Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-162/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Maravić Mariu, odvjetniku u Ogulinu, protiv tuženika 1. ZJ, pok. Č, [adresa], u zemljišnoj knjizi upisana sa adresom Selo Budrovči br. 56, 2. NJ, pok. Č, [adresa], u zemljišnoj knjizi upisana sa adresom [adresa], 3. Z (Ankice) Bogut, N, pok. Č, [adresa], u zemljišnoj knjizi upisana sa adresom Berlin i 4. BJ, pok. Č, [adresa], svi osobno i kao zakonski nasljednici iza pok. ĐJ, ud. Č, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 663,61 eura, nakon održane glavne javne rasprave 30. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika 1 - 4, dana 31. prosinca 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], kod mlinice, oranica, površine 468 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su mu 1. – 4. tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja u zemljišnim knjigama i katastru operata, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa svoga imena, odnosno sa imena svoga prednika.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika 1 - 4 radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da se tužitelj po svojim pravnim prednicima nalazi u poštenom i savjesnom posjedu utužene nekretnine preko 60 godina te je dosjelošću stečeno pravo vlasništva na istoj te se predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. 4-tuženik BJ u svom odgovoru na tužbu na ročištu od 12. prosinca 2025. navodi da se ne protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te da nitko iz njegove obitelji kao i on ne uživa ovu česticu. Sjeća se očeve priče da je on tu česticu prodao tužiteljevom djedu ĆJ zvani CJ.

3. Ostali tuženici, iako uredno pozivani na ročišta, nisu pristupali na ista niti su eventualno dostavili odgovor na tužbu.

4. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz BZP-a, list 5 spisa, Povijesni prikaz Izvatka iz BZP-a, list 8 spisa, Katastarski plan, list 9 spisa, saslušani su svjedoci EJ, AJ, RJ, PJ te tužitelj, list 45 – 48 spisa.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Ovaj Sud drži da utvrđeno činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

7. Citirana odredba, između ostalog, propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

8. Cijeneći sve izneseno, ovaj Sud drži da je posjed tužitelja i njegovih prednika barem pošten budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjedovanje.

9. Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi uvjerljivi i logični, međusobno podudarni te podudarni sa ostalim izvedenim dokazima, a svjedoci su sumještani zbog čega mogu imati relevantna saznanja.

10. Tako svjedokinja EJ navodi da zna što potražuje tužitelj u ovoj parnici te navodi da je to čestica "kod mlinice", a da ona ima svoju česticu zvana "barica" koja međi sa tom tužiteljevom zemljom. Ističe da bi to mogla pokazati kako na planu tako i na terenu. Nakon što je istoj predočen katastarski plan na računalu, ona prepoznaje cestu koja vodi kroz [adresa], zatim tužiteljevu kuću br. 159A, svoju kuću, a isto tako prepoznaje i prijepor navodeći da je to čkbr. [katastarska čestica] dok da je njezina čestica zvana "barica" čkbr. [katastarska čestica]. Pojašnjava da se udala 1982. godine i došla živjeti u [adresa] te da je već tada ovu česticu uživao tužiteljev otac AJ, a iz pričanja joj je poznato da je AJ taj posjed dobio od svoga oca ŽJ kojeg također pamti. Iz pričanja ostalih mještana ima saznanja da je ovu česticu uživao još tužiteljev pradjed JJ. Također navodi da su oni ovu česticu obrađivali na način da bi je ili kosili ili sijali žito, ječam, sadili kukuruz i krumpir odnosno kako koje godine jer da se ne može svake godine ista kultura saditi. Također navodi da joj je poznato da je tužiteljev otac AJ tužitelju prepustio posjedovanje ove čestice. Nitko ih nije smetao u posjedovanju te "cijelo mjesto zna da je to tužiteljevo".

11. Svjedok AJ, tužiteljev otac, navodi da mu je iz pričanja oca ĆJ poznato da je on kupio ovu česticu od oca 4-tuženika BJ, a da je to mogli biti negdje oko 1960. Otac da je tu česticu koristio za potrebe poljoprivrede, orao je i kosio. Navodi da je otac umro prije 13, 14 godina, a da je za života svu svoju imovinu prenio darovnim ugovorom na njega. Pojašnjava da ima brata, sada pok. KJ koji se priženio, a kada je on sređivao zemlju od ženine bake, da su mu on i otac novčano pomogli radi plaćanja "štibre" (porez na promet nekretnina), a za uzvrat da on ništa nije tražio od zemlje. Nakon smrti oca da se vodila ostavina samo za njegovu mirovinu, a da brat nije tražio niti nju. Unatrag par godina da je on darovnim ugovorom darovao svom sinu, ovdje tužitelju, svu svoju imovinu koja je bila upisana na njega pa i kuću, a da ovu česticu nije mogao jer nije bila formalno na njemu. Naposljetku navodi da osim tužitelja ima još jednog sina PJ kojem je sve ovo poznato, isti je suglasan sa vođenjem ovog postupka kao i sa predmetnim darovanjem.

12. Istovjetno prethodnim svjedocima iskazuje i svjedok LJ, a svjedok PJ, tužiteljev brat, u svome iskazu navodi da je suglasan da tužitelj postane vlasnik prijeporne nekretnine potvrđujući navode svoga oca.

13. Tužitelj u svome iskazu navodi istovjetno saslušanim svjedocima te potvrđuje da mu je otac darovnim ugovorom darovao svu svoju imovinu, a da smatra i ovu česticu koja je njegovo vanknjižno vlasništvo. Prije njega da je ovu česticu uživao djed ĆJ, zvani FJ, zvani B.

14. Temeljem izvedenih predloženih dokaza kao i na temelju neosporavanja tužbe i tužbenog zahtjeva od strane 4-tuženika kao i pasivnosti ostalih tuženika u ovoj parnici, po ocjeni ovoga Suda očito je riječ o samostalnom, savjesnom i nesmetanom posjedovanju prijepora koje traje znatno duže od 20 godina imajući u vidu i posjedovanje pravnog prednika tužitelja, tj. oca i djed. Proizilazi da je tužitelj putem svojih pravnih prednika stekao pravo vlasništva na prijeporu putem dosjelosti.

15. Proistječe da je riječ tek o usklađenju zemljišno knjižnog stanja sa stvarnim te je stoga valjalo presuditi kao u izreci.

U Otočcu 31. prosinca 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Mario Maravić, odvjetnik u Ogulinu

2. TJ, [adresa]

3. NJ, [adresa]

4. Đ (Ć) Bogut, SR Njemačka, Berlin, 10997 [adresa]

5. BJ, [adresa]

6. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

7. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti