutarnih promjena o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Naveo je da on kao banka nije ostvario nikakav ekstra profit jer da je i on imao obveze CHF pa da nije bilo nikakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. Naveo je da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavica kredita veže uz valutu CHF bila nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista da ne predstavlja nerazumljivu odredbu jer je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva a što da je tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Naveo je da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem. Naveo je da tužiteljici pružena zaštita sukladno noveli zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 01. siječnja 2014. te da je on sukladno navedenoj obvezi donio metodologiju koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je isto i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tako da je prema tome već kroz Zakon o potrošačkom kreditiranju tužiteljici pružena takva razina zaštite radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, a pri čemu da je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope. Navedeni zakon da je omogućio izravnu progresivnu mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjeg. Naveo da je nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Naveo je da ističe i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i s osnova promjenjive kamatne stope, s time da je s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta.

    2.1. Tuženik je u podnesku od dana 26. ožujka 2025. precizirao prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i s osnova promjenjive kamatne stope, sadržaja kao u točki III. i IV. izreke presude.

    3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51400607-5102040222, Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5102040222, otplatni plan, obavijesti o promijeni kamatne stope, zahtjev za kredit, izračun konverzije uz novi otplatni plan, kompletnu dokumentaciju koju je dostavio tuženik, saslušao je tužiteljicu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.

    3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 51400607-5102040222, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 23. prosinca 2004. na iznos od 74.427,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Utvrđeno je da je rok otplate bio 240 mjeseci.

    3.2. U spornoj odredbi čl.2 navodi se u protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, dok se u čl.8 navodi kamatna stopa je promjenjiva.

    3.3. U spornoj odredbi čl.7 ugovorena je Valutna klauzula. Povrat obveza iz predmetnog ugovora obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja.

    4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, a kasnije naniže sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,49%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01.01.2008. do 31.03.2009. iznosila 5,55%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,90%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,65%, od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 5,35%, od 01.10.2011. do 31.12.2013. iznosila je 5,00% te je od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

    5. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da je da su ona i njezin pok. suprug odlučili kupiti stan jer su bili podstanari te da stan nije davala u najam ili zakup premetni stan, kao i da nije imala registrirano nikakvo trgovačko društvo na adresi prebivališta. Navela je da je ona otplaćivala kredit.

    6. U svom nalazu i mišljenju od 12. ožujka 2025. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno da iznose 330,75 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5. Više plaćene tečajne razlike, tj. novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i početnom anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita i primjenom početne kamatne stope od 5,49% p.a. do 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a., kao pozitivne tečajne razlike, ukupno da iznose 4.952,17 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6. Manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 412,91 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 1.606,59 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8. Manje plaćeni anuiteti s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose 1.154,27 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 9. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju da iznosi 1.793,89 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. U obračunu konverzije tuženik da nije uzeo u obzir, odnosno nije umanjio obvezu tužiteljici u cijelosti za preplatu utvrđenu ovim vještačenjem u prvoj i drugoj alineji zadaće. Međutim, u obračunu konverzije tužiteljičine realizirane kunske uplate sa svim promjenama kamatne stope i tečaja premašile su iznos potreban za namirenje obveza po simuliranom kreditu s vk u EUR, stoga tuženik je tužiteljici u obračunu konverzije kredita na dan 30.09.2015. godine utvrdio preplatu u iznosu od 416,73 EUR koju je tužiteljica iskoristila za namirenje do 50% dospijevajućih anuiteta po konvertiranom kreditu nakon provedene konverzije u poslovnim knjigama tuženika.

    6.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 26. ožujka 2025. i na koje primjedbe se vještak očitovao.

    6.2. U svom očitovanju od 11. travnja 2025. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da se očituje kako je neosnovana primjedba tuženika iz razloga što nedospjelu glavnicu u konverziji prema početnom otplatnom planu i početnom tečaju nije ispravno uspoređivati iz sljedećih razloga: utvrđenjem iznosa preplate u anuitetima iz prve i druge alineje zadaće vještačenja pod pretpostavkom ništetnosti kamatne stope i tečaja otplaćivan kredit se u suštini sveo na početni otplatni plan i početni tečaj tj. početne uvjete kredita u pogledu kamatne stope i tečaja. Preostala nedospjela glavnica je različita u odnosu na početni otplatni plan, jer je zbog rasta kamatne stope iznos kamate u novom anuitetu veći, a glavnice manji, i obrnuto u slučaju niže kamatne stope. Posljedično, preostala nedospjela glavnica može biti viša ili niža. Anuliranjem promjena kamatne stope i tečaja promatra se trenutno stanje kredita na dan 30.09.2015. godine. Dakle, da se može promatrati isključivo stvarni ostatak nedospjele glavnice kredita s vk u CHF koja je konvertirana, i nedospjele glavnice konvertiranog kredita. Navela je da se na drugu primjedbu tuženika očituje kako je vještaku zadaćom vještačenja određeno provesti izračun razlike plaćenih obveza po kreditu u odnosu da su obveze po kreditu plaćane po početnim uvjetima kredita (ks 5,49% p.a.) do 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine uz kamatnu stopu 3,23% p.a. Dakle, vještak da je proveo vještačenje sukladno određenoj mu zadaći. Informativno, vještak da je u nalazu i mišljenju iskazao i razlike manje plaćene kamate u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu za razdoblje do 30.09.2015. godine.

    7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

    8. Između stranaka nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 23. prosinca 2004. zaključen ugovor o kreditu br. 51400607-51022040222 predmet kojeg je iznos od 74.427,86 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 240 mjeseci.

    9. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 5,49% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.8.2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

    10. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od siječnja 2008. pa do rujna 2015. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 5,49% povisivao, a zatim i smanjivao tako da je 01.01.2008. do 31.03.2009. iznosila 5,55%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,90%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,65%, od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 5,35%, od 01.10.2011. do 31.12.2013. iznosila je 5,00% te je ista intervencijom zakonodavca od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

    11. Sporno je između stranaka da li su dio odredbe čl.2, čl.7. te dio odredbe čl.8. ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužiteljici one novčane iznose koje je u razdoblju od siječnja 2005. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina u iznosu od 330,75 eura odnosno 4.952,17 eura postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužiteljica od tuženika zahtijeva povrat iznosa od također sporna.

    12. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 23. prosinca 2004. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

    13. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

    14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl.81 st. 2 ZZP/03).

    15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

    16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

    17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

    18. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

    19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

    20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 23. prosinca 2004. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.7. i čl.8. predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

    21. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.7. i čl.8 Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

    22. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

    23. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

    24. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

    25. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

    26. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

    27. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljici je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljici daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenula ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

    28. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.2., čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 23. prosinca 2004. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

    29. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

    30. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

    31. O sadržaju odredbi u čl.2., čl.7 i čl.8. Ugovora o kreditu od 23. prosinca 2004. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 23. prosinca 2004. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

    32. Naime sporna odredba čl.8 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 5,49% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 5,49%, a o kojima bi tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informirana već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.2 i čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

    33. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogla jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužiteljica na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogla niti je bila u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za njega proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.2., čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 23. prosinca 2004. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača, a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 23. prosinca 2004. u donošenju kojih tužiteljica nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnosti pregovaranja, to je nedvojbeno da su dijelovi odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

    34. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

    35. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

    36. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.

    37. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 23. prosinca 2004. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

    38. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

    39. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

    40. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.8 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj dijela odredbe čl. 2 i čl.7 Ugovora o kreditu od dana 23. prosinca 2004.

    41. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su odredbe u čl.2, čl.7 i čl.8 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 23. prosinca 2004. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.

    42. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti dijela predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

    43. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.2., čl.7 i čl.8 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 23. prosinca 2004. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

    44. Kako je tuženik u razdoblju od siječnja 2005. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 330,75 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 4.952,17 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tuženik osporava u podnesku od dana 26. ožujka 2025., nezadovoljan zadaćom koju je sud odredio knjigovodstvenom vještaku navodi da je nalaz u cijelosti nepotreban za odluku u ovom predmetu jer da tužitelj uopće nema pravo na nikakvu restituciju te matematičkom izračunu u odnosu na izračun razlike kamata za razdoblje 01.01.2014. do 30.09.2015., a o čemu će i u nastavku biti obrazloženo, valja odgovoriti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 5,49% godišnje, s time da će se naknadno biti obrazloženo u odnosu na druge tuženikove prigovore, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužiteljici odlučiti kao u toč. I. izreke presude uz obvezu da tužiteljici u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO- a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

    45. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od siječnja 2005. pa do rujna 2015.

    46. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu br. 5102040222, dalje Aneks (list 54 spisa).

    47. Uvidom u Aneks br.1 utvrđeno je da je isti sklopljen dana 26. siječnja 2016. između tužiteljice i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Utvrđeno je da je čl. 2.1. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 23.12.2004. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5102040222 na iznos od 74.427,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Utvrđeno je da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR-a (dalje: Parametar) i 5,312 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.6. ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je čl.7.2.ugovoreno da će se dio više uplaćenog iznosa (pretplate) iz članka 5.3, a koji ne prelazi 50% iznosa ukupnog zbroja budućih anuiteta u EUR u kunskoj protuvrijednosti preostalih na dan 30.9.2015. uzimajući u obzir sve izmjene u prijelaznom razdoblju iz čl.1 ZID ZPK kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan čl. 19f stavak 2 do datuma iz zaglavlja toga Aneksa, koristiti za podmirenje 50% iznosa budućih anuiteta u EUR kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja po njihovom dospijeću sve dok se iznose iz pretplate ne iskoristi u cijelosti.

    48. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

    49. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

    50. Naime, tužiteljica je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržala pravo na punu restituciju koju joj jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužiteljice na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljičino odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

    51. Tuženik tvrdi te i u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužiteljice i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga, je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

    52. Konverzijom kredita iz kredita s vk u CHF u kredit s vk u EUR izvršeno je izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom u EUR kojeg bi tužiteljica koristila da je ugovorila kredit s vk u EUR, a pritom je konverzija obuhvatila sve kunske uplate po CHF kreditu za namirenje simulirane otplate EUR kredita sa svim promjenama kamatne stope i tečaja po EUR kreditu. U obračunu konverzije na dan 30.09.2015. godine tuženik je umanjio iznos nedospjele glavnice kredita za iznos u kunskoj protuvrijednosti 76.398,31 HRK (sa 306.919,27 HRK na 230.520,96 HRK). U odnosu na početni tečaj kredita, izračunom je vještak utvrdio, na dan 30.09.2015. godine, razliku između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR 30.204,22 EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF 43.966,38 CHF obračunate po početnom tečaju u iznosu od 1.793,89 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

    53. Valja navesti da je vještak u osnovnom nalazu i mišljenju naveo da manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose 412,91 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose 1.606,59 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8

    53.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužiteljici kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužiteljice po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužiteljica ništa nije primila pa ne postoji ni njezina obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.

    53.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužiteljica ništa nije primila od tuženika već je tuženiku izvršila plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužiteljice da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

    53.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužiteljice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužiteljice.

    53.4. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovore radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i s osnova promjenjive kamatne stope, s time da ih je precizirano u podnesku od dana 26. ožujka 2025. Međutim valja navesti da na strani same tužiteljice (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za nekakvu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis koji uređuje predmetnu materiju, ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnose bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, niti promjenjivu kamatnu stopu međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužiteljice informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužiteljici u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji joj je uručen te na koji je pristala, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikove prigovore radi prijeboja i odlučiti kao u točki III. i IV. izreke presude

    54. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

    54.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

    54.2. Kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 10. lipnja 2019. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od siječnja 2005. pa do rujna 2015., to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.

    54.3. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužiteljica kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonijela nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužiteljice u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

    55. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužiteljice, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneksa br.1 Ugovora o kreditu br. 5102040222 sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).

    56. Što se tiče navoda tuženika da tužiteljica nije potrošač odnosno da nije dokazala osnovne pretpostavke za traženje sudske zaštite pozivom na Zakon o zaštiti potrošača te da je prije svega bila dužna dokazati svojstvo potrošača, valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice koja je navela da su ona i njezin pok. suprug odlučili kupiti stan jer su bili podstanari te da stan nije davala u najam ili zakup premetni stan, kao i da nije imala registrirano kakvo trgovačko društvo na adresi prebivališta te da je ona otplaćivala kredit i to iz razloga što je isti uvjerljiv, životan i logičan, dok tuženik osim paušalnih navoda da tužiteljica nije potrošač ni sa čim nije doveo pitanje status tužiteljice kao potrošača.

    57. Tuženik je na ročištu dana 11.3.2024. odustao od saslušanja osobnog bankara tužiteljice svjedoka CN, dok što se tiče dokaznih prijedloga tuženika koji su odbijeni na ročištu dana 22.9.2025., valja navesti da ovaj sud nije prihvatio prijedlog tuženika da vještak izračuna razliku u kamati od 01.01.2014. do 30.09.2015. iz razloga što je u tom razdoblju kamatna stopa bila niža od početno ugovorene zbog intervencije zakonodavca, a ne voljom tužiteljice, dok što se tiče prijedloga da se vještak očituje da li je konverzija učinjena u skladu sa zakonom isto prema stavu ovoga suda predstavlja pravno pitanje. Također, što se tiče pitanja koja je sud zabranio punomoćniku tuženika na ročištu dana 22.9.2025., a koja su se odnosila na pregovaranje prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu te na pitanja vezano za promjenjivu kamatu stopu i slično, valja navesti da da ovaj sud smatra da navedena pitanja odnosno odgovori na ista tužiteljice nisu odlučni za razrješenje ove prave stvari budući se i VSRH u svojoj odluci pod posl.br. Rev 3142/18 izjasnio o provođenja personalnih dokaza na navedene okolnosti u predmetima kao što je konkretan.

    58. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužiteljice sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na četiri ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako (T.br.9.t.1. Tarife), sastavljanja dva podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), PDV-a u iznosu od 350,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,67 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, dakle sveukupno je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 2.349,67 eura.

    58.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki V. izreke ove presude.

    U Rijeci, 31. prosinca 2025.

    S U D A C

    Mate Radović

    UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

    Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

    Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

    DNA

    - pun. tužiteljice

    - pun. tuženika

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.
    Prijavite se Besplatno se registrirajte